pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

O ovome što danas pišem sam počeo razmišljati nakon posljednjeg teksta Mirjane Kasapović u Globusu (koji mi je btw, super, no ionako mi je većina njezinih tekstova super, pa to baš i nije iznenađenje). Mirjana je u tom tekstu stavila perspektivu na mnoge komentare vezane uz posljednju Konvenciju SDPa, ali i komentirala SDPove saborske aktivnosti, pozitivnim ocjenjujući rad stranke u Saboru i intenzivan pritisak na (nesposobne i(li) korumpirane) nositelje vladajuće politike. Izrazito podržavam takve akcije - mada su unaprijed (brojem ruku vladajućih) osuđene na neuspjeh - popu jdnostavno treba reći pop, a bobu bob. Na isti način promatram i pisanje dijela autora ovdje na Pollitici. Ti tekstovi, koliko god se oni bavili "samo" detektiranjem i opisivanjem situacije, imaju vrijednost, pogotovo u zemlji u kojoj nacionalna televizijska kuća prešućuje gafove, gluposti i direktne laži, dokle god dolaze od vladajućih.

Evo i mog prvog susreta sa velikim stranačkim događajem - 11. izbornom konvencijom SDPa. Sad trenutno sjedim na klupi u blizini Doma sportova, te na suncu i toplom povjetarcu pokušavam na jednom mjestu skupiti prve dojmove. U isto vrijeme u dvorani je oko 2000 delegata krenulo glasati za predsjednika, potpredsjednike, predsjedništvo i glavni odbor - sve skupa, svaki delegat treba glasati za više od 100 kandidata koje smatra najboljima za ta tijela / funkcije. Glasovanje se provodi elektronski i najavljeno je de bi trebalo potrajati dva i pol sata. što je meni dalo dovoljno vremena da izađem na zrak i sumiram dosadašnje dojmove.

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Tko o čemu - ja o referendumu. :) No nemojte odmah stiskati "back", neću ponovno pisati o referendumu o ulasku Hrvatske u NATO savez, već o jednom drugom referendumu - onom koji su na prvomajskoj proslavi najavili sindikati.

Za one koji ne znaju o čemu se radi: prije par dana sindikati su, gostujući kod Bandića na grahu u Maksimiru, najavili pokretanje prikupljanja potpisa (krajem svibnja), kako bi se prema Zakonu o referendumu, raspisao referendum o - saborskim mirovinama. Naime, saborski zastupnici u Republici Hrvatskoj odlaze u mirovinu po posebnom zakonskom rješenju (Narodne novine, broj 55/2000), van "uobičajenog" umirovljenja. Dakle, pored toga što imaju visoke plaće, obračun mirovine za saborske zastupnike ne vrši se po istom principu kao i za sve ostale građane, već je Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika posebno propisana procedura za njihove mirovine. To rezultira izrazito visokim mirovinama (u prosjeku 9200 kn), pa saborski zastupnici ni u mirovini ne dijele sudbinu naroda u čije su ime odlučivali. Za razliku od Hrvatske, Slovenija npr. svojim parlamentarnim zastupnicima mirovine obračunava na jednak način kao i svim ostalim građanima, dok u Europi praksa varira od zemlje do zemlje (detaljniji pregled prakse u ostalim zemljama EU može se naći u ovom Globusovom tekstu). Da bi zaokružili temu i do kraja opisali okolnosti, treba spomenuti da se saborskim povlaštenim mirovinama bavio Dragutin Lesar 2005. godine, te da je SDP u posljednjoj predizbornoj kampanji najavio promjenu tog zakona ukoliko dođe na vlast.

Nakon što je proveo kraće vrijeme "na ledu" zbog blamaže sa interviewom, Bule opet jaše, i odrađuje zadatke zbog kojih i nije izgubio posao - kao što bi izgubio u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji. Prošloga se vikenda Butković u svojoj kolumni bavio "dvjema neuspješnim civilnim akcijama".

Prije nego li krenem dalje, moram priznati da me uvijek fascinirao taj njegov "urednički" stil pisanja, u kojem je, pišući u prvom licu množine, pretendirao na predstavljanje šireg mišljenja od svog osobnog. To njegovo "mi" bi valjda trebalo predstavljati skupnu promišljenu politiku uredništva Jutarnjeg lista, no kako su mu tekstovi postajali sve prozirniji, i kako se kroz njih sve više ocrtavalo nasmješeno Sanaderovo lice, ta mi je upotreba prvog lica množine postala tragikomična. Sve dok mi nije postalo savršeno jasno: iznošenje stavova i političkih poruka na taj način je u potpunosti vjerodostojno i istinito. Mi = Ivo, Bule i Nino.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM ZAVRŠETKA PRIKUPLJANJA
POTPISA ZA REFERENDUM O ULASKU RH U NATO

Zagreb, 15. travnja 2008.

U subotu 12. travnja istekao je zakonom propisan rok od 15 dana u kojemu je Odbor za referendum prikupljao potpise za raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Zahtjev za referendumom, prema nepotpunim podacima, potpisalo je 124 457 hrvatskih građana s pravom glasa (od čega je 1.6% nevažećih). Kako je prema Zakonu o referendumu za raspisivanje referenduma potrebno prikupiti potpise 10 posto biračkog tijela Republike Hrvatske, što iznosi približno 450 000 građana, Odbor za referendum mora zaključiti da nije prikupljen dovoljan broj potpisa kojim bi se Sabor primorao na raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Unatoč nedostatnom broju prikupljenih potpisa, Odbor za referendum smatra ovu akciju uspješnom i izuzetno vrijednom za opstojnost hrvatske demokracije, posebice u svjetlu činjenice da bi se, već s postotkom potpisia prikupljenihu ovih petnaest dana, referendum raspisao u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj, zemljama koje prakticiraju ovakav oblik raspisivanja referenduma.

O inflaciji se u posljednjih par mjeseci napisalo tisuće i tisuće redaka. I ja sam toj temi posvetio dnevnik (pored još jednog dnevnika u kojem sam pisao o tome kako je mene osobno najviše pogodila inflacija), u kojem sam konstatirao da najveći inflatorni pritisak proizvodi cijena hrane, za koju je prvenstveno kriva država, između ostalog zbog loše poljoprivredne politike i još važnije, nepostojeće suvisle politike gospodarenja robnim rezervama.

Kritike na tezu postavljenu u tom dnevniku su uglavnom išle po liniji - "što država ima petljati po robnim rezervama i umjetno kontrolirati cijenu poljoprivrednih proizvoda, pa ne živimo u socijalizmu i planskoj privredi". No ovih je dana država jasno i glasno demonstrirala svoju ODGOVORNOST i NESPOSOBNOST.

Odmaknuli smo se od parlamentarnih izbora, stranke prolaze kroz svoje unutarstanačke izborne procese, i malo po malo se naziru obrisi političkih odnosa koji će definirati političku scenu na narednom izbornom ciklusu. Ono što mene u ovom trenutku zanima je pozicija i nastup koji bi, po mom mišljenju, trebao zauzeti SDP kako bi u konačnici postigao ono što je cilj svake političke stranke - doći na vlast kako bi realizirao svoj politički program.

Da bi razložili ono što dolazi u budućnosti, treba se prvo osvrnuti na protekla događanja, koja plastično opisuju okolnoosti u kojima treba donositi odluke. Ovi izbori, i još više post-izborni koalicijski pregovori, te sklapanje sadašnje vladajuće koalicije HDZ-HSS-HSLS pokazali su da u politici nema mjesta za sentimente i fair-play. Tijekom cijele predizborne kampanje svjedočili smo različitim nastupima HDZa i SDPa.

Prenosim tekst cirkularnog e-maila kojeg je uputio Odbor za referendum. U njemu se nalaze osnovne informacije i odgovori na često postavljana pitanja.

Slobodno saljite sadrzaj unaokolo. :)

------------------------------------------------------------------------------

PRIDRUZITE SE ZAHTJEVU ZA RASPISIVANJE REFERENDUMA!
Svojim potpisom postanite dio demokratske Hrvatske

Vise od 50 nevladinih udruga i stranaka je osnovala Odbor za referendum, ciji je jedini cilj skupiti potrebnih 450 000 potpisa kako bi se raspisao referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Prikupljanje potpisa pocinje ovu subotu 29. ozujka i trajati ce do 12. travnja 2008.
Posaljite ovaj mail svojim poznanicima i prosirite vaznu informaciju, koja nema adekvatan medijski tretman!

Ovdje donosimo odgovore na najcesce postavljana pitanja:

---------------------------------------------------------------------------------

Vrijeme je za malu rekapitulaciju do sada učinjenog i planova za bližu budućnost. Naravno, govorim o akciji oko koje su se na ovoj stranici okupili blogeri pod imenom BORNA, a koja je u međuvremenu dobila puno veće proporcije okupljajući preko 30 civilnih udruga i političkih stranaka u Odbor za referendum o NATOu.

Dakle za početak - kroz što smo sve prošli? Krajem veljače, po prvi puta su se na jednom mjestu okupili pojedinke i pojedinci, bilo osobno, bilo kao predstavnici raznih udruga i stranaka, i formirali Odbor. Cilj je jasan - u roku od 15 dana prikupiti potpise 10% birača u RH, baš onako kako propisuje prilično restriktivna odredba Zakona o referendumu. No mi se ne damo zaplašiti - vjerujemo da je zainteresiranost i motiviranost građana ove zemlje za tu temu dovoljno visoka, te da nam ni taj veliki broj nije nedostižan.

Prošao je taj burni prosinac, pa onda i siječanj, i veljača. O inflaciji se pisalo na veliko, brojevi su se nabacivali po medijima, ministar Šuker je pričao o komunalijama, u prvi plan gurajući Zagreb, Rijeku i Veliku Goricu (u tim gradovima sasvim slučajno lokalnu vlast obnaša SDP), Sanader je pak opleo po HNBu, vlada je održala sastanke sa trgovcima, i pojeftinila kruh, mlijeko i ulje (koje je npr pojeftinilo za 2 kune, nakon sto je poskupilo za 6 kn) i slično. E pa, u ova tri mjeseca su na naplatu počeli dolaziti i računi, i ja sam odlučio pogledati u svoj novčanik, da vidim što je mene najviše financijski zaboljelo.

Vraćam se temi sa početka moje pollitičke karijere - Osijeku. Kada sam prvi puta pisao o političkoj situaciji u tom gradu, SDP je razmišljao o koaliranju sa HDSSBom - koaliciji koju sam u tadašnjim okolnostima podržao. Drugi put kad sam se bavio Osijekom, SDP je pod pritiskom medija (ali i svojeg članstva) odustao od te koalicije, i na gradskoj političkoj sceni je zavladala pat pozicija. Koja je, očekivano, dovela do ponovljenih ponovljenih izbora. Iz današnjeg konteksta - i radi poante ovog dnevnika - zgodno je pogledati što sam tada napisao o Đapiću:

Ključno je pitanje, dakle: zašto se Đapić zalijepio kao pijan za HDZ?
Bez njih bi imao puno veće i realnije šanse da dođe do lokalne vlasti.
te o HDZu:Uspjeli su vezati Đapića uz sebe, i efektivno neutralizirati jednu od mogućih opcija slaganja većine (HSP+SDP+HNS).
Mene tu jedino zanima: zar je Đapić slijep pored zdravih očiju?
Lijepo su ga počistili na nacionalnoj razini, a sad će mu to napraviti i na lokalnoj.

BORNA
Blogerski odbor za referendum o NATO-u
web: www.borna.pollitika.com
e-mail: borna.glasnogovornik@gmail.com

Poštovani,

proteklih dana svjedočili smo pokretanju kampanje "Bolje pakt nego rat" u organizaciji Instituta za demokraciju iDEMO, te Transparency International Hrvatska. Zdušno podržavamo akciju o kvalitetnom i neovisnom informiranju javnosti o svim aspektima pristupanja NATO savezu. Pa ipak smo se, kao grupa građana zainteresirana za tu tematiku, našli ponukani reagirati i uputiti Vam ovo otvoreno pismo. Naime, već na samom početku Vaše kampanje uočili smo tri činjenice koje smatramo iznimno problematičnima.

U Zagrebu je 16. veljače osnovan Blogerski odbor za referendum o NATO-u (BORNA). Prema programskoj deklaraciji, osnovni cilj Odbora jest da o eventualnom pristupanju Republike Hrvatske u Organizaciju sjevernoatlantskog ugovora (NATO) odluče građani na referendumu. S tim na umu, odlučili smo na jednom mjestu skupiti 10 razloga zbog kojih je potrebno održati referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez:

1. Učlanjenje u NATO savez je bitna strateška odluka

• Tim činom država, pogotovo mala država poput Hrvatske, u bitnome određuje svoju budućnost: koliko ćemo novaca izdvajati za vojsku, gdje će naši vojnici ratovati, kako ćemo i kada proglašavati ratno stanje, na koji način će se promjeniti sigurnost života u ovoj državi... Osnovni demokratski postulat je da o tako bitnim pitanjima građani odlučuju na REFERENDUMU, budući će ta odluka bitno utjecati na živote svakog pojedinca u ovoj državi.

Evo me opet, kako pišem dnevnik koji se nadovezuje na Davidov dnevnik, u kojem se on osvrnuo na temu untarstranačke demokracije, ali koji ima i dosta zajedničkog sa Galetovim dnevnikom od prije cca mjesec dana. Iako je u posljednjih godinu dana SDP kao stranka demonstrirao puno višu razinu unutarstranačke demokracije od svih ostalih (relevantnih) stranaka, tema je puno dublja od toleriranja ili afirmiranja “disonantnih” izjava, a i pred SDPom na tom području pravi posao tek predstoji.

Naime, osnovni problem svih hrvatskih stranaka je manjak unutarnje komunikacije između vodstva i članstva, te svođenje procesa donošenja odluka na usku stranačku elitu. Takav proces komunikacije i odlučivanja nužno upada u područje netransparentnosti i predsavlja najplodnije tlo za razvoj političke korupcije, i u konačnici nepovjerenja građana prema svim vrstama političke aktivnosti – bez obzira na njihovu utemeljenost, dobronamjernost ili općedruštvenu korist.