Tagovi

Behar, tursko proljeće

Behar je turska riječ koja znači cvat voćki, one raznobojne cvjetove koji se iznenada pojavljuju upravo u ovo doba godine, a preneseno i razdoblje ranog proljeća. Eto, sad znamo što znači Bosnom behar probeharao.

Turska je vrlo zanimljiva i ne tako daleka zemlja o kojoj prosječno obrazovan, pa i mnogi visokoobrazovan Hrvat zna vrlo malo, čak se me neki pitali govori li se u Turskoj arapski... mnogi misle da je Turska zemlja tamnoputih muškaraca s brkovima a la Saddam i žena kojima se kroz prorez burke vide tek oči. No istina je mnogo zanimljivija. Turska je nešto kao ogledalo Hrvatske i cijele bivše Jugoslavije. Vidjet ćemo zašto...

U Turskoj sam bio samo jednom, i to tek u İstanbulu. Na prvi pogled, Turska se ne razlikuje mnogo od Hrvatske, mnogo automobila, ljudi obučeni ovako i onako, uglavnom u traperice, mladi izgledaju kao i ovdje... Sve je slično, a opet ima mnogo razlika: turski kebap je mnogo raznolikiji od naših ćevapa, a turski rakı (ovaj i bez točke se čita različito od i) ima sasvim drugačiji okus od naše rakije — po anisu — i pije se pomiješan s vodom jer je inače prejak.

Na drugi pogled, primjećuju se svugdje slike stanovitog gospodina Atatürka. Radi se o Mustafi Kemalu, osnivaču suvremene Turske republike i dugogodišnjem predsjedniku. Njegov status nam je nekako neobično poznat — bio je doživotni predsjednik. Vodio je vojsku u ratu za oslobođenje. Uveo je mnoge reforme.

Njegove slike su u svakoj javnoj prostoriji, na aerodromu, kolodvoru. Na dan i sat kad je umro — 10.11. u 9:05 (1938.) — svake godine u cijeloj Turskoj se oglašavaju sirene i promet i prolaznici staju u počast Atatürku. Nekako poznato.

Službena verzija u Turskoj kaže da je Atatürk umro od "prehlade" i "iscrpljenosti" jer je "stalno držao govore i bio s narodom" a bila je "kiša i hladno vrijeme". Svi ostali u svijetu znaju da je svaki dan pio litru žestokog pića (sam je ceremonijalno otvorio prvu destileriju u Turskoj) i da mu je jetra bila uništena cirozom.

Osim toga, njegove slike su u svim učionicama, na svim novčanicama. Zakonski je zabranjeno "vrijeđanje sjećanja na Atatürka". O njegovom životu se detaljno uči u školama, a njegovi citati, na razne teme od aeronautike do prehrane, ukrašavaju hodnike. Djeca se zaklinju na vjernost Atatürku, a prijelomni dan u njegovoj vojnoj kampanji, iskrcavanje u Samsunu 19. 5., se slavi kao "dan mladosti i sporta". Naravno, atatürk je titula koju mu je dao parlament: "otac Turaka". Zakonom je zabranjeno da itko drugi uzme to ime ili prezime.

Iako je Turska bila parlamentarna demokracija, to je bilo uglavnom na papiru — vladala je stranka koju je Atatürk osnovao, a kad mu se parlament nije svidio, zamijenio ga je sa članovima koje je sam izabrao. Da bi se stekao dojam o stilu vladavine, recimo da je donio tzv. Zakon o šeširu kojim je zabranjen fes i druga pokrivala za glavu, a uveden zapadni šešir. Budući da su se u Rizeu neki pridržavali starih navika, poslao je ratni brod, i 8 neposlušnika je obješeno. U cijeloj Turskoj je ukupno 86 ljudi osuđeno i pogubljeno radi šešira. Također je uveo modernu tursku abecedu, i zabranio svaki drugi način pisanja. Glavne industrije su nacionalizirane, proklamirana je samodostatnost, a Atatürk je osobno dao smjernice za razvoj turskog automobila. Međutim, i danas je hrvatski GDP po stanovniku (u paritetu kupovne moći) 50% veći od turskog...

No najdalekosežnija stvar koja je tada uvedena je sekularizam.

Turski "sekularizam" je čudna stvar. Naime, sve imame (muslimanske svećenike) plaća država. Ne samo da ih plaća, nego ih državna institucija Diyanet direktno postavlja i smjenjuje, te direkno upravlja džamijama. Nema vjerskih škola, već se budući imami školuju u državnim školama. Da ne bi bilo zabune, glavna propovijed, koja se u džamijama drži petkom, se piše u Diyanetu, da ne bi neki imam rekao nešto neočekivano. Ženama koje nose marame je zabranjen ulaz u javne zgrade. Druge vjerske zajednice (kršćani, aleviji-šiiti) nemaju pravnu osobnost, ne mogu imati svoje škole itd. Diskriminacija je često vrlo suptilna — recimo, zakonu o zemljišnom planiranju među vrstama se mogu isplanirati samo džamije — druge vrste vjerskih objekata jednostavno nisu predviđene zakonom. Zato se Turskoj mogu graditi samo džamije, i naravno, gradi ih samo Diyanet. Bilo je i slučajeva kad su kršćanski (protestantski) misionari uhićeni radi "subverzivne djelatnosti", a među "zapljenjenim materijalom" su se našle i Biblije. Savjet nacionalne sigurnosti je dosta puta raspravljao o opasnosti od "stranih misionara". Prije nekoliko godina je grupa mladića zatočila tri kršćanska misionara, mučila ih satima i na kraju zaklala.

Da bi depresivna slika bila potpunija, po Ustavu je svaki stanovnik Turske Turčin. Jezik u svim školama je turski, bez obzira što na istoku živi mnogo Kurda, a na jugu ima i Arapa (i jedni i drugi pričaju jezike koji nemaju nikakve veze s turskim; kurdski je iranski jezik; za neku ilustraciju, turski ima dosta gramatičkih sličnosti s mađarskim). Sada dolazimo do još nečeg zanimljivog.

Hrvatska nema nikakvu "geostratešku važnost". Svi koji to tvrde — među njima i neki inteligentni ljudi — nikad nisu pažljivije pogledali kartu. Jugoslavija je imala, kao "buffer zona" između SSSR i NATO. No Turska je imala (a ima i još) ogromnu geostratešku važnost (u NATO-u je od 1952.), a čiji je najbitniji dio NATO-baza İncirlik, gdje je smješteno američko strateško nuklearno oružje i bombarderi koji su ga trebali isporučiti u južni dio SSSR, a danas služi za operacije po Iraku, a i Iranu, ako zatreba. Zbog toga je Zapadu uvijek bila najvažnija turska vojna moć. U Turskoj vojska ima nedodirljiv status — ona je čuvarica poretka, a prije svega sekularnosti (vidjeli smo što je to). Civili nemaju praktično nikakve kontrole nad vojskom; s druge strane, vojska voli intervenirati, pa je tako prvi demokratski izabran premijer Adnan Menderes srušen u vojnom udaru 1960. i nakon "suđenja" obješen s najbližim suradnicima (kasnije je rehabilitiran). Dvadeset godina kasnije, 1980, je nakon državnog udara možda i preko pola milijuna ljudi završilo u zatvoru, stotine tisuća je mučeno (!), a tisuće su "nestale" (u povijesti su bila još dva udara, posljednji 1997.)

Odličan dojam o Turskoj se može dobiti čitajući depresivni roman Snijeg Orhana Pamuka. Par riječi koje je Pamuk rekao — "kako je ubijeno milijun Armenaca i trideset tisuća Kurda" — ga je odvelo pred sud, zbog "uvrede turkstva", što je zločin po kaznenom zakonu. U dobrom dijelu turske javnosti je dobio epitet "izdajnika" i plaćenika "zapada" i "imperijalista koji želi razjediniti Tursku". Naime, dobar dio Turaka misli da "Zapad" želi okupirati i podijeliti Tursku jer im smeta slobodoljubiv turski narod, zbog resursa, stateške pozicije itd. Opetovano se govori da "svijet ne razumije Tursku", da su sve kritike na račun Turske "neprijateljska propaganda".

Kada uzmemo sve u obzir, čini se da su vrata EU zatvorena Turskoj za jako, jako dugo vremena. No čudne se stvari događaju. Turska je upravo usred nečeg što je spoj Hrvatske 1971, 1998 i 2000: političkog proljeća.

Premijer Erdoğan (onaj ğ se čita j) i njegova stranka AKP već neko vrijeme provode opsežne reforme, o kojima bi se mogla napisati knjiga. Recimo, kurdskim naseljima se vraćaju kurdska imena (sva su bila promijenjena u turska!), državna TV je otvorila kanal na kurdskom, podijeljena je djelomična amnestija kurdskim pobunjenicima. Prethodna taktika (koju je provodila vojska) je rezultirala s 3000 spaljenih kurdskih sela, desecima tisuća mrtvih, i postavljanjem kamenja u obliku velikih natpisa "kako je sretan onaj koji se zove Turčinom" (Atatürkov citat). Počeli su pregovori o normalizaciji s Armenijom (iako je još uvijek izjaviti da su je pogrom nad Armencima 1915. bio genocid potencijalno kažnjivo i može odvesti čovjeka u zatvor). Smanjena je moć vojske; tijela nad kojima parlament nije imao nikakav utjecaj (već samo vojska) su svedena na savjetodavna ili je promijenjen njihov način izbora.

U jednoj od najznačajnijih odluka, parlament je s rekordnih 80% glasova ukinuo zabranu ulaska na sveučilište studenticama koje nose marame. Međutim, opozicijska stranka CHP (ona koju je osnovao Atatürk) i novine povezane s njima su započele antikampanju ("411 ruku podignuto za kaos"; malo o pisanju Hürriyeta pročitajte ovdje) i Ustavni sud (kojeg postavlja vojska) je srušio zakon radi "kršenja načela sekularnosti". Ima i drugih otpora: gradonačelnica u gradu gdje su većina Kurdi je rekla u govoru nekoliko rečenica na kurdskom (ostatak na turskom) — i provela vrijeme u policiji na ispitivanju "zašto je govorila nepoznatim jezikom". Očito, reforme dopiru sporo do nekih ispostava.

Stranka AKP je uvela i mnoge druge inicijative, od reforme Ustava (kojeg je diktirala vojska nakon udara 1980.), preko ukidanja mogućnosti da vojni sudovi sude civilima, omogućavanja gradnje crkvi (u zakonu o gradnji je "džamija" zamijenjeno s "vjerski objekt"), uvođenje 1.5. kao praznika (dosad je bio zabranjen), sve do davanja prava religioznim i nacionalnim manjinama. Sve te reforme se provode pod načelom "usklađivanja sa zakonodavstvom EU". Svim reformama se protive konzervativne snage, na čelu s "socijaldemokratskom" CHP, a mnoge blokira Ustavnih sud, često s nebuloznim argumentima.

Osim toga, otkrivene su i mnoge nevjerojatne afere: od planiranja državnog udara, do toga da minu koja je ubila skupinu ročnika na istoku Turske nisu postavili "separatisti" već vojska, i da je to vojska cijelo vrijeme znala; da su tajne službe imale veze s već spomenutim ubojstvima misionara; u senzacionalnom slučaju koji se upravo odvija (Ergenekon) deseci visokih časnika — admirala i generala — su završili u zatvoru pod optužbom da su planirali stvaranje kaosa koje je uključivalo i postavljanje bombi u džamije i provociranje oružanog incidenta s Grčkom, a u konačnici vojni udar.

A sada dolazi konačna neobičnost: AKP je islamsko-liberalno-demokratska stranka, zapravo nešto neviđeno i neočekivano sa stajališta Zapada (iako je u Latinskoj Americi nerjetko bilo sličnih liberalno-vjerskih simbioza). Zato CHP i stara garda imaju jednostavnu obranu "to su sve islamisti". Zato se u zapadnom tisku pojavljuju ignoratni naslovi "u Turskoj borba islamista i vojske za vlast". U hrvatskom tisku se naravno sve ovo posve ignorira, kao da je Turska s druge strane svijeta, druge stvari su prioritet (šifra: guza, gaćice, itd.).

Ako vas više zanima o trenutnim događajima, pročitajte koji članak Orhana Kemala Cengiza, jednog od osnivača Amnesty Turske (po mišljenju nekih, "plaćenika zapada" kao i Pamuk), u novinama Zaman (na engleskom): http://www.todayszaman.com/tz-web/columnists-200607-let-ataturk-rest-in-... (na dnu se nalaze veze s ostalim članicima!)

Zašto sam sve ovo napisao? Zato što mnoge stvari, koje su se dogodile u SFRJ i nakon devedesetih, u Hrvatskoj, imaju paralele u Turskoj povijesti, od kulta ličnosti, inzistiranja na "samodostatnosti", "nacionalnom kapitalizmu", "dostojanstvu", "imperijalistima koji žele podijelu", "stranim službama koje vršljaju", "sumnjivim manjinama", "pozitivnim stranama nacionalizma"; kako "nas nitko ne razumije", "EU nam ne treba" itd.

Kad je sve u tako grotesknim proporcijama, neke se stvari lakše uviđaju, kao kad napravite golem model nekog sitnog mehanizma — lakše shvatite gdje zapinje, što treba podmazati, a koji dijelovi ne valjaju.

Komentari

Ja sam više puta bia u

Ja sam više puta bia u Turskoj i slažem se sa svime što si napisao,
sa primjedbom da si uglavnom prenaglasio negativne strane.
Ataturk, nakon genocida koi je učinija nad više naroda unutar granica
svoje države ukinio je sve nacije, a bilo ih je mnogo iz svih krajeva bivšeg
carstva, i sve proglasija turcima ( JEDAN NAROD- JEDNA DRŽAVA- JEDNA
VJERA - san snova za svakog pametnog diktatora )
Ovdi je bitno naglasiti da kad si turčin u turskoj da ti niko ne gleda
porijeklo i ne broji krvna zrnca. Velika većina svita se smatra turcima, pa tek nakon toga pripadnik neke skupine. Stanje slično ka kod nas di su
svi prvo hrvati pa tek onda slavonci, dalmatinci, zagorci...
Problem sa Armencima i još nekim skupinama je u tome što neće da budu turci. Stvar je vrlo komplicirana i teško rješiva.

Dan danas ima dosta sela naseljenih potomaka muslimana, čiji su preci napustili balkanske krajeve, iako ih je A. Šantić pjesmom poziva
da osanu ovdi jerbo sunce tuđeg neba negrije ko naše. Ti ljudi još
uvik govore balkanskim jezicima . Zadnji put sam bia prije desetak godina
u jednom takvom selu i nevjerovatno je koliko ti ljudi znaju naš jezik.
Napomenuo bi da imaju i nekoliko gradova sa čitavim naseljima
stanova izraelaca kojima su to ljetna staništa.
Turska je velika zemlja i ima nekoliko nemirnih pokrajina,ali sve u svemu nema puno žrtava u neredima . Španjolska baskija po mom
mišljenju daleko je nesigurnija.
Iako ima nama nesvatljive zakone , Turska je zemlja koja je po svemu ispred Rumunije,Bugarske,Ukrajine , Kosova i Albanije.
Ako bi mora birat u kojoj ću od navedenih zemalja živit bez razmišljanja bi izabrao Tursku iako je muslimanska zemlja.
Navedene zemlje imaju daleko humanije zakone od Turske, ali
za ku..c je kad se isti ne provode.

Tko je glasao

Meni je taj Atatürk nešto

Meni je taj Atatürk nešto kao Tito i Franjo u jednoj osobi, s tim da puno više daje na Tita.

Problem sa Armencima i još nekim skupinama je u tome što neće da budu turci.

Problem je zašto inzistirati na tome da svi govore turski, pogine par desetaka tisuća ljudi; puno jeftinije je dati jedan kanal na kurdskom, dvojezične table i onda se bune samo ekstremi ekstremista.

Dobra je ona država u kojoj se svatko osjeća kod kuće.

Tko je glasao

Dobra je ona država u kojoj

Dobra je ona država u kojoj se svatko osjeća kod kuće .
Slažem se, samo je malo takvih država.

Tko je glasao

umjesto zamornog danielovog

umjesto zamornog danielovog posta, poslušajte starinu robota i pogledajte dva filma fatih akina
gegen die wand i crossing the bridge,
http://www.imdb.com/title/tt0459242/
http://www.imdb.com/title/tt0347048/

i današnja misao dana, svakako:
“Sarajlije, mirno spavajte, ja vam garantujem da rata u Bosni neće biti.”

Alija Izetbegović, ožujak 1992.

Tko je glasao

Neznam koja je veza između

Neznam koja je veza između alije i turske.
Može bit da je alija sredia da našem ocu nacije dođe na pogreb jedino turski predsjednik.

Tko je glasao

tomi to je misao dana koja

tomi to je misao dana koja se proteže kroz sve moje današnje postove. alija dakako nema nikakve veze sa turskom.

Tko je glasao

Slab mi je signal na ovom

Slab mi je signal na ovom smeću pa nemogu otvorit filmove.
Odustajem laku noć

Tko je glasao

@tomy82 i ja neku noć

@tomy82 i ja neku noć dođem zbog lošeg signala u krevet, a žena me upita oli san bolestan.

Evo bar nešto "slabo", za čega nas ne mogu kriviti nas zbog godina.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

drugi put je iznenadi .

drugi put je iznenadi . Dokaži joj da nisi.
Ima jedan stari sa ženom maslinik pored moga. Masline mu dobro rađaju, a on tvrdi da svaki put mrkne ženu ispod druge masline i da mu
zato dobro rađaju. Pita sam je jel to istina a ona mi je rekla da provjerim
sa svojom ženom pa ću se uvjerit.
Nisan to reka ženi , draže mi je da mi ne rode nego da se zamaram.

Tko je glasao

@tomy82 tribaš ovo

@tomy82 tribaš ovo ispričati dici, a dica ko dica, oće svašta učiniti i evo roda u maslina, a more biti i u familiji.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

dupli post, bem mu vulkansku

dupli post, bem mu vulkansku prašinu, zapinje server.

Tko je glasao

@robot otvorio si zanimljivo

@robot otvorio si zanimljivo pitanje dali je slab signal, poteškoće u prometu, zapinje servera što i mene muči ovih nekoliko dana pošljedica vulkanske prašine?

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  2. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  4. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  5. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  7. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  8. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  9. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  10. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  11. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  12. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  13. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  14. gospodari naši od aluzija komentara 0
  15. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  16. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  17. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  18. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  19. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  20. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  21. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  22. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  23. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  24. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  25. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 36

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron