U nedjelju, kasno navečer virovitičku noć i nebo proparalo je nekoliko raketa i vatromet koji je označio pobjedu HDZ-eovih kandidata ( i koalicijskih stranaka).
Danas, ponedjeljak, 20. svibnja 2013. znaju se precizni rezultati lokalnih izbora. Imamo novo Gradsko vijeće Virovitice, skupštinu Virovitičko-podravska županije, staro-novog gradonačelnika Ivicu Kirina i staro-novog župana Tomislava Tolušića. Sada smo svi generali poslije bitke, većina tvrdi kao su unaprijed znali ishod lokalnih izbora, gotovo u postotak glasova.
Jedan mi je čitatelj poručio da ne radim analizu izbora jer da sam teški amater - jesam, ima pravo, amater s 40 godina pisanja i objavljivanja.
Naslušao sam se danas u ponedjeljak različitih komentara, kada nekoga sretnem znam i priupitati za mišljenje poznanika, prijatelja, susjeda, čak i prvi puta viđenog a razgovorljivog prolaznika. Jedna osoba, ženska, zaposlena u jednoj javnoj gradskoj instituciji dala mi je i koristan savjet:
„Gospodine Weiss, pišite i dalje po svom, držite se pravila jednog poznatog hrvatskog teologa: „Prosuđujte, ali ne osuđujte!"
Koliko gluposti u vezi ove teme nisam već dugo vidio. Tako zahvaljujem belosvetskim hohštaplerima čija je ovo inicijativa na prokazivanju gluposti ljudi i potrebi da se ta glupost korigira.
Naime, za klerofašističke primitivce i ine homofobe ionako znamo da su khm, blago ograničeni. Ali problem je što su ograničeni i ovi drugi. Pseudointelektualci, pseudosekularci, a zapravo stoka.
Ekipa se poziva na zaštitu ljudskih prava. Citiraju se deklaracije. Forsire se kakti neki intelektualizam. Postavlja se pitanje ustavnosti jer ovo referendumsko pitanje ugrožava jednakost ljudi i tako dalje.
Glupost do gluposti, debil do debila.
Jasno, Željko Peratović se opet našao tamo gdje treba huškat ekipu. To mu dobro ide.
Tako se eto ti pseudosekularci po fejsbuku prebacili u fašistički modus sotonizacije svakog neistomišljenika, baniranja, drukanja, krše se sva prava oponenata, ali nije bitno, veliki je rat u pitanju. Sveta borba za slobodu.
Kažu da je ljepota u očima promatrača. Tako je valjda i sa drugim stvarima osim ljepote, nema razloga da bude drugačije.
Kažu da treba zabraniti homoseksualne brakove. Ako uopće zanemarimo pitanje kako zabranjivati nešto što ionako nije dopušteno, možemo dalje razgovarati. Zabraniti homoseksualne brakove jer oni vode do moralnog i inog urušavanja temelja Lijepe Naše. Fakat.
U zadnje vrijeme, na ulici su završili radnici. Nisu mjesecima dobili plaću. Neki će reći "a što se nisu bunili ranije?". Ajmo reći da mjesec dana nisu dobili plaću i bune se odmah. Računi stižu, za razliku od plaće.
Sjećanje na predsjednika vlade te više ministara koji su završili na optuženičkim klupama još je svježe. Ipak, za naglasiti je da optužnica, a kamoli kaznena prijava, nema stvarnu težinu. Ali sada već razgovaramo i o pravomoćnim presudama.
Nešto prije toga iskrsnula je afera sa zlostavljanjem djece u jednom domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ima li išta gnjusnije od zlostavljanja djece? Ima, zlostavljanje djece koja su ti povjerena, i to opetovano i organizirano.
Vrh vlasti parkira gdje hoće - ili mu je sve dopušteno ili je prevažan za prometne znakove.
Ako imate nevažeću osobnu iskaznicu, što je zapravo kao da je i nemate, onda vas nema na popisu birača i ne možete pristupiti glasanju na lokalnim izborima. No, ukoliko ipak imate žarku želju i osjećaj odgovornosti da ispunite vašu građansku dužnost, možete s tom nevažećom osobnom otići u općinsku administrativnu upravu te na trošak države podići potvrdu koja vam ipak omogućava da date svoj skromni obol tom "festivalu demokracije" u Hrvata.
Žarka želja je gonila i autora ovih redova da se dokopa glasačkih kutija, te sam nebudi lijen prošetao to sunčano nedjeljnjo jutro od svog glasačkog mjesta do općinske zgrade i nazad. Samo da napomenem kako bi ovakve ljenguze poput mene trebalo kažnjavati zbog nemara i stvaranja nepotrebnog troška državnoj blagajni, a ne nam sa smješkom izdati papir jer se mlatimudan godinu dana vrpolji i odgađa otići predati zahtjev za novu osobnu iskaznicu.
Onaj „bogati duhom“, kojemu je već dosad za zasluge dovođenja u pitanje opstanka hrvatske države, jer ono što je on postigao zvalo se Plan Z-4, osamostaljenje Hrvatske su „izvojevali“ Njemačka i Vatikan, svako iz svojih razloga, niču spomenici u naravnoj i nadnaravnoj veličini, u svakom pogledu se ponašao kao oni afrički diktatori koji su se dokopali vlasti nakon oslobađanja svojih zemalja ispod kolonijalnog jarma.
Nakon što su se dokopali vlasti, prva im je ili jedna od prvih stvari bila osnivanje nacionalnih aviokompanija ...
Tako je i „neumrli“ po dolasku na vlast odmah osnovao nacionalnu aviokompaniju hrvatskim imenom „Croatia Airlines“, a na njeno čelo postavio čovjeka koji ni dobar referent nije bio, ali ako je isto tako “nadarenog” njegovog brata mogao dovesti na čelo najveće hrvatske banke, zašto ne?
Strogo govoreći u ovom se slučaju ne radi o tipičnom dnevniku. Radi se o nekoj vrsti informiranja, ili poziva zainteresiranih na čitanje jednog teksta na kojem sam (sa jednim drugom) zadnjih dana radio (a koji se, uz ostalo, zbog obimnosti ne uklapa na pollitiku.com). Da bi taj poziv imao ikakvog smisla ovdje moram prezentirati o čemu se radi... pa makar i na prost copy-paste način.
Vjerujem kako će i to biti korisno potencijalno zainteresiranim čitateljima, dok onima bez intersa neću učiniti veliku štetu.
* * *
ŠTA DA SE RADI?
- dubrovački referendum, realna politika i mogućnosti demokracije –
Finska se u svojem razvoju u posljednjih nekoliko stoljeća može usporediti s Hrvatskom. Finci su bili narod seljaka, podjarmljen do Šveđana. Šveđani su od 17. stoljeća počeli modernizaciju, napredovali su industrija i kultura, dok je Finska ostajala agrarna, podjarmljena provincija. U 19. stoljeću Finska dolazi pod političku vlast Rusije, ali su Šveđani zadržali dominaciju u društvu, kulturi, ekonomiji. Slična situacija bila je u to doba u Hrvatskoj, pod dvostrukom dominacijom Austrije i Mađarske. Postepeno se javlja nacionalni pokret (Finci i Hrvati spadaju među "zakašnjele nacije").
Sredinom 20. stoljeća, Finska je još bila slabo razvijena, većina stanovnika seljaci, kao i tadašnja Hrvatska. Slijedećih desetljeća, obje su doživljavale ubrzani razvoj, modernizaciju, industrijalizaciju, urbanizaciju.
Danas je razlika očita, čak drastična. A svakako se ne može svesti na beskonačno jadanje da su krivi komunizam i Srbi. Dobrom strategijom, kroz desetljeća, može se napredovati. Finci i Hrvati učinili su neke bitno različite strateške izbore - i što je bitno, i dalje ih čine.
Norijada, e pa što je ...
Maturanti su diljem zemlje slavili završetak srednješkolskog obrazovanja, već tradicionalnim posipanjem prolaznika brašnom, gađanjem jajima, kupanjima po fontnama, pjesmom, plesom, opijanjem do besvijesti pa i tučnjavama, tako da je neke, na radost njihovih roditelja, morala odvoziti hitna pomoć, bilo na triježnjenje, bilo na sanaciju ozljeda, a neke policija, jer su „kočnice otpustili do kraja“.
„Preopustili“ su se, rekli bismo, tako da će se s nekima morati vjerojatno pozabaviti i suci za prekršaje.
Ništa novo i ništa što već nije viđeno, reći ćete!
I bilo bi tako da se po prvi puta nisu iz razdraganih maturantskih grla masovnije zaorile nadasve „domoljubne“ pjesme i „budnice“ kao što je primjerice „Jasenovac i Gradiška Stara“, a i ručice maturanata su „spremno“ letjele u zrak na nacistički pozdrav.
„Pitomci“ pak, taj im naziv puno bolje odgovara od onoga „maturanti“, Nadbikupske klasične gimnazije, navukoše i crne majice stilizirane tako da jasno ističu zajednišvo ustaštva i križa.
Vidi sad, prekrižen listić je prekrižen listić, knap sjedne uz Rođina "tri boda su tri boda".
Ali se može pričati jer je do sutra slobodno i slušao sam danas tog Pupića Bakrača na radiu par rečenica. Malo je za donošenje zaključaka, ali u kombinaciji s onim na webu što se da pročitati o njemu i s njim, uz napomenu kako je čovjek ekšuali kandidat Akcije mladih koji su mi oduvijek tu negdje oko best of-a ako već moram birati, te si stoga dozvoljavam reći kako je on zapravo Kalimero u najljepšem smislu te riječi.
Drhtav i manjkav, jasan i logičan, ide na megdan šiptarskom predsjedniku Balkana Božidaru Kalmeti, jedinom stvarnom mafijašu u gradu Zadru Renu Sinovčiću (svi ostali su samo kriminalci i bogataši s poslom), te do boli ružnom Ivi Biliću koji će izgledati kako sad izgleda i na izborima 2064.-te.
Ekipa iz Akcije mladih s Brodarice je pokrenula nešto u gradu:
http://www.057info.hr/vijesti/2010-11-27/ekipa-s-brodarice-pobijedila-sp...
U predizbornom ludilu otpuštaju se kočnice i već znamo da možemo očekivati svakakve zanimljivosti. Ovotjedna Gradonačelnikova me ipak a) razljutila - jer me opalila gdje ne treba, i b) natjerala na akciju i bolje i brže nego što je to ikad uspjelo mojoj ženi.
