prostor cijelog žnjanskog platoa, pokos i obala u cijeloj dužini od Stobreča do doma umirovljenika na Zenti, sve javne zelene površine neposredno naslonjene na pokos i svi prostori koji se prema odrednicama Zakona o šumama moraju smatrati šumama, a nalaze se u neposrednom kontaktu sa obuhvatom
Obuhvat ugrubo izmjeren na DOF5 karti ima oko 430 000 metara kvadratnih od kojih je bar 307 000 potpuno ravnih i može se „iskoristiti“. Navodim baš 307 000 da biste lakše mogli procijeniti o kolikoj su površini radi, naime upravo toliko iznosi površina zaštićenog dijela prirode Park šume Marjan.
Gradski projekt „Istočna obala“ u ovo se predizborno vrijeme građanima Splita već na glavu popeo. Iz svake paštete iskače, brojne probleme rješava, nezaposlene zapošljava, gradsku blagajnu puni, kruzere vezuje, gradsku željeznicu realizira, vozila smješta u mirovanje, sve zeleno od palmi se ne moš okrenit, graja zadovoljnih građana i turista naravno,..... milina. Usput dobijemo još koju kongresnu dvoranu ona na zapadnoj obali valjda sama neće biti dovoljna, nekoliko hotela kao zdrava konkurencija budućih pet na Bačvicama, moguće i poneki stambeni kvadratić zaluta. A što nedostaje?
- Plan upravljanja povijesnom jezgrom treba dovršiti i usvojiti
- sačekati skoro usvajanje Glavnog plana i Strategije razvoja turizma koji nažalost za sada nema moju pozitivnu ocjenu, te po njenom usvajanju revidirati Županijsku Strategiju, prateće strategije, te konačno donijeti Strategiju razvoja turizma grada Splita
- prometnu studiju neophodno je pročistiti, preispitati, javno i stručno raspraviti, odabrati varijante, te je usvojiti kao politički dokument gradske vlasti sa nazivom Strategija prometnog razvoja grada Splita
Turizmom se ne bavim niti ga proučavam. Ali živim na moru i turizam mi je na neki način sudbina. Di god se okreneš turista, u svaku poru života upleten turizam. Posljedice turističkog razvoja izvjesno krojit će nam budućnost. Upravljanje turizmom, to jest pokušaj upravljanja, neraskidivo se zapliće u naše sudbine. Radoznalo zavirivanje u vlastitu sudbinu, tako bih mogao nazvati moj povremeni interes za razvoj Glavnog plana i Strategije upravljanja turizmom RH. U svojoj radoznalosti davno sam pročitao nekoliko Izvještaja nastalih u sklopu izrade tog dokumenta. Načelno mogu reći, iako se radi o opsežnim materijalima u kojima bi svatko mogao naći nešto što mu nije po guštu, da mi je baš bila milina ta štiva čitati. Dobiješ utisak da je sudbina, između ostalog, u rukama osoba koje su dobro upućene, sposobne stvari sveobuhvatno sagledati i usmjeriti napore društva u najboljem mogućem smjeru. Moja pažnja posebno je usmjerena na buduća događanja vezana za prostor, okolinu, okoliš. Za potrebe dnevnika izdvojiti ću iz 7. Izvještaja poželjni scenarij razvoja turizma za Južni Jadran, dio koji se odnosio na Prostor:
Burzovni špekulanti to zovu odbijancem. Stanje koje slijedi neposredno po trenutku kada se padajuća krivulja odbije od zamišljenog dna. Pokušavaju ga predvidjeti, čak izračunati, provocirati, proizvesti,.. Često nastane kao posljedica nekog krupnog događaja, ponekad pak zuj komarca bude sasvim dovoljan da pokrene slijed događaja koji će promijeniti globalni trend. Dvije stvari uvijek su sigurne, prva, sigurno će se dogoditi, i druga, što god krivulja dublje tone to je odbijanac sve bliži.
Naše društvo treba odbijanac, zapravo vapi za odbijancem. Ne burzovni, već svekoliki. On je blizu, osjeća se, miriše se, nedostaje još samo sitna inicijacija promjene trenda. A tu nam se baš posrećilo, inicijacija će se dogoditi kao posljedica neobične okolnosti da su se u istoj osobi utjelovile Ministrica prostornog uređenja i graditeljstva, pasionirana jedriličarka i predsjednica Hrvatskog jedriličarskog saveza. Dogodit će se baš ovako:
Veliki dio ovog dnevnika mogao bi pod moj dnevnik o deliriju zakonodavnog okvira sustava prostornog planiranja i gradnje. Ali ne želim o tome, sasvim usputno ovdje ukazujem na neke simptome delirija, a namjera dnevnika je predložiti vlasti da novim sadržajem Zakona o prostornom uređenju i gradnji okonča praksu provođenja loših zakona napucima, uputama, mišljenjima, odgovorima i tumačenjima izvršne vlasti, što je loša uhodana višegodišnja praksa koja u uzdama „nove vlasti“ po osobnoj procjeni jača.
Priču počinjem sadržajem članka 2. donesenog Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama;
Glupavo pitanje koje bi, ipak možda, političara koji ne poznaje zakonodavni okvir sustava prostornog uređenja i gradnje moglo približiti spoznaji o deliriju koji isti proživljava. Delirij zakonodavnog okvira određujem kao stanje u kome se njegovi dijelovi mogu zakonito provoditi na „kakav god želiš“ način, što uključuje i „naglavce način“, a to znači i potpuno suprotno onome što je propisano. Stanje delirija karakterizira povećavanje broja različitih načina njegove zakonite provedbe razmjerno broju novoubačenih slova, koja se usprkos njegovoj prenatrpanosti uspiju u njega utisnuti.
Ilustrirati ću „naglavce način“ kroz odredbe Prijedloga Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama kojima se uređuje ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada u park šumama, a koji je nekidan usvojila Vlada.
U njemu je, kao posljedica zahtijeva civilnog društva, propisano:
Nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom ................ određeno kao ............. površina izvan građevinskog područja......... u park šumi.
