Kao da pričamo o vicu; bio Srbin, Hrvat i "Bosanac", u kojemu svatko pjeva svoju pjesmu. A trebali bi govoriti o nekakvaom zboru, švicarskom triu!
Bosanskohercegovačka podružnica socijaldemokratske Zaklade “Friedrich Ebert” u suradnji s profesorom Božom Skokom provela je istraživanje o suživotu Hrvata, Srba i Bošnjaka u BiH. Istraživanje je pokazalo da, kada je riječ o prošlosti i budućnosti BiH, svaki od tri naroda ima svoje, međusobno različito stajalište.Kao da pričamo o vicu; bio Srbin, Hrvat i "Bosanac", u kojemu svatko pjeva svoju pjesmu. A trebali bi govoriti o nekakvaom zboru, švicarskom triju! Takav model zborske pjesme najzornije prokazuje u koliko se dubokoj krizi BiH nalazi kada je riječ o njenoj prije svega društvenoj opstojnosti i suživotu temeljenom na Daytonskom sporazumu. Takvo dejtonsko s(r)tanje stvari odgovara Srbima i Bošnjacima. Srbima jer se ne žele buditi iz sna zvanog Srpska, a Bošnjacima jer im omogućava nastavak provedbe doslovno muslimanske unitarne politike koju je započeo Izetbegović i to bez obzira na situaciju u kojoj im takvo zastupanje ideja u danom trenutku može postati dvosjekli mač, jer omogućava moguće krajnje "legaliziranje" Republike Srpske, a time konačnu podjelu i raspadanje BiH pa i njihovih osnovnih nacionalnih težnji za svojom etničkom državom i nacijom.
Naime, nije slučajnost da postoji neskrivena tendencija podupiranja ideje jedinstvene Bosne i Hercegovine temeljene na Daytonskom sporazumu od strane prije svega bošnjačkih politika. Bošnjaci su za građansku državu jer znaju da na jugoslavenskom prostoru, a osobito u BiH građanska država znači skriveno pripisivanje suvereniteta najbrojnijem narodu, dakle njima - patarenima, bogumilima - Bošnjacima. Oni su za takvu jedinstvenost koja im omogućava primat nad državom. I u tome imaju i međunarodnu podršku jer su dovoljno glasni kada spominju jedinstvenost. Naime, međunarodnoj zajednici, ponajprije SAD-u dovoljna je spoznaja da je netko ZA jedinstvenu BiH, ne spominjući uvjete pod kojima će se graditi ta jedinstvenost i jedinstvo. Jer njima je bitno širenje NATO saveza prije svega, a ne za njih unutrašnje mikro političke prilike bosanske države, ili recimo ekonomski i društveno-politički položaj i stanje pa i opstojnost jednog od konstitutivnih naroda.
Hrvati najviše od svih narodnih sudionika bosanske države osjećaju nesmiljenost nepravde Daytonskog sporazuma. Srbi su zadovoljeni svojom republikom i njihova politička i društvena energija usmjerna je ka cementiranju postojećeg stanja i očuvanju te republike u bilo kojem obliku s tendencijom konačnog odvajanja, dok se pak Bošnjaci u drugom dijelu podijeljene Bosne i Hercegovine, Federaciji BiH, za sada zadovoljavaju neprijepornom društveno političkom dominacijom nad prije svega Hrvatima kao drugom najbrojnijem narodu tog entiteta, s tendencijom širenja spomenute dominacije i na teritorij drugog bosanskog entiteta. Ukoliko se takav razvoj političkih događaja i dalje bude odvijao na uštrb opstojnosti i/ili prosperiteta osobito hrvatskog, ali i srpskog naroda, kao manjebrojnijih u odnosu na bošnjački, činjenica koja će ubrzo izaći na vidjelo je da će takav izetbegovski model jedinstvenosti, a u stvari perfidne unitarnosti, Bosnu i Hercegovinu odvesti u propast i do konačne podjele, u čemu nisu isključeni ni već viđeni načini rješavanja problema na tim prostorima. Bosna su ljudi, bez ljudi nema ni Bosne, a kamoli bez cijelog naroda.
Nažalost, poslije posljednjih izbora u BiH sve je iluzornije da tome nije tako. Hrvati su sve podređeniji i skala njihove suverenosti i kostitutivnosti neprekidno se smanjuje. Sve to omogućava današnji Ustav BiH; smiješno ali istinito - u stvari Aneks 4 općeg okvirnog Sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini - Daytonski sporazum, što pak najplastičnije prikazuje neozbiljnost i neodrživost trenutnog političkog, pravnog i društvenog poretka BiH i njenog temeljnog akta. Potonje naročito dobro ilustriraju posljednji izbori u BiH kao bezočan politički događaj još bezočnijeg interpretiranja Ustava BiH koji jamči ravnopravnost ali ne i provedbu iste. U tom smislu nedokazana bošnjačka multietičnost ide toliko daleko da si dozvoljava ravnopravnost tumačiti i demonstrirati biranjem hrvatskoga predstavnika u Predsjedništvo većinom bošnjačkih glasova i to po drugi puta. Ravnopravnost i pravda isto tako demonstrirani su i odabirom potpredsjednika RS kao predstavnika hrvatskoga naroda - Miloševićevog savjetnika i deklariranog velikosrbina Emila Vlajkija. Apsolutno legitimno i legalno, ali i apsolutno nemoralno i nepravedno. Takvi pokušaji potpune eliminacije hrvatske politike iz vlasti pojačani su najavom SDP-ovog Zlatka Lagumdžije da misli Hrvatima uzeti poziciju prvog čovjeka državne Vlade.
Takvu ravnopravnost treba mijenjati. Funkcionalnost i održivot takvog "iskrenog zalaganja" za jedinstvo BiH temeljeno na još "iskrenijem zalaganju za ravnopravnost" triju naroda ovim izborima postali su apsolutno iluzorni. Pokušaji potpune eliminacije hrvatske politike i Hrvata iz participacije u vlasti, a time općenito iz društva bosanske države u budućnosti, alarm su koji poziva na jedinstvo. Takve zle slutnje i tlapnje svođenja Hrvata u BiH na vjeru može osujetiti jedino okrupnjavanje hrvatskih političkih, društvenih, civilnih i crkvenih čimbenika te pobuna svehrvatlja u BiH glasnim inzistiranjem na prije svega ustavnim promjena koje će garantirati teritorijalnu i institucionalnu jednakopravnosti Hrvata u BiH.
Na tome tragu jučer je potpisan sporazum između HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. koji su prepoznali osjetljivost trenutka u BiH koji zbog važnosti procesa ustavnih promjena koji se očekuju odmah nakon implementacije izbornih rezultata ne smije biti propušten. BH Hrvati sami mozda i mogu nesto, ali s Hrvatskom mogu sve, odnosno, bez Hrvatske ne mogu ništa - zanimljivi će biti ovotjedni posjeti predsjednika Josipovića i (još uvijek) premijerke Kosor Mostaru, BH Hrvatima. Dakle, u nadolazećim promjenama u BiH značajnu ulogu mora odigrati i Hrvatska. Nadam se da ovoga puta Hrvatska neće biti proglašena agresorom i dijeljiteljem, kao što se to dogodilo kada su zadnji put pred ugrozom opstanka Hrvati zbijali redove.
Ono što nije postignuto drugim međunarodnim podjelama Bosne i Hercegovine - Cutilleir-Carringtonovim, Vance-Owenovim i Owen-Stoltenbergovim, postignuto je Daytonskim sporazumom – trenutni mir je svojedobno uspostavljen, srpski apetiti su zaustavljeni, ne i zadovoljeni. Iako je dakle primarno donešen kao sporazum za mir, Dayton je uvelike odredio i institucionalnu, političku i socijalnu izgradnju, a u stvari razgradnju Bosne i Hercegovine kao države tri ravnopravna naroda. Jer naprosto je nepravedan. Uvjeti političkog života u BiH koje je Dayton uspostavio zbog ustupka miru prije 15 godina danas su apsolutno nefunkcionalni, skupi, neprihvatljivi i neprilagođeni vremenu. Ako je svrha Daytonskog plana bila uspostaviti mir, onda svrha njegova postojanja danas ne postoji, jer vrijeme iza nas vrijeme je petnaestogodišnjeg mira. Ukoliko se uistinu Bosnu i Hercegovinu želi učiniti demokratskom zemljom tri jednakopravna naroda, ustavne promjene neminovnost su tog cilja.
švicarska ili daytonska ?
a zašto ne bi probali
na slijedećih 15 godina
primjeniti ustav švicarske konfederacije
dosta je velika vjerovatnost
da je bolji od postojećeg
da svim narodima daje ono što im treba
a svakom pojedinom građaninu jednakost pred zakonom, pravnu sigurnost
nacionalnu i vjersku ravnopravnost
evo predlažem da netko
bar za šalu, ili vježbu
ovdje izloži principe ustavnog uređenja švicarske
možda netko tko je inače iskreno zainteresiran za
budućnost bosne i hercegovine
za opstanak hrvata u bosni i hercegovini
za uspješno funkcioniranje bosne i hercegovine kao države na cijelom teritoriju
bilo za dobrobit i budućnost srba u bosni i hercegovini
takav prijedlog
jasno bio bi djelo amatera
novinari i opinion-makeri prvo bi ga pokušali preskočiti
ignorirati
ali kad bi se o njemu počelo raspravljati
mogao bi postati politička činjenica
neželjena, nepriznata, ali postojeća
budući nema suvislog rješenja, i neće ga ni biti
a dayton je nakazno nefunkcionalan
jednog bi se dana i ovaj prijedlog mogao pojaviti kao realna alternativa
a bosna i hercegovina konačno krenuti prema boljitku
luka
- odgovori
-
- 5 votes
Tko je glasaoU Švicarskoj su SVI kantoni
U Švicarskoj su SVI kantoni jednonacionalni. Demografska situacija je stabilna i sva četiri naroda (nijemci, francuzi, talijani i retoromani) su zastupljeni u državnoj vlasti.
U BiH problem je želja za prevlasti nad mješovitim područjima: Brčko, Srednja Bosna, Srednja Hercegovina (Mostar-Neum) gdje Bošnjaci namjeravaju iskoristi demografski rast kako bi uspostavili potpunu dominaciju nad cijelom državom.
Popis stanovništva će potvrditi ranije nalaze UN iz 2006. i Hrvatskog zavoda za statistiku - Bilo je manje od 100 000 poginulih, od čega oko 7 000 hrvata, 64 000 bošnjaka i 25 000 srba. (izvor: Wiki-RDC in Sarajevo)
Osim bošnjaka iz istočne Bosne i Bosanske krajine, oko 400 000 srba se u ratu iselilo sa područja Federacije, a oko 50 000 hrvata se preselilo iz Federacije u Hrvatsku od 2000.g. Hrvati su u kantonu Srednja Bosna sa polovine stanovništa pali na jednu trećinu. Podaci Katoličke crkve govore o nekih 470 000 hrvata u BiH, od čega 95 % u Federaciji. Povratka u područja pod "tuđom" kontrolom izvan područja Bosanski Petrovac-Drvar-Grahovo-Glamoč nema.
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaokantoni
nisam baš previše pametan
ali neke stvari znam, jer sam provjerio
velika većina političkih problema može se riješiti
ako stvarno hoćeš, ako si postavio jasne principe, i ako razumiješ ljude
problem bosne i hercegovine je
- težnja političkom preglasavanju u mješovitim sredinama
- zatvorenost u mehanizme političkog glasanja po nacionalnoj podjeli
- neefikasnost države u stvarima koje jesu za rješavanje na razini države
- miješanje države u stvari koje se ne moraju nužno i neophodno rješavati na razini države
- neravnopravnost naroda
- neravnopravnost građana
kako bi to mogli riješiti kantoni?
granice kantona ne bi se smjele crtati za stolom političara,
unaprijed
granice bi morali bi definirati sami građani
i konačno potvrditi na referendumu
dakle ako se u nekom kantonu ne mogu dogovoriti oko osnovnih stvari
zbog težnje brojnijeg naroda preglasavanju
bolje je da nastanu dva kantona
i tako dalje
dok cijela bosna i hercegovina ne bude sastavljena od jedinica u kojima lokalna vlast
ima povjerenje najmanje npr. 2/3 ili 3/4 građana
nitko ne bi branio tuzli da bude višenacionalni kanton
niti mostaru da se podijeli, ako se ljudi ne mogu dogovoriti
jasno, ovo je moguće, ako glavni igrači
a to je u bosni i hercegovini takozvana međunarodna zajednica
podrži ideju o kantonima
kao načinu osiguravanja temeljne ravnopravnosti među narodima i građanima
kao načina stvaranja efikasne državne vlasti
jezik, školstvo, kultura, lokalna policija, rješavali bi se na razini kantona
na razini kantona imao bi pravu političku utakmicu
centralnu vlast davalo bi neko vijeće kantona
vlast federacije kantona
nužno bi bila jedina koja kontrolira
carine, saveznu vojsku, vanjske poslove, i sve ono što država treba da radi
jasno, trebalo bi pregovore početi
na temelju popisa od prije rata
ali s pogledom u budućnost
ako bi pregovori počeli na temelju ozbiljne garancije ravnopravnosti svih naroda
i svih građana
onda bi se posebno štitili interesi najmalobrojnijeg naroda
i svakog pojedinog građanina gdje god je u poziciji manjine
te bi se garancije vidjele
i onog časa kad bi se uvidjele, pregovori bi išli brže jer bi bilo manje straha
luka
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao