pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije nekoliko dana sam počela pisati komentar ali mislim da tema zaslužuje više i sve skupa ostavih za neki novi post. Pa eto ga. (na brzinu, imam još samo jedan slobodan dan!)

Radi se o komentarima ispod teksta Odgovor na komentar Ive Prpić među kojima se (za moj ukus) prečesto spominje riječ - licemjerje.

Prema wiki, licemjerje se definira kao postojanje dvostrukih mjerila, jednih za sebe (odnosno neku odabranu "elitu"), a drugih za ostatak svijeta.

Sigurno ste primjetili da je sama riječ popularna zadnjih dana. Popularnija od Nives Celzijus. (inspirirala me tema dana na novoj). Zahvaljujući političarima i kampanji. Nekako mi se čini da im se sve svodi na prokazivanje licemjerja. Naravno, tuđeg. Toliko promoviraju licemjerje da se čovjek zapita da li je prije njih postojao. Ili je ipak samo riječ o dijelu definicije u zagradi – postojanje mjerila za odabranu 'elitu'.

Za primjer citiram esperanzu koja u
komentaru kaže:

Kao bivša Ivina kolegica dajem joj svaku podršku da ustraje, da se ne osvrće iza sebe, jer to se u politici ne smije. Moja zamjerka svim gradskim SDP-ovcima je što ne gledaju opće interese građana i grada Zagreba, već štite politiku koju provodi poglavarstvo. Žalosno je da uvijek svi moraju dizati ruku u skupštini za nešto što se često puta kosi sa njihovim osobnim uvjerenjima.

i (namjerno razdvajam)

Dosljednost bi trebala biti odlika svakog političara. Zato Iva želim ti da budeš dosljedna svojih ideja i da ne slušaš ove ljubomorke:))). Odgovornost je tim veća što se radi o građanima cijele države, a ne samo grada.

Glede podebljanog teksta, iz moje perspektive u oba slučaja govorimo o dosljednosti. Razlika je samo u genitivu.

Prvi slučaj, ujedno i razlog što nisam član niti jedne stranke, dosljednost je jednoj opciji, uvjerenju i stranci što mnogi nazivaju i dogmatizmom. Druga dio odnosi se na dosljednost svojim stavovima.

Eh sad.. mogla bih se raspisati o dosljednosti, biti dosadna i sebi i Vama a zatim bismo mogli raspravljati kako nitko od nas ne može garantirati samodosljednost. Okolnosti čine lopova pa tu i tamo svi, osobnim interesima vođeni, procjenimo da je situaciju bolje iskoristiti nego trošiti energiju suprotstavljajući joj se i pustimo da nam se zamagle stakla. Grijeh? Da, ne.. ne znam. Znam samo da mi se, kad procijenim da nikome ne šteti, dešava. Ponekad.

Mogli bismo raspravljati da li je nužno u sebi imati razvijen nekakav sustav vrijednosti pa dosljednost smatrati dobrom ljudskom karakteristikom.

Mogli bismo raspravljati koliko je licemjeran današnji feminizam koji se kao zalaže za jednaka prava oba spola a usput i tek tako na predsjedničkim izborima podržava J. Kosor. Jer je žena. Ili 'prijatelji životinja' koji brinu za medvjede, krave i špricaju bunde a istodobno nose proizvode od kože.

Mogli bismo raspravljati o licemjeru HDZ-a kad govori o zaštiti nacionalnih interesa. Ili pak o SDP-u dok govori o arogantnosti 'plavih' a u svojim redovima brižno čuva mistera arogantnosti.

Mogli bismo raspravljati zašto, postavši članom neke stranke ili udruge s željom da ostavimo traga, moramo biti spremni na neke ustupke i kompromise - dosljednost dovoditi u pitanje. Koja vrsta dosljednosti je bolja / gora? A možda bi trebalo pronaći odgovor na pitanje može li se vjerovati čovjeku koji se odriče svoje dosljednosti.

Svašta bi mogli. No to mi nije cilj. Želim Vas sve skupa pitati nešto treće:

Stalno se ponavlja «Zna se tko ima lojalne birače» pa mi sad puno toga nije jasno; ako se stalno pozivamo na slobodu mišljenja, ako želimo iskorijeniti jednoumlje i poslušnost pod svaku cijenu... zašto nas se u slučaju postavljanja pitanja više odmah proglašava licemjernima, ljubomornima... Ako stotinu ljudi dijeli istu ideju, znači li to da je svih sto jednako odgovorno i kompetentno za realizaciju iste?

Zar se svi skupa ne zalažemo za istinu i pravedniji sustav? Zar ne želimo promjene?

Želimo! Ali kako (dovraga) to mislimo postići?

Zna se...?!!