- Tako to radi HDZ
- Zašto HDZ mora otići
- Okrugli stol o gospodarstvu (pogled ispod stola)
- „Idemo dalje“, ali bez HDZ-a
- Alkar Ive Sanader opet - u ništa!
- Smutljivci, mutikaše, prodane duše
- Magla svuda, magla oko nas
- Je li „hanhan“ krivo shvaćen? - Ili o neprincipijelnoj koaliciji!
- Ruža - Trogirski recept za lokalne izbore
- Odgovor Frederiku
Registrirajte se!!!
Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prijava korisnika
Novi dnevnici
Popularni sadržaji
Današnji:
- Laž o I partizanskom odredu
- Milanović: Bandić puno radi i ima puno rezultata
- Svoj na svome, o nacionalizmu i nacionalnim kategorijama
- USTAŠKI POKRET PO SVOJIM NAČELIMA NIJE BIO FAŠISTIČKI?
- Daj mi majko iglicu i kanticu droge...
- Ruža - Trogirski recept za lokalne izbore
- Kažu da u Hrvatskoj fali informatičara! Ozbiljno ;-) !!??
- Javni poziv - upis u bazu PoliWiki
- Izbori u SAD - Hillary pomaži ako boga znaš
- Anonimne dojave
Upravo pročitano:
- Poraz tužitelja: Radić nevin, Šljivančanin kriv po jednoj, a Mrkšić po tri točke optužnice
- Maršal Tito i njegov trg
- Hrvatska osigurala stolac u Vijeću sigurnosti
- Udruženi protekcionistički poduhvat
- Stoiber – nicht willkommene Person
- Afera Brodosplit: Za razliku od afere Maestro zbog očite krađe u splitskom šveru (još) nitko ne sjedi u zatvoru
- Kako poboljšati zakonodavno-pravosudni sistem u Hrvatskoj?
- Zagreb 2009.
- Ajme i kuku
- Sram ih bilo
Barba iz Amerike
Sri, 17/10/2007 - 01:03 — Robert Hirc
Ovaj naslov, osim želje da privuče Vašu pažnju, nažalost nema puno veze s evergreenom iz '75. On tek podsjeća na vrijeme od prije petnaestak godina kad su u Hrvatsku iz prekomorskih i zapadnoeuropskih zemalja došli razni pizza majstori i vlasnici Agram grillova na rubnim područjima velikih gradova.
Nemam ništa protiv svakog časnog posla. No ovi naši „majstori" donijeli su sa sobom i nametnuli nam negrađanski svjetonazor i trebalo nam je dobrih 15 godina da se izborimo da Hrvatska doista postane građanska zemlja i da svi vrlo dobro poznati HNS-ovi stavovi postanu općeprihvaćeni. Konačno smo umjesto o velikim nacionalnim temama počeli razmišljati o tome kako ćemo živjeti i mi i naša djeca. Danas su dominantne teme bolji životni standard, pravna država, visoke plaće i mirovine koje su zasnovane na novostvorenim vrijednostima a ne na rasprodaji obiteljskog srebra, zaštita radnika koji su potpuno obespravljeni u divljem kapitalizmu na hrvatski način, jednake šanse za uspjeh u svim hrvatskih krajevima...
Dijaspora je veliko hrvatsko blago. Nedavno sam upoznao jednu uglednu novinarku, gradišćansku Hrvaticu koja cijeli život živi u zapadnoj Mađarskoj ili kako naši Gradišćanci kažu - u Ugarskoj. Jako me zaintrigralo kako živi naša manjina u Mađarskoj. Iskreno, malo sam znao o njima, ali sam puno naučio. Većina ljudi u Hrvatskoj misli da Gradišćanski Hrvati žive samo u Austriji. I tako - ja političar, ona novinarka i brzo smo gotovo svakodnevno počeli razmjenjivati misli o tome kako izgleda Hrvatska i kakva bi trebala biti u budućnosti, njenim pogledom iz Ugarske i mojim ovdje, iz Zagreba.
Ona voli Hrvatsku, idealizira ju, ali sama priznaje da, iako novinarka, malo zna o tome tko je tko u hrvatskoj politici, a još manje o našim problemima i kako živimo. Njeni životni problemi su u Ugarskoj i ljuta je na njihove vladajuće garniture za koje kaže da loše vode zemlju.
Upravo se tu krije poanta ove priče: građani Hrvatske koji žive u Hrvatskoj i dijele sudbinu ove zemlje imaju pravo, obvezu i odgovornost određivati kakva će ta naša sudbina biti. Oni moraju preuzeti odgovornost za našu budućnost. Hrvati koji žive izvan matične domovine, kao što ovaj ugarski slučaj i potvrđuje, moraju kreirati budućnost zemalja u kojima žive, jer dijele njihovu sudbinu. Trebaju li o hrvatskom proračunu glasovati i oni koji plaćaj porez u nekim drugim zemljama? To nema nikakvog smisla.
No, nije ovdje riječ samo o tome hoće li dijaspora utjecati na to kako će se trošiti novac iz hrvatskog proračuna. Problem će nastati kad Hrvatska raspiše referendum o pridruživanju Europskoj uniji. Kako za to treba natpolovična većina, a značajno bi se sa sudjelovanjem dijaspore povećao apsolutni broj potrebnih glasova, moglo bi nam se dogoditi da završimo pregovore, Europska unija nas prihvati, a mi vlastitom voljom ostanemo pred njenim vratima.
Kad se barba vrati iz Amerike, najbolje je ipak da se šeće cili dan po rivi, kako glasi refren iz starog Novkovićevog hita. Kako to izgleda kad se vrati i počne se baviti politikom, vidjeli smo i u slučaju kauboja Mikšića.
Ne ponovilo se!
Robert Hirc
predsjednik Središnjeg interesnog odbora za gospodarstvo HNS-a
- Robert Hirc dnevnik
- Dodaj novi komentar
-
- 486 čitanja
Navigation
Pollitika.com newsletteri
Preporučeni dnevnici
Najkomentiraniji dnevnici
Tko je online
U ovome času je 1 user i 3 guests online.
Članovi online
- hanhan
Novi članovi
- secondhand
- mondy
- Jelena Grozna
- MarioDbk
- M. Vukadin
Najaktivniji članovi
| Korisnik | Bodovi |
|---|---|
| DEMOS | 412 |
| Lion Queen | 410 |
| ap | 393 |
| Hyeronimus | 367 |
| mrak | 307 |
| Checkpoint Charlie | 255 |
| poveznik | 234 |
| gale | 229 |
| Zoran Oštrić | 218 |
| leddevet | 204 |
RSS izvor
Komentari
Sa hrvatskim građanskim
Sa hrvatskim građanskim snagama je malo složenija situacija nego što izgleda.
Na primjer:
- one su potpuno nespremne oko toga šta bi sa svojim središtem Donjim gradom u Zagrebu. Ne samo s tim nego i sa Zagrebom, Splitom a usudio bih se reći i Varaždinom, Dubrovnikom ... Impresivna parada tipa bavimo se Bandićem i raznim prikriva pogled na tu činjenicu. Ne samo da građanske snage nemaju pojma šta bi s tim što je takvo kakvo je tu enormni broj desetljeća, nego ih boli kofer što o tome pojma nemaju niti veoma brojne i raznovrsne stručne i akademske snage, kroz brojna desetljeća za to financirane i postavljene na složene visoke pozicije;
- prethodno je uvod za činjenicu da se te građanske snage ne vide sebe i svoje dvorište a bave se nečim drugim. O tome drugome imaju veoma impresivna mišljenja i rezultate bavljenja, domaća, svjetska i nadsvjestska.
Prethodno otvara put za pitanje da li su to uopće građanske snage, jer je prethodno karakteristika malograđanskih snaga. Ako i malograđanske snage uzmemo kao građanske, kakve su to snage, otkud dolaze i kako su se formirale. Da se ne bi iscrpljivali onim što znamo, skrenimo malo pažnju na sličnost raznovrsnih snaga – sve su jako sposobne, sve znaju, nevjerojatno su snalažljive, teže svjestkim stvarima i pojavama itd, sve naj. Karikirano, to sve naznačava izvjesne probleme sa tim snagama, zvale se one građanske ili drukčije.
Radi praktičnosti je najkorisnije je suziti se na problem praktičnosti, šta sa tim snagama – sve znaju i mogu a jako puno toga vidimo da se ne zna i ne može, iz nekog čudnog razloga gomilamo dugove, ponavljamo priče itd.
Možda bi slučaj Mikšić malo pomogao u rješavanju te enigme da je uspio, možda bi bio katalizator (pospješivač) bolje slike hrvatskih građanskih snaga. Da Horvatinčić nije prošao takve škole kakve je prošao i da nije krenuo furiozno, tko bi koga mogao uvjeriti da tako impresivne strukture nemaju pojma šta bi sa Donjim gradom, da misle tako kako misle ... pa na to se ni sada nakon takvih bura slabo obraća pažnja, pažnja je samo na Horvatinčiću.
Pitanja - tko je kada zadnji put čuo nešto ozbiljno o razvoju gradova, čak o razvoju Hravatske, o tome kako se planiraju veliki projekti i gdje se nalaze o tome podaci, kako se o tome odlučuje, kako se upravlja, šta su to struke zbilja, kakva je uloga politike i političke vlasti ... ?
Paralela - u Hravatskoj nema ne samo sela nego i zadnje zabiti gdje se o tome ne samo raspravlja nego i ozbiljno bavi. Još ozbiljnije - malo obratiti pažnju na dostupne izvore o Zagrebu pred II svjetski rat i za Holjevca, da se stekne dojam kako se je to radilo nekad, što sigurno izaziva dojam da smo ipak malo previše u maostičkim građanskim procesima, da kulturna revolucija ipak predugo traje.
pitanje mikšića neće biti
pitanje mikšića neće biti riješeno rješenjem pitanja glasanja dijaspore
svaki hrvatski građanin ima pravo ne samo birati nego i biti biran i to pravo mikšiću nitko ne može uzeti ako je rođen ovdje i ima naše državljanstvo
Vau, meni se je osporavalo
Vau, meni se je osporavalo pravo glasa na ovim stranicama.
da budem jasan, nemam ja
da budem jasan, nemam ja ništa protiv glasanja hrvatskih građana koji žive izvan hrvatske (a koliko razumijem nema niti milanović), fora je samo u tome da smatram da način na koji se oni trenutno izabiru nije dobar
dijaspora bi trebala imati fiksni broj zastupnika (recimo 1 ili 2) a koji bi se birali jednako kao i kandidati unutar hrvatske
a kada smo već kod toga naš izborni sustav nije primjeren veličini naše države i treba ga mijenjati na nešto što će kvalitetnije odražavati stavove birača jer to sada nije slučaj
Probal bum i ja bit malo
Probal bum i ja bit malo jasniji, pravo glasa su mi osporavali među ostalima ti i drlesar, makar sam svoj cjeli život bil samo Hrvatski državljan, jel sam za vrjeme jugoslavije imal to državljanstvo. Kak je Hrvatska bila u federaciji te zajednice i u papirima je pisalo da sam po državljanstvu jugoslaven a po nacionalnosti Hrvat. Imam i osobnu kartu koju sam dobil s 16 godina, i tam sve piše.
Nakon 1974. uvedeno je
Nakon 1974. uvedeno je republičko državljanstvo, tako da smo svi bili državljani neke republike (one u kojoj su nam roditelji bili 1947. mislim) i Jugoslavije, što znači da je netko bio državljanin Hrvatske i Jugoslavije. Vjerojatno su ti roditelji bili te neke godine u nekoj drugoj bivšoj republici pa ih je tamo zatekao popis i tamo su upisani u knjigu državljana, pa si zato imao problema.
Što se tiče prava glasa dijaspore i "dijaspore" nije pošteno da biraju predstavnike vlasti i ovdje gdje ne žive i u zemlji gdje žive. Moraju se gdje će birati vlast. Naravno, kako smo mi dužni potpomagati svoje sunarodnjake koji žive u drugim zemljama, oni moraju imati predstavnike u hrvatskoj, pa tako i u Saboru, ali ne predstavnike s pravom glasa, nego one koji bi sjedili u nekom odboru za suradnju s našim dislociranim sunarodnjacima i preko kojeg bi oni ukazivali na svoje probleme i načine na koji način im mi možemo pomoći. Nipošto ne smiju imati pravo utjecati na izbor vlasti u Hrvatskoj, kao ni na to koji i kakvi će se zakoni primjenjivati u Republici Hrvatskoj, jer neće snositi posljedice svojeg izbora.
Probal ti bum na hrvatskom
Probal ti bum na hrvatskom to još jedamput napisat, isto i za mraka, jel te je tak fino ocjenil. Ak nebute razmeli mi javite.
Moji preci su ili iz okoline zagreba ili direktno iz Zagreba. Svi rođeni u radijusu od trge Bana Jelačića 30km.
Mislim da je to jasno.
I mama i tata su rođeni u Zagrebu.
1947 su bili u Zagrebu, to ti je u Hrvatskoj ak nisi znal. Mislim da je još i sad.
Onda sam ja rođen u Zagrebu u Petrovoj bolnici.
Od kad pamtim za sebe se je u formularima ispisivalo nacionalnost i državljanstvo.
Primjer, kod upisa u školu.
S 16 sam dobil prvu osobnu kartu i to je bilo 1962 godine. Tam fino piše,
Nacionalnost: Hrvat
Državljanstvo: jugoslaven
Dobil sam putovnicu u doba kad su neki iz drugih država ( koji su danas največi Hrvati) još kleli Hrvate radi raspada jugoslavije.
Moja djeca imaju od rođenja hrvatsko državljanstvo i nisu imali ni jedno drugo. Govoriju tečno hrvatski s malim felerima koji su normalni jel se u jednoj obitelji ne upotrebljavaju sve rječi i pogotovo ne u svim padežima.
I ja sam rođen u Zagrebu,
I ja sam rođen u Zagrebu, majka nedaleko od Zagreba, a otac nekih 200 km od Zagreba. Jasno je da se u Jugoslaviji važnijim (ili kak su to Srbi rado govorili: starijim) Jugoslavensko državljanstvo, ali nakon 1974. su doista postojala republička državljanstva kao, nazovimo to tako, podpodjela. Tako je svatko bio državljanin neke republike i Jugoslavije. Uvijek se sjetim priče jednog kolege koji je do rata bio u JNA kako je njegov kolega Makedonac početkom demokratskih promjena tražio upis u knjigu hrvatskih državljana što se onda dalo lako napraviti. Time se osigurao da nema problema kod dobije hrvatsko državljanstvo nakon raspada države (vjerojatno je predosjećao što će se dogoditi). Njegovi kolege su se čudili što će mu to, a on je rekao: "Nek bude, ne smeta."
Ne znam koje su prirode bili tvoji problemi oko prava glasa, vjerojatno si to negdje nekom prije objasnio, ali netko je negdje možda nekog vraga pobrkao, pa je to možda razlog.
No ovi naši „majstori"
No ovi naši „majstori" donijeli su sa sobom i nametnuli nam negrađanski svjetonazor...
Ovo je bilo prilično negrađanski od strane autora članka.
No ovi naši „majstori"
No ovi naši „majstori" donijeli su sa sobom i nametnuli nam negrađanski svjetonazor i trebalo nam je dobrih 15 godina da se izborimo da Hrvatska doista postane građanska zemlja i da svi vrlo dobro poznati HNS-ovi stavovi postanu općeprihvaćeni. nista se nije dogodilo nego su se neki, a poglavito HNS prikrpili za "gradanski svjetonazor". Kakav je taj svjetonazor uvjerimo se svako malo kada dobijete mrvicu vlasti i prostora. Upravo zudnja za gradanskim najbolje definira provincijalizam i malogradanstinu. Gledam ja izvana sastanke jedne HNSove podruznice kojih je sada sve cesce. Kako to parkira bahato i obijesno na metar dva do ulaznih vrata, a gdje je inace zabranjeno, nece pjeske ni malo. Katastrofa.
Trebaju li o hrvatskom proračunu glasovati i oni koji plaćaj porez u nekim drugim zemljama? To nema nikakvog smisla.
Npr Zorislav iz Transparency-a Zoki veci dio prihoda ostvari iz inozemstva gdje i placa porez, a kod nas jos dobije poreznu olaksicu. Sta bi on morao svoj glas staviti na dispoziciju. Jel to to?
Sto sa Srbima pobjeglim iz Hrvatske koji sada imaju pravo glasa, a jos se kakti nisu povratili? Ovakvo zalaganje ostviti ce ih bez glasa ili ne? Pritisak ce doci ako hoce?
Mora da vi i vaši imate
Mora da vi i vaši imate mnogo putra na glavi kad se bojite bezazlenog Zorislava Petrovića iz TI. Mogu vas umiriti: on ne plaća nikakav porez u inozemstvu. Porez na njegovu plaću plaća se u Hrvatskoj.
Ma nemojte se srditi Zoki je
Ma nemojte se srditi Zoki je bezazleno i objavio svoju poreznu karticu iz koje se vidi da placa porez i u inozemstvu (cca 12000 kn), a dio u tuzemstvu (cca 9000 kn). U svakom slucaju ovdje ga prijavljuje i dobiva povrat za preplaceni dio (cca 3000kn). Ne znam kako Vi garanitrate da ne kad je to tako prijavljeno (2005).
Meni je Zorislav poznat iz doma na Cvjetnom i simpa mi je on kao takav i doista mislim da je dobrodusan, cak rijetko.
Medutim meni je stvar poznata s malo druge strane pa je se samo doticem.
Onoga dana kad je Bechtelu domaca gradevinska krema i operativa dala kosaricu odjednom je skocila korumpiranost i netransparentnost. Svaka cast nasima, bio je to vrlo hrabar potez i nezgodno vrijeme. Danas uzivamo blagodati toga bez obzira kako nas stavljaju po ljestvicama.
Naravno da je Bechtel u samom uzem vodstvu TI, naravno i jos neke firmice od cca par sto milijardi dolara.
Zoki je tu kotacic - bezazlen.
Viditi http://www.transparency-usa.org/intro.html
Nase korupcije ima i strasna je, ljudi bi pali na dupe da makar i mrvicu znaju, medutim ovo sve nije upriliceno da se tu stvar rijesi vec da se koruptivni interesi ovih mastodonata kanaliziraju i legaliziraju globalno.
Zato i smatram da je to pogresan nacin borbe. Kod nas to treba zesce zahvatit, a ne tolerirat kao kod eto i najgradanskije stranke (vidi pod Cacic, sukob interesa, ...) od svih stranaka.
Pronicljivo !
Pronicljivo !
Ako vas zanimaju novinarke,
Ako vas zanimaju novinarke, to je u redu. Ali ako vas zanima dijaspora, imate odličnu knjigu Vece Holjevca (simpatični otac antipatične političarke i dugogodišnji zagrebački gradonačelnik) "Hrvati izvan domovine" koja je izašla negdje koncem 60-tih/početkom 70-tih u kojoj je vrlo precizno obrađen svaki ma kako mali dio iseljenih Hrvata. Inače, za nas starije, pogotovo nas koji smo studirali u Beču to da Gradiščanci žive i u Madžarskoj doista nije ništa novo.
Gospodine
Gospodine Cerovac,
zahvaljujem Vam na sugestiji. Pokušat ću pronaći tu knjigu.
S ovim što ste napisali u zagradi se potpuno slažem. Nije istina da jabuka uvijek padne u blizini stabla.
Vjerujem da Vi ovo znate, no možda nekog drugog zanima:
Hrvati se u Madžarskoj oduvijek smatraju lojalnim građanima, lojalnijim od najvećih Mađara,
jer su Trianonskom pogodbom glasali za Mađarsku, a ne da pripadaju Austriji, 1921.
godine. Zbog toga se naši Hrvati smatraju najvjernijima građanima, a Petrovo Selo je dobilo i titulu
"najvjernije selo" - Communitas Fidelissima.
"Ugarski" Hrvati čuvaju uspomene na bana Ivana Mažuranića, hrvatskog pjesnika i političara, iako on za vrijeme svog studija u Szombathleyu (Ugarsko Gradišće) 1834-1835. nije došao u značajniji kontakt s Gradišćanskim Hrvatima.
Možemo još dodati da
Možemo još dodati da Hrvati u Madžarskoj imaju svoju gimnaziju, pa brojna kulturna društva itd. A u Domovinskom ratu prihvatili su i pomagali brojne izbjeglice iz Istočne Slavonije.