pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pozdrav svima, evo me nakon kraćeg, iskreno, ugodnog izbivanja.
Nadovezat ću se na nadasve dobar dnevnik kolege Hyeronimusa:

http://pollitika.com/brze-vise-jace-prica-o-olimpijskom-ratu

koji je otvorio vrlo dobru raspravu o jednom od ključnih geopolitičkih pitanja koje će uvelike odrediti budući izgled međunarodnog sustava. Ruska intervencija u Gruziji definitivno je otkrila novu, odlučnu i moćnu Rusiju, koja je ne samo odlučna prigrabiti ulogu regionalnog lidera koju joj priznaju čak i izrazito proamerički stručnjaci međunarodnih odnosa - Brzezinski, Kissinger...već je odlučna se upustiti i u globalnu utakmicu, inzistirajući na novoj paradigmi MULTIPOLARNOG SVIJETA, koja je misao vodilja Putinove vizije međunarodnog sustava. Ukratko, ovdje ću nastojati postići dva cilja. Prvo,pokušat ću malo rekonstruirati kontekst koji objašnjava kako i zašto je do ovog neo - imperijalnog ruskog uzleta uopće došlo te pokušati biti malo bahat i pokušati predvidjeti politiku koju će Putinova garda zauzeti prema Zapadu i regiji.

Nedavno sam poslovno bio u Strasbourgu i sjeo za rucak sa nekoliko ljudi iz Albanije. Mlada, pametna i obrazovana ekipa, uglavnom, veliko iznenađenje za mene, ugodno svakako. Njihovo oduševljenje Hrvatskom, našim napretkom i europeizacijom morao sam presjeći nakon 15 ak minuta s grubom zbiljom, ispričavši im par hrvatskih, "europskih" priča. Ljudi su se frapirali...dok sam nabrajao listu naših problema jedna cura, otvorenih ustiju djeteta kojem je netko rekao da više nema
Deda Mraza je izmucala na inače vrlo dobrom engleskom:"But we have the same problems..."

Napisano je dosta toga dobrog na ovu temu na pollitici. Da budem iskren, koristio sam ju kao primarni izvor informiranja o ovoj temi. Rasprava je bila konstruktivna i uspjela je na vidjelo istjerati ključne uzroke prosvjeda, ogoliti velike slabosti naše obrazovne politike i sasvim jasnim učiniti težak problem neodgovornosti u našem društvu. Kao ključna intervenirajuća varijabla uzeta je u brojnim tekstovima sposobnost mladih da brzo i efikasno komuniciraju putem suvremenih tehnologija i sposobnost da se do novih znanja i informacija dođe brzo. Ja bih stvar ovdje pokušao sumirati koristeći se određenim kategorijalnim aparatom. Kategorijalnim aparatom znanstvene paradigme poznate kao mrežni menedžment.

Priča koliko vidim nije nova. Zadnji galetov dnevnik, na kojeg se u naslovu referiram tek je čini se najnoviji vapaj za iskorištavanjem političkog kapitala koji leži u glavama ljudi (nekih, rekao bih prvenstveno) koji pišu na ovom forumu. Unaprijed se ispričavam svim „starosjediocima“ što ću se u svom prvom dnevniku baviti budućnošću same pollitike. Sasvim opravdano mi se može prigovoriti da nemam neko posebno pravo na to. Međutim, u osnovi me nešto vuče da javno iznesem neke svoje pozicije i ideje, a dodatni faktor je i činjenica da neka znanja o upravljanju heterogenim i policentričnim organizacijama imam, kako s akademskog aspekta, tako i u praksi. Ono nije nešto super bogato, jer sam relativno mlad, ali vjerujem da mogu doprinijeti (ako ništa) usmjeravanju ove jako važne rasprave. Cilj dnevnika je upravo to: ne postavljanje nekih maksima djelovanja koje će poput Welchove knjige, nakon svog čitanja u tri dana napraviti revolucionarne promjene, već postavljanje konkretne, pomalo tehničke platforme za daljnju raspravu.