pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon Vizije Tiaktiva, vrijeme je za nešto noviji članak. Odmah da napomenem, ukoliko vam politička teorija nije mila, nemojte čitati ovaj tekst. Niti je lijep, niti je lijepo oblikovan, niti ima prevelike veze sa aktualnom situacijom. Ako imate neobične sklonosti, samo naprijed, radi vas tekst i prosljeđujem :-)

Dakle:

Javne osobe koje imaju utjecaj na oblikovanje društvenog mnijenja na značajnu poziciju dolaze kroz afirmaciju u svojoj političkoj bazi.

Ta baza bi u idealnom demokratskom društvu proizlazila iz same javnosti, no postojeći surogat demokracije funkcionira kroz posredovanje masovnih medija i interesa njihovih vlasničkih struktura što najčešće predstavlja tiražu i masovnost nauštrb kvalitete. Mediji se stoga hrane senzacionalizmom, što spretni političari u obračunu sa svojim konkurentima iskorištavaju kroz obostrani interes medija i političara sa manjkom skrupula.

Mediji jednako tako poradi visoke koncentracije moći kao najčešćih temeljnih financijskih pokretača, kroz razmjenu usluga sa krupnim kapitalom u javnost ne plasiraju niti misli ili ideje koje bi mogle ugroziti velike.

Uski interesi između zakonodavaca – političara, krupnog kapitala i medija ovdje kreiraju vrlo snažan oligopol u kojem je javnost ili pojedinci nepodobni ovakvoj strukturi kao parametar nepotrebno, pa i štetno smetalo. Financijski, statusni i ostali interesi su u ovakvom oligopolu nad javnim mnijenjem dovoljno krupni da u kombinaciji sa oportunim bijegom od iskrenog prihvaćanja misli i težnji običnog čovjeka, takvu strukturu drže virtualno nedodirljivom i otpornom prema javnosti. Javnost pak u nepostojanju stvarnih političkih kanala zbog njihove uzurpacije sa strane oligarhije, ostaje pasivni promatrač.

Prihvaćanjem pak masovnih medija kao temelja političke značajnosti i načina poprimanja javnog utjecaja, pojedinac – političar nužno prihvaća i pravila igre, odnosno interese oligarhijskih struktura ukoliko želi politički napredovati. Ovakva etički upitna, po nekim
mišljenjima ipak pragmatična odluka kroz vrijeme sve više udaljava pojedinca – političara od javnosti i javnih interesa, odnosno dolazi do postepene i trajne korupcije ličnosti.

Može se reći da pojedinac – političar do sada nije niti imao način ostvarenja utjecaja na drugi način osim kroz prihvaćanje pravila oligarhije, s obzirom da javna afirmacija političara zahtjeva politički znaćajan medij, koji se teško može nadoknaditi izravnom komunikacijom u državama sa višemilijunskom javnošću.

Takav pojedinac – političar pak kroz dobre odnose i lojalnost prema oligarhiji, preciznije dijelovima oligarhije kroz koje se pojedinac diže na ljestvici moći u poziciji dolaska na vlast, već je nužno dovoljno kompromitiran i generalno korumpiran kao ličnost, da bi se mogao zalagati za ideale jednakosti, slobode i opće društvene solidarnosti.

Umjesto toga, ideja jednakosti oligarhijskoj strukturi predstavlja temeljni politički problem i prijetnju njezina nestanka, što onda predstavlja temeljni egzistencijalni problem i same osobe – sudionika takve strukture.

Da ponovim još jednom. Ukoliko osoba prihvaća postojeću političko-medijsku strukturu podržanu krupnim kapitalom kao jedini način svoga političkog ostvarenja, tada ona postaje njezin istinski zagovaratelj jer njezina politička moć upravo i jeste temeljena na toj strukturi. Takva javna osoba zbog afirmacije isključivo kroz oligarhijsku strukturu, odbijanjem iste počinila bi političko samoubojstvo, što od nje čini vojnika potpuno odanog prije svega oligarhiji, vojnika koji se bori protiv temeljnih čovjekovih ideala, a napose onih socijaldemokratskih.

Ukoliko pak pojedinac – političar nema namjeru gaženja temeljnih humanističkih ideala, tada se on mora afirmirati kroz drugu bazu, a to je danas baza internet javnosti. Baza koja konkretno u Hrvatskoj predstavlja preko 1 500 000 korisnika sto je čini iznimno moćnim, no što je još važnije, neuništivim političkim parametrom.

Ovdje pak možemo primijetiti kako je nerealno očekivati afirmaciju sa strane 1 500 000 korisnika, no to nije niti potrebno uzeti u obzir odnos postojećih političkih snaga. To bi konkretno značilo da i par desetaka politički sposobnih osoba kroz afirmaciju među nekoliko stotina ili tisuća pojedinaca više ne može nestati kroz jednu medijsku hajku.

Takva skupina iskonski odana temeljnim ljudskim idealima kroz afirmaciju putem jedinog istinski javnog medija postaje po vjerodostojnosti (temeljnoj političkoj vrijednosti) superioran postojećim oligarhijskim strukturama. Iliti, ukoliko neka osoba ima priliku dugotrajno se uvjeriti u političku ispravnost osobe/grupe koju podržava i to kroz kanal direktne i otvorene komunikacije, tada se uspostavljaju dublji personalni odnosi i visoka doza informiranosti koja se može nositi sa pokušajima političkog linča uz pomoć medija koji nose nizak stupanj vjerodostojnosti.

Takva politička baza više nije uništiva sa strane oligarhije, a njezin nešto dugotrajniji, no što je ključno, otporniji proces društvene afirmacije u jednom trenutku vjerojatno će postići potencijal da postane superiorna u svim ostalim aspektima prema današnjim političarima, predstavnicima oligarhije u koje prema rezultatima i izlaskom na izbore, javnost nema nužnog povjerenja.

Oligarhija koju prije svega manjak političkog pluralizma održava na životu, uspostava nove društvene snage utemeljene na informiranoj internet javnosti, ovakav razvoj događaja može jedino pratiti, do trenutka opće političke transformacije utemeljene na informiranoj i participativnoj javnosti, što predstavlja bit stvarne demokracije i temeljnih ideala jednakosti, slobode i opće društvene solidarnosti.