Naslovnica › Dnevnici › CikaVelja dnevnik

Blog političara - blagoslov ili prokletstvo?

zamirzine
Sri, 21/03/2007 - 16:26 — CikaVelja

Od jedne zgodne i žustre rasprave prije par godina ostao je proročanski zaključak, "Web 2.0 je Usenet za one koji pojma nemaju što je to". Privid anonimnosti, dostupnosti, demokratičnosti s natruhama anarhizma a sve to za nula novaca, plus diktatorske ovlasti nad (nepoćudnim) komentarima - sve je to već poznato, samo u svakoj svojoj iteraciji zahtjeva sve manje znanja, vremena i truda. Svega par piva nakon razmatranja najezde trolova i ostalih već uobičajenih online načina ponašanja, iskristalizirao se gornji zaključak. Pitanje (čak se spominjalo i "prijetnja") koje je ostalo neodgovoreno bilo je što će biti kada se političari, praktički profesionalni trolovi IRL, dokopaju toga.

Osnovni problem koji uočavam, sve češće, jest trivijalna mogućnost manipulacije ovim medijem koji eto u ovom trenutku svi koristimo (a zvali ga internet, web2.0 ili blog svejedno je). Kriza vjerodostojnosti tradicionalnih medija je očita pa dolazimo do (vrlo opasne) javne percepcije "što je na internetu, to je istina. Odmah ću napomenuti, ovo se ne odnosi na ove koje sam uočio i tagirao (možemo prepoznati, uvjetno rečeno osobni stav, političko djelovanje i odnose s javnošću, iako svaki nosi sve tri kategorije u nekoj mjeri), a i ne očekujem kako bi itko od naših političara mogao pokušati "manipulirati internetom" bez da ga otkriju u startu (ne znaju to raditi ni sa ostalim medijima). Upravo suprotno, može li internet manipulirati političarima?

Za primjer, zamislimo kako "Nepoznat Netko" u jedno dokono subotnje popodne otvori dvadesetak (možda i pedesetak ako smo bahati) @net.hr mail adresa i na svaku napravi blog i login recimo na pollika.com - za tri vikenda, tapšajući sam sebe po plećima (dajući si komentare sa bloga na blog...) ima "kredibilitet". Neka i ostavi pokoji pozitivan komentar na ciljanom blogu političara, za "upoznavanje". Četvrti vikend, sa možda jedne ili dvije adrese, napadne tog političara, pa ga sa drugih par krene braniti - može biti zanimljivije od nogometne utakmice ili rasprave u Saboru. Sad je samo pitanje da li je kod našeg imaginarnog političara-mete razvijeniji ego ili paranoja pa da taj "glas naroda" postavi tog političara u određeni način razmišljanja o nekom interesnom problemu sa kojim nije prisan - ne vjerujem kako bi to djelovalo za gay brakove, ali za autorska prava... Osjeti li se itko prozvan ("kod mene to ne bi upalilo"), neka se izuzme i pokuša pitati zna li koga kod koga bi to upalilo.

I zamislimo da je to samo način da se taj određeni političar navuče i - naravno na internetu - prokaže kao izmanipuliran (makar i ne bio). To će bez sumnje prenjeti i konvencionalni mediji (kako prenose i trivijalnije stvari), eto skandala i afere... I pitanje za kraj, koji od političara, uključujući i one koji ovo čitaju, nakon toga ne bi htio "regulirati internet"?

Komentari

Sub, 24/03/2007 - 13:51 — sm

Blagoslov ili prokletstvo?

Blagoslov ili prokletstvo? Rekao bih oboje jer je u suštini isto, samo s drugim predznakom, ovisno o tome tko udjeljuje.

Internet je medij u nas za politiku nedovoljno iskorištnog potencijala. Naši pioniri, a ima ih još osim tagiranih, ušli su u nešto za što cijene da im u krajnjem može biti veoma korisno.

Bio to osobni stav, političko djelovanje ili odnosi s javnošću, ukoliko se isto uopće može dijeliti, manje je važno.

Varijanta koju iznosiš i oko koje se vrti tvoj tekst je moguća, čak i ako bi tomu pristupio pojedinac, a kamoli organizirana skupina. Internet javno mijenje se stvara, baš kao i ono u drugim medijima, a sve zajedno čini "glas naroda", političarima omiljenu poštapalicu.

Meni najvrednije, ne znači da drugo smatram lošim, je iznošenje vlastitog stava političara. To je nešto osobno što ostavlja trag i od čega političar ne može bez posljedica pobjeći, ma koliko smo verbalnih salta do sada od istih doživjeli.

Pohvalno je uopće uspostaviti odnos s javnošću jer političar od javnosti živi i za javnost treba raditi. Pri tome je vrlo važan sadržaj tog odnosa. Dokaz, toliko je šablona da se stranice nekih i nekoga zbog krutosti i nezanimljivosti slabo isplati posjetiti. Nedavno je jedna novinarka analizirala stranice svih političkih stranaka.

Klasično političko djelovanje u kojem je najbitnije iznijeti i promovirati stranački stav je dobro i doprinosi boljem shvaćanju pojedine stranke, ali se gubi onaj element osobnosti jer nikad ne znaš piše li političar svoj ili stranački stav. Svedemo li na pojedinca koji to radi, on kasnije može reći da je to bio stranački, a ne njegov stav ili obrnuto.

Jedino kod deklariranog osobnog stava nema uzmaka i sve posljedice političar mora podnijeti sam, upravo zato što je izneseno unaprijed deklarirao kao svoje.
Nadalje, on od pitanja bilo koje vrste ne može pobjeći jer nema onoga da će se raspraviti u stranci, da će stranka tempirati kad sa stavom izlazi u javnost, da je mislio drugačije ali je većina prevladala ili da ga se nije htjelo slušati.

Ovo što iznosim nije opredjeljivanje za nekog od troje navedenih u članku, već osobni stav o onome što najviše cijenim u internet komunikaciji, neovisno s kim.
Čak i kad se piše pod nickom što sliči igri "Građanin X" iz starijih kvizova. Ni od tog X-a političar pobjeći ne može.
Što je dobro.

Čet, 22/03/2007 - 14:37 — gale

Problem koji uocavas jeste

Problem koji uocavas jeste paradigmatska promjena komunikacije na politickom nivou.

Za sada politicari jos uvijek javno mnijenje izjednacavaju sa medijskom hajkom, te je upravo to polje na kojim se danasnji politicari manipuliraju.

Internet kao superioran medij i paradigmatski drukciji, u direktnom je sukobu sa tradicionalnim oblicima ggeneriranja politicke relevantnosti.

Stoga pojedinci koji koriste internet moraju prepoznati moc interneta i njegovu neovisnost, te nadasve superiornost u odnosu na tradicionalne medije. Tek takvim poimanjem neta, otvara se prosor za trajnu eliminaciju medijske makinacije utemeljene na kontroliranoj, a ne na slobodnoj informaciji.

Medijske makinacije koja je bila temelj za odrzanje kastinskog sustava u ovoj pseudodemokraciji. No, paradigma interneta i horizontalne komunikacije (haha), otvara put za drustvo jednakosti, a mozda i za neku novu utopiju.

Sve u svemu, ko promatra Internet iz postojeceg sustava i ko ga na taj nacin koristi, taj ce se sigurno opeci. Onaj tko dise kao internet, sigurno ce pobjediti. I to je to.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content