pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ko o čemu, ja o NATO-u :)

Zašto NATO želi Hrvatsku?
Osim radi bazâ, prodaje vojne opreme i ljudstva (o čemu vidi dolje), Hrvatska je NATO-u bitna i radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad njom. Naime trenutno, dok Hrvatska još nije u NATO-u, njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zračne koridore od 10 km širine i to moraju plaćati. Ako uđemo u NATO, čitav će im hrvatski zračni prostor biti besplatno dostupan.

Baze
Amerikanci inzistiraju na tri lokacija za NATO-ove tj. svoje baze (odnosno uporišta) u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra. Razlozi su jednostavni: Zadar je u vrhu u Europi po broju vedrih i sunčanih dana (gotovo 300 sunčanih dana godišnje) što je posebno povoljno za zračne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske kontrole južnoga Jadrana, o čem se već naveliko piše (http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dubrovnik-u-dolima-ce-se-graditi-vojn...). Treća je lokacija vojni poligon u Slunju (http://www.nacional.hr/articles/view/15560/8/). Valja napomenuti da će ondje Amerikanci, kada jednom dođu, imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopće neće biti pod hrvatskom jurisdikcijom). Ne treba ni govoriti kakav će učinak sve te baze imati na hrvatski turizam i okoliš.

O nabavci vojne opreme
Jasna je stvar da će članice NATO-a (a ponajprije SAD) profitirati na tome što će Hrvatska morati od njih kupovati sve oružje (radi "prilagodbe NATO-ovim standardima"). U nas zagovornici NATO-a demagoški navode da to nije istina i da nemamo obaveze kupovati oružje samo od SAD-a i članica NATO-a te pritom navode primjer kako smo primjerice kupili 84 AMV-vozila marke "Patria" od Finske (http://www.nacional.hr/articles/view/36668/). No jedini je razlog što smo u tom slučaju kupili finska vozila (a Finska nije članica NATO-a) to što Amerikanci takav tip vozila ne proizvode. No Amerikanci i tu imaju svoje prste, dakako. Naime, vlasnici su "Patrije" dijelom država Finska, a dijelom EADS (European Aerospace, Defence and Space Company) (http://www.epicos.com/epicos/portal/media-type/html/user/anon/page/defau...). U EADS-u pak udio drži Daimler AG (http://en.wikipedia.org/wiki/EADS) u kojem udio imaju i Amerikanci (http://en.wikipedia.org/wiki/Daimler_AG). Dio je te korporacije do nedavno bio i američki Chrysler.

Što se tiče ostale opreme, npr. pušaka (i municije!), ona će se sva morati nabavljati od Amerikanaca, da bi bila "u skladu s NATO-ovim standardima". Pritom otpada sve naoružanje koje HV već ima, a koje nije "u skladu s NATO-ovim standardima" iako je inače posve funkcionalno. S obzirom na 16 000 vojnika, jasno je da troškovi naoružanja nisu nimalo niski. Što se tiče troškova, zanimljivo je i to da primjerice sva vozila koja Hrvatska upotrebljava u Afganistanu, a koje je sama morala kupiti, nikad neće moći iz Afganistana vratiti.

Zračne snage
Prvotan je NATO-ov prijedlog bio da Hrvatska uopće nema zrakoplova (koji nam tobože "ne trebaju"), nego samo helikoptere (za transport vojnika, tj. "živog mesa" koje je SAD-u potrebno u vojnim misijama). NATO je jednako tako tražio i da Slovenci nemaju zračnih snaga, no Slovenci su od toga odustali nakon što su nakon godinu dana "zračne zaštite" dobili račun od 20 milijuna € (iako zrakoplovi, koji su Sloveniju "štitili", nisu nijednom nad njom napravili prelet). Mađari su čekali 5 godina američke avione, da bi, kad su vidjeli kakvu su im kramu namijenili (polovne avione), odustali i kupili švedske avione.

Hrvatska vojska nakon mogućeg ulaska u NATO
Hrvatska će, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske (u Afganistanu za početak, gdje im zapovijedaju Amerikanci), a 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme. Zanimljivo je da Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, što uključuje i međunarodne misije, imaju velikih problema s privlačenjem mladih ljudi iako nude i poticaje (5 000 € za petogodišnji i 10 000 € za desetogodišnji ugovor). Računa se da je Mađarska u prvih 5 godina od svoga ulaska u NATO 1999. potrošila oko 5 milijardi €. Može se pretpostaviti da bi Hrvatsku čekali troškovi u iznosu od otprilike polovice te svote (valja napomenuti da su troškovi MORH-a posve netransparentni i nedostupni javnomu nadzoru).

Pitanje suvereniteta
Često se napominje da Hrvatska neće izgubiti ništa od svoga suvereniteta ulaskom u NATO. Međutim, treba istaći da u hitnim slučajevima NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na području Hrvatske bez dopuštenja hrvatskih vlasti. To svakako predstavlja gubitak dijela svoje suverenosti.

Situacija u Hrvatskoj vojsci
Stalno se ističe da je trenutno stanje u Hrvatskoj vojsci katastrofalno i da treba izvršiti velike reforme i modernizaciju vojske radi čega nam je onda potreban NATO. Istina je pak da je to potpuno pretjerano i da je, osim zrakoplova (tj. MIG-ova, kojima je istekao rok trajanja od 30 godina), sve ostalo u redu, tj. oprema nije ni zastarjela ni nefunkcionalna (naravno, nije u svim slučajevima zadnji krik vojne tehnike, ali nipošto nije krama kao što se obično govori). No naravno, NATO (tj. SAD) zahtijeva da se sva oprema prilagodi njihovima standardima što podrazumijeva nabavku praktički svega, dakako od članicâ NATO-a. Valja napomenuti i da je loša financijska situacija u HV-u velikim dijelom i posljedica toga što je država praktički prisilila da vojska brojne vojne objekte besplatno daruje pojedinim gradovima i državi.

Vojska o NATO-u
Što o ulasku Hrvatske u NATO misli vojska? Za ulazak se u NATO zalažu samo viši časnici, mahom oni, zanimljivo, školovani u SAD-u, dok se niži časnici redovno ulasku Hrvatske u NATO protive jer su svjesni da Hrvatska od NATO-a neće imati nikakve koristi.

Mit o ročnoj vojsci
Zastupnici NATO-a često ističu da profesionalnu vojsku bez služenja vojnoga roka možemo imati samo ako uđemo u NATO. To je, dakako, potpuna neistina. Profesionalna vojska od 16 000 vojnika, kakvu Hrvatska trenutno ima, u potpunosti zadovoljava hrvatske potrebe. Dapače, služenje vojnoga roka predstavlja za vojsku samo trošak jer ročnike, logično, treba hraniti, pružiti im smještaj, dati im opremu, plaću (ma koliko ona mala bila) itd. U NATO-u bismo također imali 16 000 profesionalnih vojnika, samo što bi velik dio njih neprestano bio izvan Hrvatske! Valja napomenuti i da je i od početka 2008. i srpska vojska, koja nije još ni otprilike blizu NATO-u, također profesionalna.

Mit o radnim mjestima i ulaganjima u Hrvatsku
Kao korist se od stupanja u NATO često navode otvaranja novih radnih mjesta i povećana ulaganja u Hrvatsku. No nova se radna mjesta zbog NATO-a u Hrvatskoj neće otvarati (osim možda za prostitutke u blizini NATO-ovih baza), a prisutnost će NATO-ovih snaga na moru (Zadar, Dubrovnik) imati negativan učinak na turizam.

Radarski sustav
Hrvatska ima 5 velikih radara (FPS-117) u kopnenom dijelu – na Papuku, Sljemenu, Učki, Pelješcu i Borincima, te 4 manja radara ("Enhanced Peregrine") na otocima – na Visu, Lastovu, Mljetu i Dugom otoku (http://www.morh.hr/vijesti_main.asp?id=882, www.vjesnik.hr/pdf/2002%5C11%5C19%5C05A5.PDF). Te smo radare kupili od Amerikanaca, no ono što je manje poznato je činjenica da kod svih tih radara postoje dijelovi u koje se ne smije dirati, a kojima ih Amerikanci još kontroliraju – neprestano dobivaju sve naše podatke, a po potrebi mogu naše radare samovoljno i isključiti.

Mate Kapović
http://www.antinato.bloger.hr/