Tagovi

Bellum omnia contra omnes

„Sveta Zemlja je zemljopisno-povijesno-religijsko područje kojeg zauzimaju Izrael, Palestina i Sirija. Da i Sirija je imala veliki religijski značaj.

U užem smislu to je Palestina, sveti prostor trima svjetskim religijama: judaizmu, kršćanstvu i islamu Židovi vjeruju da je to ona mojsijevska „Obećana Zemlja“ (koju im je Bog dodijelio i gdje se i danas nalazi „Zid Plača“, ostatak presvetog Davidovog hram). Za kršćane je ta zemlja isto tako sveta (jer je ondje živio i umro Isus Krist, utemeljitelj kršćanstva). I za muslimane je to sveto mjesto (Muhamedova uspona na nebo). Svetost ovog prostora je bilo potaknuto razvojem monoteizma koji se zametnuo baš na ovom prostoru zamijenivši mnoštvo poganskih bogova (koji su postojali kod svakog plemena i naroda, i koji međusobno ratovali u ime svojih bogova).

Povijesno gledajući, Judaizam je bio prvi uspjeli monoteistički projekt – tome svjedoče starinski biblijski zapisi. Stari Zavjet je pun okrutnosti, ubijanja i zločina, ali s pojavom Mojsija i monoteizma se valjda nastojalo smiriti taj kaos. S Novim je Zavjetom kršćanstvo (proisteklo iz Biblije) postalo temelj zapadne civilizacije. Islam sa svetom knjigom Kuran (koji je također proistekao iz Biblije) se prilagodio orijentalnoj, arapskoj civilizaciji. U svim ovim svetim knjigama temeljno načelo je bilo da postoji samo jedan Bog, svemoguć milostiv, pravedan, kojeg svatko na svom jeziku različito zove ( Jahve, Bog, Alah).

No i u politeizmu se naglašavalo postojanje jednog glavnog Boga moćnijeg od ostalih (Zeus, Perun). Monoteizam je ustvari obrnuo stvari - uveo postojanje jednog Boga koji je imao pratnju od više proroka, svetaca i posvećenika. Razlog pretvorbe politeizma u monoteizam treba potražiti dalje u povijesti, možda čak i pretpovijesti. Za ovu priliku čini mi se zgodnim opisati pokušaj Siegmunda Freuda, i njegovu knjigu „Mojsije i Monoteizam“ (u kojoj su navodi dijelom podržani povijesno potvrđenim temeljima). Freud je po rođenju bio Židov, ali po vjerskoj orijentaciji ga se može svrstati među ateiste. U spomenutoj knjizi Freud razotkriva Mojsija kao kontroverznu povijesnu osobu. Radi svojih teza je sa židovskom zajednicom imao gadnih okapanja Naime, ustvrdio je da Mojsije nije ni bio Židov, nego Egipćanin visokog roda i obrazovanja, koji je živio za vladavine faraona Eknatona (1352.-1336.) pr.n.e.. Faraon Eknaton je bio je pripadnik XVIII. dinastije. U stalnom suku sa svećenstvom tradicionalne egipatske religije uhvatio se reformirati vjeru, pa je uveo jednoboštvo. Za Eknatona je taj jedini bog bio Sunce (Aton). Ipak, smisleniji razlog tih reforme je bila želja vlastodršca da učvrsti svoju vlasti – jer se u praksi vladanja interesi jednog vladara i jedinog boga sretno poklapaju. Faraon je sebe smatrao njegovim potomkom i vrhovnim svećenikom. Vjersko središte iz Tebe je premjestio u Amarnu (da bi što bolje i što više udaljio utjecaj tradicionalnog svećenstva). Žena mu je bila slavna ljepotica Nefertiti, čiji prekrasni kip danas ukrašava berlinski muzej; a poznati faraon Tutankamon je najvjerojatnije bio njegov potomak.

U to davno vrijeme Židovi su bili vrlo brojni, tako i u Egiptu (neki kažu da ih je u antičkom Rimu bilo najmanje četvrtina ukupne populacije). Židovi su se u Eknatonovo vrijeme priklonili novoj religiji. Poslije Eknatonove smrti, i dolaska Tutankamona na vlast, vratilo se tradicionalno svećenstvo, što je bilo popraćeno žestokom reakcijom, kako to obično biva u vjerskim ratovima. Nova vjera je bila uništena, vjernici proganjani i ubijani. Prema Freudu, Mojsije kao visoko rangirani Eknatonov svećenik sa sljedbenicima, najvećim dijelom židovskog porijekla, su morali bježati. Cilj njihove migracije je bio današnja Palestina, koju je Mojsije odabrao i proglasio od Boga im „obećanom zemljom“.

U Rimskom carstvu se vladarima nametnula potreba reorganizacije carstva i reforme načina vladanja. Dakako i reforme vjere. Car Konstatnin Veliki (272-337) je prepoznao vrijednost monoteističke religije za vođenje države i motiviranje vojske – kad imaš jednog Boga na vrhu lakše se podržava i održava autoritet jednog cara. Dana 28.10.312. godine (nedavno je bila godišnjica) dogodila se čuvena bitka Bitka kod Milvijskog mosta. Prema legendi, Car Konstantin uoči presudne bitke protiv suparnika Maksencija usnio je san, da će pobijediti pod znakom križa (In hoc signem vinces). Naredio je da se na vojne štitove stavi taj znak (kažu da je u početku više sličio znaku X, koji se poslije uspravio u križ). Uskoro se sve pretvorilo u trijumf kršćanstva: Najprije je Milanskim ediktom (313 godine) kršćanstvo priznato kao ravnopravna religija, a potom se dogodila temeljita impregnacija vjere i države kao uvod u „tamu“ Srednjeg vijeka.

Kad se ukrste državni i vjerski interesi, vjere se lako cijepaju, uglavno ne radi božanskih nego svjetovnih razloga. Kršćanstvo se 1054. godine raspalo na dvije neprijateljske polovine: na istoku pravoslavlje, a na zapado katoličanstvo. Potom se katoličanstvo, opet radi svjetovnih razloga, rastočilo u vjerskim reformacijama (protestanti, kalvinisti, anglikanci) što je izazvalo teške vjerske ratove.

Islam se također dijelio. Od samih početaka, od Muhameda (570. - 632), vjerska i svjetovna dimenzija su bile ujedinjena u osobi proroka, a poslije njegove smrti, radi nesporazuma glede Muhamedove nasljedne linije, u Islamu je došlo do raspada na dva neprijateljska svijeta (na sunite i šiite). U osobama Kalifa (kod sunita) i Imama (kod šiita) se nastavila praksa sjedinjenja vjerskih i državnih poslova. To u raznim varijacijama traje do danas.

S Križarskim ratovima je došlo do miješanja istočnjačkih i zapadnjačkih vjerskih iskustava, pa je u Islamu postojala i treća linija – nizari-islamiti ili poznatiji kao asasini. U zapadnom dijelu su se razvijale slične tajnovite sekte tzv. Vojnički redovi (Templari, Ivanovci).

Može nekoga začuditi, ali slijednici islamskih i kršćanskih vojničko-vjerskih redova postoje i danas, naravno u izmijenjenom i civilizacijski naprednijem obliku.

Sprega države i vjere kroz razne varijante je trajna pojava, ne samo kod kršćana nego i u Islamu. Iako danas u modernom svijetu prevladava princip odvajanja crkve od države, u praksi stalno izbija čežnja Crkve da se petlja u državne stvari, ali i države u crkovne stvari. U modernije vrijeme je kod islamskih država bilo pokušaja odvajanja vjere od države (Turska, Irak, Libija, Egipat, Sirija), ali su se takve države mahom pretvarale u diktature. No diktature su općenito sveprisutne (npr. Hitler i Staljin): interesantno je da diktature iznutra funkcioniraju po vjerskom konceptu; diktator postaje posvećeni apsolutni gospodar života i smrti, njihove partije postaju nove religije. Oni koji se sjećaju naše recentne prošlosti pamte partijske sastanke koji su sličile misi, a partijski kongres vjerskom sinodu. Mislim da ni danas nema velikih razlika.

Povjesničar Miroslav Brandt (1914–2002), priznati hrvatski medievalist je u svojoj knjizi „Povijest srednjeg vijeka“, je u jednom dijelu slikovito opisao razliku između istočnog i zapadnog kršćanstva; tj. između katoličanstva i pravoslavlja. U zapadnom dijelu Rimskog carstva je nestankom jedinstvene države vjerski centar ostao u Rimu, pa su Pape djelovali kao imperatori. Inverzijom moći su određivali i krunili knezove, kraljeve, careve - bilo je nemoguće postati vladar bez formalnog papinskog blagoslova, kao što se postojeći vladar često nalazio u gadnim nevoljama ukoliko bi ga Papa ekskomunicirao. S druge strane na istoku Car je bio i vjerski poglavar, koji je određivao patrijarha. Mada razlika izgleda beznačajna u tadašnjoj svakodnevnoj praksi to nisu male razlike, naročito u politici. (Npr. i danas u Velikoj Britaniji je Kraljica vrhovni vjerski autoritet, koji imenuje poglavara Anglikanske crkve).

Slikovit primjer zloupotrebe pojma Boga u ratničke svrhe se navodi u knjizi Jamesa Wassermana: Templari i Asasini, nebeska policija). U vremenima albigenske križarske vojne (kad su se križarskim ratovima trijebili europski vjerski kultovi) stoji:

“Srednjovjekovni pogrom kultova bio je prilika za slavni odgovor papinskog nuncija, Armauda Amauryja, vojnicima, zabrinutim kako će razlikovati katare i katolike: Sve ih pobijte, Bog će već razlikovati svoje.“

Ovako okrutan stav je inače i danas prisutan, jer se ratovi pojačavaju vjerskim motivacijama. I danas se u ime Boga uništavaju ljudi, gradovi i sela, imanja, pa čak i mala nevina dječica. Na takvo stanje duha se nadovezuje terorizam kao posve nesveta pojava, koja se unatoč svemu također poziva na nekakvog svoga boga.

Ovaj površni pregled povijesnog slijeda nije bit ovog teksta, nego pokušaj sagledavanja stvarnosti. Činjenica je da se i danas u suvremenim zbivanjima na tlu „svete zemlje“ ne događaju nimalo svete stvari. Zato se nameće naoko paradoksalno pitanje: Kako to da u principu svi imamo jednog i jedinog Boga (svemoćnog, milostivog, pravednog, punog ljubavi i empatije), ali taj isti Bog na tom istom „svome“ svetom tlu ratuje sam sa sobom (kroz razne pojavne dimenzije), a cijenu plaćaju nedužni ljudi. Nigdje i nikada u povijesti zemaljske kugle se nije događalo toliko ratova, prolivalo toliko krvi, odsijecalo toliko glava, koliko tu, na svetom tlu svjetskih religija.

Treba se upitati, da li uopće postoji monoteizam ako ničemu ne služi osim održanju silnika. Ili je to tek puka mimikrija politeizma, u kojoj svako ima svoga Boga, i dosljedno ga, većinom silom oružja, provodi u praksi. Kako je uopće došlo do toga da se baš ovaj najsvetiji dio zemaljske kugle proglasi centrom triju najzastupljenijih svjetskih monoteističkih religija, a istovremeno se dokazuje da uopće nije svet. U osnovi, rat (i sve što on donosi) je redovno stanje stvari među ljudima (i bogovima). Praktički u povijesti nije bilo vremena kada među ljudima nije bjesnio nekakav rat radi istrebljenja, i do istrebljenja. Jer je izgleda svakome u ovoj „dolini suza“ ili toliko tijesno (pa se tuku za tuđe prostore) ili toliko malo (pa se tuku za tuđa dobra). I tu se onda vraćamo na dobrog starog Thomasa Hobbesa (1588-1679) koji je njegov i naš svijet dovijeka označio kao „Bellum omnia contra omnes“, tj. „rat svih protiv sviju“, koji se odvija i danas, tu pred našim očima, i to baš u „svetoj zemlji“ s tragičnim posljedicama koje se prostiru cijelim svijetom.

(Da bi se izbjegli bilo kakvi vjerski nesporazumi, preporučio bih da cijeli ovaj tekst shvatite više kao sarkazam.)

Komentari

dosta zanimljivih podataka i

dosta zanimljivih podataka i dobrih zaključaka, no moja glavna zamjerka dnevniku je što je pokušao previše različitih epoha i raznih teza potrpati pod jedan nazivnik, pa se malo izgubi smisao. dalo bi se tu dosta komentirati, počevši od freudove hipoteze da je amenhotep IV, inače originalno ime ekhnatona, čija je žena bila nefritari, odnosno nefretet i njihov sin tutankhamon koji je proslavio howarda cartera, zbog vjerojatno najpoznatije svjetske mumija kao najljepše žene u povijesti nefretet, neke vrste antičke monice belucci.
povjesničari dvoje da li je monoteizam židovska ili egipatska tvorevina ili je nastala negdje dublje u povijesti, a freudova teza o porijeklu mojsija djeluje malo spielbergovska, posebno u svjetlu da je judeokrišćanski monoteizam nastao daleko iza ekhnatonove smrti.
ekhnaton je inače bio prilično otkačen tip, koji je zbog genetičke devijacije uzrokovanih ženidbom bliskih rođaka bio tjelesno izobličen, izdužene lubanje, neproporcionalnih ekstremiteta, vjerojatno bolovao od marfanovog sindroma, što je kod njega izazvalo ranu izolaciju, i uvjerenja da je jedinstven i poseban, sa mesijanskom fiksacijom, inače čestom pojavom kod kojekakvih "sinova naroda". nakon što je uveo na užas tadašnjeg svećenstva monoteizam, i time priskrbio snažnog neprijatelja, jer tu kastu nije mogao tek tako prekucati kao što je učinio sa hijeroglifima na hramovima, kasnije je bio na silu izbrisan kao heretik iz egipatske povijesti. no mora se priznati da je amarna bila središte otkačenog faraona koji je oko sebe okupio umjetnike i bonvivane koji su od jutra do mraka tupili o smislu života, neka vrsta prvobitnog west coast pokreta, a naš vrli faraon je bio preteča hippyja.
dakako monoteizam ima neke svoje povijesne i racionalne uzroke, koji nemaju toliko veze sa formom ekhnatonove čuke, nego sa razvitkom države, birokratskog aparata i centralizacijom uprave, kojoj nije odgovarao neki božanski bestijarij, nego klasični piramidalni sustav, sa jednim bogom iznad svega i vladarom koji odgore dobija uputstva širokopojasnom vezom. monoteizam razvija ideju jednog autoriteta, koji preko zakona vlada svim ljudskim aktivnostima, tako da nije čudno da je na mojsijevih 10 kasnije došlo još 600 zakona, tako da bi prije rekao da je mojsije preteča europske birokracije...o ostalim zanimljivim tezama, poput zamjene religije u nacizmu i komunizmu nekom drugom prilikom, mora se malo junačka glava i snom okrijepit...

Tko je glasao

II dio i kraj

autor dnevnika je u kratkom sažetku prikazao negativne aspekte religije kroz povijest, te je pri tome naveo nekoliko klasičnih primjera gdje su se mase poklale zbog različitih vjerskih uvjerenja. postoje prilično čvrste znanstvene tvrdnje da su ljudi istrijebili neandertalce, daleko prije šizmi, i vjerskih podjela, što možda govori o prilično destruktivnom karakteru homo sapiensa, a ne o pogubnom utjecaju religije kroz vijekove. većina vjerskih podjela te posljedičnih ratova sve do današnjih dana su pretežito rezultat iskrivljenja religije i zlorabljenje istih u ideološke svrhe, otprilike kao što je i "al-Daula al-Islamiyya fi’l-’Iraq wa’l-Sham" općepoznata kao isil, nije pravi islam nego njegova iskrivljena i izopačena inačica, koju kasnije možemo rabiti kao dokaz o sukobu civilizacija.
autor potom koristi klasičnu ateističku kategoriju "zašto bog ne čini ništa da iskorijeni zlo" koja je bazirana na logičkoj premisi "ako svemogući sveznajući bog koji sve voli postoji, onda nema zla i patnji, a kako zlo i patnja postoje, dakle boga nema.
u dijel u kojem se govori o "petljanju" crkve u državne stvari, pa se voli potegnuti i francuski primjer, često puta rabeći riječ "sekularizam", premda ona ima drugačije značenje od francuskog pojma "laïcité", jer to, suprotno od uvriježenog stava, nisu sinonimi.
još od 17 stoljeća zapadni teoretičari su se bavili problemom zaustavljanja sukoba uzrokovanih religijskim podjelama, pa su se u povijesti pojavila dva rješenja za koja su mislili da će riješti taj problem. prvi je američki koncept, koje zovu odvajanje države od crkve, te drugi francuski koji je u stvari radikalno iskorjenjenje crkve iz države.
amerikanci su pošli od stava da će odvajanje države od religije dovesti do zaštite religije od države, dakako uz koncept slobode izražavanja religije, što je dovelo da religija i država u americi nisu odvojene debelim zidom nego relativno tankom opnom koja dozvoljava komunikaciju i donekle javno prostituiranje religije. za razliku od tog francuski pristup je radikalniji, koji u državi nastoji stvoriti čistu "religion-free" zonu, kako bi spriječio prodor bilo kakvih religijskih utjecaja u civilno društvo. povijest je pokazala da niti jedno radikalno rješenje nije dobro rješenje, i da su oba rješenja pored pozitivnih generirala i negativne efekte.
osobno mi je blisko promišljanje tocquevillea, koji smatra da je religija koja je pravilno prakticirana prijatelj slobode, ne njezin neprijatelj, i da je demokracija prijatelj Boga, a ne Božji neprijatelj. religija i država bi trebali biti kao dvije spojene kuće, sa zajedničkim zidom, no različitim ulazima, i pojedinac koji uđe u religijsku kuću, prolaskom praga prihvata božji autoritet, dok ulaskom u suprotnu kuću možete zadržati religijske dogme, no prihvatate izbor većine, pri tome zadržavajući slobodu misli i djela. zid koji ih dijeli je tanak, tako da se buka u jednom čuje u drugom prostoru, dakle tocqueville nije za francusku getoizaciju religije, niti za američku wallmart, coca cola pristup religiji, već neki novi srednji put....

Tko je glasao

oikofobija vs. ksenofobija

"Ima na Zapadu samomržnje koju se može razumjeti patološkom.
Zapad se pokušava hvalevrijedno u potpunosti otvoriti razumjevanju izvanjskih vrijednosti, a to dok je sam sebi nevoljen; sada vidi samo ono što je odvratno i destruktivno u vlastitoj povijesti, a to više nije u stanju percipirati što je tu veliko i čisto" konstatirao je odavno kardinal Ratzinger, kasnije Papa Benedikt XVI. I nije trebao biti nešto kardinalno pametan da bi to primjetio.
Dovoljno je da duže vremena kritički čita i sluša javni govor. I ne treba imati baš nikakve veze s bilo kojom crkvom i religijom....
...a kada je još i po "službi" na mjestu kojemu se slijevaju informacije i iz krajeva koji ne spadaju u taj "Zapad", već su to drugi kulturni krugovi te politički i religiozni svijetovi, i kada ti "ini" ne pokazuju nimalo kritičnosti za svoje kulturne, vjerske i političke vrijednosti...već dapače, te svoje vrijednosti smatraju potentnim i vrijednima šire afirmacije, bez obzira na cijenu. Na kraj im pameti nije da su ostale kulture ravnopravne s njihovim...
...e, pametnom čovijeku mora tako svašta pasti na pamet, i između ostalog´ i povijesne paralele s ranijim carstvima koja su zanikla. I razloga zašto nisu mogla dalje zadržati svoje dominacije.

(na hrvatskom wikiju nisam našao ništa o oikofobiji...pa pejstam prvo što mi je naletilo...
"Roger Scruton u svojoj konzervativno-britanskoj superiornosti za to ima izvrstan znanstveni izraz - oikofobija. Utemeljen na grčkoj riječi oikos - kuća, a značio bi prijezir prema sebi samom, vlastitu podrijetlu i identitetu.")

Tko je glasao

Ima o ovoj pojavi materijala koliko hoces

... a jedan uradak posebno se ističe: http://www.algoritam.hr/download/poglavlja/124955.pdf
Ova je pojava povijesno zapravo vrlo tvrdokorna - a vidimo to iz citata, podsjetnika,... mnogih umnih ljudi iz povijesti i zato uopće nisam sklon očajavati nad ovom spoznajom o samomržnji. Očigledno je stvar vrlo slična s pojavom kao što je npr generacijski jaz (od pamtivjeka se ljudi žale kako su mladi nezahvalni, neotesani, i da će svijet koji dolazi s njima propasti). Hvala onima koji su o tome ostavili svoje misli, ali protiv takvih pojava očigledno je nema se smisla boriti.

PS Kod Pascala su posebno duhoviti prikazi ljevičara i islamskih fundamentalista. Također, posebno su živopisni i dijelovi o krščanskim ateistima (posebna vrsta koja je vatreno atisitička spram krščanskih religija iz vlastitog neposrednog okruženja, a isto tako "vatreno" tolerantna spram drugih religijskih sustava koji su izvan tog neposrednog dodira čak i kad imaju fundamentalističku i sl. praksu).

Tko je glasao

ono što smo griješili mišlju, riječju, djelom i propustom...

...nema se smisla boriti, naravno, u fazi poricanja civilizacijkog neuspjeha.
Ovo sada je samo priprema za sljedeću fazu dekadencije u kojoj će se pojaviti bijes i traženje krivca u rezervnom ešalonu onih koji nisu "mi". A taj će ešalon doći, pozvan ili nepozvan, svejedno,
...a pravi krivci, "mi", koji smo od naših nasljeđenih civilizacijskih vrijednosti milosrđa, suosjećanja i empatije (a koji nisu ograničavajući faktor, čak nikakav, drugim kulturama) napravili oruđe za izjednačavanje osnovnih distinkcija ovog svijeta, "dobra" i "zla", "mi" ćemo se i nadalje skrivati u busiji (kroz medije, politiku, slobodne izbore, građanske slobode, “peace and justice”)
... i vrijednosno ocjenjivati tko je tu "dobar" a tko je tu "zao" kada sve neminovno pređe u slijedeću fazu bijesa, poslije koje će doći faza cjenkanja između "dobra" i "zla" (ili već jest ovo civilizacijska faza cjenkanja između "dobra" i "zla"?).
Tako "mi" koji pripadamo, ili bi bar rado pripadali onima "mi", samo nastavljamo prastaru igru skrivača u odbijanju odgovornosti i prebacivanju iste nekome drugom...e da bi i u toj novoj konstalaciji snaga ostali netaknute aure "nas koji znaju".
Račun treba platiti tkogod, samo ne "mi".
I nije važno kako će taj naš svijet izgledati poslije nas, važno je da "mi" koji se vidimo povlaštenim ocjenjivačima stvarnosti oko nas ostanemo u očima onih nepovlaštenih koji imaju potpuno povjerenje u naše liderske sposobnosti ostanemo netaknutog autoriteta. I da nas ne okrzne ništa od onog što smo griješili mišlju, riječju, djelom i propustom...
(he, griješili smo mišlju, riječju, djelom i propustom... kako se ipak moramo vraćati na stare nasljeđene sintagme,)

Tko je glasao

Ne ulijeći u njihove nametnute zamke Tiranije kajanja!

I da nas ne okrzne ništa od onog što smo griješili mišlju, riječju, djelom i propustom...Nismo MI, nego ONI, pa prema tome ne trebamo ni snositi posljedice tih nedjela.

Ni posljedice nečije kolonijalne prošlosti, ni posljedice nečijeg osjećaja krivnje za fašističku prošlost, a pogotovo posljedice bezobzirnog otimanja nečijih resursa pod krinkom "rađanja novog proljeća", "širenja demokracije" ili nametanja ukidanja granica, nacionalnih država, sve od strane smeća koja diktiraju pravila NWO-a.

ps. Zato ne ulijeći u njihove nametnute zamke Tiranije kajanja!

Tko je glasao

...ne beri brigu petra,

...ne beri brigu petra, klopke i zamke su postavljene na svakom koraku, svih boja i veličina, okusa slatkih i gorkih... i od svakog ´ko si misli da mu ih je dozvoljeno postaviti.
Ima toga sa svih strana, nitko nije imun na osjećaj da može manipulirati...samo su jedni uspješniji od drugih...
Pravi uspjeh i jest ne uloviti se u klopku, koje god boje da je. Boje još prepoznajem, ali nešto teže odoljevam slatkim zamkama,

Tko je glasao

Tiranija kajanja

"Ima na Zapadu samomržnje koju se može razumjeti patološkom.
Zapad se pokušava hvalevrijedno u potpunosti otvoriti razumjevanju izvanjskih vrijednosti, a to dok je sam sebi nevoljen; sada vidi samo ono što je odvratno i destruktivno u vlastitoj povijesti, a to više nije u stanju percipirati što je tu veliko i čisto."
Istina je da Europa sebe pati nevjerojatnim mazohizmom, prezire svoje kršćanske korjene, te razvija civilizaciju koja se raspada od pretjerane samokritičnosti i tiranije kajanja.

O tome odlično piše Pascal Bruckner: Tiranija kajanja

I što se čuditi ovakvom sucidalnom ponašanju Europe, kod ovakvih "biblijskih" migracijskih procesa.

Europa se mora okrenuti svome kršćanskom identitetu, ili će nestati.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Im Süd-Osten nichts Neues od Feniks komentara 2
  2. ŠEFovi programiraju ubrzati humane ciljeve od aluzija komentara 0
  3. Uputa za borbu protiv loših sudaca/1 od rodjen komentara 1
  4. Resident Evil: HAVC Afterlife od Laganini komentara 24
  5. NATO je preskup i suvišan u mirovanju od aluzija komentara 0
  6. ŠEF ministarstva Dobrović bi ministarstvo širio od aluzija komentara 0
  7. Tomislav Merčep je bio i ostao na pravoj strani, dok je veliki dio pravosuđa i politike u RH na pogrešnoj strani od ppetra komentara 32
  8. HND bizarni agitprop van svakog razuma i zakona / Novosti – Hrvatska nije vaša država od Laganini komentara 18
  9. Stranka PETICIJA od mAjAdrK1IO komentara 14
  10. Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima od Zoran Oštrić komentara 15
  11. ŠEFovi hoće drugima NE plaćeno umiranje od aluzija komentara 0
  12. Proročanstvo od petarbosni4 komentara 14
  13. "Zašto sam napustio ljevicu" od MKn komentara 23
  14. PSIHIJATRI I PACIJENTI od mAjAdrK1IO komentara 2
  15. budućnost bit će kasno SUTRA razumjeti od aluzija komentara 1
  16. Prava hoće, kune hoće, upravljati hoće, obaveze neće? "Predsjednice odjebite" piše čoban Vojković sa indexa od Laganini komentara 51
  17. Kreatori smrti i zločina od otpisani komentara 97
  18. O banalnosti zla / Bernardić: SDP-u je mjesto na proslavi genocida nad Hrvatima od Laganini komentara 7
  19. Hribar: Ne priznaje etiku, pravosuđe i sudove i osobito zakone RH, priznaje samo sud partije od Laganini komentara 11
  20. Očekujte neočekivano: Pad potražnje za fosilnim gorivima već u 2020-ima? od Zoran Oštrić komentara 2
  21. Kada naivnost prelazi u lopovluk od acinum komentara 8
  22. Kako će funkcionirati svijet, u kojem Amerika više nije prvi policajac, prvi nasilnik i prvi rasipnik? od Zoran Oštrić komentara 27
  23. kapitalistički lopovluk kako živimo od aluzija komentara 0
  24. Donald Trump je uspješno promovirao SAD kao drugu svjetsku silu od Zoran Oštrić komentara 3
  25. Kreatori mržnje od boltek komentara 36

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199