pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svi smo gledali Schwarzeneggera u filmu 'Predator', inače film nije ništa posebno, nema baš neku prepametnu tematiku, ali nešto mi je zapelo za oko. Naime, u filmu se Schwarzenegger bori protiv tog stvorenja koje je došlo sa svemira, znači to je ALIEN. Ali gdje je tu ona frizbi-letjelica ili one ogromno-glomazne crne oći? Nema toga svega, to se je jednostavno teleportiralo na naš planet, znači na našoj planeti postoji taj neki 'teleport receptor'? To stvorenje (čitaj neprijatelj ljudskog roda) je građeno komplentno od željeza i čelika, prevučenim slojem neke vrste formalina, je li to sad jedan ZASTARJELI ALIEN? Možda je to i razlog dolazka na našu planetu, možda su ti alieni već toliko razvijeni da im sirovinski materijali više nisu potrebni, a ovaj alien se s time ne može pomiriti pa se teleportira na planetu Zemlju u kojoj će poduprijeti već tako i onako premoćan utjecaj materijalizma? Sve u svemu podržavam Schwarzeneggera u borbi protiv 'zastarjelog-svemirskog-materijalzma'. Znači: Smrt materijalizmu, sloboda ANTIMATERIJALISTIČKIM PREDATORIMA (koji kao takvi smiju okupirati naš planet)?!?

Malo prije se logiram i dočeka me slijedeći video:

Ono što mi je upalo u oči je to da je video montiran, ako pogledate snimku, između trenutka kada je čovjek iz publike postavio pitanje i odgovora ima jedna minuta i četrdeset sekundi koje nedostaju. Strašno me zanima što se događalo u tih minutu i četrdeset. Uočite i da je embedanje videa bilo dozvoljeno pa potom zabranjeno.

Vrijeme je u zemljici Hrvatskoj izgleda stalo, tako da na pitanje koliko je sati nema točnog odgovora ili točnije ima onoliko odgovora koliko ljudi pitate,problem je što će svatko reći svoju istinu, dakle 4 milijuna i nešto stvarnosti. Privid demokracije ili nešto posve drugo? Ima vremena saznat ćemo već. Zadnja dva mjeseca bila su prilično burna i prepuna važnih, a ako citiramo državne dužnosnike, u daljnjem tekstu vladare, i povijesnih događaja, blago nama koji živimo u vremenu prepunom povjesnih zbivanja, imat ćemo što pričati unucima, da li hoćemo, ili ćemo šutjeti crveneći od srama, ako nam srama preostane?!?

Za sve vas koji se sjećate Hloverka NS neko je vrijeme radila na Novoj TV gdje je vodila, barem prema gledanosti, neuspješan talk show. Među inim temama bila je i ona objave Brijunskih transkripata za koje je novinar HTV-a Josip Šarić dobio nagradu HND-a. Tu nagradu preuzela je Hloverka kao HTV-ov glavna urednica, a nije ju smetalo što je dok je radila za konkurenciju ta objava bila jako sporna. Ovo je današnji komentar Indexa, prenosim ga u cijelosti.

Hloverki etika bitna, ali zavisno od televizije na kojoj radi

PRIJE točno godinu dana Hloverka Novak-Srzić u emisiji "Kontakt" Nove TV raspravljala je o Hrvatskoj televiziji kao javnom servisu koji bi kao trebao biti odgovorna institucija, pa se pitala gdje je odgovornost novinara i urednika koji objavljuju dokumente s oznakom državne tajne, kao što su to bili brijunski transkripti.

Pitala se tada Novak-Srzić kome objava istih ide u prilog netom prije početka suđenja generalima i tako dalje.

Iako se radi o vječno zahvalnoj temi i iako se o njoj već dosta pisalo (Kako se slizati s novinama - smanjenjem PDVa i Sanader kupio novinske izdavače) mislim da vrijedi prenijeti dio saznanja koje danas donosi business.hr - Novinski izdavači odjednom profitabilni.
Nakon loše 2006. godine, u kojoj su od svih velikih izdavača jedino Novi list i NCL media grupa ostvarili dobit, lani je pozitivno poslovalo čak osam od deset najvećih, pa i kronični gubitaši Vjesnik i Slobodna Dalmacija.
U dobitnike su lani prešle ukupno tri tvrtke u suvlasništvu WAZ-a i Ninoslava Pavića, dobit je ostvario Styrijin Večernji list, ali i tvrtka Adria media, koja izdaje desetak revija. Jedini gubitaši u prošloj godini ostali su Styrijina 24 sata te splitska Kultura i rasvjeta, izdavač Feral tribuna.

Crtam olovkom kuće i brežuljke. Bojam drvenim bojicama te kuće i brežuljke, odredivši baš najmjerno da je tamo trava žarko crvena, a nebo nježne žuto-zelene boje. Odlučujem da cvijeće nema listove i da Sunce nije okruglo, nego trukutasto. Stvaram nove vrste životinja, što više drugačije od ostalih živih bića to bolje. Osjećam kako u meni raste mala želja da se ta moć odluke sa običnog papira preseli i na stvaran svijet oko mene. Želim da mogu odrediti kako će moj mali dio Zemlje izgledati i ponašati se. Čujem tihe korake, sve glasnije i bliže. Vidim profesoricu kako mi uzme papir iz ruke i za moj uspjeli rad me nagradi sa peticom. Shvaćam, shvaćam da je ovaj svijet ograničen na čistu i primitivnu dresuru. Dresura koja produkt moje mašte nagrađuje običnom brojkom sa ciljem da postanem ono što oni definiriju kao 'dobar radnik' ili 'pošten čovjek'...

Mislim da nema osobe na kugli zemaljskoj koja nema o tome stav - proGAY / kontraPEDERI ...

To je pojava koja se javlja kao predmet mnogobrojnih vrsta rasprava - to je politicko pitanje prvog reda, religiozno pitanje, socijalno/drustveno pitanje, humanisticko pitanje, o tome mnogo sto ima reci medicinska struka, policija, umjetnost, baba Reza s placa, politicar koji treba glasove, murijas koji osigurava gay parade, skinhead koji mota lanac za provod, mati koja strahuje za sina/kcer, uplasena mlada spodobica koja jednog dana otkrije da gleda na pogresnu stranu i da je drukcija od onog kako je propisano ...

O tome se uvijek krene ponovno pricati u javnosti kad se dogodi neki incident ili kad GAY skupina odluci izaci na ulice ...

Mene je medutim nicim izazvanu i izvan sezone pricanja o "pederima", na pisanje ovog posta ponukao zanimljiv prilog televizijske kuce ABC u emisiji 20/20 koja ide petkom i koju sam gledala prije tjedan dana, o cemu ce kasnije u tekstu biti rijeci.

Osobno, moram priznati da ja GAY pitanje podrazumijevam dijelom gradanskih sloboda, birati seksualnu orjentaciju je svacije neprikosnoveno pravo koje ja uvazavam i postujem.

Već sam koristio šansu da mi oni koji se bolje od mene razumiju kako stvari stoje u ekonomiji i poreznom sustavu objasne neke stvari pa ću to napraviti i sad. Ovaj tekst pišem da mi se objasne neke stvari koje mi nisu jasne u vezi s mirovinskom reformom i osnivanjem drugog stupa.

U reformu se išlo jer je, kako kažu, sustav temeljen na generacijskoj solidarnosti neodrživ. Drugi stup je osnovan s namjerom da kapitalizirana štednja omogući građanima sigurniju strarost.

Ono što me buni jest činjenica da se dosta novca iz drugog stupa ulagalo u državne obveznice. U reformu se išlo jer država nema dovoljno novca da podmiri obveze za mirovine, a onda novce iz drugog stupa koristi za zaduživanje. Na kraju ispada da opet država financira mirovine, ali i kamate na dug i mirovinske fondove i njihove managere.

Dio novca ide i u dionice na našoj burzi. Fondovi raspolažu s velikim iznosima pa me zanima koliko upumpavanja novca može izdržati naša burza? Koliko te velike količine novca pomažu našoj ekonomiji, rastu gospodarstva i zaposlenosti, a koliko špekulacijama i špekulantima.

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Tek što je uspjehom rezultirao prosvjed učenika srednjih škola, evo i studenti su izvojevali pobjedu. Đaci su morali izaći na ulicu, njih čak nekoliko stotina; studenti niti to. Dovoljna je bila najava. Ministar Primorac je u maniri bankrotiranog kockara odmah izjavio da podupire sve studentske zahtjeve, zajedno s Rektorskim zborom donio neke odluke i još izjavio da su studenti u svemu u pravu, te da će im se sutra pridružiti u „šetnji“. Neobično blaga formulacija. Čovjek bi od ministra Primorca očekivao da barem instantno stupi u štrajk glađu do ispunjenja studentskih zahtjeva. Toliko je on ogorčen na naš obrazovni sustav.
Đacima ćemo se još vratiti. Idemo prvo o studentima. U čemu je problem, što su njihovi zahtjevi, tko je kriv?

Primio sam pismo od mog prijatelj „Cheguevare“ iz Splita i čitača pollitike pa ga prenosim:

-0-

Jopet dolazi 7 svibnja , vrime spliskog zaštitnika Sv. Dujma , lipi procesjun priko rive, a poslin dernek. Sve bi moglo biti lipo, da se u Sudamiju ove godine ni umiša oni Antikrišt od Interneta. Ona sridnješkolska dica još nisu svisni koju vrilu kašu su zamišali, samo je pitanje ko će to nako vrilo morat kusat. Od bota su dica zajebala velikog Miništra i dotura koji se bavi skulama, pa sada svi botavaju, nikidan študenti najavili, a ovi dana i Splićani.

Ima bit da će dernek pokvarit jopet ti đavliji Internet. Dobro je oni moj Marx davno napisa u "Komuništičkom manifeštu", samo je za Split malo drukčije: Bauk kruži ponad Splita – bauk Interneta! Šta moš, druga su vrimena i druge se bitke biju!!

Milorad Pupovac smatra da ljudi u Hrvatskoj trebaju imati mogućnost i pravo da se organiziraju nesmetano, te je zgrožen napadom članova Kohorte na Delije u Boboti.

Potaknut nedavnim navijačkim obračunom u Boboti, kada su članovi osječke Kohorte napali navijače Crvene Zvezde, saborski zastupnik i član SDSS-a Milorad Pupovac iznosi svoje komentare na taj događaja.

Pupovac je zgrožen napadom na navijače Crvene Zvezde, jer smatra kako Delije nisu prekršile ni povrijedile nijedan hrvatski zakon, te dodaje za Slobodnu Dalmaciju kako ljudi u Hrvatskoj trebaju imati mogućnost i pravo da se nesmetano organiziraju.
Na vlastitoj koži sam imala priliku isprobati tko su Delije.Ne sluteći ništa pridružila sam se grupi Dubrovčana koji su otputovali u Atenu na vaterpolo utakmicu Juga protiv Olimpakosa .Vrijeme je bilo lijepo,Atena nas je ponovno opčarala,ljudi ljubazni,hrana i vino izvrsni.Izlet je završavao utakmicom na bazenu u Pireju.Već ispred bazena shvatili smo da nešto nije u redu.Dočekao nas je dobro opremljen policijski

Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.

Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!

Proljeće je a u meni svemir...
Nemir ili svemir, sasvim svejedno, ali čini mi se da koliko god mi ovo zahuktalo proljeće donosi obilje sunca, mirisa, okusa pa i kretanja na friškoj ariji, toliko me s druge strane nervira i frustrira činjenica da moji problemi s alergijom ne jenjavaju već naprotiv - ulaze u «terminalnu» fazu...
Ne znam...unatoč činjenici da se manje-više disciplinirano pridržavam propisane terapije, ovo doba godine u kojem je većina biljaka s moje anti-favourite liste u punom cvatu, pretvara me u čudnovatu kreaturu koja nekontroliranim pokretima baulja kroz vrijeme i prostor a glasa se opetovanim neartikulirnim zvukovima u kojem tek rijetki pojedinci mogu razaznati aaaa-pćiha, aaaa-pćiha!!!

Čak mi i ne smeta toliko cvatnja crikvine, ambrozije i mnogih ostalih umiljatih korova koliko me iritira njihova košnja.
Rekao sam košnja, a ne krošnja!

Član europskog parlamenta, doajen i vodja anti-EU grupe u Parlamentu, Danac Jens-Peter Bonde ovih je dana objavio kompiliranu, “reader-friendly” verziju Lisabonskog Ugovora (može se downloadati na ovome linku kao pdf, na engleskom jeziku).

To je najnovija od ukupno četrdesetak knjiga u bogatom opusu ovog energičnog čovjeka koji je postao članom Europskog parlamenta još davne 1979 godine, a napušta ga zbog umirovljenja ovih dana, točnije 9 svibnja, tj. upravo na Dan Europe. Sve njegove knjige tiču se EU, a izmedju njih treba istaknuti ranije “reader-friendly” verzije Ugovora iz Nice te neuspjelog EU Ustava.