Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Kada su izbori u pitanju, američkim političarima ništa nije strano – u svojoj kampanji bez imalo ustezanja koristit će se i najgorim uvredama. To i ne čudi s obzirom na to koliko se novaca ulaže u kampanje, i s obzirom na to koliko se, ukoliko im izborni rezultati budu naklonjeni, kandidat i njegova ekipa mogu zaraditi.
Zadnjih dana tako nas zabavlja republikanski kandidat za senat John Spencer koji svoju protukandidatkinju Hillary Clinton nimalo ne štedi. Prvo ju je u TV spotu stavio rame uz rame Osami Bin Ladenu, optuživši je da nije napravila ništa kako bi Amerikance učinila sigurnijima, u kontekstu činjenice da nije glasovala za Patriot Act 2005. godine. Možete misliti kakav efekt u prosječna Amerikanca izaziva stavljanje osobe u isti koš s Osamom.
Baš slušam ovu diskusiju o radu nedjeljom i pitam se: zašto se uopće govori o nedjelji kao o neradnom danu? Nije li bitno imati (barem) jedan neradan dan u tjednu, pa bila to nedjelja, četvrtak ili neki drugi. Forsiranje nedjelje kao dana odmora previše mi smrdi na uplic Crkve u državu. Uostalom, na Kontraplanu, gospođa iz sindikata i gospodin iz Crkve sjede zajedno i očito drže istu stranu.
Je li rad
nik ponižen (takvu sam konstataciju čuo) time što će u nedjelju doći na posao? Može li hrvatski radnik, a uglavnom je riječ o trgovcima, biti ponižen prilikom da ukuca još osam radnih sati na karticu i time si omogući da bude korak bliže dostojanstvenom životu?
