Tagovi

Bleiburg, Jasenovac i Gradiška Stara

Za desetak dana će sve oči hrvatske javnosti biti uprte u Bleiburg a visoka biskupska ličnost Crkve u Hrvata će tamo reći misu za duše nevinih i, bez procesa i osude, masakriranih i ubijenih hrvatskih NDH ročnika, ustaša i civila, izbjeglica, žena i djece.
Nikakav Fumić ili Mesić ili bilo tko drugi, bez obzira na snagu institucije kojoj su na čelu, ne mogu promijeniti tu nemilosrdnu povijesnu činjenicu: Pod pojmom Bleiburga podrazumijeva se zločin protiv čovječnosti, genocid izvršen nad Hrvatima i drugim pobijeđenim kvislinškim snagama poslije završetka II svijetskog rata.
Pošto ni jednom od njih nije bilo suđeno, pošto ni jedan od njih nije imao priliku da se brani važi pretpostavka nevinosti.
Tu pretpostavku nevinosti ne umanjuje ni vrlo velika vjerovatnost da je među tim ubijenima zbilja bio i velik broj onih „zvijeri“ koje su odgovorne za strahote Jasenovca, Stare Gradiške i drugih, manje ili više, znanih zločinačkih fašističkih stratišta.
Pobjednici, antifašisti kako se rado samohvalno nazivaju, su zločinačkim masakrima nevinih zarobljenika i sami postali zločincima.

Stoga je perverzna i gadna izjava Mesića i Fumića da žrtve Jasenovca i Bleiburga nisu iste. Kaže, oni u Bleiburgu su stradali jer su zaslužili, jer su bili krvnici onih koji su stradali u Jasenovcu. Ako je u Bleiburgu ubijen i jedan jedini čovjek koji nije bio krvnik, a u to nitko razuman ne može sumnjati, onda je ova Mesićeva i Fumićeva izjava na moralnom i intelektualnom nivou onih koje Mesić, po uzoru na Eisehowera, opravdano, naziva gadovima (bastard). Umjesto da pođe i u Bleiburg i pokloni se svim nevinim žrtvama Mesić skuplja političke poene kod onih koji već 60 godina uvjeravaju sami sebe kako su pošteni demokrati i antifašisti a ne bezobzirni diktatori i ubojice, nimalo bolji od onih koje su potamanili kao štakore po šumama i gorama oslobođene domovine.

Da ne bi bilo nesporazuma. Ja mislim da je ustaštvo, Jasenovac i NDH mrak hrvatskog naroda, da je to najcrnije i najsramotnije razdoblje naše povijesti. Iako bez ikakve političke funkcije, ali već samo kao pripadnik hrvatskog naroda osiječam bol i tugu što smo u jednom razdoblju, bez obzira na razloge, pali tako nisko da u ime ideologije, nacije, vjere ubijamo ii mućimo naše sugrađane samo zato što su drugaćiji od nas. Ja se svima ispričavam i nikako ne vučem nikakve usporedbe i paralele između dvije tragedije, između Bleiburga i Jasenovca. Ali se nikako ne mogu složiti s nebuloznom logikom da žrtva ima pravo na zločin i da žrtvu, sama činjenica da je žrtva ekskulpira od svakog zla pa tako i od rezanja grkljana hrvatske djece i mladosti oko Dravograda i dalje prema jugoistoku.

Žalostan sam što Crkva u Hrvata nije našla snage u Evanđelju koga propovijeda da se pođe pokloniti žtrvama Jasenovca. Žalostan sam što Mesić i Fumić ne nalaze snage da pođu u Bleiburg, pa da se makar selektivno, poklone samo onima koje su njihovi omaškom potamanili.

Komentari

Novi posao za Carlu del

Novi posao za Carlu del Ponte

Prošlo je tek nekoliko dana od kada sam napisao ovaj dnevnik a prašina oko Jasenovačke komemoracije se još nije stišala – naprotiv imam dojam da ju je sve više i da je sve gušća. U međuvremenu je napisano i par dobrih komentara. Ovdje, na pollitici a i u novinama i na televiziji se dosta toga čulo pa mi se učinilo potrebnim dodati par riječi.

Svi ovi komentari, bezbrojne diskusije i javna kritika ponašanja svih sudionaika ovih zbivanja imaju samo jedno zajedničko:

„Svi osuđuju sve i svakoga, ali ipak su oni koji su ubijali i klali po Bleiburgu manji zločinci (ako uopće onda osvetnici) od onih koji su to isto radili u Jasenovcu.“ Od ovoga je izuzetak jedino profesor Banac koji me je jučer u Nu2 impresionirao.

Zbog osjetljivosti teme još ću jednom citirati samog sebe:

“Da ne bi bilo nesporazuma. Ja mislim da je ustaštvo, Jasenovac i NDH mrak hrvatskog naroda, da je to najcrnije i najsramotnije razdoblje naše povijesti. Iako bez ikakve političke funkcije, ali već samo kao pripadnik hrvatskog naroda osiječam bol i tugu što smo u jednom razdoblju, bez obzira na razloge, pali tako nisko da u ime ideologije, nacije, vjere ubijamo i mućimo naše sugrađane samo zato što su drugaćiji od nas. Ja se svima ispričavam i nikako ne vučem nikakve usporedbe i paralele između dvije tragedije, između Bleiburga i Jasenovca. Ali se nikako ne mogu složiti s nebuloznom logikom da žrtva ima pravo na zločin i da žrtvu, sama činjenica da je žrtva ekskulpira od svakog zla pa tako i od rezanja grkljana hrvatske djece i mladosti oko Dravograda i dalje prema jugoistoku.”

Baš zbog toga ne mogu razumijeti koji je to moral koji propovijeda Fumić, a koji onaj koji propovjeda Mesić kada uporno ponavljaju Vontinu sintagmu:
U Jasenovcu su stradali nevini (to nitko ne dovodi u pitanje) a u Bleiburgu su stradali oni koji su ubijali i mućili nevine u Jasenovcu.
Nitko ne dovodi u pitanje ni to da je na Bleiburgu među pogubljenima bilo i onih koji su okrvavili ruke nevinom krvlju Jaseonovačkih žrtava. Ali netko, poput našeg Predsjednika, ako zna išta o moralu, a morao bi znati jer se javlja kao etička alternativa u hrvatskom društvu, gubi svaki kredibilitet kada ne smogne snage nazvati stvari pravim imenom svugdje pa i na Bleiburgu. Tek kada nazove stvari pravim imenom vjerovati će mu se bez rezerve. Ovako imamo i imati ćemo zavedenu mladost i tužnom poviješću izopačenu starost. Do u nedogled.

Čudim se iskrenim, pravim antifašistima, velikoj većini neideologiziranih sudionika NOB-a koji nisu okrvavili ruke masakrima nevinih žrtava zašto šute i trpe neistine svojih navodnih suboraca i tako dio ljage uzimaju i na svoj čisti obraz.

Možda nebi bilo loše dati Carli del Ponte novi posao, nakon što je Švicarci otjeraju iz Ambasade u Buenos Airesu, posao državnog odvjetnika za zločine protiv čovječnosti iz drugog svj rata. Ne znam bi li se to Fumiću svidjelo.

Tko je glasao

Ali netko, poput našeg

Ali netko, poput našeg Predsjednika, ako zna išta o moralu, a morao bi znati jer se javlja kao etička alternativa u hrvatskom društvu, gubi svaki kredibilitet kada ne smogne snage nazvati stvari pravim imenom svugdje pa i na Bleiburgu.
Ja osobno imam problema s moralom našeg predsjednika i to iz sljedečih razloga:

Kad slušam njegovu izjavu koju je dal ne dugo o Jasenovcu i kad usporedim njegovo pjevanje ustaških pjesmi ili samo otvaranje usta u Australiji pitam se koje je njegovo stvarno stajalište.

Tko je glasao

Njegovo stalno stjalište se

Njegovo stalno stjalište se može najkraće opisati slijedećim riječima:

"kako vjetar puše"

Tko je glasao

Dobar intevrju i komentar na

Dobar intevrju i komentar na cijelu diskusiju oko Bleiburga i Jasenovca izašao je u današnjem Jutarnjem.

Tko je glasao

Stalno se, primjecujem,

Stalno se, primjecujem, vrtimo u istome krugu ne uspjevajuci krenuti drugdje. Prepucavanja oko Jasenovca i Blajburga ne vode nas bas nikamo. Zrtve su u vjecnom sidristu. Uskoro ce bit i krvnici. Nazalost, jedni krvnici su odavna platili ceh za zlocine, docim se o drugima ne bi smjelo ni pisnuti. Pa dobro, ako se vec zakasnilo i nije ih se privelo pred lice pravde zbog tko zna kojih razloga, uistinu bih volio znati: Zasto se jos ni dan-danas nista ne poduzima protiv onih koji su ranih sedamdesetih optuzivali, osudjivali, batinali hrvatske studente, intelektualce i radnike? Zar se zbilja ceka da i oni pocrkaju kao i dzelati Blajburga i Kriznog puta? Dvije i pol tisuce Hrvata je nakon ugasena Proljeca dospjelo u tamnice. Dvadeset i pet tisuca ih je raznim drugim nacinima sikanirano. Ljudi su gubili zaposlenja, pravo na normalno zivljenje, unistavana su im zdravlja, brakovi, protjeravani su sa svojih ognjista itd. itd, a jedino za to sto su zagovarali drzavnost i samostalnost Lijepe nase. Medju tim nesretnicima je bilo i desnicara i lijevicara. Jesu li "antifasisti" zlodjela i nad njima cinili radi suzbijanja i unistenja fasizma u Hrvatskoj?

Tko je glasao

Moj prilog rješavanju

Moj prilog rješavanju hrvatskosrpskih odnosa

Vidim sebe desno, tamo gdje se brane nacionalni interesi. Impresioniraju me političari tipa Tonči Tadić (čovjek koji je vukao u Saboru čitajući zakone i propise, predlažući ono što je u interesu nacije dok su drugi po kantinama ispijali kave). Ali zbog predznaka (desnog) većina u naprednoj Hrvatskoj naciji nije ga shvaćala ozbiljno. Jer nije važno da čovjek radi i kako radi, važno je što se o njemu misli i predmnijeva. Pa su tako svi HSPovci u percepciji nacije crne fašističke boje, židovo i srbomrsci. I treba ih zbog ugleda nacije čim dalje maknuti iz javnog života da se pred svijetom ne sramotimo.
To je stereotip kojeg se ugledno društvo ne može riješiti. A mene to iritira. Zašto? Zato što čovjeka (a i narod) nikad ne treba gledati ili samo crno ili bijelo. Svi smo mi od krvi i mesa, negdje dobri (nekom), negdje zli.
Što su meni Srbi i Židovi krivi? Ništa. Židove poštujem kao narod koji je mnogo propatio kroz povijest i stid me zbog svakog progona i patnje koji su prošli, a zbog nečasnih i nepromišljenih i glupih postupaka mog naroda (Hrvata). Isto vrijedi i za Srbe. Stid me i duboko u sebi gutam knedle znajući da ta ljaga pada na mene i moju djecu, a da sami nismo baš u ničem krivi. Ipak, još jednom, kažem, stid me. Iza i ispred mene to su ponovili mnogi isto tako nevini Hrvati, ali nekako „Ne čujem vas“, isprike nikad dovoljno.
Iako je ova tema Jasenovac, Bleiburg i Gradiška Stara, reći ću istinu, tad me još nije niti bilo. Ali ovog posljednjeg rata sjećam se dobro. Pitam se kako smo se uspjeli izvući, bez oružja, nespremni na rat, uhvaćeni u klopku. Znam da imamo zahvaliti samo našim braniteljima na čudu da smo danas živi. Ali kad vrtim film unatrag, vidim stoje njihovi na zvoniku naše crkvice, mitraljez na gotovs, redenici prepuni municije. Naš čuči iza grma sa ručnom granatom, ničim. I znali su naši reć: vidiš oni puni municije, njihovih stotinu ne pogodi kao ona naša jedna. I onda mi je sinulo: pogodila bi da su htjeli, ali je i njih (mislim tu na obične ljude, vojnike) bilo stid pucati na nenaoružane sugrađane (znali su oni dobro da mi nemamo ništa). I na suprotnoj strani bili su ljudi, sa osjećajem za moral i pravednost, nespremni da podrže monstruozne ideje svojeg političkog vodstva. Na toj hridi nasukao se velikosrpski brod.
Koga najviše cijenim od branitelja koji su nas spasili? Srbe, ljude koji su okrenuli leđa vlastitoj naciji videći u kakav se krimen bacila. Oni koji su po svojoj savjesti stali dobrovoljno na našu stranu. Njima je bilo najteže. Njima i prvo njima klanjam se do poda. Sigurno ste čuli za Željka Baltića, ako nigdje drugdje onda na Latinici. On nas je spasio tukući topovima sa Žirja. Uništio je i rastjerao jugomornaricu, koja nas je imala kao na dlanu. Kako smo mu zahvalili? Kao i ostalim našim braniteljima, uglavnom nikako.
A sad malo o drugom svjetskom ratu. Ne znam puno, u mojoj se kući nije o tome nikad pričalo. Zato da se ne bi završilo negdje u zatvoru, pretpostavljam. Prvi puta sam čula za križni put na poslu, bilo je toliko strašno da nisam ni povjerovala. Mislila sam da imam posla s luđacima. Onda su se kamenčići počeli slagati. I na kraju dospjela mi je u ruke knjiga o Blajburgu od Tolstoja. Taj se gospodin brinuo za svoje Kozake i njihovu sudbinu poslije rata. Hrvati mu nisu srcu prirasli, ali nije mogao zaobići sve strahote na koje je naišao istražujući što se tada dogodilo. Nedjela su se odnosila pretežito na Hrvate.
Sve moje tetke ostale su udovice nakon II svj. rata, muževi su im od kuće odvučeni u logore, nenaoružani i odatle se više nikad nisu vratili. Sela su očišćena od muškaraca, nevinih ljudi, nenaoružanih ljudi. Ne zna se ni gdje su im grobovi. Još nikad nisam čula jednu riječ isprike od vječno pravedne strane za događaje o kojima govorim.
Nisam čula ni riječ isprike za poniženja u životu koja su me dočekala kao persona non grata na nacionalnoj osnovi. Kako sam tražila posao, od kadrovika do kadrovika (Srbina) u mojoj Hrvatskoj, u kojoj za mene nikad nije bilo radnog mjesta. Predlagali su mi da zaniječem diplomu, pa onda završim srednju školu moje struke (završila sam gimnaziju) pa bi onda možda bilo mjesta za mene. Takva poniženja nisu bila namjenjena samo meni, poslije sam doznala da su to činili i drugima moje generacije. Policijski pretresi i ispitivanja da bi se popunio nekakav zapisnik, kontrole pošte, ispitivanja zašto odlazim u inozemstvo i slično. Eksproprijacije bez prava prigovora, otimačine na razne načine. U Zagreb su doselili iz svih krajeva pa čak i iz Makedonije, dobili stanove, zaposlenja i kredite, živjeli ko age. A mi ovdje rođeni ko zadnje smeće. Iz stana su me izbacili u kojem sam rođena. Ni posla ni stana ni kredita ni ljudskih prava.
Tko se nama ispričao i kada? Je li ikog zbog toga sram?
Nema ni korak naprijed prije nego izađe sve jasno na sunce, djeca nam trebaju znati čistu istinu i s jedne (partizanske) i s druge (ustaške) strane. Zato što svi uporno i dalje ratujemo i to u drugom svjetskom ratu. Interesantna je ova pojava, da nam standard juri nizbrdo, privreda propada, branitelji čine samoubistva, djeca planiraju kako će pobjeći iz Hrvatske jer među ovim idiotima ne žele živjeti ni mrtvi, a mi smo iza neke zastave, jedni u pokušaju da dokažu da su žrtve (oni s križnih puteva), ali drugi im ne daju za pravo, jer samo su partizani na strani pobjednika oslobodili zemlju od pošasti nacizma. Zašto ova istina ne može van?
Evo kako ja to vidim. Politička lijevica i desnica potomci su komunista i kao takvi, jasno s koje su strane došli. Nema tu razlike između HDZ i SDP.
Kome odgovara partizanska istina? Njima. Zašto. Jednostavno, što čim zagrebeš ispod površine, ono krv i zločin teče potocima. Koliko je ljudi (nenaoružanih) likvidirano poslije drugog svjetskog rata. Podsjeća na doba Lucije Kornelije Sula i vrijeme proskribicije - pokažeš prstom, toga pojede noć, a njegova imovina tebi.
Kad je zadnji put spomenuto koliko folksdojčera je poubijano i izjureno poslije drugog svjetskog rata a u njihove kuće uveženi su partizani raznih vrsta, ali pretežito Srbi iz Bosne. Gdje je tu povrat imovine i čije su to kuće danas? Temeljem kojeg prava bi se izbjegli Srbi trebali vratiti u čije kuće?A folksdojčeri su samo jedan primjer.
Kome odgovara politika podijeli pa vladaj. A u Hrvatskoj je uvijek bilo lagano posvađati sve Hrvate.
Još jedan "stočni" princip vladanja (neka mi oprosti gospodin Stoka, mislim da je on dobro shvatio kako nas drugi vide, pa mu odatle i taj nadimak). Stočni princip je slijedeći: Pobij muške, a s ženama i djecom ćeš lako. Kad naraste nova generacija (novi muški), onda opet jedan genocid da ih se riješiš, pa dalje dvadeset godina mira (princip iz Srebrenice). A stočni princip je i križni put.
Kako sada uvaženi potomci partizanskih pobjednika mogu tamo nekoj "stoci" priznati da je bila žrtva i reći da sami sjede na tuđoj otetoj imovini, da su im preci potamanili nenaoružane ljude poslije rata i sl. Zato Jasenovac nikako da splasne, stalno se izmišljaju nove žrtve, a Blajburg se marginalizira i sve se to izjednačava i treba "prošlost što prije zaboraviti i okrenuti se budućnosti".
Iritira me i izraz „Jasenovac-logor smrti“, jer od akcenta na izrazu ne vidi se suština problema. Koji logor smrti, smrt je nedjelo sama po sebi a ne logor. Što su oni po Srebrenici, potamanili deset tisuća ljudi, nisu ih ni doveli na određeno mjesto, nego ih posmicali po šumi usput. Jel to manji grijeh jer nisu bili u „logoru smrti“?
S druge strane oni koji su klali u ime Hrvatske i hrvatstva jako brzo zaborave kako je bilo njihovim žrtvama čim se sjete svojih stradanja.
Da bi se do istine došlo, potrebna je stvarna volja svih nas. I oni koji nam s pozicija pobjednika u ratu djele lekcije, morali bi se informirati o Blajburgu i shvatiti veličinu te tragedije i da je netko ( a taj ima ime i prezime) za nju odgovoran. Onu drugu stranu ionako znamo.
To je prvi i osnovni preduvjet pomirenja nacije. A to znači i poštovanje i uvažavanje druge strane. Dok to ne postignemo, nećemo moći homogenizirati narod i primiti se rješavanja budućnosti

Tko je glasao

Jako lijepo napisano. Zato

Jako lijepo napisano.
Zato Jasenovac nikako da splasne, stalno se izmišljaju nove žrtve, a Blajburg se marginalizira...
To je stoga jer u samom državnom vrhu (čitaj "Mesić") imaš osobu koja paradira s lažljivcem Fumićem po Jasenovcu na obljetnici proboja iz logora i zajedno s njime širi laži.
Na ovogodišnjoj proslavi je rekao: "U Jasenovcu je bilo i svećenika koji su okrvavili ruke".
U drugom dnevniku (Crkva i Jasenovac od lenona) napisao sam
http://pollitika.com/crkva-jasenovac#comment-69587
pa kada stigneš pročitaj.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Prosto je nevjerojatno kako

Prosto je nevjerojatno kako ljudi komentiraju povijesne događaje a da su te povijesne događaje učili u udžbenicima koje je pisala KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE, i da nemaju potrebe sagledati širi povijesni kontekst, tako da na sam spomen ustaša se sjete samo vremena od 1941 -1945 kada je pod vodstvom Ante Pavelića i nekolicine vlastohlepnih ljudi pokret postao personifikacija zla i terora na ovim prostorima (kako se paralela može povući i s nedavnim događajima u RH) a da se ne sagleda da je ustaški pokret nastao mnogo prije 2. sv rata te da su dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća komunisti i ustaše surađivali u rušenju Jugoslavije pod vlašču kralja Petra i velikosrpske klike. I svi oni koji se sa sjetom sječaju Titove Jugoslavije moraju znati da bi u toj državi svi pisci tekstova na ovom portalu bili vjerojatno zatvoreni i suđeni kao antidržavni elementi i to samo zato što imaju svoje mišljenje.

Tko je glasao

a da se ne sagleda da je

a da se ne sagleda da je ustaški pokret nastao mnogo prije 2. sv rata te da su dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća komunisti i ustaše surađivali u rušenju Jugoslavije pod vlašču kralja Petra i velikosrpske klike.

A kao, to ih rehabilitira od onog što je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata? Da te parafraziram, isto je tako prosto nevjerojatno da se uz taj ustaški pokret stalno veže taj "ali" i nekakve "pozitivne strane". Rezultate njihovog zdušnog zalaganja možemo vrlo jasno vidjeti: Jugoslavija je kapitulirala pred Wehrmachtovim Panzer- divizijama, nakon čega je pod patronatom "Tisućgodišnjeg Reicha" osnovana "nezavisna" država Hrvatska. Pa sad, kaže se da države odabiru imena koja predstavljaju upravo ono što im nedostaje; pa su se tako u komunizmu razne države nazivale "narodnima" i "demokratskima"; na isti način se i NDH nazivala "nezavisnom".

Protiv prve Jugoslavije borili su se i komunisti (praktički terorističkim sredstvima) i ustaše (isto tako terorističkim sredstvima), no protiv Jugoslavije se borio i HSS- neterorističkim metodama. Isto tako, situaciju u tadašnjoj Jugoslaviji i Europi nije moguće odvojiti od njezinog povijesnog i geografskog konteksta. Nije bilo za očekivati da će se Jugoslavija samo tako srušiti i raspasti, jer je bila vrlo vrlo važan dio versajskog poretka. Isto tako, značajno je i to što se u svakoj novoj državi nastaloj nakon Versaillesa 1918. godine razvio fašizam, neka forma fašizma ili neki totalitarni režim- Austrija i Jugoslavija su tu dobar primjer.

Za rušenje prve Jugoslavije postojala je dilema napraviti to u okviru "demokratskih pokreta" ili "pod svaku cijenu", pritom birajući saveznike među najmoćnijim državama. Kako su tada nakon drugog svjetskog rata propali fašistički režimi u Italiji i Njemačkoj, tako je i NDH pala zajedno s njima.

Tko je glasao

Nitko ne amnestira zločine

Nitko ne amnestira zločine počinjene od strane Ustaša u 2. sv. ratu i kao takvi moraju jednom zauvjek biti osuđeni od strane čitavog Hrvatskog naroda, ali (opet taj "ALI") ja samo govorim da se određeni povijesni događaji moraju sagledavati u kontekstu vremenu kada su nastali što se isto može reći i o komunističkom pokretu u svijetu koji se u kontekstu oslobađanja od praktički feudalnog uređenja u carskoj Rusiji pokazao kao napredna demokratska opcija koja se je vremenom i liderima koji su jednu u osnovi dobru ideju pretvorili u nakaradna društvena uređenja. Isto je i sa idejom Jugoslavenske države koja je u prvom redu potekla opet od Hrvatskih intelektualaca i političara koji su htjeli državu srodnih i ravnopravnih naroda a koju su određene skupine (uglavnom Srpske) iskoristile za ekspanziju samo jednog naroda te je pretvorila u tamnicu ostalih naroda.
Ovim sam slikovito htio opisati kako se u osnovi dobre ideje i duboki i iskreni domoljubni osječaji instrumentalizirani od strane određene političke grupe mogu pretvoriti u najgore oblike tiranije.

Tko je glasao

Ovim sam slikovito htio

Ovim sam slikovito htio opisati kako se u osnovi dobre ideje i duboki i iskreni domoljubni osječaji instrumentalizirani od strane određene političke grupe mogu pretvoriti u najgore oblike tiranije.
Sve u redu. No kako nikad ne mozes uci u istu rijeku tako se i povijesni tijek treba gledati kao dinamicko gibanje u vremenu punom mijena i obrata.
Pa tako i revolucionarna ideja ustaskog pokreta koji je silom oruzja htio rusiti drzavu kralja Aleksandra i uz to je na pocetku imao ako nista drugo ono razumijevanje komunista koji su takodjer preko kominterne zakljucili kako je ta drzava tamnica naroda. No s druge strane je bio pokret koji je podrzavala vecina hrvatskog naroda i koji je mirnim putem uz pregovore dosao nadomak zeljenog rjesenja koje je u tom trenutku bilo moguce. s druge strane ustase na italijanskim kamionima u Karlovcu cekaju dogovor a nijemci rezu zice telefona kako bi onemogucili komunikaciju i prodaju Hrvatske no obaveze su obaveze i dolazimo do rimskih ugovora i prodaje ili bolje receno predaje dijela Hrvatske kao namirenje duga za stan i hranu kroz tolike godine. Nijemci su izjavili kako oni nemaju nekih interesa na tom podrucju i kako je to Italijanska interesna zona no kako Pavelic nije mogao ustrojiti vojsku nego je imao skupine "divljih ustasa" a cuveno talijansko vojno umijece je bilo do tada vec dobro poznato nijemci su morali i ovdje intervenirati ali najvise tako sto su lokalno stanovnistvo novacili u svoje jedinice. No pri tome ne smijemo zaboraviti niti opunomocenog generala u Hrvatskoj inace nadglednika vojnickih grobalja i njegove zelje za uspostavom nove srednjeeuropske konfederacije pa je "smuseni" Macek kao glavni adut tih igara ni kriv ni duzan morao malo u Jasenovac, malo u Kupinec u izolaciju. Za to vrijeme oni koji su takodjer rusili pocinju graditi drzavu na osnovama Trumbica i Supila dajuci nadu u nesto moguce. No lijeva skretanja su bila tolika da je to moguce postalo na kraju apsurd samog sebe. I na kraju su ubijedjeni komunisti iz generalstaba i Ozne uspjeli napraviti ono sto hrvatski domoljubi nisu.

Tko je glasao

Da ne kopiram pojedine

Da ne kopiram pojedine izjave ti bum kratko rekel moje mišljenje o tvojem komentaru.

Skrečeš opet u krivom smjeru.

Niko ne opravdava Jasanovac, no on se uvijek upotrebljava u momentu kad se želi Hrvatsku pritisnut u nečem i plus toga radi usađivanja krivnje mladim ljudima koji nemaju s tim veze.

Svi mi koji smo tu aktivni, smo poslje ratna djeca i nemamo veze s nečim što su napravili pojedinci.

Činjenica je da je napravljen zločin nad Hrvatima nakon WWII i to kad je nastal mir.

Desetlječima su se ušutkavali ljudi na naj brutalniji način kad su govorili o tome.

Zločin se nemože opravdavat zločinom.

Tko je glasao

Radi aktualnih novih

Radi aktualnih novih projekcija, koje upravo dolaze na dnevni red, kao ljubavno-esteska oduševljavanja-razočaranja-niveliranja (npr. EU, Balkan itd.):
- uzrok je još prije, duga koketiranja, ljubavne čežnje, razočaravanja i razno, do mjere da su carevi bratići morali u rat, da je to, uz slavne pogibije, donijelo i puno pustolovina i čuda (npr. u istoj jednici Krleža, Maček i Tito jurišaju i razbijaju srbijanske linije, u kojima su razni odličnici), puno ljubavnih strasti koji su poslije jako uticale (npr. kada je Tito u istim okolnostima po bespućima riskog carstva osjetio draži, bio je nezaustavljiv sve do 1980.g.);
- Pavelić i razni su bili za Nikolu Pašića, neodoljivog Cincara. Nije bilo naznaka da li su to kod nekih bile i erotske strasti. Pribičević se brzo razočarao, nakon što je pobio dosta ljudi, i nakon toga je dugo, do kraja, lojalno prati Stjepana Radića, kojemu se je svidjela češka zabavna bohemija, i smušenog Mačeka. I tako je to variralo, jako, i kada su strasni ortaci i obožavatelji, Adolf i Josif, rastranširali Poljsku i male baltičke zemlje, mala Finska se neopisivo dugo tukla sa Crvenom armijom, a smušeni Maček već preiskusno razvlačio igru ne bi li strasti malo splasle- I bi uspio da Adolf nije najednom, na čudenje svih a najviše Josifa, odlučio napasti. Tu više nije bilo pomoći, bilo je kasno, i zima.

Tako se i sada jako unose strasti, sve snage snažno vuku na zapad u liberalne vode, usmjeravajući sve i krećući se prema istoku i jugu, carstvu strasti i egzotičnih nijansi, povezujući carstva i razvijajući već zavidnu tehnologiju "jedno pričam, drugo mislim, treće radim". To s jedne strane omogućuje plodove raznovrsnije nego drugdje, ali i traži iznimnije angažmane i donosi malo više nenamjernih nus produkata, plodova koje nisu posebno željeni ali su došli kao nužda, pa su i nužno prakticirani (možda ne i obrađeni, literarno ni teorijski), pripremajući tako podlogu za nove izazove i nova doktiranja tempa igre (pa i hrvatsko-srpska diktiraanja EU igre, Rupel to njuši, da bi mogao biti izbačen iz igre, pa navaljuje kao lud, gospođa Rupel treba nove bunde).

Tko je glasao

Bravo kvarneru! Zbilja sam

Bravo kvarneru! Zbilja sam zacudjen sto se nitko ne osvrnu na pocetak i uzrok stvaranja Ustaskog pokreta.

Tko je glasao

Ljudi dragi! Hoće li

Ljudi dragi!
Hoće li konačno hrvatski narod moći jedanput proglasiti "opću amnestiju" za sve zločine počinjene u proteklom razdoblju?
Ionako je 90% sudionika tih zbivanja umrlo, a one živuće stići će, po mojem dubokom uvjerenju, Božja pravda.
I u Jasenovcu kao i na "Križnom putu" stradavali su u najvećoj mjeri Hrvati ubijani od, također u najvećoj mjeri, ruke Hrvata (ovim ne želim omalovažiti ili umanjiti žrtve ostalih naroda u nemilim događajima).
Moramo li i dalje svoju djecu, unučad opterećivati tragičnim povijesnim događajima ili ih možemo naučiti da iz svega toga izvuku pametnu i za budućnost korisnu pouku: NE PONOVILO SE!
Bezbroj ratova i bratoubilačkih (građanskih) ratova je vođeno u povijeti ljudskoga roda, ali nakon svih je više-manje postignut mir i život je nastavio svojim normalnim tokom.
Zašto ne bismo i mi učinili isto?
Jer kao što je ljudski griješiti isto tako je ljudski, zapravo, božanski opraštati.
Malo truda i dobre volje svakoga pojedinca, počevši od vlastite obitelji, promijenilo bi puno toga.
Ja čvrsto obećajem da ću početi već sutra.
Hoćete li i možete li i vi?

cogito ergo sum

Tko je glasao

I u Jasenovcu kao i na

I u Jasenovcu kao i na "Križnom putu" stradavali su u najvećoj mjeri Hrvati ubijani od, također u najvećoj mjeri, ruke Hrvata (ovim ne želim omalovažiti ili umanjiti žrtve ostalih naroda u nemilim događajima).
Ovo je jednostavno nesitina. Postoje podaci koji jasno govore da je u Jasenovcu stradalo otprilike 10-ak posto hrvatskih neprijatelja režima. Ostalo su najvećim dijelom bili Srbi (preko 50%), Židovi i Romi. Ovo što si insinuirao je jako ružno i nadam se da ne proizlazi iz namjere nego iz neznanja.
Niti u "Bleiburgu" nisu stradali samo Hrvati iako su tamo sigurno bili u velikoj većini ali su i u Bleiburgu stradali i vojnici drugih, uglavnom kvislinških, poraženih postrojbi koje su bježale pred naletom Crvene Armije prema zapadu (među njima i Četnici, Ljotičevci, Kozaci, Belogardejci). Predali su se Englezima puni nade u pravdu da bi bili isporučeni JNA. Ali su civili među njima, žene i djeca bili skoro isključivo Hrvati.
Niti egzekutori nisu bili većinom Hrvati nego su predstavljali vjernu sliku nacionalnog sastava partizanskih postrojbi 3. Armije pod komandom generala armije Koste Nađa.

Tko je glasao

Nisam ništa insinuirao!

Nisam ništa insinuirao! Hoće li netko napokon pročitati moj tekst između redaka i sam izvući zaključak?
Moja misao je bila ukazati da su se Hrvati u 2. svj. ratu borili između sebe na dvjema suprotstavljenim stranama i ništa više.
Samo sam htio to uklopiti u kontekst dnevnika.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ako sam te dobro shvatio, ti

Ako sam te dobro shvatio, ti bi da se prekine suđenje i oslobodi Šešelja i njemu slične. Zanimljiv stav.

Tko je glasao

Nisi me dobro shvatio jer se

Nisi me dobro shvatio jer se nisam najpreciznije izrazio.
Mislio sam na 2. svj. rat, a ne na domovinski budući su protagonisti zadnjega u najvećoj mjeri živi i njima apsolutno treba suditi.
Tu su rane još sviježe, a u njemu se nismo međusobno ubijali kao što je bio slučaj u prošlom.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Nisam te dobro razumio jer

Nisam te dobro razumio jer sam smatrao da krećeš od toga da je svaki zločin zločin i da je svaka žrtva žrtva. Pa ako ne trebamo kažnjavati jedne zločince, logično bi mi bilo da smatraš da ne trebamo niti druge (isto zločince, naravno). Na kojoj godini predlažeš da povučemo crtu (i zašto)? 1941, '43, '45, '48, '50, '68, '71, '86, '91, '95, '99?

Ono što treba ostati za budućnost je javna osuda zločina. Ali ne (bezlična) osuda svih zločina koja se podrazumijeva kod svake civilizirane osobe. Umjesto toga, potrebno je prepoznavati i osuđivati povijesne okolnosti koje su ljudima omogućile da nekažnjeno rade zločine, a u nekima su ljude i otvoreno navodile na zločine (pa čak do toga da su proglašavale kažnjivim nezločinačko ponašanje). To prepoznavanje i ta osuda nalazi se (ili bi se barem trebala nalaziti) u udžbenicima i radi se (ili bi se trebala raditi) na satovima povijesti. Tamo se treba učiti, tj. pokušati razumijeti, kako je ispalo da se dogodilo baš tako kako se dogodilo, a ne nekako drugačije.

Kod nas, nažalost, nikako da manipulativnu i povijesno-revizionističku politiku maknemo iz školstva. Nismo mi iznimke po tome u svjetskim okvirima, ali to nas ne oslobađa odgovornosti za naše propuste i gluposti koje možemo promijeniti.

Tko je glasao

Naravno da je svaki zločin

Naravno da je svaki zločin za najveću moguću osudu, ali ne možemo vratiti mrtve partizane ili ustaše koji su te zločine činili u 2. svj. ratu.
Iz toga razdoblja možemo izvlačiti pametne pouke i učiti djecu pozitivnome da se ne bi više ponovilo.
Dok za domovinski rat možemo naći veliki dio onih koji su zločine činili te iste osuditi tako da nam mlade generacije iz prve ruke nešto nauče.
Zaključak: iz svakoga razdoblja izvući najviše pozitivnoga što možemo i na tome graditi zdravu budućnost.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Setam gradom lijeno,

Setam gradom lijeno, sporo,
Zavirujem u izloge,
Prilicno me bole noge,
Odmorit bih treb'o skoro.
Sto god vidim sve me pece,
A sto cujem to me tisti,
Svud necovjek urla, vristi
I neljudi ljude gnjece.
Prolaznik mi neki vice:
Ne dangubi bez razloga,
Digni ruke od svakoga
Tko se od zla ne odmice.

Za pravo mu, zbilja, dadoh,
Potom poceh misli tresti,
Pa pogledah prema cesti,
Tako na tren i zastadoh.
Pored ceste, s jedne strane,
Zastavama mnostvo mase,
Hvale ljudi sad ustase,
No, na drugoj partizane.
Jedni drugim silno prijete,
Te nemilo, ruzno psuju,
Grozne rijeci dovikuju,
Koji god se, Boze, sjete.
Za jedne su jedni sveci,
Drugima su to koljaci,
Tek sad vidim sto to znaci
Kad slobodu pruzis djeci.

Cim se djeca razigraju,
Covjek mora svasta cuti,
Il' se dalje odmaknuti
Dok galame djecje traju.
Djeca za to ni ne brinu
Sto koristi nitko nema
Od njihovih djecjih tema,
Koje zbore, cim god zinu.
Ona stalno vrte cigru,
Trun ne haju za nezgode,
Cijele dane svud provode
U spavanju il' uz igru.
Zato djeci treba stega,
Ne vrijedi ih raspustati,
Jer svi cemo ispastati,
Djeci nije ni do cega.
Zbog njihovih cestih svadja,
Radi davnih desetljeca
Hrvatska nam bol osjeca,
Natraske joj plovi ladja.

Ta komu je danas bitno
Gdje je netko davno bio,
Samo onom tko bi htio
Da budemo zrnje sitno.
Vec sad mnogi takve grle
Koji su nas jucer klali,
Ali su se razmahali
Na vojnike izumrle.
Ma gdje takvih cuda ima,
Moze li mi itko reci,
Hocemo li mi podleci
Pod bezveznim trvenjima?
Vrijeme nam je na zalasku,
Upnimo se cijelom snagom,
Koraknimo boljim tragom,
Dogradjujmo svi Hrvatsku!

Tko je glasao

Njemački veleposlanik u NDH

Njemački veleposlanik u NDH Siegfried Kasche 22. travnja 1944. poslao je u Berlin poruku: „Die Judenfrage ist in Kroatien in weitem Maße bereinigt worden." U prijevodu: "U Hrvatskoj je židovsko pitanje većinom riješeno."

Žalosno.

Tko je glasao

Još uvijek tri debele

Još uvijek tri debele godine nakon riješavanje židovskog pitanja u Srbiji.

Tko je glasao

Baš bi me zanimalo zašto

Baš bi me zanimalo zašto sam za ovaj komentar dobio čistu nulu...naime, iznio sam samo jednu utvrđenu povijesnu činjenicu. Ako pak netko misli da je ta činjenica eto nekako "neumjesna", "nezgodna", onda bi najprije trebao se dobro informirati o drugom svjetskom ratu i svemu što je bilo tada. Povijest se ne može izbrisati ni mijenjati, iz povijesti treba učiti kako bi svijet bio bolji.

Tko je glasao

Ah, ah...kao što je nedavno

Ah, ah...kao što je nedavno rekao jedan naš poznati povjesničar (mislim Goldstein), 1945. je posljedica 1941. Priča započinje već tada, a zapravo i puno puno ranije. Ignoriranje toga je očito ignoriranje povijesnih činjenica i povijesnog konteksta, koji je vrlo važan!
Kad se govori o NDH, nacizmu i fašizmu, ne može i ne smije postojati "ali".
Svaki zločin je naravno kažnjiv, ali niti jedan nije moguće opravdati ni pred ljudskom a kamoli božanskom pravdom.

Tko je glasao

Bleiburg je fantastičan

Bleiburg je fantastičan simbol hrvatskog društva. Obilježja svake obljetnice Bleiburga obilježja su društva u cjelini na simboličkoj razini.

Kao prvo, tu je pogrešna faktografija. Bleiburg je redovno portretiran kao zločin nad hrvatskim narodom što implicira da se radi o zločinu protiv čovječnosti. No povijesno-pravna istina o Bleiburgu govori suprotno: žrtve nisu selektirane na temelju pripadnosti narodu (jer među žrtvama je bilo Roma, Slovenaca, Bošnjaka,...) nego zbog pripadnosti ili priklanjanju određenoj oružanoj gupaciji u sukobu (a to što se na strani poraženih našlo puno etničkih Hrvata je druga stvar...) Motiv za selekciju žrtava je bila pripadnost suprotnoj strani, ne civilni status. Dapače, većina žrtava nisu bili civili. Radilo se dakle o zločinu protiv ratnih zarobljenika, što je ratni zločin. Nije se radilo o zločinu protiv čovječnosti koji su druga kategorija zločina (isključivo protiv civila). Bleiburg nije "zločin protiv naroda" nego zločin protiv neprijatelja, neovisno o tome kojeg je etniciteta. Bleiburg je klasični primjer povrede Ženevskih konvencija, što je ratni zločin, a ne zločin protiv čovječnosti.

(Da Bleiburg odgovara sadržaju kaznenog djela genocida je čista retorička figura, bez ikakvog temelja jer genocid podrazumijeva specijalnu i dokazanu namjeru uništenja cijele ili bitnog dijela grupe. Da je partizanski pokret htio počiniti genocid nad Hrvatima, oganizirao bi onakav sustav kakav je Pavelić organizirao za Srbe)

Kao drugo, tu je paradoks. Bleiburg je ekstremni primjer pobjedničke pravde u kojem su poraženi hladnokrvno likvidirani bez suda. Paradoks je u tome da tu pobjedničku pravdu vrlo često osuđuju upravo oni koji ju zagovaraju glede poslijednjeg rata, odlazeći toliko daleko da traže sva moguća opravdanja za likvidacije srpskih civila u ratu za neovisnost Hrvatske. Svi oni koji zastupaju stav da se "pobjednicima ne sudi" zapravo zastupaju stav da bleiburški zločinci ne bi trebali odgovarati na sudu.

Kao treće, tu je podijeljenost i nerazriješen odnos s prošlošću. Prema NDH postoje podijeljeni osjećaji jer je s jedne strane bila zločinački režim najgore vrste, a s druge prva (ali odvratna!) hrvatska država u modernom dobu. Demokratski deficit i manjak slobodnih i odgovornih medija odgovorni su za manjak otvorene javne rasprave o prošlosti, a najnovija jeftina mantra čak i glasi "prestanimo pričati o prošlosti, okrenimo se budućnosti". Neovisno o njoj, teme iz prošlosti su (zbog ambivalentnog odnosa prema prošlosti) permanentna pojava. A kako i ne bi uz sve te silne obljetnice, praznike i spomendane?

Samo da se maše zastavama, ide na mise i ne radi....

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

(Da Bleiburg odgovara

(Da Bleiburg odgovara sadržaju kaznenog djela genocida je čista retorička figura, bez ikakvog temelja jer genocid podrazumijeva specijalnu i dokazanu namjeru uništenja cijele ili bitnog dijela grupe. Da je partizanski pokret htio počiniti genocid nad Hrvatima, oganizirao bi onakav sustav kakav je Pavelić organizirao za Srbe)

Da bi se nešto nazvalo genocidom ne mora biti uništen cijeli jedan narod ali mora postojati namjera da se uništi jedan njegov znatan dio. To je u Bleiburgu bio slučaj, a brojka od najmanje 30.000 - 50.000 tisuća ubijenih Hrvata (PREMA EKSTREMNIM I MALO VJEROVATNIM PROCIJENAMA ČAK 200.000) govori o namjeri, sustavnosti pripreme i izvršenja zločina. Baš zato su ubijane žene i djeca, civili i ročnici mobilizirani koncem 1944 kao 17ogodišnjaci.

Tko je glasao

moje ograničeno poznavanje

moje ograničeno poznavanje materije kaže kako je na samom bleiburgu stradalo relativno "malo" ljudi, te da je neusporedivo više ljudi stradalo u tzv. križnom putu

nije mi stoga jasno da li se na bleiburgu obilježava samo ono što se desilo na bleiburgu ili pak sve ono što se tamo desilo skupa sa križnim putem (jer ako se govori samo o bleiburgu onda je to malo drugačija priča)

Tko je glasao

Ma daj, Mrak, ne

Ma daj, Mrak, ne detaljiziraj. Bleiburg je simbol stradanja ljudi i na Bleiburgu i na križnom putu, pametnom čovjeku je to jasno. Valjda ti ne treba crtati! Pa neću valjda svaki put ponavljati Bleiburg i križni put. Uostalom, ne znam di mi je dida (iako s politikom nije imao nikakve veze!!!) poginuo, da li baš na Bleiburgu ili na križnom putu, jer se ne zna gdje su mu kosti. A nitko od odgovornih ne želi to istražiti. Što je stvar koju uopće ne razumijem. U toj stvari ne razumijem ni politiku svoje stranke. Ali to je samo jedan segment te politike, pa ga, razmatrajući cjelinu, držim marginalnim. Tuđmanu ipak zamjeram što je tu stvar ostavio po strani, držeći se "pomirbe svih Hrvata". Iako je njegova ideja zapravo bila besprijekorna, pogrešno je provedena. Nema pomirbe dok se popu ne kaže pop, a bobu bob, a to je da su partizani bili ZLOČINCI jer su počinili zločin na Bleiburgu i na Križnom putu i da to nema nikakve veze sa svjetskim antifašističkim pokretom. Partizanski zločin počinjen na Bleiburgu i križnom putu je NEGACIJA ANTIFAŠIZMA. Zbog toga ga treba istražiti, zločince kazniti, pa time osvjetlati antifašistički pokret u Hrvatskoj. Dok se to ne dogodi, vrijedi jednadžba:

hrvatski antifašizam = hrvatski fašizam
Bleiburg = Jasenovac
partizani = fašisti

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Obilježava se "sve" - skupa

Obilježava se "sve" - skupa s križnim putem.
A zašto na Bleiburgu?
a) tamo je počelo (barem jedan veći dio zarobljenika)
b) tamo se za vrijeme SFRJ moglo obilježavati (jer se u zemlji, razumljivo, nije moglo)

Tko je glasao

dakle (opet disclaimer;

dakle (opet disclaimer; nisam baš u toj tematici)

na bleiburgu je stradalo cca. do 1000 ljudi max. i to većinom vojnici, dok je na križnom putu stradalo 20-30x više (a onda idu i daljnje procjene pa broj žrtava raste valjda proporcionalno istoj situaciji oko jasenovca)

Tko je glasao

Na samom bleiburškom polju

Na samom bleiburškom polju je vjerovatno stradalo i manje od toga broja jer su se Partizani bojali da Britanci ne primjete što rade. Ali su se egzekucije u velikoj mjeri odvijale na svim graničnim područjima pa i puno dalje (križni put). Ako je vjerovati Simi Dubaiću (a malo je razloga da mu se ne vjeruje) njegova jedinica je samo na području Kočevskog Roga likvidirala oko 12.000 ljudi. Postoje priče obitelji stradalih da su se neke od žrtava, prije pogubljenja uspijevale javiti obiteljima čak i iz Makedonije.

Tko je glasao

Na samom bleiburškom polju

Na samom bleiburškom polju je vjerovatno stradalo i manje od toga broja jer su se Partizani bojali da Britanci ne primjete što rade.Na polju pokraj Bleiburga su poginuli oni, koji nisu vjerovali Englezima i htjeli krenut dalje na zapad i nisu položili oružje. Englezi su prevarili Hrvate i mjesto obečanja da če ostati izvan jugoslavije su ih predali partizanima.

Tko je glasao

Licitiranje žrtvama je

Licitiranje žrtvama je jedna od gnjusnijih tradicija zemalja regije. Što osobi koja je izgubila brata ili majku znače ti brojevi?!

Naravno, ova tradicija je također praćena paradoksom da postoje podobne i nepodobne, dobre i loše, naše i njihove žrtve što znači da je prihvatljivo prema jednima iskazivati duboko poštovanje, dok je druge moguće i vrijeđati. Prve je zabranjeno zbog svetosti uopće propitivati i otvorena rasprava o njima je bogohulna i zabranjena, a druge je moguće ignorirati po potrebi i pasioniranom podrškom zločiniteljima zapravo duboko vrijeđati.

Primjer iz recentnije povijesti, onaj sa "srpskim" i "hrvatskim" žrtvama rata u Hrvatskoj, kristalno ocrtava bleiburško-jasenovačku ostavštinu. Ideološka bitka se još uvijek svodi na "i ti isto" jer su bitne brojke, a ne ljudske tragedije.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Da svi o ovom pitanju misle

Da svi o ovom pitanju misle kao ti, odavno bi Hrvatska bila u boljoj budućnosti! Na žalost, ovaj usud će nas pratiti, sve dok se imenom i prezimenom ne prebroje stvarne žrtve i Jasenovca i Bleiburga i Križnog puta, te ostalih jazovki, i dok se krivcima pošteno ne sudi. Kada za sobom zatvorimo ta vrata, zasjat će nam svjetlija budućnost. Na žalost, nerazrješavanje bilo kojeg konflikta, vodi u budućnosti u još jači konflikt. A tu budućnosti nema! Tj. nema svijetle. Dok se ne kazne krivci, prijeti nam mrak (sorry mračak).

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

No povijesno-pravna istina o

No povijesno-pravna istina o Bleiburgu govori suprotno: žrtve nisu selektirane na temelju pripadnosti narodu (jer među žrtvama je bilo Roma, Slovenaca, Bošnjaka,...) nego zbog pripadnosti ili priklanjanju određenoj oružanoj gupaciji u sukobu (a to što se na strani poraženih našlo puno etničkih Hrvata je druga stvar...) Motiv za selekciju žrtava je bila pripadnost suprotnoj strani, ne civilni status. Dapače, većina žrtava nisu bili civili. Radilo se dakle o zločinu protiv ratnih zarobljenika, što je ratni zločin. Nije se radilo o zločinu protiv čovječnosti koji su druga kategorija zločina (isključivo protiv civila). Bleiburg nije "zločin protiv naroda" nego zločin protiv neprijatelja, neovisno o tome kojeg je etniciteta. Bleiburg je klasični primjer povrede Ženevskih konvencija, što je ratni zločin, a ne zločin protiv čovječnosti.

(Da Bleiburg odgovara sadržaju kaznenog djela genocida je čista retorička figura, bez ikakvog temelja jer genocid podrazumijeva specijalnu i dokazanu namjeru uništenja cijele ili bitnog dijela grupe. Da je partizanski pokret htio počiniti genocid nad Hrvatima, oganizirao bi onakav sustav kakav je Pavelić organizirao za Srbe)

Povjesna istina je da se je sistematski od strane partizana kojima su se priključili pred kraj rata četnici, ubijalo po cjeloj Hrvatskoj.

Ranjenici iz Vinogradske bolnice su odvadeni u kamionima i ubijeni na sličan način ko i ranjenici poslje pada Vukovara.

Moja obitelj je bila na stanu uz samu bolnicu i znam od bake i mame kaj se je događalo.

Ljudi su nestajali godinama poslje rata i to naj više bogati i intelektualci.

Još se ko djete sječam kad se je reklo da je taj i taj odveden i nikad se nije vratil.

Hallo, to je bilo početkom pedesetih i to je bilo dobrih par godina poslje rata.

To je laž da partizani nisu htjeli počiniti genocid, oni su ga počinili i to na naj gnjusniji način.

Tko je glasao

Dajem ti bod s odgodom, jer

Dajem ti bod s odgodom, jer mi je jedna stvar zasmetala. Vjerojatno ti zbog nje ni drugi ne daju glas, ali i to možemo riješiti posebnim komentarom.

Pobjednici, antifašisti kako se rado samohvalno nazivaju, su zločinačkim masakrima nevinih zarobljenika i sami postali zločincima.

Fašizam i nacizam vrlo su konkretne pojave, koje su ovladale u društvenim odnosima i rezultirale osvajanjem vlasti u onodobnoj Njemačkoj i Italiji. A potom su krenuli u porobljavanje drugih zemalja, što je eskaliralo Drugim svjetskim ratom (1939.-1945.), koji je odnio oko 50 milijuna života.

Antifašizam ne označava nekakvu skupinu samohvalnih pojedinaca, nego je bio odgovor mnogih ljudi, organiziranih pokreta i država na zločinačke društvene sustave koji su zaprijetili čitavom svijetu. Koliku su opasnost značili fašizam i nacizam u to vrijeme najbolje potvrđuje činjenica da su biti slomljeni tek zajedničkim angažmanom vodećih vojnih sila, unatoč njihovim ideološki potpuno suprotstavljenim svjetonazorima (SAD, SSSR). I to uz enormne žrtve i sveopće stradanje mnogih naroda i država. Uključivo i brojne zločine koji su počinjeni, uključivo i sa savezničke strane.

Dakle, ovdje nije riječ o kapitalizmu i komunizmu, nego o fašizmu/nacizmu i antifašizmu, što mnogi vole zamijeniti, kako bi u našim okvirima negirali povijesnu osudu NDH kao fašističke tvorevine, te obezvrijedili NOB kao antifašistički pokret, zato što je rezultirao komunističkim sustavom u poratnom razdoblju s pratećim posljedicama.

Konkretno u Hrvatskoj, antifašizam je bio odgovor na Pavelićevu predaju Dalmacije Italiji, na njegovo kvislinško služenje Nijemcima, na fašizam koji su ustaše djelatno provodili na teritoriju tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski antifašisti znatno su doprinijeli slomu fašizma. Malo je država koje su imale tako snažan antifašistički pokret, ali - umjesto da na to budemo ponosni - to se danas relativizira i omalovažava zbog gore spomenutih okolnosti.

Činjenica je da su i partizani počinili zločine, a zločin je zločin - s te strane ne pokušavam ništa relativizirati, niti bilo koga opravdavati. Ali, proskribiranje antifašizma, koje je vrlo 'in' u suvremenoj Hrvatskoj, uz prateće pokušaje afirmacije ustaškoga pokreta i NDH, žalosna je pojava koja ukazuje da kao društvo još uvijek nismo u stanju vrednovati svoju noviju povijest. Pa u nastojanju da prokažemo komunizam, prokazujemo i antifašizam. Nehotice, a dijelom i namjerno, time 'reafirmiramo' i fašizam. A to je nedopustivo, jer se u suvremenoj Europi legitimiramo kao društvo koje koketira s jednim od najvećih zala u njezinoj povijesti.

ragusa

Tko je glasao

Glasovi ja se kao vjerovatno

Glasovi

ja se kao vjerovatno i svak tko ovdje piše veselim svakom glasu. Ali mi ni sto glasova nebi bilo dovoljno da se pomaknem jednu riječ od svojih uvjerenja. To naravno ne znači da sam uvijek u pravu.

Tko je glasao

Da malo je nespretno

Da malo je nespretno formulirano

Pobjednici, antifašisti kako se rado samohvalno nazivaju, su zločinačkim masakrima nevinih zarobljenika i sami postali zločincima.

Da ovo je malo nespretno formulirano. Svrha je bila reči da su oni koji su ubijali i klali izgubili pravo nazivati se antifašistima bez obzira na dotadašnji curriculum. Moja formulacija je u određenoj mjeri nepravedna prema velikoj većini poštenih i stvarnih antifašista kojima se ovim ispričavam.

Tko je glasao

I meni je trebalo malo

I meni je trebalo malo vremena da iz konteksta shvatim da si to - kako kažeš - nespretno formulirao.

ja se kao vjerovatno i svak tko ovdje piše veselim svakom glasu. Ali mi ni sto glasova nebi bilo dovoljno da se pomaknem jednu riječ od svojih uvjerenja. To naravno ne znači da sam uvijek u pravu.

Naravno, nije mi pretenzija bila mijenjati tvoja uvjerenja, nego me ona formulacija dosta zbunila. Nije se uklapala u kontekst. Sve dok i sam nisam shvatio ovo o 'nespretnoj formulaciji'. Pa je nakon toga uslijedio bod i prateći komentar.

ragusa

Tko je glasao

Unatoč tome što je od

Unatoč tome što je od ratnih tragedija prošlo preko 60 godina, mi kao narod još uvijek nismo u stanju pružiti spokoj svim stradalim u Drugom svjetskom ratu. Jedan od uzroka je i ovo što kažeš na kraju dnevnika:

Žalostan sam što Crkva u Hrvata nije našla snage u Evanđelju koga propovijeda da se pođe pokloniti žtrvama Jasenovca. Žalostan sam što Mesić i Fumić ne nalaze snage da pođu u Bleiburg, pa da se makar selektivno, poklone samo onima koje su njihovi omaškom potamanili.

Ali neću se upuštati u komentiranje postupaka bilo koje od 'suprotstavljenih strana'. Umjesto toga, podsjetit ću na ono što nas je ovdje jednom prigodom poučio kolega Oštrić, inače povjesničar (citat prema sjećanju):

Prošlosti se ne sudi, prošlost treba razumjeti. Sudi se sadašnjosti, a odlučuje o budućnosti.

Dodao bi i onu dobro znanu. koja se podrazumijeva sama po sebi (ali ne misle svi tako), da se prošlost ne može promijeniti, iz nje treba nešto naučiti. Prošlost je potrebno istražiti, procesuirati sve one koji zaslužuju da budu optuženi, makar neki od njih bili i nepoznati počinitelji. A time se u Hrvatskoj malo tko bavi. Puno je jednostavnije, od prigode do prigode, vraćati se u ratove naših predaka i ponovo voditi davno dovršene bitke, pri čemu neki pokušavaju promijeniti i njihov ishod (a to nije moguće). Zbog toga njihove žrtve ni do današnjega dana ne mogu naći spokoj. Međutim, neprihvatljivo je i tragično da se danas međusobno dijelimo na obrascu ideoloških podjela iz prošlih vremena.

Možemo li kao narod prevladati to stanje, prepustiti povjesničarima da istraže sve što treba, tužiteljima da optuže svakoga koga treba i da napokon zaklopimo tu nesretnu knjigu stradalništva u i oko Drugoga svjetskog rata? Znam da je ovo (još uvijek) teško ostvarivo, bojim se da će trebati proći još puno godina da bi se nepristrano analiziralo to tragično razdoblje naše novije prošlosti i izrekli povijesni sudovi bez dnevno-političkih konotacija.

ragusa

Tko je glasao

Prošlosti se ne sudi,

Prošlosti se ne sudi, prošlost treba razumjeti. Sudi se sadašnjosti, a odlučuje o budućnosti.
Ta misao je oružje onih koji želiju manipulirat činjenicama.

Nije mi jasno zbog čega se jedno zlo treba razumjeti a drugo suditi.

Zločin je zločin i nema gorjeg od onog koji se događa u onom momentu kad je nastal mir poslje par godina rata i pobjednik se iživljava na nemočnima.

Tko je glasao

Nije mi jasno zbog čega se

Nije mi jasno zbog čega se jedno zlo treba razumjeti a drugo suditi. Zločin je zločin i nema gorjeg od onog koji se događa u onom momentu kad je nastal mir poslje par godina rata i pobjednik se iživljava na nemočnima.

Poštovani Skviki. Nisam rekao da JEDNO zlo treba razumjeti, a DRUGOME suditi. Rekao sam slijedeće:

Prošlost je potrebno istražiti, procesuirati sve one koji zaslužuju da budu optuženi, makar neki od njih bili i nepoznati počinitelji. A time se u Hrvatskoj malo tko bavi.

A ovo znači da je UKUPNU prošlost potrebno istražiti, procesuirati SVE one koji zaslužuju da budu optuženi, makar neki od njih bili i nepoznati počinitelji (NEOVISNO NA KOJOJ SU STRANI). Pa u ovom kontekstu postavljam pitanje: bavi li se itko (mislim na tužiteljstva) npr. Bleiburgom i križnim putem?

Znam da je u Dubrovniku pokrenut proces protiv ubojica tadašnjega gradonačelnika Dubrovnika Nika Koprivice, jednoga od žrtava s Dakse. Ima li još takvih primjera?

Međutim, puno je lakše generalno osuđivati, prebacivati stvari iz sfere prava/pravosuđa u (dnevnu) politiku. A ovo se radi namjerno, jer mnogima ne odgovara povijesna istina, nego se 'bore za bolju prošlost', a to je jalov posao. Pogledaj što o tome kaže opinioiuris, bar se on ovdje nebrojeno puta iskazao kao vrstan pravni stručnjak.

ragusa

Tko je glasao

Pogledaj što o tome kaže

Pogledaj što o tome kaže opinioiuris, bar se on ovdje nebrojeno puta iskazao kao vrstan pravni stručnjak.

Kaj veli Opinioiuris je za mene jed sporedno jel on zastupa pravne zavrzlame koje su pravnici izmislili i učinkovitost tog svega se vidi danas u našem prevnom sustavu.

Pravnici su u stanju sve preokrenut i to tak daleko da ni sami posle nemreju znat kaj su hteli s tim dopelat u red.

Svi zaboravljaju da je bleiburg samo simbol stradanja ljudi koji su na križnom putu kroz jugoslaviju sistematski ubijani od strane tadašnje vlade te federacije.

Mi smo 17 godina samostalni i do sad ni jedan od tih pravnika nije potegnul pitanje o tome, a da ne govorimo o podizanju optužnice.

Mjesto toga pokušavaju to sve dovesti u zastaru koje u takvom slučaju nema nego jedan dan tih krvnika nebu više bilo među živima.

Tko je glasao

Nikog se ne može osuditi

Nikog se ne može osuditi bez pravednog suđenja pa bili oni u Jasenovcu ili u Blajburgu. Žalosno je što se zloćin dogodio a isto tako zločin je što se krivce za zločin nije privelo pravdi. Za pravdu ne postoje pobjednici i gubitnici, samo krivci i nevini. Već davno su trebale prestati podjele na ove i one.
Hoće li isto tako i domovinski rat ostati dijelom neistražen pa će u budućnosti zloćinci postati heroji?

Tko je glasao

Ja sam još žalosniji kada

Ja sam još žalosniji kada crkva u čije je ime kroz povijest ubijeno, osakaćeno, mućeno, prognano... na milijune nevjernika i neistomišljenika se može ovako držati nekakvog povjesnog revanšizma u dnevnopolitičke svrhe. Di je nestala ona ko tebe kamenom ti njega kruhom, ili ljbi bližnjeg svojeg ko samog sebe. Ili to možda vrijedi samo za odabranu elitu bliski kaptolu?

Tko je glasao

Mislim da je veći poblem

Mislim da je veći poblem hrvatske katoličke crkve bježanje od suočavanja sa i javne isprike za kolaboracionizam s nacistima i sudjelovanje u genocidu. Dio Pavelićevog plana za nestanak srpske gupe je bilo pokrštenje trećine Srba - tko ih je krstio, vojnici?

Zanimljivo je da vjera često staje uz genocidne pothvate. Prije Srebrenice Crvene beretke ljube skute popa koji ih blagoslivlja.

Crkva je prečesto davala blagoslov zločinu i vrijeme je da to javno kaže i zatraži oprost.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

slika možda ne odgovara

slika možda ne odgovara najbolje tekstu
izjava je originalno porijeklom srpska (srpskog nacionalista)
odnosi se na postupak sa muslimanima (bošnjake, albance, turke) u vrijeme balkanskih ratova
trećinu poklati
trećinu protjerati
trećinu vratiti na pradedovsku veru
slične izjave jasno uvijek daju i slični političari

o crkvi i blagoslovu i traženju oprosta
nema jasnih argumenata
osim predubeđenja

luka

Tko je glasao

Dio Pavelićevog plana za

Dio Pavelićevog plana za nestanak srpske gupe je bilo pokrštenje trećine Srba
Vi kao pravni strucnjak trebali bi koristiti pravilne izraze kao sto je prevodjenje na katolicanstvo jer i pravoslavlje je krscanska vjera. No to ne mijenja karakter onoga sto se dogadjalo a tu imamo prijepor. Da li su ti koji su prelazili na katolicanstvo spasavani ili nisu. Nadalje treba gledati cijeli tijek NDH te onda razluciti koja je svrha bila u uvodjenju Hrvatske pravoslavne crkve te ulogu grko katolicke crkve u svemu tome.
Prije Srebrenice Crvene beretke ljube skute popa koji ih blagoslivlja.
Obzirom kako je uvrijezeni izraz crvene beretke za ono sto je na kraju bilo pod zvanicnim imenom JSO i ovdje bi trebali biti malo precizniji jer oni sa snimka iz filma Lazara Stojanovica nisu crvene beretke nego Skorpioni. No u filmu se vidi zajednicko djelovanje s "Legijom" kod Velike Kladuse no to su razlicite vojne formacije.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci