pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čitajući članak o besplatnim udžbenicima u današnjem Jutarnjem (13.08.) dobio sam motivaciju za ovaj dnevnik u kojem bi htio istaknuti nekoliko stvari koje smatram bitnim.

Svaka zemlja kao osnovni preduvjet bržeg gospodarskog razvoja mora razvijati svoj obrazovni (i odgojni) sustav, kroz koji treba svojim građanima omogućiti kvalitetno školovanje koje će im biti garancija za osiguravanje posla i dostojanstven život. Stvar je osobnog izbora koliko će građani htjeti i iskoristiti privilegiju takvog (kvalitetnog) obrazovanja.
Kada bih išao definirati Kvalitetno obrazovanje onda bih rekao da je ono prije svega dostupno svima zato što je jeftino (ili građani imaju takav standard da ga mogu platiti) i zato što postoji dovoljno nastavnog kadra, škola i pogotovo fakulteta, da je nastavni kadar dobro motiviran za rad (pristojna plaća, uređene škole, kvalitetna suradnja sa roditeljima-osnovne i srednje škole) i da su usvojena znanja u skladu sa zahtjevima tržišta.
Ja bih volio takvo obrazovanje vidjeti uskoro u Hrvatskoj.
NIJE DA SE NE POKUŠAVA.

Podjela besplatnih udžbenika svim osnovnoškolcima i svim učenicima prvoga razreda srednje je ove godine omogućila rasterećenje mnogih skromnih obiteljskih budžeta (pogotovo roditeljima koji imaju više djece u školi), ali i omogućila da znanje postane dostupnije za 451.939 osobe.
Podjela besplatnih udžbenika je donijela veliki prihod nakladnicima i to oko 400.000.000 kuna (Jutarnji kaže da se 83 posto odnosi na Školsku knjigu, Profil i Alfu, a ukupno su knjige otkupljene od 46 nakladnika).
Podjela besplatnih udžbenika je donijela i fine honorare autorima, a 6 udžbenika je najmanje MZOŠ odobrilo za svaki predmet (autora ko' u priči).
Podjela besplatnih udžbenika omogućuje vladajućem HDZ-u i njegovim satelitima političke poene pred parlamentarne izbore u studenom, s obzirom da vlada ulaže u znanje, mnogo će roditelja biti sretno sa ovom odlukom (mnogi imaju više djece u školi pa je sretno recimo 700.000 mama i tata).

Dakle, sretni roditelji, sretna djeca, sretni nakladnici i autori, sretan HDZ…
Pa da li onda postoji uopće problem o kojem bi ja trebao pisati u ovome dnevniku?!

Je li možda problem što su udžbenike dobili i mali Rajići, Todorići, Kerumi, Lukovići, Vlahovići…?Ili su oni bili toliko dobri pa su se zahvalili na njima s obzirom da u privatnim školama je malo drukčiji program. Zašto bi inače država dijelila besplatne udžbenike ako ne zbog činjenice da je hrvatski narod siromašan pa si ne može kupiti udžbenike.

Je li možda problem u kvaliteti samih udžbenika, od sadržaja do kvalitete uveza i papira, a na kraju školske godine se moraju vratiti školi za slijedeće generacije (a mnogi će se raspasti nakon godinu dana, pa će ih djeca morati platiti - evo posla za nakladnike)? A šta će autori raditi tih pitaj Boga koliko godina.

Je li možda problem u činjenici da su nakladnici davali popust ministarstvu na svoja izdanja najviše do 10 posto, a manjim knjižarama su davali 20 posto. Pa tko je kupio više knjiga? Država ili neka mala knjižara u slavonskom selu.

A je li možda problem u tome što će klinci i dalje nositi teške torbe, jer se sada neće moći izvlačiti pred učiteljicom kako nemaju knjige.

I za kraj ukupno je, navodno kupljeno 8.648.000 knjiga ili 19 za svakog učenika. Blago njima.

OSIM TOGA MISLIM DA SE U HRVATSKOJ TREBAJU GRADITI PRVO ZATVORI