Bespuća naše neozbiljnosti (1)

• Dnevnik Daniel N. - Uto, 21/12/2010 - 12:28
• Glasujte
  24 Up Down
• Komentari 12 dodaj komentar

Prvi tekst koji sam napisao na ovom portalu ticao se JMBG i OIB. Nažalost, poslijednji događaji i vlastita razmišljanja su me samo još uvjerila u glupost i neozbiljnost ne samo naše države, već i društva i "javnosti".

Problem je, dakako, u tome što smo mi mala zemlja. Svaki trend koji se pojavi u svijetu nas može posve okrenuti. Sad je trend privatizacija? Hajdemo i mi. A sad je trend ulazak države u firme? Hajdemo i mi. Sad Amerikanci slabe dolar? Hajdemo i mi slabiti kunu. U svijetu djeca više ne sjede u krilu Djeda Mraza jer je on možda pedofil? Hajdemo i mi tako. Ugrožava se privatnost građana? Hajdemo i mi nešto poduzeti oko toga...

Najveći primjer naše gluposti je umjetna, nikome potrebna panika oko JMBG-a. JMBG je postojao desetljećima. I odjednom je nekome palo da on "odaje osobne podatke". Kao da nečije ime i prezime ne odaje osobne podatke! I tako je JMBG postao "tajan". Što to uopće znači? Nakon toga se shvatilo da je potreban neki jedinstveni broj. JMBG je hoš uvijek postojao, ali se -- dakako, uz prilične troškove -- uveo OIB. Ali OIB se nije našao na novim dokumentima. Ja sam tako izvadio osobnu iskaznicu ovo ljeto, ali na njoj nije OIB. Pa uz nju nosim papirić koji je "potvrda o OIB-u".

Koliko ima smisla imati "tajne identifikacijske brojeve"? Recimo, imate 15 godina, idete u srednju školu, živite u Zagrebu -- i treba vam pokaz za javni prijevoz kako biste došli do škole koja nije baš blizu. Desno je formular koji morate ispuniti (kliknite na njega za punu veličinu).

Obratite dobro pažnju na podatke. Potrebno je unijeti OIB. Ali potreban je i datum rođenja. Upravo onaj podatak koji je JMBG "otkrivao". Potrebno je i napisati razred u koji ide dijete.

Zašto su ovo podaci potrebni ZET-u? Pazite, radi se o javnom prijevozu. Zašto dijete od 12 godina mora donijeti potvrdu škole da pohađa osnovnu školu, kad je osnovna škola ionako obavezna za djecu između 7 i 14 godina? Dakako, jedan razlog je da dijete nema nikakvu iskaznicu sa slikom. Ali sliku je jako provjeriti u samom ZET-u.

I konačno zašto na dnu piše Svi podaci navedeni u zahtjevu... su obavezni?

Idemo dalje. Recimo da ste student. Htjeli biste izvaditi American Express karticu. Formular možete skinuti s interneta ovdje, desno je dio formulara (opet, kliknite za punu veličinu).

Kao što vidite, ne samo što morate unijeti svoj JMBG i OIB, već morate unijeti i datum rođenja -- iako on piše u JMBG-u. Također, morate unijeti ime vašeg oca i djevojačko prezime vaše majke -- ako je nešto osobni, privatni podatak, nije li to?

Ne samo to, morate odgovoriti u kakvoj zajednici živite, koliko imate djece, a posebno -- broj osobne iskaznice. Zašto je on potreban, nitko ne zna.

Kako je ovo u skladu sa "zaštitom privatnosti"? Jel se mi to zezamo? JMBG je kao "tajan" a da dobijete bankovnu uslugu morate opisati uvjete u kojima živite, dati brojeve svojih dokumenata, sve identifikacijske brojeve, kao i podatke o vlastitim roditeljima?!

Zamislite kako se osjeća netko tko ima nepoznatog oca -- takvi ljudi postoje. Postoje i ljudi koji imaju nepoznate roditelje -- odrasli su u domu, roditelji nisu poznati, dijete je ostavljeno negdje "pred vratima". Kako se takav čovjek mora osjećati dok nekom na šalteru objašnjava zašto ne može upisati ime oca? Još jedno poniženje u životu u koji je ionako težak.

Što mi zapravo želimo? Privatnost? U kojim situacijama? Pred javnim službama? Pred javnim servisima, kao što je ZET? Pred komercijalnim institucijama, kao bankama? Pa, što god smo pokušavali, nije uspjelo.

Sve to jer je netko u SDP-u zaključio da bi bilo dobro napraviti "nešto za privatnost ljudi" i tako se rješavao problem koji nikad nije postojao, a stvorili su se brojni drugi problemi. Kao što je ovaj s Karolinom Ajlec:

Mala Karolina dijete je bez adrese, bez JMBG-a, OIB-a, a zbog toga, iako kronično bolesna, i bez zdravstvene zaštite. Za ljude s druge strane stakla birokratskog pulta - ona ne postoji.

(Jutarnji list)

Bit je u tome da jedna služba (matični ured) izdaje potvrdu o rođenju. Također i domovnicu, što je potvrda o državljanstvu. Ali ne i JMBG. JMBG izdaje policija u mjestu prebivališta majke (valjda) -- vjerojatno zato što zbog "tajnosti" ne piše u rodnom listu! Koliko je ovo nevjerojatno glupo, uopće ne treba isticati. Naravno, da biste dobili JMBG za dijete, treba vam osobna iskaznica majke. A majka se nije mogla prijaviti jer nema "papir" za kuću u kojoj živi!

Kako je perverzan ovaj sustav! Dijete je očito rođeno, činjenica. Ima rodni list, domovnicu. Zašto se automatski ne dodjeljuju OIB i JMBG? Vjerojatno zato što bi MUP onda imao višak ljudi. Ne, jedne papire radi matični ured, a druge MUP.

JMBG je između ostalog uveden zato da se spriječe situacije kakva se dogodila njezinom mužu, naime, njegov otac se isto zove:

ako smo im dali sve dokumente, od toga da je suprug korisnik kuće, pa do našeg vjenčanog lista, još ništa. Prvo su supruga zamijenili s njegovom pokojnim istoimenim ocem. Kada su shvatili pogrešku ispričali su se i obećali da će problem riješiti. Čekamo već dvije godine

U Hrvatskoj postoji gomila ljudi koji se zovu isto kao roditelji, tipično otac-sin, koji žive na istoj adresi. Da ne govorimo o ženama koje kod udaje često promjene prezime, a ako se razvedu, vrate na staro -- što se npr. događa s vlasničkim listovima i slično? Koliko je tu dodatnog posla zbog toga što je netko pomislio da su brojevi "loši"?

Obitelj Ajlec je mogla tražiti da policija napravi uviđaj i da im potvrdu da žive na toj adresi. S tom potvrdom se može dobiti osobna. Ali to im najvjerojatnije nije nitko rekao. Propisi su vrlo često zamršeni, koliko ljudi uopće zna za tu mogućnost?

I sam sam beskonačno puta očajavao kad su mi na raznim potvrdama upisali ime kao Danijel -- a ja sam Daniel -- a jedan broj bi to vrlo lako riješio. Broj je mjerodavan. Ime i prezime, koje službenik lako krivo upiše, su nebitni za identitet. Ako mislite da je to rijetko, potražite na Google™ "krivo upisali prezime".

Konačno, prilikom "štrajka" na filozofskom, pojavio se i transparent "ČOVJEK, A NE JMBAG" -- naime, Sveučilište vjerojatno ima neke vlastite matične brojeve (JMBAG).

Kako je to naivno! Kakva je naša glupost... s brojem ste tek broj, isti kao i svaki drugi. S imenom i prezimenom ste možda Hrvoje, možda Stevan, ili Muhamed, Jovan, Fatima; prezivate se možda Horvat ili možda Stevanović; ako se uz to doda i ime vašeg oca, sve još postaje jasnije. Niste čovjek, postajete nečiji nećak -- ako imate sreće -- ili ničiji nećak, mnogo češće.

Namigivanje i "pozdravi tatu" -- za neke; za neke druge, "žao mi je kolega", i "bolje se spremite sljedeći put". Da, vrlo je ljudski imati predrasude, favorizirati rođake, čak i nesvjesno.

Zato se ponegdje (a osobito na natjecanjima) svi testovi pišu pod šifrom. Šifre se otvaraju tek kad su svi testovi ispravljeni. Za svaki slučaj. Ali mi nećemo šifre, hoćemo čovjeka.

Nećemo kompjuter, hoćemo gusle, to je prava paralela.

Kako JMBG može biti dobar Švedskoj i Sloveniji, a nama nije? Ah da zaboravio sam -- mi nismo Švedska, a nismo ni Slovenija, mi smo pametniji od njih.

Čuvajmo mi svoje male šalteriće po silnim zgradama, male činovnike koji guščjim perima krasopisom upisuju podatke u debele knjige:

Hrvatska, Europa kakva je nekad bila. Prije par stotina godina.

• Dnevnik Daniel N. - Uto, 21/12/2010 - 12:28
  
• Komentari 12
• 3705 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar