Tagovi

BIPOLARIZACIJA - uzroci i posljedice

Bipolarizacija postaje hrvatska realnost – to je činjenica s kojom će se složiti sve strane na bilokoji način povezane s političkim procesima u Hrvatskoj. Od stranaka, preko medija, do glasača. I svaka će od strana istom pojmu prići sa različitim osjećajima. Ipak, taj pojam je prekomjernom upotrebom, često na zlokobno-mističan način, doveden do apstraktnog simbola zla, i univerzalnog alibija za mnoge političke subjekte. Iz tog sam razloga odlučio napisati nešto više o bipolarizaciji.

PODSVJESNA PODLOGA

Bipolarizacija je, kao što samo ime kaže, svođenje političke scene na samo dva pola, dvije politički relevantne stranke. Prvo što je potrebno napomenuti je činjenica da to stanje u Hrvatskoj ima korijene i podlogu u političkoj podsvjesti, koja seže puno dalje od današnje političke raspodjele snaga – točnije sve do Drugog svjetskog rata (a moguće i ranije).

Ne bih sada htio pretjerano ulaziti u genezu nastanka osnovne podjele u hrvatskom političkom biću (koje je generirano mnogim faktorima vezanim uz stoljeća političke i državne podčinjenosti), no istina je da se od II svjetskog rata vuće podijela na «partizanski» i «ustaški» blok. Ta podijela se duboko ukorijenila pomoću brojnih patnji kroz koje su obje strane prolazile u posljednjih sedamdeset godina. Ona je i dan danas tu – kao jedna parapolitička psihološka pozadina, ultimativno stvarajući savršenu podsvjesnu podlogu za bipolarizaciju. Iskreno, tu nema brzog lijeka, i jedino duži vremenski period stabilne demokracije (kakvu su provodile i račanova i sanaderova vlada, za razliku od tuđmanovih) može umanjiti utjecaj te podjele.

UZROCI

Izborni zakon
Prvi i najveći uzrok sve veće bipolarizacije leži u izbornom zakonu. Kod njega čak toliki problem i nije D'Hondtova metoda, već velik broj izbornih jedinica, mali broj zastupnika koji se bira po pojedinoj jedinici i visok izborni prag. Da bi se na tom području popravila stvar, nužno je smanjiti broj izbornih jedinica, povećati broj zastupnika koji se bira u svakoj jedinici i najvažnije – smanjiti izborni prag na 3%. Neću ovdje sada iće u detalje, budući sam o toj temi već pisao, pa za više informacija kliknite ovdje.

Odgovornost velikih stranaka
Ne manje važan uzrok bipolarizacije je politika koju po tom pitanju provodi HDZ. Dolaskom Milanovića na čelo SDP-a, Sanader je dobro procijenio da mora oko HDZ-a skupiti sav birački potencijal desnice kako bi se suprostavio mladom licu, i novom naletu političkog optimizma. Stoga je kompletna izborna kampanja vladajuće stranke bila usmjerena na «isisavanje» glasova iz svih stranaka «desnije od SDP-a». U tom kontekstu savršeno je jasno zašto je Sanader na predizbornim skupovima slao poruke «glasačima HSS-a, HSLS-a i HSP-a, da daju svoj glas HDZ-u jer će inače glasati za SDP».

Iako se ta tvrdnja (još jedna u nizu) pokazala neistinitom – budući su na kraju u koaliciji HSS-HSLS izabrali upravo Sanadera za postizbornog partnera – taktika je profunkcionirala. To su potvrdile i izlazne ankete, dolazeći do podatka da je u glasačkom tijelu žuto-zelenih 42% onih koji podržavaju daljnju suradnju sa ljevicom, naspram 16% onih koji su priklonjeniji desnici. Taj rezultat nije ni čudan, kada se u obzir uzme Sanaderova taktika isisavanja glasača.

Još jedan način na koji je Sanader vodio kampanju koja je intenzivno vodila ka bipolarizaciji političke scene su bili famozni crveno-plavi plakati. Bez da sad ulazim u (ne)istinitost poruka koje su se nalazile na tim plakatima, poruka je već na vizualnoj razini bila jasna: birati se može samo između «crvenih» i «plavih».

SDP je s druge strane vodio podijeljenu politiku. Na plakatima je dominirala «Ti odlučuješ!» motivacijska kampanja koja je pozivala na izlazak na izbore – čak i bez direktnih zahtjeva da se glas pokloni toj stranci. No s druge strane, na verbalnoj razini, Milanović je prihvatio oštar politički duel, i za razliku od Račana – uzvratio. Što je samo po sebi bio bipolarizirajući efekt, jer se nudio dvije jasno suprostavljene opcije među kojima je ljudima jednostavno lakše birati.

Odgovornost malih stranaka
U cijeloj toj političkoj igri, veliku ulogu su u bipolarizaciji odigrale i male stranke, koliko god se one danas žalile na pogubne posljedice tog efekta. I tu u prvom redu vidim odgovornost koalicije HSS-HSLS. Nitko, naime, ne voli kupovati mačka u vreći, a to je upravo politika koju je nudila ta koalicija – baš kao i Tomčić četiri godine ranije. Namjerno plasiranje nejasnih poruka o budućim koalicijama i držanje otvorenih vrata prema objema stranama, doveo je te stranke da još jednom ostvare rezultate manje od očekivanih.

Nakon toga je uslijedila još jedna akcija te koalicije, koja će najvjerojatnije rezultirati još bipolariziranijom scenom: nakon što je HDZ iz njihovog biračkog tijela izvukao sve desne simpatizere (koliko je to bilo moguće), i nakon što je koalicija neformalno koketirala sa SDP-om («njihovi programi su nam bliži», «SDP je u Saboru glasao za naše zakonske prijedloge, za razliku od HDZ-a» i slično), koalicija se u postizbornom razdoblju ipak okrenula Sanaderu. To je potez koji će zasigurno odbiti većinu njihovih glasača koji su intenzivno željeli promjenu dosadašnje politike, a koji, po dosadašnjim pokazateljima, čine većinu.

Pored te «koalicijske» odgovornosti, od malih stranaka je svoju ulogu u bipolarizaciji političkog prostora odigrao i HSP, i to najviše kroz političko djelovanje svog predsjednika, Ante Đapića. Đapić naime, još od prošlih izbora žudi za ulaskom u strukture vlasti, i protekle je četiri godine poduzeo sve ne bi li se umilio Sanaderu i međunarodnoj zajednici, te ne bi li postao «prihvatljiv koalicijski partner». Stoga je sve četiri godine odigravao pozadinsku potporu HDZ-u u Saboru, dok je sa kritikom prema vladajućoj stranci u predizbornoj kampanji krenuo prekasno i preslabo.

Too little, too late.

Sanader za to vrijeme nije pokazao nimalo obzira prema stranci koja mu je četiri godine čuvala leđa, i kroz nekoliko poteza (Rožić, zabrana emitiranja predizbornog spota, preuzimanje na državni proračun izgradnju dvorane u Osijeku, prljava kampanja prema HSP-u) u potpunosti potopio tu stranku. No ni to nije Đapiću dovoljno da nešto nauči, pa se i dan danas (bespotrebno) drži za HDZ-ove skute u Osijeku , i dalje radeće na svoju štetu i u korist bipolarizacije političke scene. Pitanje je da li Đapić uopće ima više vremena da konačno nauči da Sanader nimalo ne cijeni i poštuje fer odnos i političku suradnju, već samo sirovu i golu političku snagu. Vjerojatno će to ipak ostati materijal za slijedećeg predsjednika / predsjednicu HSP-a.

Jedina stranka koja je, po mom mišljenju, bez svoje krivnje izgubila na snazi zbog trenda bipolarizacije je HNS. Tu samo valja napomenuti da SDP nitiujednom trenutku nije zaigrao, kao HDZ, na kartu okupljanja lijeve scene. Niti prema HNS-u, niti prema strankama centra, no eto, takve geste se kod nas još uvijek ne cijene.

POSLJEDICE

Posljedice su, bar što se manjih stranaka tiče, očigledne – sve gube na snazi, i sve uspjevaju još jedino u područjima gdje uspješno drže lokalnu vlast, pa birači «iz prve ruke» vide da se za te stranke ipak isplati glasati. Daljnja posljedica bipolarizacije se očituje i u programskom djelovanju malih stranaka – sve one svoje programe sve više partikulariziraju kako bi se direktno obratili točno određenom sloju pučanstva, ili što je još češće, političke programe počinju sve više vezati za lokalne sredine u kojima su uspješni.

Takvo ponašanje aktivira proces povratne sprege, jer partikularizacija plitičkih programa opet sve više jača bipolarizaciju, budući se na taj način manje stranke udaljavaju od svih ostalih birača (van ciljane skupine).

No velike stranke također trpe u takvoj situaciji. Iako se na prvi pogled čini da velike stranke u bipolarizaciji samo profitiraju – biračka baza im je sve šira i sve stabilnija, a programi sve sadržajniji i detaljniji, i tu postoji problem. Naime, bipolarizacija dovodi do toga da se u dvije najveće stranke okuplja sve širi broj političkih ideja i osobnosti, što nužno vodi do unutarstranačkih tenzija, i u krajnosti unutarstranačkih struja i sukoba. Tako već danas među HDZ-ovim zastupnicima u Saboru imamo bivšeg sindikalista koji se zalaže za legalizaciju prostitucije (Kunst), političkog birokrata koji svoje korijene vuče iz dugogodišnjeg staža u SKH (Bebić) i ljude koji su pod tim istim SKH završavali u zatvoru. Koji su se kontrasti npr okupili u SDP-u najbolje oslikavaju npr. Bandić i Milanović.

Takva šarolika politička scena unutar jedne stranke možda dobro funkcionira u SAD-u, gdje su svi izbori u biti personalni, pa birači biraju određenu osobu sa svim njenim jasno deklariranim stavovima (koji se često i ne slažu sa proklamiranim stavovima njegove stranke), no u Hrvatskoj u kojoj osovinu plitičkog djelovanja čine stranke, stvar zasigurno ne može tako funkcionirati.

Stranke čija je struktura i funkcioniranje izgrađeno oko kulta ličnosti – a čiji je najbolji primjer u današnjoj Hrvatskoj sanaderov HDZ – također prilično dobro funkcioniraju i sa tako šarolikim usisanim članstvom. Barem toliko dugo dok je unutarstranačka snaga i pozicija «Vođe» neupitna. No SDP bi se ozbiljno trebao zamisliti da je takav razvoj događaja poželjan, u prvom rdu za sam SDP kao stranku, unutarnju koheziju i sveukupnu snagu.

KAKO DALJE?

Odgovor na to pitanje u prvom redu ovisi o ciljevima pojedine stranke. Tako npr. kod HDZ-a ne vidim posebnih potreba za promjenom stanja. Zato očekujem da će i daljnja Sanaderova politika po tom pitanju biti usmjerena prema isisavanju sadržaja i birača s područja centra i desnog centra. Kroz taj tretman su u punoj mjeri već prošli HSU, DC i HSP, a nimalo ne sumnjam da je isti tretman premijer pripremio za slijedeće četiri godine svojim «junior partnerima».

Baš ti isti «junior partneri» su, svojom političkom odlukom za koaliranje sa HDZ-om, preuzeli na svoja leđa izuzetno veliki rizik – za svoj politički opstanak – ali i izuzetno veliku odgovornost – prema daljnjoj bipolarizaciji političke scene. U tom smislu i promatram nevoljkost političkih čelnika žuto-zelene koalicije da uđu u izvršnu vlast, i iskrenu (ali i razotkrivajuću) Friščićevu izjavu «da mu je Sanader prejak». Odgovornost je ogromna, a prostora za djelovanje pored Sanadera jako malo. Stoga se i koalicijski partneri rađe povlače u Sabor, nadajući se da će na tom tamo imati dovoljno prostora za diferencijaciju od HDZ-a, ali i za obranu od napada SDP-a, koji će bez sumnje biti intenzivan.

Tu je još i pitanje daljnjeg ponašanja SDP-a. Iako u ovoj predizbornoj kampanji SDP nije aktivno nastupio u korist bipolariziranja scene, i na tom području očekujem promjene. Ne vidim naime svrhu u SDP-ovom «fer odnosu» prema malim strankama i propagiranju suradnje na osnovi izrazito sličnih programa, kada se te iste male stranke lako okrenu na drugu stranu. Nakon takvih događaja, SDP ima obavezu prema svom glasačkom tijelu učiniti sve što je potrebno kako bi osigurao provođenje svojih programa, pa makar to predstavljalo i daljnju bipolarizaciju političke scene.

Štoviše, već se mogu čuti formulacije da «SDP koaliranjem da HSS-om na lokalnoj razini, kapilarno koalira sa HDZ-om», te da bi trebalo «stvari izvesti na čistac, te prepustiti HSS da preuzme odgovornost za svoje koaliranje sa Sanaderom na svim političkim razinama». Iako sam se oduvijek protivio utjecaju «središnjica» prema lokalnim koalicijama (jer takova politika, pored pojačavanja bipolarizacije, i umanjuje unutarstranačku demokraciju) – u situaciji u kojoj stranka ne može provesti programe koje dijeli sa npr žuto-zelenom koalicijom, a od kojih je ta ista koalicija odustala u pregovorima sa HDZ-om – spreman sam podržati i takve akcije, ukoliko se provedu u skladu sa lokalnim ograncima.

CIVILNA ODGOVORNOST

Pored djelovanja samih stranaka, koje su nužno motivirane vlastitim partikularnim interesima, postoji i javna inicijativa koja bi mogla proces bipolarizacije preokrenuti, ili ako ništa drugo, barem usporiti.

Prvo tu je mogućnost djelovanja prema Ustavnom sudu na osnovi kršenja izbornog zakona na posljednjim izborima. Odluka Ustavnog suda koja bi primorala Sabor da do slijedećih izbora «popravi» izborni zakon, otvorila bi vrata promjeni izbornog zakona prema modelu koji ne bi bio toliko naklonjen bipolarizaciji. Male stranke bi trebale podržati takve promjene jer idu njima u korist, a vjerujem da bi se našle političke okolnosti pod kojima bi i SDP glasao za takav zakon, što je samo po sebi dovoljno za njegovo izglasavanje.

Drugi, vid djelovanja je puno jednostavniji, ali i puno teži za provesti. Radi se o političkoj odgovornosti glasača, koji bi – ukoliko im je uistinu stalo do zaustavljanja bipolarizacije, trebali ostati vjerni svojim prvotnim izborima i ne pokleknuti pred predizbornim kampanjama i u kratkom vremenu montiranim «pesudnim izborima». Vlada vlada četiri godine, i to vrijeme politički odgovorna javnost treba posveti praćenju političkih zbivanja, donošenju svojih odluka, i na kraju glasanju – sve u skladu sa svojim dugoročnijim uvjerenjima i preferencijama, a ne pod utjecajem i pritiskom milijuna (proračunskih) kuna ulupanih u «last-minute» ispiranje mozga.

No, pravo je pitanje – da li takva očekivanja od javnosti graniče sa znanstvenom fantastikom?

Ili ne?

Komentari

Bipolarizacija predstavlja

Bipolarizacija predstavlja proces unistenja demokracije, s obzirom da se uspostavlja duopol. Drustvo koje ide tim putem, nije zdravo drustvo. Zbog cega ostale stranke nisu usle u zizu? Jer su bile preslabe da bi parirale jakim igracima, sto je navelo ekipu da trazi prikladnije skute.

Nu, hrvatskoj predstoji pokret za uspostavu dobrih temelja demokracije, pravne drzave, lustracije, oduzimanja kriminalno stecene imovine i par ostalih detalja. Tek nakon toga moci cemo prebaciti stvari na partikularne sheme.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Puno od ovoga napisano je u

Puno od ovoga napisano je u komentaru prof. Smiljka Sokola u ovu subotu u VL - i on predlaže promjenu izbornog sustava - prag 3%, mješoviti - dobra mu je analiza - nažalost nema je on line...

Tko je glasao

Puno od ovoga napisano je u

Puno od ovoga napisano je u komentaru prof. Smiljka Sokola u ovu subotu u VL - i on predlaže promjenu izbornog sustava - prag 3%, mješoviti - dobra mu je analiza - nažalost nema je on line...

moram priznati da nisam bio svjestan toga, jer ne citam bas vecernjak cesto.
procitati cu, jer me bas zanimaju slicnosti / razlike :)


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Kad govorimo o HNS-u,

Kad govorimo o HNS-u, sigurno da nije postignut priželjkivani rezultat, ali u nekoliko izbornih jedinica nije bio daleko od ulaska zastupnika u Sabor. U 8. izbornoj jedinici HNS je prešao prag od 5%, ali ipak nije dobio zastupnika. Nije, dakle, puno trebalo i u ovakvim bipolarnim okolnostima da HNS zadrži broj zastupnika iz prošlog saziva, ili bar da se približi tom broju.
Što je utjecalo na to da HNS ipak ne prođe izrazito loše kao druge stranke? Bez sumnje jaka organizacija i brojno članstvo na terenu. Ja, osobno, uopće nisam zabrinut za budućnost HNS-a, jer se u HNS-u nalazi veliki intelektualni potencijal koji je već iznjedrio brojne inicijative koje su danas hrvatska konstanta. Treba samo raditi i biti prepoznatljiv. U sljedećem razdoblju HNS treba zadržati svoj identitet, ali i intenzivno raditi na prepoznatljivosti i diferenciranosti na lijevom centru.

Tko je glasao

Što je utjecalo na to da

Što je utjecalo na to da HNS ipak ne prođe izrazito loše kao druge stranke? Bez sumnje jaka organizacija i brojno članstvo na terenu. Ja, osobno, uopće nisam zabrinut za budućnost HNS-a, jer se u HNS-u nalazi veliki intelektualni potencijal koji je već iznjedrio brojne inicijative koje su danas hrvatska konstanta.

Ne vidim u čemu je posebnost ako neku inicijativu lansiraš prije drugih. Nije ih HNS izmislio niti patentirao, sve je to već viđeno, faktički postoji "katalog inicijativa" iz kojega si uzmeš što želiš.

Cilje je predstaviti pravu inicijativu u pravom vremenu, osigurati novac i provedbu...
Male stranke samo bacaju inicijative - svaki dan po jednu, i onda kad se s vremenom nešto od toga krene provoditi (čisto slijedom događaja i potreba društva), te male strankice hoće to prezentirati njihovom zaslugom...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

Mi se, naravno, nećemo baš

Mi se, naravno, nećemo baš često složiti u stavovima. No, ja u tome ne vidim ništa loše.

Buduću da sam insider u politici, gledam na nju "iznutra" i dobro vidim što se događa (u HNS-u) i kakve su HNS-ove perspektive. Zato uopće nisam zabrinut. No, svjestan sam da ćemo mi morati itekako intenzivno raditi da bismo s relativno malim brojem zastupnika održali prepoznatljivost. I sam ću u tom smislu uložiti veliku energiju.

Mene više zanima što Vas je to navelo da već nakon jednog dana promijenite odluku i ostanete na Pollitici?

Tko je glasao

Iako djeluje uvjerljivo,

Iako djeluje uvjerljivo, ipak je malo drukčije.

HDZ i SDP zajedno su na stabilnih manje od ukupno 40 % podrške birača (HSS Maček preko 90 %, ustaše i komunisti zanemarivo). Jest da se reduciraju ostale stranke, ali globalni proces je inercija dogovora, rata i ostalog, koja je vukla razne prethodne odnose. Birači nisu nikada odlučivali prekomjerno u korist svih tih opcija, a razvlačenje dulje traje zato da se ne bi nitko žalio da nije imao šanse, da ne bi vilo frustriranih.

Treba uključiti i lokalne vlasti, koje sudjeluju koliko i državna. Tu je još izrazitiji navedeni trend, HDZ je regionaliziran po Dalmaciji, SDP Zagreb i Rijeka a sve ostalo je bitno čvršće od njih nego pšto se prikazuje - npr. nitko nigdje ne iznosi da su baš ti najklimaviji stabilni (Friščić i Bajs župani dva mandata, čehok i Adlešič gradonačelnici).

Tako da je tekao evidentan proces raskoraka većine i političke manjine a sada je krenulo zrelo razdoblje u kojem su sve političke opcije na klizanju. Na idućim lokalnim izborima će se nastaviti trend Osijeka. Nad tom "nestabilnošću" ne treba zdvajati nego obrnuto - Hrvatska je imala specifični put, nakon kojeg kompozicije pune partizana, ustaša, četnika i raznih naprednih snaga za sva vremena i razdoblja voze u jednom nepovratnom smjeru a na glavnim kolosjecima već prometuje amorfni pučki front predvođen duhom dr Vlatka Mačeka. Tko ne uspije u prebacivanju na glavne kolosjeke vozi u neizvjesnom pravcu.

Tko je glasao

AP: Neprekidno ponavljaš to

AP: Neprekidno ponavljaš to kako je Maček imao 90% podrške birača, a ustaše i komunisti zanemarivo. Brojke su besmislene: UHRO (Ustaše - hrvatska revolucionarna organizacija) i KPJ bili su ilegalne organizacije i nisu uopće sudjelovale na izborima. (Uz te dve, bila je još samo lista Ljotićevog "Zbora", pronacistička organizacija.)

Dalje, situacija na izborima 1935. i 1938. je bila takva da su postojale samo dvije značajne liste: vladina i opozicijska, kojoj je na čelu u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji bio Vladko Maček. To je bila široka koalicija u kojoj su uz HSS bile i Samostalna demokrastka stranka, Demokratska stranka i nekoliko drugih, koje su prije uvođenja šestojanuarske diktature osvajale glasove na području Hrvatske i Slavonije, te Dalmacije. To je dakle posebna situacija, široka koalicija.

Treće: broj glasova za opozicijsku listu bio je manji od 90% - ne da mi se sada gledati, mislim oko 70% na području današnje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a 30% za vladinu listu.

Rezultati izbora ne daju pravu sliku. Unutar HSS, u drugoj polovici 30-ih dolazi do polarizacije na lijevo i desno krilo i centar, te sve jače infiltracije obje ilegalne organizacije. Raskol se pordubljuje i to za vrijeme Drugog svjetskog rata dovodi do raspada HSS-a. To sam detaljnije prikazao u članku na wikipediji.

Od 273 tzv. "prvaka stranke" (zastupnici, zamjenici zastupnika, kandidati i senatori) njih 159 (58%) pripada "sredinskom dijelu", 66 (24%) je na neki način surađivalo sa vlastima NDH, a 48 (18%) sa NOP-om. (Radelić, str. 203–209) Iako je "sredinski dio" najbrojniji, oni zbog pasivnosti, neodlučnosti, kolebanja i međusobne nesloge, postepeno gube svaki značaj. (...) S vremenom, osobito tijekom 1943. i 1944., sve je veći broj predratnih glasača, članova i nižih i srednjih dužnosnika stranke, uključujući i mnoge domobranske vojnike i časnike, pristupao NOP-u. Među njima ima i naizgled nejasnih slučajeva. Tako je npr. Milan Martinović iz Jamničke Kiselice, prijeratni zapovjednik Zaštite, stalno kontaktirao s Mačekom u Kupincu, bio je od početka 1942. zapovjednik ustaške pripremne bojne, a zapravo je od početka ustanka ilegalno radio za NOP.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Cca preslikano na današnje

Cca preslikano na današnje granice RH i biračko tijelo to bude cca 90 % podrške. Osim državnih bilo je, kao i sada, bitnih lokalnih izbora. Ustaše su frakcija pravaša, gdje je Ante Pavelić prije dikature radio politički kao čovjek za vezu sa Pašićem radi konkurencije HSS-u, sve sa zanemarivim udjelom glasova, pa to daje omjer. Isto tako je i KP izišla na nešto izbora i imala zanemarivo. Jedna i druga grupacija su se intenzivno bavile kako omasoviti članstvo i podršku i središnji problem bavljenja je bio HSS, sve do 1941.g. snažna brijera za bilo kakvo stavrno proširenje podrške, iako je ta moda zahvatila cijelu Evropu.

Dakle, HSS i dr Vlatko Maček su imali stavrnu podršku 90 % sadašnjeg a ustaše i komunisti su naspram toga bili na dnu za evropske prilike.

Hravtskoj javnosti se sustavno plasiraju ustaše i komunisti kao središnje političke opcije te da smo po tome ekstremni u Evropi a HSS Maček kao nešto više nego sporedno i više nego problematično - sve je jako obrnuto, a ujedno smo rijetka zemlja gdje glavna politička snaga nije postala kvislinška.

Tko je glasao

AP, stalno brkaš stvari.

AP, stalno brkaš stvari. Govoriš impresionistički o događajima tijekom 20-ak burnih godina. Kombinacija HSP-a s Pašićem bila je jedna rubna inicijativa 1922-1923., nakon toga Pašić je napravio koaliciju s Radićem. To dovodi na izborima 1927. do određenog pada glasova HSS-a, zahvaljujući čemu i sam Pavelić kao kandidat Hrvatskog bloka postaje zastupnik u Skupštini Jugoslavije. Na području Hrvatske i Slavonije HSS je na tim izborima dobio oko 55% glasova, na području Dalmacije oko 45% (prema knjizi Ferde Čulinovića Jugoslavija između dva rata).

KPJ nakon 1920. nije izašla na izbore, jer je bila ilegalna. Pokušavala je sa kripto-strankama do 1927., koje su bile policijskim i sudskim akcijama razbijane.

Nakon uvođenja šestojanuarske diktature 1929. scena se radikalno mijenja. Nakon obnove ograničenog parlamentarizma na izborima 1935. i 1938. kako komunisti, tako i radikalni nacionalisti, glasuju za Mačekovu listu opozicije. Mačekovi protivnici nisu oni, nego lista Milana Stojadinovića.

Na području Primorske i Savske banovine kombinirano, ukupno je dobila Mačekova lista 80,7% glasova, pogledao sam točne brojke - dakle, više nego što ja rakoh u prvom postu, ali manje od 90%. A u tome su i glasovi Srba za Samostalnu demokratsku stranku koja je u koaliciji sa HSS-om još od 1927. (pravoslavci čine oko 18% stanovništva u te dve banovine - približno podjednako su podjeljeni njihovi glasovi između Stojadinovićeve i Mačekove liste), te glasovi svih drugih koji jednostavno nemaju alternative ako ne žele dati glas velikosrpskoj Stojadinovićevoj stranci ili Ljotićevim nacistima.

Dodajmo i to da je 50 posto glasača nepismeno, i druge okolnosti koje jednostavno čine deplasiranim usporedbe s današnjicom.

Kad bi pročitao bar jednu knjigu o povijesti HSS-a, recimo Hrvatska seljačka stranka 1941.-1950. Zdravka Radelića (tiskana 1996.), shvatio bi da tvoje idealizacije HSS-a i Mačeka osobno naprosto nemaju povijesnu osnovu. HSS se nakon 1941. raspao, hrvatski narod se duboko podijelio, Maček je postao irelevantan čak i u okviru HSS-a - to je naprosto povijesna istina.

Ako ti cijeniš ideje i ideale koje je HSS zastupao (a meni su bar neke od njih vrlo bliske, najzad, izjašnjavam se pacifistom kao i Radić i Maček! - ali druge su deplasirane), treba razmišljati kako ih razviti i primjenjivati danas u gradnji budućnosti, a ne zanositi se mitovima o svijetloj prošlosti.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Da sam zaokružio na 80 %

Da sam zaokružio na 80 % podrške Mačeku HSS-u, i tebi bi bilo u redu, a nešto kao jako te smeta 90 %, a i to je cca u redu.

Tebi kao povjesničaru je poznato da je to bilo turbulentno vrijeme i da su velike promjene u ponašanju aktera uvjetovane okonostima i taktikom. Nesporno su dva Pavelića, Ante i njegov stric u prijelazu raspada AU monarhije te stvaranja i početka Jugoslavije bili pod jakim nekritičkim dojmom Srbije s pašićem načelu doke je Radić HSS bio kritička snaga. Do promjene kasnije dolazi iz taktičkih itd. razloga, a bit je ostala ista - dokaz tome jest da se je atentat na Radića i ostale uredno pripremao a Ante Pavelić je mirno išetao iz Skupštine.

(Prema Ljubi Bobanu) Vlatko Maček je značajno podigao razinu podrške HSS-u, vodio je manje demagošku a bitno tvrđu i dosljedniju politiku od Radića, što je sve bilo uspješno i izbjegavanju jačih sukoba, prisili na dogovore i napredak itd. a ono što mene najviše zanima i što je po sadašnje i buduće doba bitno jest s time povezani iznimni širi društveni napredak, nešto impresivno i za evropske prilike a u našima bez dvojbe najuspješnije razdoblje u povijesti, uključujući da je niz toga dan danas osnova društva - bolnice, škole, industrija i brand proizvodi, pravila i navike.

Politika Mačeka i HSS-a, i kada nije imala glasačku podršku, je bila osnovni smjer koji su slijedili i u Sloveniji (naročito za SFRJ), pretežnim djelovima BiH, Vojvodine, Beograda itd. Zagreb je bio za sva evropska poimanja središte cijelog jugoistoka Evrope. Sjedišta svih bitnih evropskih tvrtki i raznog za ovo područje su bila u Zagrebu. Urbanistički i komunalani razvoj grada je bio evropska prva liga, njihovi su dolazili tu a naši vani.

Niz pitanja nastavka toga razdoblja su non stop pa i sada na dnevnom redu. Npr. za širu evropsku i svjetsku praksu je potrebno isprofilirati i imati centre za šire područje - u zdravstvu, djelovima industrije, biznisa, sporta, kulture i raznog. Zagreb kao nesporni centar svega iz toga razdoblja je non stop u razmatranjima ali .... duga desetljeća "napretka" su učinila svoje. Beograd je u razdoblju SFRJ pretvoren u glvni centar, posebno i za BiH i sve, ali to u biti nije uspjelo pa je oko toga višestruka drama. Iracionalni trend je i gradove kao Osijek pa i Novi Sad učinio trećerazrednim središtima a Zagreb je neprirodno udaljavan o svoje bitnije uloge i gomilan ala Beograd.

Politika HSS-a za razdoblja Mačeka je manje demagoški dominirala a puno više omogućavala uravnotežen razvoj društva po svim područjima. Globalno, svo odmicanje od toga snažno vodi nužnom povratku na to razdoblje i u tom smislu te tridesete bivaju sve aktualnije.

Tko je glasao

Rezultati izbora ne daju

Rezultati izbora ne daju pravu sliku. Unutar HSS, u drugoj polovici 30-ih dolazi do polarizacije na lijevo i desno krilo i centar, te sve jače infiltracije obje ilegalne organizacije. Raskol se pordubljuje i to za vrijeme Drugog svjetskog rata dovodi do raspada HSS-a. To sam detaljnije prikazao u članku na wikipediji.

bas tako, bez obzira na formalnu podrsku pojedinim stranackim grupacijama, osnovna linija podjele je isla duz ideoloske crte koje su predstavljale te dvije ilegalne organizacije.
no to nije hrvatski specifikum.
ono sto je hrvatski specifikum je da je ta podjela opstala do danasnjeg dana, jer 40 godina iza rata (WWII) nije doslo do katarze niti sa jedne niti sa druge strane. iskreno se nadam da mi sada sudjelujemo u tom zakasnjelom procesu, i da smo ga jednim dijelom vec obavili.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Ja sam ga obavio. :) U mojem

Ja sam ga obavio. :) U mojem prihvaćanju zelene političke opcije ima i nešto od Radića i Mačeka. Politički sam lijevo, ali komunjare i ustašoidi su mi podjednako tuđi (bliži su mi anarhisti); a što je važno: ne plutam između njih, imam svoja uvjerenja kao ekologist, pacifist, liberter i univerist.

To je ono što Maček kada je došlo stani-pani nije mogao ponuditi: realni sustav vrednota (pa makar ne bio praćen realnom političkom snagom u doba nasilja!) i doživio je potpuni povijesni poraz - poraz pacifizma između ostalog, što mene kao pacifista muči - kao što me kao ljevičara muče užasi koje su u ime ideala ljudske jednakosti i bratstva počinili ljevičari.

Moramo graditi sustave vrednota za 21. stoljeće. Jasno je da u svijetu političkog i ekonomskog pragmatizma s takvom željom moram ostati politički marginalan (pet do deset posto za zelene je krajnji potencijal u slijedećih desetak godina) - ali to ne znači da neću utjecati. I Bertrand Rusell je gubio na izborima, a jedan je od najvećih mislilaca 20 .st. :)

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Pogrešne su precepcije da

Pogrešne su precepcije da se je hrvatski narod politički podjelio na "ustaše" i "partizane" a zatim na lijeve i desne te da nije došlo do katarze. Većina nikada nije bila za te opcije, prave podjele nikada nije bilo, po toj liniji nikada nije glasala itd. U tiom smislu katarza i nije nužna, jer nema osnove za takvu katarzu.

Ima napretek neke druge prakse, koja s tim ima veze, koju su donijele šire oluje i oluje rata, što je proizvele neke procese koji su problematični i za koje ne bi bilo loše nečega kao te katarze, ali samo za tu praksu.

Hrvatska matica je i u teškim vremenima ostala na matičnom smjeru a nakon 1989.g., drugo je pitanje šta se dešava s tom voljom i kako se ona izigrava.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. NATO je preskup i suvišan u mirovanju od aluzija komentara 0
  2. ŠEF ministarstva Dobrović bi ministarstvo širio od aluzija komentara 0
  3. Tomislav Merčep je bio i ostao na pravoj strani, dok je veliki dio pravosuđa i politike u RH na pogrešnoj strani od ppetra komentara 19
  4. HND bizarni agitprop van svakog razuma i zakona / Novosti – Hrvatska nije vaša država od Laganini komentara 10
  5. Stranka PETICIJA od mAjAdrK1IO komentara 14
  6. Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima od Zoran Oštrić komentara 15
  7. ŠEFovi hoće drugima NE plaćeno umiranje od aluzija komentara 0
  8. Proročanstvo od petarbosni4 komentara 14
  9. "Zašto sam napustio ljevicu" od MKn komentara 23
  10. PSIHIJATRI I PACIJENTI od mAjAdrK1IO komentara 2
  11. budućnost bit će kasno SUTRA razumjeti od aluzija komentara 1
  12. Prava hoće, kune hoće, upravljati hoće, obaveze neće? "Predsjednice odjebite" piše čoban Vojković sa indexa od Laganini komentara 51
  13. Kreatori smrti i zločina od otpisani komentara 75
  14. O banalnosti zla / Bernardić: SDP-u je mjesto na proslavi genocida nad Hrvatima od Laganini komentara 7
  15. Hribar: Ne priznaje etiku, pravosuđe i sudove i osobito zakone RH, priznaje samo sud partije od Laganini komentara 11
  16. Očekujte neočekivano: Pad potražnje za fosilnim gorivima već u 2020-ima? od Zoran Oštrić komentara 2
  17. Kada naivnost prelazi u lopovluk od acinum komentara 8
  18. Kako će funkcionirati svijet, u kojem Amerika više nije prvi policajac, prvi nasilnik i prvi rasipnik? od Zoran Oštrić komentara 27
  19. kapitalistički lopovluk kako živimo od aluzija komentara 0
  20. Donald Trump je uspješno promovirao SAD kao drugu svjetsku silu od Zoran Oštrić komentara 3
  21. Kreatori mržnje od boltek komentara 36
  22. ŠEFovanje ŠEFova od aluzija komentara 0
  23. Dinko Cvitan, DORH, A. Lalovac i „ Dan kada je Tovarnik plakao“ od ppetra komentara 3
  24. Iluzija i fantazija dementnog komunjare od otpisani komentara 28
  25. Živi i/ili umri u tuđini od otpisani komentara 2

Tko je online

  • aluzija
  • Laganini
  • otpisani

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 27

Novi korisnici

  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199