Tagovi

*...Kad umreš više nisi Branitelj - II.dio *

Dragi Tata,

Prošlo je više od 5 godina otkako te nema. Čini se kao da je bilo jučer ili neki upravo žele potaknuti emocije ispočetka. Trudimo se da život ide dalje, ali jednostavno ne ide. Kao da ćemo zauvijek ostati u začaranom krugu dokazivanja, ispitivanja, kao najteži kriminalci, jer nekima smrt naprosto nije dovoljna.

Pisala sam ti točno 23. Dan od tvoje smrti. Tada su rane bile svježe, čini se da su bile neponovljive, ali nisu. Opet su tu. Svako jutro pred očima iste slike. Na mjestu gdje si umro posadili smo maslinu. Napravili vrt pun cvijeća, u želji da mjesto tvog počinka ne postane samo obično gazište. Iako, svakim danom, sve više i više, čini mi se da upravo to od tebe i tvog života žele učiniti.

Problemi koji su nas dočekali nakon tvoje smrti, problemi su koji nas dočekuju svakog jutra. Iznova. Tog listopada 2009. Godine, morali smo skupljati svakakve papire da bi dokazivali i tvoj ratni put i tvoj invaliditet i tvoje pogoršanje bolesti ( PTSP, ) koje je nastalo kao posljedica ratnog stradavanja, u konačnici i tvoju smrt, a sada mi se čini da moramo dokazati i tvoje samo postojanje.

*...Hrvatska u EU - "SJAJ I BIJEDA KURTIZANA"...*

V

Po svoj je prilici to bio junak jedne od onih tajna što se odigravaju među tri osobe, onih tajna od kojih se sastoji čitav krabuljni ples u Operi i koje su poznate samo onima što u njima igraju ulogu.

Ovim je riječima, slavni francuski realista Balzac , još u 19. Stoljeću opisao svaku paradu poznatih I slavnih (ili onih koji o sebi tako misle) te onih koji se pokušavaju, na sve načine, ugurati među vodeće slojeve društva.

Balzac je itekako bio svjestan činjenice da u tom trenutku ne opisuje samo Francusko društvo I njegov truli sjaj, već da se “packe” njegovog stvaralaštva mogu pronaći i u drugim nacijama.

U svom djelu “Sjaj I bijeda kurtizana” Balzac je opisao raskošnu bijedu francuskog društva tog vremena, a onda I popratnih aktera (karaktera) kroz galeriju različitih likova. Tako srećemo mladića koji se svim silama trudi ugurati u visoko društvo u čemu mu pomaže, nitko drugi, nego kriminalac Vutrin kojeg je, (uopće ne sumnjam - namjerno) Balzac protegao kroz još nekoliko svojih dijela.

Tim postupkom možda je suptilno htio dati do znanja da likovi poput Vutrina nikad ne umiru, a očito, vješto “operiraju” između wannabe elite I skupine koju možemo nazvati “Država to sam ja”. Likovi poput Vutrina vode ljubav s bezakonjem, ali posljedice njegovih užitaka nisu čista djeca koju dovodi na prljav svijet, već bezbroj obezglavljenih (doslovno ili metaforički) patnika koji to I nisu.

Tako se upoznajemo I s likom kuritzane koja premda društveno okarakterizirana kao nemoralan lik, u konačnici bliješti iz te hrpe “uglednih I časnih” likova., uspijevajući čak sama sebi oduzeti život zbog stihijske ljubavi prema nadobudnom pjesniku koji eto nije imao muda da se izbori za išta osim sebe. Nakon provedene noći s Baronom, Ester pronalaze mrtvu. Nije li vam simbolika bogataša koji misli da novcem može kupiti sve I kurtizane koja liježe u postelju za novac, a nakon toga presudi sama sebi, eksplicitna? Ako nije, nema veze, godine pred vama već će vam pokazati što je pisac htio reći…

Nekima je jasno, no mnogi će se ipak pitati kakve veze Balzac I ulazak Hrvatske u EU imaju zajedničkog.

Balzacu su pripisivali gajenje simpatija prema visokom društvu, premda je bez zadrške kritizirao I plemiće I seljake. Meni se ne može prepisati ni simpatiziranje vlasti ili političara, a još manje simpatiziranje Europske unije.

Za razliku od mnogih koji se ovih dana oglašavaju sa svih strana zauzimajući svoja mjesta u borbenim taborima - “EU pristalice vs. Hrvatski nacionalni front”, moja su opredjeljenja I stavovi po ovim pitanjima drugačiji, ali baš sam zato dobila želju da se oglasim.

Nisam okorjeli, a bogami, ni nikakav nacionalista. Ne smatram da je ulazak HR u EU loš zato što Hrvatska time gubi svoj identitet. Štoviše, mislim da nitko ne može izgubiti identitet, ako ga nikad nije ni imao. Znam da će me pristalice takve nacionalne politike dovesti u iskušenje da se branim pred njihovim prozivkama kako sam samo još jedan u nizu izdajnik naroda, no moje mišljenje je da identitet jedne države ne čine grb, povelja o nezavisnosti, zastava I himna. Identitet države za mene je isključivo njezin narod, a ovaj narod (kojem pripadam I sama da ne bi bilo zabune) mene previše podsjeća na obezglavljene lutke koje netko drugi navija, pa samim time priča o identitetu može eventualno postati priča o “posuđenom identitetu”, no ni tada ta priča nema svoju čvrstu okosnicu.

...Bio je to još jedan 8. Mart....

jednakost spolova

Postojali su dani, kada su šutke tražili njezino lice. Zatvoreno u četri kuta podruma, nalik izderanom zidu, sa tek pokojom hladnom ciglom, na ispruženom dlanu. Njezin osmjeh nije vidio lice dana. Zatvorena u kutiji života koja ima otvor, ali nema ruke koje bi ju sačekale kad izađe. Naslonjena na scenarije koje su drugi glasno iščitavali, svakodnevno, bez zadiranja u srž stvari. Ugrabljena u trenutku jednog vremena u kojem je svatko trčao za svojim poslom, ona je živjela oskudicu zamotanu u obilje. Paradoksalnost njezinog življenja: čovjek, žena i dijete. I sasvim drugi svijet. Svijet u kojem tijelo živi „obiljem“, a duša oskudicom. To „obilje „ na njezinom tijelu , sa kojim bi svake noći zaspala i sa kojim bi se svako jutro probudila, postalo je kao dimenzija ruševina i bjesa koju je na nju netko oblačio.

...Hrvatska ne ide u EU, ali ide na Natječaj!...

Horvatina i njezin svodnik Vladko

Tužnu priču o mojoj, ali i vašoj prijateljici Horvatini čuli ste još ranije na ovim stranicama ili ste možda o njoj čitali na švicarskim portalima. Slušali ste njezinu ispovjest kada je imala 18. godina. Pitate se što se s njom promjenilo do danas? Pa sada ima 20 godina. Još uvijek je muče isti problemi, još uvijek noćima lije suze. No, živa je. Ponovno je dokazala da može i da želi živjeti, ali i da ne opstaje bez vaše podrške.

...Što danas znači biti dijete Hrvatskog branitelja i dragovoljca?...

Tata

Danas je točno 2 godine i 20 dana otkako je moj Tata mrtav. Jučer bi proslavio svoj 46. rođendan, ali nije. Umro je kako kažu prirodnom smrću, ali ništa od te "prirodnosti" ja nisam vidjela dok mi je umirao na rukama. Umro je od srčanog udara 1.10.2009. godine. Na papirima koje doma imam stoji da su sve zdravstvene poteškoće posljedice 100% ranjavanja u ratištu. Naravno, moj otac je i dalje umro prirodnom smrću. Valjda je dob od 43. godine normalna dob prirodne smrti u Hrvatskoj.

Tata je bio Dragovoljac Domovinskog rata i Hrvatski ratni vojni invalid. Na ratištu je bio od 17.09.1991. pa sve do 31.12.1995. godine što je ukupno 51 mjesec i 14 dana. U tom razdoblju ja nisam imala oca, niti sam ga viđala kao dijete rođeno 90-te, a niti moja starija sestra rođena 88-me. No zašto bi to ikoga bilo briga, zar ne?

...Pokušaj Života...

samoubojstvo

Dugo nisam napisala redak u ovom domu. Nije da nemam ništa više za reći. Nekako me u zadnje vrijeme drži neko sjetno raspoloženje, Možda je do zime. Neznam. Mnogi govore da je ovaj portal samo za političke osvrte, ali budući da se ja pretežito bavim socijalnom tematikom koja je produkt političkog procesa, odlučila sam postaviti jednu svoju pjesmu kao u znak sejćanja na sve one koji nisu dobili borbu sa "politikom". Nadam se da nitko neće zamjeriti što je tekst u stihu, a ne u prozi. Stlska i gramatička netočnost autentičnost je autorice, tako da dozvolite da živi.

...Pokušaj Života...

Iz sna me trgao vrisak,
s kojim svaki dan budim se.
na stolu izgorena cigareta i od kruha tvrde korice.
Ne palim svijetlo već godinama, struja skupa je.
I tako prolaze...

Dani u kojima brojim od mjeseca do mjeseca,
pa se konačno skrojim,
jer evo 15. je i stigla je crkavica,
socijalna pomoć sa dva lica.

Dva lica koja me hrane i koja me ponižavaju,
dva lica koja se međusobno šamaraju.

"Vrištite protiv nasilja i izgradite kuću za Zorana!"

Pula Vrisak

Udruga "Vrisak" nositelj je projekta "Vriskom protiv nasilja!" čija je realizacija predviđena u 6 HR gradova na 22.04. - rođendan prmeinuloga Luke Ritza, žrtve nasilja. Zajednička koncertna aktivnost u svim gradovima biti će "Minuta Vriska" koje će zamjeniti tradicionalnu minutu šutnje te će svi posjetitelji biti pozvani da vrište punu minutu u sjećanje na sve žrtve nasilja. Projekt ima za cilj upozoriiti nanasilje među mladima kao bitan društveni problem te promicati toleranciju i pacifizam među mladima.

U Puli je koncert predviđen za unutarnje dvorište bivše kasarne Karlo Rojc, sa početkom u 20h i završetkom u 2h ujutro. Nastupat će 7 pulskih bendova: Reanimacija, Mad Face, Hombe, Ulični Parlament, Mighty Zazuum, Pokret Optora, Rabbia e disperazzione te društvo mladih pjesnika "DIM".

"VRISKOM protiv nasilja!" - treba vaš glas!

logo projekta

Prije nekih mjesec dana objavila sam dnevnik pod sličnim naslovom - iste tematike. Kao što se već zna, projekt smo prijavili na Ladonjin natječaj za najbolje projekte na lokalnoj razini. Budući da financije nemamo i da je do sponzorstva izuzetno teško doć budući da se svi pozivaju na stanje krize, ovaj natječaj nam je jedina prilika za realizaciju projekta.

Za one koji nisu upoznati sa projektom, evo nekoliko riječi:
Cilj projekta „Vriskom protiv nasilja“ jest kroz što veći broj istovremenih koncerata u različitim gradovima, skrenuti pozornost te educirati građane o problematici nasilja među mladima,modusima i kanalima suprotnim od suhoparnog dociranja i monologa – koncertima.

"VRISKOM protiv nasilja"

logo projekta

Projekt „Vriskom protiv nasilja!“ zamišljen je kao niz koncerata predviđenih za 22.04.2011. godine koji će se održati u Puli, Zagrebu, Jaski, Novoj gradišci, Ivanić gradu, Koprivnici i Osijeku. Nositelj projekta je udruga „Vrisak“ iz Pule. Cilj projekta „Vriskom protiv nasilja“ jest kroz što veći broj istovremenih koncerata u različitim gradovima, skrenuti pozornost te educirati građane o problematici nasilja među mladima,modusima i kanalima suprotnim od suhoparnog dociranja i monologa – koncertima.

Projekt je osmišljen s ciljem dugoročnog osvještavanja nužnosti pacifizma, tolerancije i poštivanja različitosti te će se u sklopu projekta provoditi peticija s ciljem izmjene zakona o maloljetnim delikventima. Središnja aktivnost koncertne manifestacije biti će „Minuta Vriska“ koja će simbolički zamjeniti minutu šutnje te će svi glazbenici i svi posjetitelji biti pozvani da zajedno, u sjećanje na sve žrtve nasilja, dignu svoj glas protiv nasilja i vrište punu minutu. Tom simboličkom akcijom zamišljeno je da „cijela“ Hrvatska vrišti zajedno protiv nasilja.

...Ubijte nas, tako je poštenije...("Libra",prosinac 2010)

izgubljeni u prijevodu„Bog i Hrvati!“ Pomalo zvu?i kao novi turisti?ki slogan Hrvatske, jedini problem je što mi se i ne ?ini kao nov. Dugo je on sa nama, „Velikim“ Hrvatima, punih dvadeset godina. Ustajemo s njime, jedemo s njime, liježemo s njime. U ovoj „velikoj“ katoli?koj zemlji, ne postoje ateisti, agnostici niti pripadnici drugih vjera, tj. postoje, ali mi ih ne priznajemo iako im dajemo njihova „prava“. Isto tako u ovoj državi ne postoji nitko osim „Velikih“ Hrvata. Doduše postoje „mali“ Hrvati, ali oni vam nisu vrijedni spomena. Oni su državni neprijatelji, antidomoljubi, špijuni, nevjernici, Jude. Tanka je granica izme?u nacionalnog ponosa i ksenofobije.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci