Birački balon

• Dnevnik hatzivelkos - Čet, 16/04/2009 - 08:54
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 26 dodaj komentar

Danas se vraćam jednoj temi o kojoj sam već više puta pisao, no red je da joj se posveti malo deteljnija analiza. Radi se o popisima birača u Republici Hrvatskoj. Za početak, dobro je prisjetiti se da je tema bila prilično aktualna netom nakon održanih parlamentarnih izbora 2007. Tada smo i na pollitika.com, a kasnije i u mainstream medijima, mogli čitati toj problematici. U jednoj rečenici – birački popisi su prenapuhani, i to se umjetno napuhavanje odigralo u periodu od 2004. do 2007. godine, tj u prvom mandatu Sanaderove vlade. Bacimo se malo na brojeve.

Prije samih biračkih popisa, dobro je proučiti temelje, tj. popise stanovništva u Republici Hrvatskoj, budući su birači podskup stanovnika starijih od 18 godina. Pa što po tom pitanju kaže Državni zavod za statistiku? Dovoljno je pogledati statistička izvjeća za 2005. godinu (1,5M pdf file) i 2008. godinu (0,8M pdf file) kako bi saznali okvire u kojima se kreće populacija u RH od 2001. do 2007. Ukupni broj stanovnika redom je iznosio 4 440 000 (2001. godine), 4 443 000 (2002. godine), 4 442 000 (2003. godine), 4 439 000 (2004. godine), 4 442 000 (2005. godine) i 4 440 000 (2006. godine). Što će reći da se broj stanovnika u RH u promatranom razdoblju kretao oko 4 440 000 sa manjim oscilacijama. Popis stanovništva iz 2001. nam pak donosi statistički pregled populacije u Hrvatskoj razvrstane po dobnim skupinama.

No stvar postaje zanimljiva kada se paralelno sa tim podacima promotri popis birača – dakle, temeljni dokument na osnovu kojega se održavaju izbori, te na osnovu kojega demokratski izabrana vlast crpi svoj legitimitet.
Priložena tablica sastavljena je na osnovi službenih rezultata parlamentarnih izbora održanih 2000, 2003. i 2007. godine (www.izbori.hr). Ono što upada u oči je kontinuirani rast broja birača u XI izbornoj jedinici (tj. u „dijaspori“), ali drastičan skok u broju birača registriranih u prvih deset jedinica, i to u prvom mandatu vlade Ive Sanadera. O dijaspori neki drugi put (i tu ima materijala), danas bi se osvrnuo na broj birača u prvih deset jedinica.

Dakle, usprkos stabilnom broju stanovnika koji žive u Hrvatskoj i koji se kreće oko 4 440 000, broj birača je u četiri godine drastično skočio – za otprilike 130 000. Takva promjena može imati nekoliko racionalnih objašnjenja:

1. promjena strukture stanovništva

   U pojedinim situacijama u nekim zemljama dolazi do drastične dobne neravnoteže u strukturi stanovništva. Uobičajen primjer za tu dobnu neravnotežu jest „baby boom“ koji se odigrao u SAD-u nakon Drugog svjetskog rata. Da bi u Hrvatskim uvjetima u periodu između 2003. i 2007. došlo do takvog naglog skoka u broju birača, morao bi postojati značajan skok u broju rođenih u periodu od 1985. do 1989. godine. Ta bi se, pak, baby-boom generacija vidjela u popisu stanovništva iz 2001. kao nesrazmjerno visok broj stanovnika starosti između 12 i 16 godina. A taj podatak – podatak o dobnoj strukturi stanovnika RH postoji u popisu stanovništva iz 2001. Ukoliko se pogleda raspored stanovništva prema dobnim kategorijama, može se vidjeti da ciljana skupina ima čak ispodprosječni udio u stanovništvu. Dakle, ništa od teorije „baby-boomera“.

2. masovno useljavanje

   Do nagle promjene broja birača može doći zbog značajnog imigrantskog vala, tj masovnog useljenja. No, pokazuje se da ni ta teorija „ne drži vodu“. Naime, prema podacima EUROSTATA u Hrvatsku se tijekom 2006. godine uselilo 15 000 stanovnika. Uz standardnu dobnu stratifikaciju to znači oko 11 000 birača. Kako se radi o godini koja baš pada u sredinu razdoblja u kojem je naglo skočio broj upisanih birača, razumno je za pretpostaviti da je trend bio sličan u cijelom tom periodu, tj da se u spomenute četiri godine u Hrvatsku uselilo 45 000 birača. Što predstavlja tek trećinu problematične brojke od 130 000 birača.

   Tu naravno ostaje još uvijek otvoreno pitanje da li se radi o istinskom useljenju, budući prema pisanju Večernjeg lista, tek prije par mjeseci:

   Vlasti Republike Hrvatske počele su striktno provoditi zakone kojima onemogućavaju korištenje dvostrukih prebivališta što je bila redovita praksa Hrvata iz BiH. Prigodom izdavanja osobnih iskaznica u Hrvatskoj više nije moguće zadržati CIPS-ovu iskaznicu ili prije toga ne odjaviti se sa stare adrese na kojoj je bio prijavljen u Bosni i Hercegovini.

   No, i ovo objašnjenje ima temeljni defekt, koji automatski ruši vjerodostojnost teorije – ti novi birači (i stanovnici) morali bi biti vidljivi i na popisima stanovništva Državnog zavoda za statistiku. A nisu.

3. birači koji su se odjavili sa popisa za XII izbornu jedinicu i prijavili u nekoj od prvih deset

   Kao što je poznato, Hrvatska u svom izbornom zakonodavstvu ima nakaradni sustav glasovanja za manjine, gdje se kroz „pozitivnu diskriminaciju“ – koja to nije – manjinama daje mogućnost izbora za koju će listu glasati: manjinsku ili opću. Sukladno toj odluci, glasači manjina se na popisu birača vode kao glasači za jednu od deset teritorijalnih lista, ili kao glasači u XII (manjinskoj) jedinici. Gornja tablica pokazuje kako je brojnost birača u XII izbornoj jedinici u proteklih osam godina prolazila kroz dvije vrste promjena.

   Prvo u periodu od 2000. do 2003, bilježimo porast birača u toj jedinici – što je rezultat povratka Srba i njihovog uključivanja u hrvatski izborni sustav. Potom slijedeće četiri godine bilježimo pad broja birača u XII izbornoj jedinici. Opet se radi o glasačima uglavnom srpske nacionalnosti, koji su se u jednom broju prebacili na popise birača prvih deset izbornih jedinica. No, ni u ovom slučaju se ne radi o brojci koja bi mogla objasniti višak birača. Ukupno govorimo o 35 000 birača.

Dakle nakon analiziranja svih objašnjenja za drastičan rast broja birača u RH, od 130 000 „novih“, racionalno se može objasniti njih 35 000 – radi se o manjinskim biračima koji su odlučili glasati za „opće“ liste.

Za ostalih 95 000 jednostavno ne postoji racionalno objašnjenje. Niti teoretskih 45 000 novih glasača može biti rezultat useljenja u zemlju, budući popis stanovništva ne bilježi odgovarajući broj novih stanovnika. A preostalih 50 000 predstavlja službenu crnu rupu izborne manipulacije. Citirani tekst o „hrvatskim vlastima koje počinju striktno provoditi zakone kojima onemogućavaju korištenje dvostrukih prebivališta što je bila redovita praksa Hrvata iz BiH“ daje odogovor na pitanje o kojim se to ljudima radi. Dok slijedeći tekst zorno ilustrira s kojim se razlogom ti ljudi nalaze na biračkim popisima za RH:

Nedavno se na trgovini u Sevidu pojavio plakat koji poziva vlasnike vikend kuća da u što većem broju prijave mjesto Sevid i općinu Marina kao svoju pravu adresu. Lokalni odbor obećavao je navodno vlasnicima kuća da će tako bolje riješiti komunalne probleme. I Ante Tešija vikendaš je iz Sevida. On i njegovi istomišljenici tvrde da je sve potaknuo lokalni HDZ Općine Marina koji tako želi na brzinu dobiti stotine glasača. “Da se prijavi 300, 400 ljudi, da se tim ljudima obeća rješenje problema i da normalno glasaju za opciju koja to obeća. Međutim ja mislim da je to prijevara i upozoravam da dobro razmisle zbog čega ih se poziva”, kaže Tešija.

Ovaj primjer pokazuje kolika je važnost već nekoliko stotina glasova na narednim lokalnim izborima.

Sami pokušajte procijeniti kakvu ulogu može odigrati njih sto tisuća.

Objavljeno @ www.hatzivelkos.blog.hr

• Dnevnik hatzivelkos - Čet, 16/04/2009 - 08:54
  
• Komentari 26
• 7316 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar