Ne razumijem se u sport

Ne razumijem se u sport uopće.
Znam onoliko koliko pročitam na sportskim stranicama Slobodne. A tamo sam čitao da je Vlašić trener Nikole Vujčića. A tamo sam pročitao(prije nekih pola godine) i da Vlašić s Blankom ne radi nego Marinović sam, a on da se uhvatio logistike i odnosa sa javnošću.
Bojan je svoje odradio vrhunski, Blanka je imala sezonu iz snova.

Što se tiče Joškovog istupa s pismom, to je njegovo pravo da kaže vlastito viđenje. Smeta jedino što više ističe sebe od Bojana Marinovića.

Nadam se da ste zadovoljni

Nadam se da ste zadovoljni odgovorom.
...Nikako, jer ste (si) potpuno zabucao miješajući kruške i jabuke, a usput je doista uvreda kompariracija Vlašić - Malević.
kako se iz tvog teksta dade zakljućiti da uopće nisi pročitao pismo koje je Joško Vlašić prof. napisao.... evo ga u cijelosti...

Veliki dan nepravde hrvatskom sportu

Kako nepravda čovjeka uvijek pomalo zateče i oneraspoloži, tako su moju reakciju sa Velikog dana hrvatskog sporta mediji artikulirali kao nezadovoljstvo i ljutnju nakon izbora najboljeg trenera godine, a poneki novinari okarakterizirali to kao zavist. Da ne bih ispao mali Ivica koji se duri ni zbog čega želio bih pojasniti zašto smatram da izbor nije bio korektan.

Gospodina Rudića iznimno cijenim kao trenera, te smo i jedan i drugi samo kolateralne žrtve dijela Komisije koja je bila pristrana, nekompetentna ili naprosto neinformirana pri odlučivanju.
Hrvatski olimpijski odbor je preozbiljna organizacija da bi pri ovakvim izborima djelovao po principima tko od članova Vijeća jače udre šakom o stol nakon što Komisija da svoj prijedlog.
S druge strane netko bi iz HOO-a trebao podastrti pred komisiju sve statističke podatke vezane za kriterije pravilnika umanjujući mogućnost da se članovi komisije ponašaju kao djeca koja se igrajući plastičnim lopaticama na šljunku uz Bundek misle da su uz najveću vodu na svijetu.
Al’ takvi smo mi narod jer izgleda da nam je lakše ne imati nego imati i ne znati što ćemo sa tim. Tako je sa mnogim dobrima pa i s vrednovanjem međunarodnih sportskih uspjeha.

Da je kojim čudom Vijeće bilo i malo promućurnije pa do kraja bilo dosljedno u svojoj nedosljednosti birajući po prvi put dva laureata za najboljeg sportaša godine što je mimo Pravilnika, natjeravši Ivana Balića da se iznenada iz Poreča uputi u metropolu tek nekoliko sati prije priredbe u Lisinskom, tada bi ovom uvaženom dvojcu zasigurno trebali priključiti i trećeg mušketira vaterpolistu Boškovića koji ipak ima zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva i službeno je najbolji igrač Europe, dakle i svijeta. Pa kad je već dernek, nek bude do kraja.
Naravno, po istom principu moglo se izbjeći ovo pismo izborom dvaju najboljih trenera.
Vjerojatno bi konformistički gad u meni ostao pritajen, ali bi problem ostao.
Prilikom prošlogodišnjeg izbora HOO-a Bojan i ja smo bili nominirani odvojeno kao oponenti jedan drugome što je dakako “protuprirodan blud” jer smo deklarirani kao tandem.
Naime, Pravilnik predviđa jednog trenera za izbor najboljeg.

Odmah nakon toga sam upozorio HOO i HAS na tu situaciju smatrajući da su ljudi važniji od pravilnika koji ne trebaju biti tretirani kao svete krave da se ne mogu dirati.
Nisu promijenili Pravilnik i na to sam ih upozorio dva tjedna prije ovogodišnjeg izbora. Nakon povuci potegni pristali su na tandem, ali to nije bilo istaknuto prilikom službenog prikazivanja na platnu jer se organizator pravdao da je nije bilo vremena to promijeniti??!!

Kriteriji za izbor najboljeg trenera iz Pravilnika HOO-a:
Uspješnost trenera utvrđuje se temeljem njegovog doprinosa u ostvarenju postignutih plasmana sportaša ili ekipa na natjecanjima utvrđenim prema stavku 1. ovog članka.
Članak 1.
Ovim pravilnikom uređuju se način i postupak službenog izbora i proglašenja najuspješnijih hrvatskih športaša za postignute najveće športske dosege i izuzetan doprinos promicanju Hrvatske u svijetu u tijeku jedne godine.
Ukoliko je najveći uspjeh identičan, a u ovom slučaju jeste jer se radi o titulama svjetskih prvaka tada se pribjegava sljedećim kriterijima:
1. je olimpijski šport odnosno disciplina.
Da, atletika i vaterpolo su olimpijski sportovi.
2. ima bolji prvi sljedeći/sljedeće po vrijednosti postignute plasmane ili rezultate,
Vaterpolska reprezentacija je od 4. do 8. srpnja u Budimpešti u Svjetskoj ligi zauzela 4. mjesto i nije se plasirala u Superligu u koju je ušlo osam najboljih zemalja.
Blanka je na Super Grand Prix natjecanju u Stockholmu zauzela prvo mjesto preskočivši 207 cm što je drugi najbolji rezultat svih vremena i službeno proglašen od IAAF-a najboljim atletskim dostignućem u 2007.

Finale Grand Prixa Stuttgart 22. rujna: prvo mjesto.
Pobjede na natjecanjima Zlatne lige: Pariz, Rim, Zürich, Bruxelles i Berlin.
Blankin trenerski dvojac je šest mjeseci držao njenu formu na nivou mogućnosti preskoka svjetskog rekorda, od Dohe početkom svibnja, pa do Šangaja u krajem rujna, što pokazuje nivo našega znanja.
Dakle u ovoj točki imamo prednost.

3. ima veći broj športskih saveza/članova u svjetskoj športskoj federaciji,
Vaterpolska federacija LEN broji 51 federaciju, dok Međunarodna atletska federacija ima 212 članica.
Wikipedia smatra da 10 zemalja igra vrhunski vaterpolo, i još dvije Slovačka i Francuska blizu ostalima.
Na posljednjem Svjetskom atletskom prvenstvu 40 zemalja je osvajalo odličja.
U ovoj točki ostvarujemo prednost.
4. je rasprostranjen na većem broju kontinenata,
Miroljubivo ću prihvatiti da je i jedan i drugi sport zastupljen na isti broj kontinenata, mada je ovaj podatak deplasiran u odnosu na sadržaj točke 3.
Dakle iz ovoga proizlazi da je trenerski dvojac Vlašić - Marinović uspješniji trener od gospodina Ratka Rudića u 2007. godini.
Kako nitko od nas nije odgovoran za mjesto gdje je rođen, a tek nešto više za sport koji je odabrao, tako nitko od nas nije kriv što vaterpolo nije kraljica sportova, kao što nitko od nas nije kriv da je nogomet najrasprostranjeniji, najpopularniji, najkonkurentniji i najbogatiji sport.
Najveće dostignuće bronca nogometaša iz Francuske

Na tragu ovoga usput rečeno kada se postavlja pitanje, a postavlja se često, koje je najveće dostignuće momčadskog sporta u Hrvatskoj svih vremena za mene je bez svake sumnje, zbog svega prije navedenog, bronca sa svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj 1998.
Sretna vam Nova godina
prof. JOŠKO VLAŠIĆ

Evo je sada valjda malo jasnije....