Tagovi

Berlusconi in Croazia (Presvlačenje kože 2)

Kako može biti važno za razumijevanje simbolične razine nazivlja, tj. odgonetavanje „kriptičnosti“ prvog naslova i drugog podnaslova potražite u „Terariju iz gušterove perspektive“.

Projedrio sam u ovih par dana, najprije slobodnim stilom kroz blogove nekih meni omiljenih kolega blogera (Pulicer, 45lines, Nemanja - pa se zahvaljujm na idejama koje sam jedreći pohvatao), a potom ciljano po nekim medijima. Tako su mi se neke meni od prije poznate stvari počele spajati u alarmantnu cjelinu (malo neobičnu ali meni znakovitu). Zato za razumijevanju ovog malo težeg i dužeg teksta treba "zanjoriti" u navedene linkove. Ako je nekome previše, neću zamjeriti što je odustao, ili mi poklonio negativan bod.

U mom prethodnom blogu „Presvlačenje kože!“ su mi se neka dnevna burna događanja spojila u izvjesne logične i u svijetu nimalo nepoznate procese, naročito prisutne u zemljama tranzicije, u kojima se nakon burne i većinom amoralne „prvobitne akumulacije kapitala“ sve počinje stabilizirati, pa amoralnost kapitala gubi u šumi kolanja kapitala kroz institucionalizirane oblike, i tako postaje legalan. Koliko god takav kapital u početku nastao na amoralne načine, kad se legalizira počne igrati svoju pozitivnu ulogu u razvoju društva. Pulicerov komentar (na smoj prethodni napis) sam shvatio afirmativno. No pošavši na njegove stranice počeo sam se osjećati neugodno videći njegove argumentirane komentare općih hrvatskih trendova, pogotovo više nego uznemiravajući link prema članku u Jutarnjem:
Bruto domaći proizvod (BDP) porastao je za 4,8 posto u zadnjem tromjesečju, kao i na razini cijele 2006. godine, čime je blago premašen rezultat iz dvije prethodne godine, kada je ekonomski rast iznosio 4,3 posto, objavio je danas Državni zavod za statistiku.
Premda Hrvatska bilježi nešto brži ekonomski rast, u usporedbi sa susjednim zemljama i dalje zaostaje.
U Slovačkoj je BDP u četvrtom tromjesečju porastao čak 9,6 posto, a godinu će ta zemlja završiti s ekonomskim rastom od 8,3 posto. U Rumunjskoj je u 2006. godini rast bio 7,7 posto, u Češkoj 6,1, a u Sloveniji 5,2 posto. Nešto slabiji rast bilježi jedino Mađarska koja je 2006. godinu završila s rastom od 3,9 posto.

Od optimističkog „Pokrenimo Hrvatsku“, što je valjda trebalo značiti „usmjeravanje prema razvoju“ postali smo„rakova djeca“ (koja trče unatrag). Neumoljive brojke govore grubim jezikom, tuđe brojke nas ocrtavaju u još grubljim komparacijama. Pritom tablica kretanja osobnih dohodaka (prema Jutarnjem), po mom mišljenju nisu realna jer nije uzeto u obzir valutarne specifičnosti pojedinih zemalja (jer Hrvatska objektivno ima precijenjenu kunu, što od malo kuna umjetno čini puno eura - i obrnuto). Kako mi ipak ne živimo od kalkulativnih "puno" eura nego od komparativnih malo kuna, cijela stvar neke naše mjere standarda čine vrlo sumnjivima. Hrvatsku iznutra osjećamo prilično velikim teretom, ali ni izvana ne izgleda nimalo lijepo.

Slijed neugodnih događaja oko nove hrvatske vlasničke elite, u koju definitivno spada i sam Petrača, započet je njegovim hapšenjem a potom neobičnim suđenjem, a nastavio se „slučajem“ Zagorec, koji se ukazuje tek kao vrh sante leda. Na cijelom tom prostoru novopečenih financijskih moćnika zavladalo je kataklizmično kretanje. Rajić je sve iznenadio prodajom svoga „zdanja“ francuskom Lactalisu, a to se reflektiralo na „Todorićevo carstvo“ koje se počelo panično ponašati (najprije je nasilno i jednostrano raskinuo suradnju s Dukatom, a onda bezglavo jurnuo u svojevrsni „drang nach Osten“ (BiH i Srbiju).

No je li to zaista stihijno i bezglavo?? Pitanje koje čeka budućnost da dade odgovor. Posljednji događaj tvrtka Auctor preuzela Hypobankinu tvrtku Hypo Alpe Adria Consultants (HAAC), je uzbibala javnost i probudila duhove. Hypobanka je duboko impregnirana s događanjima oko hrvatske ratno-poratne tranzicije, pa je bila nezaobilazno prisutna u skoro svim hrvatskim financijskim aferama (od Dubrovačke Banke, preko Štrokovih i Pašalićevih poduzetničkih kredita do Zagorčevih nevjerojatnih kreditnih zaduživanja). Hypo Alpe Adria Consultants je bio vlasnik svega i svačega, pa se primopredaja (koja je omeđena na par stotina milijuna eura), ali se vrijednost portfelja procjenjuje od onih „upućenijih“ na mnogo više! ( Poslovni dnevnik)

I, na kraju bajke iznenađenje, za nas neupućenije : Iza cijele te akcije ustvari stoje Ninoslav Pavić (suvlasnik moćnog EPH), Anto Nobilo (Petračev branitelj) i Mićo Carić (Petračev partner).

Netko bi rekao: krug se zatvorio ali nije. Dapače daleko od toga. Jer kako u sve ovo „kupusarenje“ sjediniti naizgled bliske prijatelje i krvne neprijatelje (kao Pašalić, Štrok, Zagorec, Pavić, Pukanić, Petrač, Todorić, Rajić, Gotovina, Čermak, Tuđman, Šušak, Zloić, Šarinić, Mesić, Žužul, Kosor, Sanader, Barać, Ostović, Penić, Nobilo, Kovač, Družak…..itd). Zaista raznorodno i raznoliko društvo, koje je ukupno svedeni na dva jedinstvena zajednička nazivnika – novac i austrijsko bankarstvo (preko kojeg je na ovaj ili onaj način sveukupno izvučeno i legalizirano preko 50 milijardi dolara kako neki s pravom tvrde).

Iznenađenje?! Ne, jer se treba vratiti unatrag i podsjetiti se na mnoštvo raznih afera, koje su pokrivane iz džepova hrvatskih poreznih obveznika. Sav taj novac, upropašten u svim tim aferama, uredno je eksportiran slijedeći „zakon spojenih posuda“ vani, naravno utabanim stazama. Sve to daje jednu jedinstvenu ali neugodnu sliku, i nesnošljivu bilancu koja je prebačena na leđa osiromašenog i poniženog hrvatskog građanina. Kako taj sav novac vratiti natrag? Ma bilo kako, samo da se vrati, i ubaci u hrvatski razvoj koji ne da stagnira nego nazaduje. No trebamo biti svjesni činjenice, da provizija za pranje novca ide i do 50% glavnice, pa je tako, negdje u šumama zamućenih bankarskih tokova, ogroman novac zauvijek izgubljen radi manje-više sitno-račundžijskih interesa.

Jedan dio novca se ipak vraća, a trag novca nije lako sakriti (ma kako i koliko god ga naše previše „milosrdno“ pravosuđe toleriralo). Slijedeći te tragove novca nalazimo osobu Ninoslava Pavića lansiranu u neobične dimenzije. Taj hrvatski medijski „magnat“ je moćni suvlasnik EPH, kojemu je pak polovinski suvlasnik (da li!?) moćni njemački WAZ !!. Taj dio „putova novca“ već je zabilježio nervozne reakcije u Njemačkoj kroz refleksije njemačko-austrijskog medijskog rata, koji se prije par godine vodio preko Hrvatske (vjerojatno još nije završen – no o tome se kod nas šuti radi medijskih blokada i interesa onih istih vlasnika medija koji su duboko involvirani u bravurozne tokove novca).

Kako je sav taj otuđeni kapital, ustvari „samo moralno prljav“ s unutar-hrvatskog stanovišta, ali bio i ostao legalan s bankarskog stanovišta (jer se banke ne tiče tko ima pravo raspolaganja računima), naš samo "moralno prljavi" a bankarsko čisti novac je olako razbacan svugdje po svijetu (od hrvatskih banaka preko Hypobanke do drugih austrijskih i njemačkih banaka, od hrvatskih novina (EPH, VL itd) do stranih „investitora“ kao Styria ili WAZ (ili možda čak ORCO-a i raznih drugih „veleposjednika“ izraslih gle - da li baš slučajnou vrijeme balkanskih ratova). Kako su Austrija i Njemačka pravne države mnogo više nego što je to Hrvatska, njihovo zakonodavstvo je s iniciranjem afera po Hrvatskoj počelo i kod njih kopati, pa se „moralno pranje“ odjednom ubrzalo - i bilježimo povratak novca u Hrvatsku. Tako npr. marginalna Adriatica.net je "prodala" svoju polivunz osnivačkog kapitala EPH-u (kojemu je opet polovični vlasnik njemački WAZ), i onda krenula u "osvajačke" pohode, pa su „osvojili“ slovensku turističku ikonu Kompas, posrnuli ali još uvijek poslovno otporni Atlas, te još neke subjekte formirajući jaku turističku grupaciju - moćnu po vanjskom sjaju, šuplju iznutra (no tko to mari kad „pranje amoralnog novca“ ima dosta veliku stopu tolerancije). No tako se stvara potencijal koji jednom može mnogo značiti za daljnji razvoj hrvatskog turizma (što opravdava angažman turističkog znalca, Pave Župan-Rusković, jedinog respektabilnog hrvatskog turističkog ministra).

Kad se k tome pribroji gore spomenuto preuzimanje Hypo Alpe Adria Consultant-a, taj se potencijal se mnogostruko uvećava (budući da unutar preuzetih portfelja dominiraju turistički objekti a naročito turistički potencijali).

Sagledavajući realno sve ove pokrete i preokrete, slažem se s kolegom Pulicerom: neka se novac vraća, bilo kako, ali nek se vraća. Jer je to hrvatski novac, njemu mjesto ovdje, a vlasnik je čak manje važan ako se poslovanje vodi odgovorno, tržišno i profesionalno (jer je tada u funkciji razvoja društvenih potencijala, koji u Hrvatskoj nisu maleni). Treba konačno odbaciti fikcije i floskule o prisilnom vraćanju otuđenog novca, to je utopija (što je konačno i sam predsjednik Mesić uvidio, budući da je odjednom počeo šutjeti o Petraču, hvaliti Rajića isl.). Istina, treba ipak nekako riješiti ozbiljne moralne repove, koji stvaraju zlu krv unutar Hrvatske, te neka imena zauvijek izbrisati iz hrvatskog pamćenja. U suprotnom će se kao bumerang uvijek vraćati i iznova opterećivati perspektive budućeg hrvatskog razvoja. Kako? Nemam odgovor, ali neka se nekako pronađe neki civilizirani modus, jer neki zaista moraju nestati iz javnog života Hrvatske. Prema takvima i onako ne postoje nikakvi dugovi (jer su se grabili za nešto što nije bilo njihovo, a budući su to činili u vrijeme opće borbe za preživljavanje - dok su drugi lijevali krv, patili se po logorima, ili potucali od nemila do nedraga - ne postoje čak ni domoljubne zasluge, koje bi eventualno trebalo respektirati).

No, moralni utezi nisu jedini problemi kojih se treba riješiti. S ovom najnovijom akvizicijom EPH (i onih koji su iza Pavića), uskrsnuo je jedan zloduh, koji je bio u međuvremenu ležao začepljen u čarobnoj lampi „hrvatskog sna o uspjehu“. To je onaj famozni Grupo, koji je uvijek izazivao jezu, a sada njegovo uskrsavanje se može pretvoriti u politički problem „par excelllance“.

Sablasni Grupo je još 2000 godine bio uzdrmao HRT-„hrvatsku katedralu duha“, jer je medijski prostor jedinstven, kojeg se može uspješno zagađivati i tamo gdje postoje vlasnici, ali i tamo gdje postoje politički gospodari. Radi se o stalnoj potrebu ljudi na vrhu piramide moći da putem medija ostvare i zadrže društvenu, političku i gospodarsku dominaciju. Ova će nas zloslutna zamka vrebati sutra i u Europskoj Uniji (kad joj se pridružimo), ali o toj dimenziji neka nam više kaže poznati talijanski političar (i još poznatiji sudac i moralna vertikala suvremene Italije):
Demokracija i sukob interesa !
Sukob interesa je prijetnja demokraciji. Naročito glede medija. Silvio Berlusconi je postao premijer upravo radi njegovih TV kanala i njegovih novina.
Svaki građanin koji se nalazi u sukobu interesa ne smije biti kandidat za javne funkcije, ne smije uopće doći u priliku da bude biran. Vlada mora energično predložiti Zakon o sukobu interesa koji će stvarno zadrijeti u problematiku a ne biti nejasan, dim u očima birača.
Izborni zakon donesen od desnog centra ne bi uopće bio prošao da je građanstvo bilo istinski informirano. To je Zakon koji ubija slobodu, koji je gurnuo u stranu birače onemogućujući ih da direktno biraju kandidate i tako slabeći pobjedničku koaliciju u Senatu da kreira stabilnu većinu u Senatu.
To je Mediaset-ov izborni zakon, učinjen po mjeri njihovih dioničara. Koliko je doneseno takvih radi medijske pokrivenosti prijašnjeg Premijera. Želimo li se podsjetiti na „ad personam“* zakone, kao ex Cirielli, Pecorella? Kome dugujemo slabosti pravosudnog sustava? Samo razmislite o tome. To možemo zahvaliti „ad personam“ u medijima, tom gigantskom sukobu interesa, možda jedino u Italije između svih demokratskih zemalja.
Eto zašto, u Vladinom programu, donošenje jednog takvog ozbiljnog pravilnika glede sukoba interesa mora imati prioritet nad svim prioritetima. „Italia dei Valori“ se mora izboriti za to, čak i putem javnih inicijativa, o kojima ću vas vrlo brzo obavijestiti. U Italiji informacija nije slobodna. Upravljana je privatnim interesima. Svatko to zna. Ali to zaista nije razlog da i dalje trpimo takvo stanje stvari.

-*„Ad personam“ – u značenju - po mjeri osobe, za osobnu upotrebu.
-Citat s bloga Antonio Di Pietra, 28 March 2007 - Conflict of interests and democracy)

U osobi Ninoslava Pavića (ili barem unutar sfere koncentracije moći koja se poslije svega stvara oko njega), mogu se prepoznati zametci sutrašnjeg „berluskonizma“ na hrvatski način (bilo osobno, bilo da se netko s takvim aspiracijama iznjedri iz njihovog kruga). To bi bio kraj demokracije kakva je prirođena hrvatskoj duši. Trenutni premijer Sanader i njegov krug nisu krili, da im je Berlusconi bio pojam i politički uzor. Trebamo li „ seljačku farsu“ oko izbora ravnatelja HRT-a povezati u zloslutni kontekst kojeg sam ovdje oslikao. Promislimo dobro da nas sutra ne bi štogod grdno iznenadilo. Izbori su blizu, i „pamet u se“ (kako bi rekao Držić).

Komentari

Koliki je udio

Koliki je udio kontinuiteta?

Opskrbni general JNA Izidor Štrok je već ranih šezdesetih obitelji osigurao bazu u Londonu.
SIV pod predsjedanjem Milke Planinc je 1981.g. iznio podatak o minusu stvorenu u 9 godina od tadašnjih više od 40 mlrd dolara - kud je tekao taj novac, koji danas na Hrvatsku alikvotno iznosi više od 20 mlrd dolara?
Afere Gaži osamdesetih su iznijele velike brojke.
ACY je stvoren i poslovao još izuzetnije od modela zadnjih 15 godina.
Sinovi najpristojnijih Mirka i Ive Latina su već investirali u Hrvatskoj a i vani.

HDZ je stranka kontinuiteta, kao i SDP. Ljudi su još više.
God. 1990.g. je pobjedio HDZ, SDP je bio drugi, HSLS treći a najviše osoba iz vlasti i na ključne pozicije su postavljeni sa 4. grupe KNS, sve još uvijek članovi SKH i kontinuiteta (Zagreb, INA, Pliva, ZABA ...). Preko 90 % osoba su osobe kontinuiteta, uključujući N. Pavića i Todorića te vrh HDZ-a. Čak su legalno konstituiranu izvršnu vlast u Zagrebu usmeno smjenili (predsjednik izvršnog vijeća pok. Krešimir Mikolčić).

Zanimljiva je činjenica da su izvisile samo osobe bez kontinuiteta Kutle, Petrač i Zagorec.
Također je veoma zanimljiva činjenica o sustavnom stranačkom tumačenju. I da se striktno držimo formalnih naziva stranaka i udjela, tih 90 % osoba je bar iz dvije stranke a često i više. I zar je zanemarivo što navodne oporbene stranke upravljaju sa jedva nešto manje od stranke koja je na državnoj vlasti (npr. sada Zagreb sa više od 10 mlrd veoma nekontroliranog novca, INA, Osijek, Rijeka, Istra, Varaždin, Međumurje ...).

Tko je glasao

Moram se pohvaliti da sam

Moram se pohvaliti da sam jedini novinar kojem je Pavle Gaži dao intervju (čak dva, jedan 2000-e, drugi 2005.) nakon umirovljenja: * Zanimljiva je veza Mike Špiljaka i Franje Tuđmana? - To je prava tema koju će se još trebati detaljno izučavati. Inače, 1982. na jednoj od sjednica republičkog Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, na kojoj je sa mnom bio i Zdravko Mustač, razgovaralo se kako postupati u slučajevima tada zatvorenih Franje Tuđmana, Vladimira Gotovca i Marka Veselice. Obzirom da smo mi partizani ipak bili sentimentalni prema svojim drugovima, predložio sam da se Tuđmana pod hitno pusti iz zatvora, i da mu se ako treba, odredi neka vrst kućnog pritvora. Obrazložio sam to njegovim narušenim zdravljem. Za Gotovca sam rekao da bez obzira što je govorio, da je glupo da ga držimo u zatvoru jer kakva smo mi to civlizirana zemlja koja zatvara pjesnike. Marka Veselicu sam branio kako je on najveći neprijatelj sam sebi. Međutim preko ovih mojih prijedloga se šutke prešlo. E, a zato je Štefa Špiljak često održavala kontakte s Kaptolom posredujući između Mike i kardinala Kuharića, a kako bi se pomoglo Tuđmanu! To znam pouzdano jer je Udba imala svog čovjeka tik uz Kuharića koji nas je redovito izvještavao. Kakve god da sam ja dao podatke Miki o Crkvi, Kaptol bi to saznao. I obrnuto. Naravno samo Kaptol nije znao tko je naš čovjek tamo jer sam ja u partizanima naučio da nikad ne spominjem imena. Pokazao sam jedan izvještaj s Kaptola Miki i ukratko ga pitao zna li što to znači. Nije ni pogledao taj transkript rekavši da je sve točno što tu piše. * Zašto se Mika Špiljak tako zalagao za Tuđmana? Jel već tada igrao na kartu raspada Jugoslavije? - Ne vjerujem. Morate znati da je Špiljaku, dok je bio predsjednik Sindikata Jugoslavije, šef kabineta bio Vuk Drašković koji se meni znao ulizivati i klanjati kad bih službeno dolazio u Mikin ured. Ali kad god bih došao s nekom ozbiljnom temom primijetio sam da Mika nije mogao bez Vukovog savjeta, što mi je bio pokazatelj da mu je on u sindikatu, zapravo siva eminencija. Naprosto Mika nije bio dorastao svojim ambicijama pa se koristio svim i svakim kako bi ih ostvario. Tako mu je i Tuđman, kao ipak partizan, i ratna kukavica, kakav je bio i sam, trebao za saveznika u Hrvatskoj jer ga je podržavao Kaptol, a bez obzira na sve, Kaptol je i u to vrijeme bio utjecajan. Savka Dapčević Kučar i Miko Tripalo nisu voljeli Špiljaka pa im se nije mogao približiti. Malo tko ga je volio od tadašnjih funkcionara na vlasti, a Franjo Tuđman je bio kao i on u nemilosti Bakarića, pa je to valjda i to bio razlog što si ga je izabrao za tajnog sveznika. * Pitao sam vašeg nasljednika na mjestu ministra policije Vilima Mulca koliko je Špiljak imao utjecaja na to da Tuđman kao prvi politički zatvorenik, odnosno disident dobije putovnicu još 1987., i otputuje u Kanadu... Mulc je bio zagonetan rekavši tek da je tadašnji SDS procijenio da je Tuđman pravi ideolog, te da su mu zato odobrili putovnicu. Kakvu je u tome ulogu imao Josip Perković, dugogodišnji načelnik uprave za emigraciju? - O Perkoviću nemam pojma, čak ni iz vrmena kad sam ja bio ministar. Možda smo i sjedili na nekom sastanku, al ja ga se ne sjećam. Vilim Mulc je bio obični činovnik i očito je da je važne odluke umjesto njega donosio netko drugi. No tih kasnih osamdesetih više nisam imao informacija što se događa u RSUP-u, odnosno SDS-u. Nisam ni s Mustačem komunicirao koji mi je bio desna ruka u ovoj aferi s naftom. Međutim i ja sam čitao da je Tuđman po dolasku na vlast održavao dobre odnose sa Špiljakovima, naročito s Vanjom, koji ga je vodio u švicarski Davos na Svjetski gospodarski forum, pa da je, pisalo je to u nekom stenogramu, Vanja krajem osamdesetih bio i osobni kurir između Tuđmana i Miloševića. Dakle, sve to dokazuje da je ta veza bila stvarno dugotrajna i čvrsta. Pavle Gaži, Feral Tribune, 22. srpnja 2005., str. 16, 17. i 18. Igrom sudbine, ovaj je intervju bio povod da mi današnji član NO Podravke i direktor Vjesnika Franjo Maletić, dadne otkaz. ____________________________________________________________ Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Svaka vam čast i na radu i

Svaka vam čast i na radu i na hrabrosti!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije? od Zoran Oštrić komentara 2
  2. VelikoSrpske laži hvataju korijen i u zraku-na letećim sjemenkama podvale i podmuklosti! od ppetra komentara 30
  3. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (2) od Ljubo Ruben Weiss komentara 6
  4. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 15
  5. autor izumitelj i radnik kopirant (osvježeno) od aluzija komentara 0
  6. Kad padnu maske poštenja od spvh komentara 10
  7. Tko ubija ljude u zadnjim zrakoplovnim nesrećama - slučajnost ili namjera !? od Busola komentara 27
  8. Drugi prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz " Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 25
  9. Ekskluzivno: upravo je u tijeku natječaj za najjeftiniju rukicu u gradskom vijeću grada Vukovara od StarPil komentara 7
  10. referendumska ilegala od aluzija komentara 0
  11. Prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz "Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 61
  12. BRICS ruši svjetski monopol dolara? od Zoran Oštrić komentara 12
  13. Preferencijalni glas - glas razuma od StarPil komentara 22
  14. Neke laži toliko blistaju i u jednoj rečenici, da njihov sjaj treba strpljivo otklanjati od ppetra komentara 45
  15. Igre bez granica - Sve je dobro kad dobro završi od walpurga komentara 7
  16. Odluka o cetvrtku od bosancero komentara 3
  17. razumijevanje čovjeka sisavca razumitelja jučer-danas-sutra od aluzija komentara 0
  18. Od viška glava ne boli!? od Feniks komentara 13
  19. Moćnik broj 1 od boltek komentara 33
  20. Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno od Zoran Oštrić komentara 17
  21. GAZA i znakovi apokalipse (III) od Ljubo Ruben Weiss komentara 47
  22. Cunning plan od magarac komentara 5
  23. GAZA i znakovi apokalipse (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 66
  24. sposobniji ipak postoje od aluzija komentara 0
  25. GAZA i znakovi apokalipse (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 28

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Busola

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 18

Novi korisnici

  • lynnwilson
  • zoellagenab214
  • Anna Radesic
  • JStankovic
  • nafotsira