Tagovi

Bankrot države je široko prihva?en nacionalni projekt

Vidim da se opet spomenula privatizacija kao uzrok naših nevolja i mizerije. Naravno, radi se o prozirnom alibiju za sveukupni nerad i nacionalnu neuspješnost. Propadamo zbog suprotne stvari: ogromnih troškova države, petljanja politi?ara u gospodarstvo i zbog posljedi?noga stvaranje države nerada.
Od te strašne privatizacije je prošlo 15-18 godina, što odgovara razdoblju od 1945. do 1960.-63. U toliko dugom periodu cijela se Europa digla iz ruševina do solidnoga standarda, a mi još kukamo kako nam je sada loše jer je prije toliko godina propala Prvomajska, ili kako su se ve? zvale te firme...

Narod i trošenje novaca
U 2009-oj godini bilo je panike ho?e li se država izvu?i, ho?e li mo?i ispla?ivati penzije ili ?e se sve prepustiti MMF-u. Panika je popustila i nastavlja se po starom: prora?un je sli?an lanjskome. Mogao je biti malo ve?i ili malo manji, ali samo simboli?no. Malo manji zna?io bi poruku “štedimo barem malo”, ali odabrana je poruka “trošimo uvijek više, barem malo više”.
Po meni, najvažnije je ovo: politi?ari nisu sami krivi za produženi marš u propast, trošenjem i zaduživanjem. Bira?i u cjelini, “narod” tako želi. Nikada nije želio manje troškove države, nije želio ?uti rije? “štednja”. Izabrani predstavnici nisu razo?arali: država troši maksimalno, strašna rije? štednja nije spomenuta do ove krize.
Kada je prvi put spomenuto “stezanje remena”, narod je bio ogor?en. Kada je Vlada krajem 2008. shvatila da novaca nema i prvi put je spomenuta štednja na boži?nicama i domjencima, Sanader je sa svih strana optužen da je Hrvatima “ukrao Boži?”.
Ljudi su potegli najja?e oružje i govorili kako ih to podsje?a na štednju i stabilizaciju iz doba bivše države. Imali su pravo, u demokraciji ni jedna stranka nije se usudila predložiti nekakvu štednju, to je nepopularno, ne donosi glasove.
U svojoj politi?koj zrelosti, gra?anin ne može vjerovati kako državi može ponestati novaca. Ako se ipak probiju do te teške spoznaje, bira?i su najiskrenije uvjereni da prora?un (120 milijardi kn) može najviše uštedjeti na pla?ama (0,08 mrd. kn) i penzijama (0,06 mrd. kn) saborskih zastupnika.

Stranke i trošenje novaca
U demokraciji, ako vlast griješi, oporba ima suprotno rješenje i tu?e vladaju?e na tom pitanju. Ali, u Hrvatskoj, oko glavnoga problema, državne potrošnje, vlada konsenzus. Alternativna vlast donijela je ?etiri državna prora?una. Ali na grafikonu iznosa prora?una kroz zadnjih 10 godina to se ne vidi.
Prora?un je ravna uzlazna crta.
Predizborne kampanje ne zadržavaju se na ekonomiji nego skre?u na vjeronauk, ustaše i partizane. Ali ne zbog nekakvih spinova, skretanja pažnje sa glavnih problema. Nema rasprave zato jer oko glavnoga problema vlada suglasje: nema rezanja državnih rashoda, nema rastere?enja stvarne ekonomije. Da je državno investiranje motor gospodarskoga rasta postala je službena politika.
HSS pritiš?e prora?un zahtjevima za poticaje. Jur?i?ev program 2007. predvi?ao je još više državne intervencije, reindustrijalizaciju uz državne investicije i osnivanja novih agencija, institucija. SDP nikada nije bio protiv rasipanja. Navodno ?e dobiti slijede?e izbore, ali opet zato jer su drugi sve upropastili, a ne zato jer su se usprotivili razlozima propasti. Zato je i oporba moralni dioni?ar ove katastrofe.
Ne treba odlaziti toliko u prošlost za ocjenu odnosa stranaka prema potrošnji. U svibnju su bili lokalni izbori. Županije, gradovi i op?ine prikupljaju i troše neke novce. Te novce uzimaju od gra?ana putem prireza. Nisam ?uo da je neki kandidat najavio manju potrošnju, smanjenje prireza, rastere?enje zaposlenih i firmi. Bio se na tim izborima pojavio neki koji je rekao „glasajte za mene, bi?e mi bolje, a vama isto.“
Ali od stotina tih lokalnih kandidata da netko predloži štednju, na takvoga ?udaka još ?emo po?ekati.
Naravno, sve te samouprave imaju neke svoje „projekte“ i „programe“ koji nešto koštaju. Ostaviti firmama i gra?anima zara?ene novce, jedino taj program nema nitko, ni na jednoj razini vlasti.
Ali opet ponavljam, ovdje se radi o borbi za naklonost bira?a, ljudi u trošenju novaca vide napredak, a politi?ke stranke i kandidati na izborima rado im izlaze u susret. Gradnja rukometnih dvorana bila je vrhunac toga ludila bacanja novaca, ali ne sje?am se kako je itko ustao protiv toga, ni gra?ani, ni oporba.

Ve?ina siše
Ima više razloga zašto ?e Hrvatska stalno biti na rubu bankrota, bez obzira na svjetsku krizu ili oporavak. Glavni razlog je vrlo jednostavan.
Ve?ina bira?a siše iz prora?una, a manjina ga puni. Penzije ovise o upla?ivanim doprinosima, ali još više o tome kako se dižu ruke u Saboru. Seljaci su nekada bili neprijatelji kao ho?eš-ne?eš privatnici, a evo sada i njih u ulozi državnih službenika. Zaposlenih u državnim firmama ima više nego bi bilo održivo. Tko god se sklonio od tržišta nema nikakvoga razloga glasati za nekakve štednje, neka rastere?enja privatnoga biznisa.
Umirovljenici ne?e glasati za manje mirovine, seljaci ne?e glasati za manje poticaje, zaposlenici na budžetu i njihovi sindikati ne?e prihvatiti manje pla?e. A nabrojene kategorije ?ine ve?inu glasa?a.
U godinama kada više nema za svih, kategorije sisatelja uzdaju se u svoje uvježbane vještine iznude, licitiraju socijalni mir, a vlast povla?uje dokle god može pove?avati poreze ili se zaduživati.
Kada broj onih koji primaju prije?e broj onih koji upla?uju i ako se svi bira?i ponašaju razumno, država pouzdano ide u bankrot. Razuvjerite me, bilo bi mi drago.

Perspektive su loše
Prosje?ni stanovnik ima oko 40 godina, prosje?ni glasa? oko 50. Takvo ?e bira?ko tijelo glasati više za sigurnost, socijalu i dosadašnje truljenje nego za nekakve promjene u smjeru natjecanja, tržišne ekonomije, privatne inicijative.
Butkovi? je nešto pisao o „aspiracijskom društvu“, sloju gra?ana koji želi više raditi i više imati, koji ne želi da ih država vodi za ruku. Postotak takvih u ukupnoj populaciji može, me?utim, podijeliti sa tri kad iza?e iz svoje firme i još jednom podijeliti sa tri kad iza?e iz Zagreba.
Nekada, u nekim firmama u Splitu radili su i slijepi. Bili su telefonisti na centralama i sli?no.
Danas, kod nas, ne rade ni bolesni ni zdravi.
Danas netko sa 24 godina odlazi prvi dan na posao. Do dana kada ga sa 65 isprate u penziju sa ru?nim satom, od svoga prvoga do posljednjega dana na poslu, uzdržavat ?e nekog pojedinca od ekipe “45 godina, umirovljenik” koje gledamo na kvizovima.

Mediji i trošenje
Kada je rije? o nesmiljenome trošenju novaca zadnjih godina, mediji nikada nisu ostvarili svoju ulogu kontrole vlasti. Jasno je bilo kako ?e se najviše krasti tamo gdje država dijeli najve?e poslove. O cijenama auto-cesta ?uli smo samo procjene oporbe. Usporedbe cijena po kilometru nikada nismo ?itali kada su se radovi ugovarali. Na kraju je otkrivena afera bojanja tunela teška 22 milijuna kuna. U cestogradnji je potrošeno zadnjih deset godina oko 40.000 milijuna kuna, pa ako je ta afera jedina, ovo je jedna solidno poštena država.

Mediji i nerad
Ali, ovdje, kod uloge medija treba oti?i dalje od problema državne potrošnje. ?itava atmosfera je neradni?ka. Cijelo društvo želi socijalu i zbrinjavanje više nego natjecanje i rad. Kao i u ratu, mediji ne?e postavljati nezgodna pitanja, ako nisu popularna. Mediji su se pridružili socijalisti?koj narodnoj žalosti zbog privatizacije državnih banaka (koje su “iznijele teret” privatizacije devedesetih). Tek su se zadnjih pola godine uhvatili afera, ali ne daj Bože da bi koji veliki medij zaklju?io kako bi mu?ke u HŽ-u ili Podravci bile nemogu?e u privatnim firmama.
Podigla se bura zbog “crvenoga socijalizma” za vrijeme predsjedni?ke kampanje. Ali, kod nas, još gora psovka jekapitalizam. Rije? “tržište” nije bila bauk od negdje 1988 do 1993. Od liberalizacije za mala privatna poduze?a krajem osamdesetih, pa do propasti privatizacije u prvim godinama devedesetih. A onda smo se vratili na po?etak.
Država je uvjerljivo najpoželjniji poslodavac, iako nudi šugave pla?e. Državno vlasništvo evidentno je izvor nerada, politi?kih mu?ki i zloupotreba. Ali, za narod postoje i ružnije stvari: privatizacija, preuzimanje od stranih vlasnika.
Predsjedni?ki kandidati govorilii su o svemu i sva?emu. Nisu baš spominjali “kontroverzne” izraze “privatna inicijativa” ilii “tržište”.
Mediji su glavni krivci za ovakvu atmosferu . Glavnome neprijatelju dali su odgovaraju?e demoniziraju?e ime: tržišna ekonomija postala je “divlji kapitalizam”.

Mediji i neodgovornost gra?ana
Mediji i politi?ari povla?uju ljudima koji o?ekuju da ih država vodi za ruku od kolijevke do prijevremene mirovine. Nekidan se u TV emisiju javila žena koja sada radi pola radnoga vremena jer firma nema posla kao prije. Ona otpla?uje kredite i pita politi?are i ekonomiste šta sad. Logika bi rekla kako gospo?a treba na?i novi posao ili nešto honorarno za nadoknaditi pola pla?e. To je logi?an odgovor i ujedno jedini kojega ne?e dobiti od politi?ara. Prije bih o?ekivao politi?arev prijedlog da država otpla?uje dio kredita onima koji nisu voljeli tipkati po kalkulatoru.
Iskreno, država bi se mogla itekako solidarizirati, identificirati sa budalašem koji je ispeglao sve kartice do dozvoljenoga minusa i uzima kredite za koje nema ideje kako ?e ih vratiti.
Pred bankotiranim firmama ista stvar: od onih koji se žale kako imaju kredite do onih koji se hvale da u toj firmi rade cijeli radni vijek. Firma propada ve? barem pet godina ali ni jedan novinar ne pita jeste li pokušali na?i novi posao. To bi bilo neukusno i “kapitalisti?ko” pitanje. Tko je blizu 40 godina starosti ne vjeruje da ?e ikada više na?i neki novi posao. A teoretski, u mirovinu se ide sa 65.

Europa i nedostatak entuzijazma
Protukapitalisti?ka atmosfera, kult nerada, kult državnoga trošenja i državnoga vlasništva, kult prijevremene mirovine nisu baš prava podloga za prihva?anje “slobodnoga kolanja roba i usluga” i drugih fraza koje su mamac Europske unije za nove ?lanice i gra?ane. Ne vidim u ovoj atmosferi koja bi interakcija sa EU bila privla?na današnjem bira?u.
Možda direktno primanje uplata nekoga iznosa na teku?i ra?un, bez suvišnih zašto.
Dosta sam puta ?uo kako ?e hrvatski radnici raditi sve lošije i lošije poslove kada u?emo u EU. Nesposobnost i nekonkurentnost hrvatskoga radnika prori?u euroskeptici, pretežno analiti?ari desnije orijentacije, da ne kažem nacionalisti?ke. ?udni nacionalisti, ovdje se o?ito nacionalni ponos ne povezuje sa sposobnoš?u rada, sa marljivoš?u i poduzetnoš?u ljudi.
Ima jedna stvar koja bi se mogla povezati sa nacionalnim ponosom, ali ta se ne spominje. Generacije prije naših i današnje generacije u Hrvatskoj radile su i rade za pla?e nekoliko puta manje od onih u staroj Europi, za najmanje istu pamet i isti trud. Ali nitko se ne osje?a loše zbog toga. Prihva?amo za normalno da naš radnik zara?uje kao tamošnji šegrt, da njihova blagajnica prima koliko naš profesor, a naš kirurg kao njihov ?inovnik. Nitko Europsku uniju ne spominje kao motiv da ?emo, u istoj uniji i rade?i pod istim uvjetima, u po?etku pomo?u jeftinijega rada, susti?i i presti?i one koji su ispred nas.
Po svemu što sam prije napisao, nikakva volja za nekim takvim natjecanjem ne dolazi u obzir.
Pitanje ovoga teksta je: ako oni koji ne rade odlu?uju koliko ?e ostaviti onima koji rade, ako nema inicijative, volje za natjecanjem, za radom, kako ?emo izbje? propast?

Komentari

Vidim da se opet spomenula

Vidim da se opet spomenula privatizacija kao uzrok naših nevolja i mizerije. (...) Propadamo zbog suprotne stvari: ogromnih troškova države, petljanja političara u gospodarstvo i zbog posljedičnoga stvaranje države nerada.
Zašto misliš da je to "suprotno"? Stvari su povezane, naime privatizacija, koja je proizvela aktualne privatne vlasnike, bila je radikalno "petljanje politike u gospodarstvo". Ti su vlasnici to postali bez rada, na osnovu političke moći i veza, i taj odnos se nastavlja.

Marx je rekao da je država kolektivni organ vladajuće klase. To više ne vrijedi u demokratskim kapitalističkim državama od uvođenja općeg prava glasa i pojave masovnih radničkih stranaka, ali kod nas vrijedi gotovo potpuno! Država je sebi stvorilia vladajuću klasu. :( Naravno, unutar nje (vladajuće klase= stvaraju se frakcije.

Država je organ tržišne privrede. Vidi moj članak Živimo u kapitalizmu: istinskom, kumovskom, te Kumovi lako mijenjaju boje. "Kumovi" (cronies) postoje svuda u neoliberalnoj privredi, korištenje političkih veza je jedan od metoda da se na tržištu uspije, a kod nas je taj fenomen prisutan u znatno većoj mjeri, nego ranije. Sada smo u procesu preobrazbe, ali još nije sigurno, u kojem će se smijeru ona odvijati.

ne daj Bože da bi koji veliki medij zaključio kako bi mućke u HŽ-u ili Podravci bile nemoguće u privatnim firmama.
Itekako su moguće. Nisi čuo za Kennetha Laya, Bernarda Madoffa itd.? To su "kumovi".

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Marx je rekao da je

Marx je rekao da je država kolektivni organ vladajuće klase.

Ne znam nista o kolektivnim organima, ali ako se spoji i prihefta 10 mozgova u upravi nekog poduzeca, onda je najveci domet upravljanja onaj najveci IQ koji ima jedan od priheftanih.To se ne da zbrajati.
U zadnjih 200 godina od kad imamo razne izume znamo i njihove POJEDINE tvorce.

Kennetha Laya, Bernarda Madoffa itd.

SAD imaju preko 1600 banaka i financijskih institucija.Ova 2 od kojih je jedan ex direktor Enrona su 0,1% lopova za koje se pouzdano zna,
Jedna druga mala balkanska drzavica je upropastila 97% vlastitog bankarstva, jos ni 1% nikad nece odgovarati kao npr. gore somenuti Madoff i taj Lay ( ako se nije ubio....).
Zakljucak?
U Cudotvornim Drzavama Amerike, se moze svasta laprdati, ali se ne smije krasti.Ovdje se ne moze svasta laprdati ali se moze krasti, ako si dio KP koji sad glumi demokratske stranke.
Da se Gates rodio u samoupravljanju sad bi bio na 5-6000 kuna u nekoj radionici.
Srecom nije i nagomilao je hrpu para na korist milijuna siromasne djece.

DAVOS-Bill Gates promises $10 billion for vaccines
29 Jan 2010 13:00:55 GMTSource: Reuters
* Money will help roll-out of new diarrhoea, pneumonia shots
* Don't divert health funds to climate work -Gates
DAVOS, Switzerland, Jan 29 (Reuters) - Bill and Melinda Gates said on Friday they would spend $10 billion over the next decade to develop and deliver vaccines, an increased commitment that reflects progress in the pipeline of products for immunising children in the developing world.
Over the past 10 years, the Microsoft co-founder's charity has committed $4.5 billion to vaccines and has been instrumental in establishing the GAVI alliance, a public-private partnership that channels money for vaccines in poor countries.
By increasing immunisation coverage in developing countries to 90 percent, it should be possible to prevent the deaths of 7.6 million children under five between 2010 and 2019, Gates told reporters at the World Economic Forum.

Sto je u ovome gore lose?

Gates je dakle u prilici financirati milijune potrebitih za razliku od Engelsa koji je financirao bitangu Marxa, koja je nastancala 14 djece i iz zahvalanosti za to redovito mlatio zenu, mrzio Slavene kao rasu i egzisitrao kloneci se svakog konkretnog rada.

Tko je glasao

G-news, redovito mlatio

G-news,

redovito mlatio zenu, mrzio Slavene kao rasu i egzisitrao kloneci se svakog konkretnog rada.

Zaboravil si spomenut njegov antisemitizam.

Tko je glasao

@G-news: Ne znam nista o

@G-news:
Ne znam nista o kolektivnim organima, ali ako se spoji i prihefta 10 mozgova u upravi nekog poduzeca, onda je najveci domet upravljanja onaj najveci IQ koji ima jedan od priheftanih.To se ne da zbrajati.
Na kratkom kursu o osnovama ekonomije, koji si pohađao, nisu vas učili o timskom radu? :)

No, "organ" o kojem je u prthodnom citatu riječ, svakako nije mozak. :((

Ono o Marxovih 14 djece si valjda isto čuo na onom ubrzanom kursu. :) Meni je poznato sedam - šest je rodila njegova supruga (troje umrlo u ranom djetinjstvu, prosjek za ono doba), jedno njegova služavka... Imaš neku poveznicu za preostalih sedam?

Tito je također navodno naštancao 15-ak nezakonite djece, sve sinova. :)

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Na kratkom kursu o

Na kratkom kursu o osnovama ekonomije, koji si pohađao, nisu vas učili o timskom radu? :)
No, "organ" o kojem je u prethodnom citatu riječ, svakako nije mozak. :((
Ono o Marxovih 14 djece si valjda isto čuo na onom ubrzanom kursu. :) Meni je poznato sedam - šest je rodila njegova supruga (troje umrlo u ranom djetinjstvu, prosjek za ono doba), jedno njegova služavka... Imaš neku poveznicu za preostalih sedam?

Nisam nikad bio na "kursevima", "plenumima", a ni na radnim akcijama.
Ni ORA Sava ni Brcko-Banovici.
Tako da sam zavrsio i Oxford, ovdje ne bi imalo koristi.
Nisam znao da je Tito poprcal toliko proleterki kako ti velis pa da ima 15 djece.
Znam da je 1930.ih dilal lazne putovnice za samoubojice u spanjolskom gradjanskom ratu, prerusen u pariskog dandya sa veeeelikim briljantnim prstenom.
Poslije rata se rasirio u 56 rezidencija uz pripadajuce slugane konobare...uups, pardoncek ugostiteljske radnike.
Eto vidis sto korisno covjek nauci na kursu pod nazivom " Kamasutra velikog Vodje"....
Pa nisu bez razloga Tesla, Ruzicka, Prelog i nasi znanstvenici vani ( Radman, Djikic, i jos njih 20 za koje i ne znamo) koji najvise vrijede pobjegli preko grance od kumrovacke iMtelegemcije.

Tko je glasao

@G-news: Nisam znao da je

@G-news:
Nisam znao da je Tito poprcal toliko proleterki kako ti velis pa da ima 15 djece.
Ma kakve proleterke, sinko! Taj ti je okretao grofice i buržujke, sve prima roba! :)

A bogami, bio je i solidan manager, znao je što je timski rad, iako je bio Veliki Šef! Na onom tvojem kratkom kursu osnova ekonomije sigurno su ti govorili o "leadershipu"! ;->

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Viktor Ivančić, Novosti,

Viktor Ivančić, Novosti, 10/10/2009

Tko će bandi pružiti odmor?

Ne čini li vam se kako novinari i urednici "Jutarnjeg lista" ulažu previše radnih napora u to da nam dokažu kako smo neradnici? Da malo manje rade na tome, možda bismo im i povjerovali, ali ovako je nešto teže: sit gladnome ne vjeruje, kao ni odmoran umornome. Možemo tek, uz blagodati dokolice, ispijajući kavicu sa šlagom, uživati u prizoru koji je i zabavan i imbecilan: koliko se samo vrijednih ljudi ubija od posla dramatizirajući temu nacionalne lijenosti!

Najprominentnije glasilo Europapress holdinga, praćeno ostalim korporacijskim izdanjima, već dva mjeseca vodi neku vrstu svetoga rata protiv "landranja" i parazitskog mentaliteta, i sva je prilika da će u sljedećem naletu medijska bojna zatražiti uvođenje prijekih sudova, formiranje gestapovskih patrola u proizvodnim pogonima i izricanje mjera javnoga bičevanja za one koji dobrodušnim poslodavcima ne uzvraćaju odgovarajućom količinom iscijeđenog znoja.

Još od famoznoga izvještaja Svjetske banke − točnije, njegova tendencioznog falsifikata − agilni dnevni list sipa neizmjerne količine uvreda i poduzima nesmiljenu harangu protiv ovdašnje radničke klase, koju u tim prigodama od milja naziva "Hrvatima". Odabir termina nije slučajan, jer se zapravo i radi o montaži nacionalističke šasije na motor nove podvale, naime − pokušaju da se klasni usud formulira kao nacionalna dužnost.

Ne zaslužujete da živite

"Svjetska banka razotkrila skandalozni hrvatski nerad i lijenost!" glasio je naslov na prvoj stranici s kojim je započela tabloidna proizvodnja moralne panike. Svjetska banka, naravno, nije sačinila izvještaj o mentalitetu, niti o radnim navikama, nego je, kao vjerna sluškinja krupnog kapitala, ukazala na socijalna prava koja hrvatski radnici uživaju, a prema uzusima neoliberalnog izrabljivanja takvo im što ne bi trebalo omogućiti. Ipak, "Jutarnji" se opredijelio za "kulturološki" pristup temi, s mnogo više uskličnika nego argumenata, pa je u razradi vrisnuo novi naslov: "Hrvati ne žele raditi, uživaju u povlasticama i novcu države, a imaju najveće plaće u regiji!"

Sljedećih dana uslijedili su "senzacionalni" prilozi o neradu školskih nastavnika i sveučilišnih profesora, garnirani sumnjivim statistikama, o nespremnosti radnika da zbog posla mijenjaju mjesta prebivališta, o sramotnoj navadi "Hrvata" da odbijaju bijedno plaćene poslove, premda su nadnice "najveće u regiji", o nesnosnim mukama koje trpe poslodavci jer ne mogu otpustiti nepoželjne radnike ako im ne isplate zakonom zajamčene otpremnine; Hrvatske šume i Hrvatska elektroprivreda razapete su na stup srama zbog nekoliko odmarališta gdje su njihovi radnici ljetovali po povoljnijim cijenama, umnažajući tako nezaslužene privilegije, umjesto da se spomenuta odmarališta prodaju poznatim hotelskim lancima i napune elitnom klijentelom...

Udarnički rad na prokazivanju nerada rezultirao je velikim finalem u prošlu subotu, ovaj put bez pomoći Svjetske banke, objavom da je − sada dublje udahnite − "16.700 čitatelja portala Jutarnji.hr sudjelovalo u najvećem razbijanju predrasuda ikad". To "najveće razbijanje predrasuda ikad" na naslovnici je, poput dobro centrirane pljuske, sažeto pod dvije masno otisnute riječi − "Zabluda" i "Istina". "Zabluda" je da "previše radimo, premalo se odmaramo i slabo smo plaćeni"; "Istina" je da "imamo najviše godišnjeg u Europi i najveće plaće u regiji".

Naslov unutar novina prostro se, pak, na dvije trećine duplerice, i zbog literarne ljepote, koliko god to bilo neekonomično, vrijedi ga citirati u cijelosti: "Kviz koji je srušio 10 hrvatskih mitova: Dosta je iluzija! Nismo crkveni miševi, pristojno zarađujemo, ali živimo iznad svojih mogućnosti!" Podnaslov je nešto koncizniji: "Imamo najveće plaće u regiji, a plačemo da su premale. Imamo najdulji godišnji odmor u Europi, a htjeli bismo još landrati."

Naivniji čitatelj, koji ne prezire vlastiti život, može ostati pomalo zbunjen. Misli: Zbog čega ne bismo smatrali da su nam plaće premale čak i ako su one "najveće u regiji" (a nisu)? Ili: Zašto ne bismo htjeli još "landrati" čak i ako imamo "najdulji godišnji odmor u Europi" (a nemamo)? Namjera je "Jutarnjeg lista", međutim, da se zbog toga postidimo. Još više od toga: da se ozbiljno zamislimo nad osobnim i kolektivnim moralnim ustrojstvom i razmjerima štete koju činimo napaćenoj domovini. Tko može biti toliko devijantan da želi pristojnu plaću i što duže "landranje" na godišnjem odmoru? Živite bolje nego što zaslužujete, poručuje medijska inkvizicija, odnosno − ne zaslužujete da živite.

Ideološka toljaga

"Radi se o ozbiljnom poremećaju percepcije, o velikom jazu između onog što nam se čini kako živimo i onoga kako doista živimo", veli istraživački tim u uvodnome tekstu. Zašto je taj "poremećaj percepcije" uopće važan? Zato što je došlo do "neutemeljenog populizma" koji je "zemljom drmao mjesecima", kaže se, a rezultirao je podmuklom studentskom pobunom i prosvjedima na Facebooku. Ukoliko "neutemeljeni populizam" ne bude demontiran i zamijenjen onim "utemeljenim", nakon što nam tutori objasne kako doista živimo i koliko smo moralno iskvareni što mislimo da živimo drugačije, tko zna što će se zbivati ove jeseni.

"Hrvati" su, u najkraćem, uvjereni da imaju niske plaće i mirovine, malo odmora, skupu hranu i visoke troškove života, ali "ipak priznajemo da nismo dovoljno marljivi i efikasni, nismo kvalificirani, te da smo jako dobro zaštićeni od otkaza". Što u ovom paradoksu − kao ishodu specifičnog istraživanja koje je nazvano "kvizom" − prepoznaju autori "Jutarnjeg lista"? "Taj paradoks objašnjava zašto na ekonomske studije reagiramo napadima − mi smo u biti svjesni da nam treba radikalna promjena, ali od toga bježimo kao od vraga, grčevito se držeći predrasuda koje nam pomažu da živimo sami sa sobom."

Tu je već trenutak da se zapitamo jesu li novinari i urednici "Jutarnjeg lista" obični debili. Ako je, naime, "Istina" da "imamo najveće plaće u regiji" i "najdulji godišnji odmor u Europi", da "nismo crkveni miševi", nego "pristojno zarađujemo" i imamo zavidan standard, zašto bismo, do vraga, uzgajali svijest da nam treba "radikalna promjena"? I zbog čega bismo se obmanjivali predrasudama koje nam "pomažu da živimo sami sa sobom", odnosno da ne umremo od stida? No, udarnici "Jutarnjeg" nisu obični debili, nego debili koji su preuzeli ideološki jezik u svome najvulgarnijem izdanju, uz popratne moralne osude: Kako vas nije sram što ne želite više raditi za niže plaće i kraće godišnje odmore?! Kako se usuđujete protiviti otkazima bez otpremnina?!

"Radikalne promjene", dakako, žele se nametnuti, ali je njihovim promotorima nepojmljivo da ih ne zagovaraju oni kojima će donijeti samo štetu. Ako se one provedu, a "neutemeljeni populizam" ne bude razdrobljen, tko zna kakve nas nevolje čekaju? Neoliberalni projekt budućnosti na hrvatski način − s oktroiranim medijima i elitom sastavljenom od biranih tranzicijskih muljatora − tako je, logično, zamahnuo teškom ideološkom toljagom. S obzirom na to da je tradicija (bila) odviše kratka da se razvije smisao za nijanse i bolje manire, najuputnije je protivničku klasu izložiti baražnome denunciranju, proglašavajući je moralno izopačenom svjetinom lišenom savjesti i odgovornosti, a kompletno radništvo svrstati u zloglasni deponij "ostataka socijalizma". Računa se da bi epidemija samoprezira bila solidna baza za oporavak i ponovni rast profita.

Nacionalizacija klasne sudbine

Očisti li se od "kvizovskih" magli i statističkih opsjena, osnovna teza "Jutarnjeg lista" vrlo je prosta: poslodavci su velikodušna gospoda, a radnici nezahvalna govna. Ovaj potpisnik nema naročitih problema s takvom kategorizacijom − pošto svatko ima pravo tumačiti stvarnost kako god ga je volja − ali se, dok ispija kavu sa šlagom i pokušava razmišljati praktično, lakonski pita: Pa što onda? Kolega za susjednim stolom, koji u radno vrijeme čita novine i srče pelinkovac, ima nešto radikalniji stav: Živo mi se jebe!

Bio bi to jedini dostojan odgovor udarnicima iz "Jutarnjeg" koji uzrok ekonomske krize iznalaze u privilegijama radničke klase. Zato objekte svojih napada i ne nazivaju radnicima, nego "Hrvatima", polazeći od toga da je nacionalizacija klasne sudbine nešto što će "Hrvati" lakše popušiti. Odricanje od elementarnih socijalnih prava i zaštite, pokorno prihvaćanje minimalnog klasnog standarda, plasirano je kao nacionalna obveza, kolektivni moralni imperativ, nešto bez čega nećemo moći "živjeti sami sa sobom".

Kakvi su tu "Hrvati" poželjni jasno je već nakon prvoga testnog pitanja u spomenutom "kvizu". Na tvrdnju da "Hrvati u prosjeku imaju preniske plaće" većina anketiranih odgovorila je potvrdno, ali odgovor je pogrešan, kažu vrijedni istraživači, jer "imamo veće plaće od svih zemalja u regiji". S izuzetkom Slovenije, dodaje se u nastavku, pošto su tamo plaće za 30 posto veće nego u nas. Ali Slovenci su produktivniji, objašnjavaju istraživači, pa se to ne računa, mada je testno pitanje o produktivnosti tek pod rednim brojem četiri. Znači − zanemari Slovence i stavljaj "najveće plaće u regiji" u podnaslov! Osim toga, usporedbe s Bugarskom ili Mađarskom "još su poraznije": tamo su plaće niže nego kod nas, a produktivnost je veća. "Dakle, Mađar ili Bugarin za manje para odradi više nego mi."

Kome je dobar Hrvat uistinu dobar?

Ergo, dobar Hrvat − kojemu je navučen nacionalni dres da sakrije njegov radnički identitet − imao bi biti visokoproduktivan i loše plaćen, poput Mađara ili Bugarina. Kome je taj dobar Hrvat uistinu dobar? Svakako ne sebi. Dobar Hrvat nije i zadovoljan Hrvat. Zadovoljan Hrvat − kao i svaki drugi čovjek, Bugarin, Mađar ili Nijemac − onaj je koji je što bolje plaćen za što manje utrošene radne energije. Nije, dakle, poanta u tome što prosječan Hrvat može biti zadovoljniji od prosječnoga Mađara ili Bugarina, nego u tome da je lošiji od njih jer manje radi i više zarađuje. Budući da je preuzeo ideološki jezik, "Jutarnji list" ne kani inducirati zadovoljne, nego dobre Hrvate. Dobar Hrvat osigurava zadovoljstvo nekome drugom, pa zato i jest dobar. Zadovoljan Hrvat prividno je izvan interesa ovog istraživanja i nazire se tek u pozadini cijele operacije. Zadovoljan Hrvat je onaj koji ubire profit od rada dobroga Hrvata.

Potpuno je ista logika primijenjena i kod testnoga pitanja o visini mirovina, gdje se konstatira da "većina penzionera nije zaslužila penziju jer je prerano radnu stolicu zamijenila kućnom foteljom", pa se onda "šlepaju na račun onih koji rade". Istina je, međutim, da je "većina penzionera" prisilno umirovljena nakon tajkunskih privatizacija i uništenja poduzeća, kao i to da je iznos prijevremene mirovine znatno niži nego one stečene punim radnim stažem, pa se − osim tzv. branitelja − za nju tek rijetki dobrovoljno odlučuju.

Favorit ovog potpisnika testna je tvrdnja pod brojem sedam − da je "hrvatskom poslodavcu izuzetno teško otpustiti svog zaposlenika" − uz koju slijedi komentar: "Ako se, primjerice, radnik pokaže lijenčinom, pijancem ili naprosto nekompetentnim, da bi ga se otpustilo i dalo priliku nekome drugom potrebno mu je isplatiti 39 tjedana plaće, daleko najviše u regiji. (...) Dakle, mislimo da loše živimo, ali ipak priznajemo kako nismo suviše marljivi, i znamo da smo itekako dobro zaštićeni od otkaza."

Podatak da otkaz podrazumijeva isplatu "39 tjedana plaće", dakako, nije istinit, jer se iznos otpremnine izračunava na osnovi dotadašnjeg radnikova staža u poduzeću. Ako je pak "39 tjedana plaće" izračunato kao prosjek dosadašnjih otpremnina, to samo znači da su radnici u Hrvatskoj dobivali otkaze nakon 20 i više godina staža. Iz naravi te statističke manipulacije najbolje se razaznaju stvarne namjere medijskih trudbenika. Napokon, u Europapress holdingu su bez problema uručili otkaze novinarki Nataši Škaričić i novinaru Igoru Lasiću − jer su se, nesmotreno, protivili cenzuriranju svojih tekstova − ali ostaje nejasno jesu li ih u internim aktima evidentirali kao "lijenčine", "pijance" ili "naprosto nekompetentne".

Napad na preostale oblike solidarnosti

No, medijski rudari zapravo se ne bave mentalitetom. Stvarni podtekst sistematskog denunciranja radničke klase, odnosno "Hrvata", koje traje mjesecima, zapravo je napad na preostale institucionalne oblike solidarnosti. Stvarna je namjera "radikalno promijeniti" − a to će reći ukinuti − već stečena socijalna prava i mehanizme zaštite. Žurna je potreba reformirati mirovinski sustav, dokinuti zadnje besplatne elemente u sektorima školstva i zdravstva, a radno zakonodavstvo prilagoditi potrebama poslodavaca. Akutna medijska agresija nije ništa drugo nego pokušaj da se od hrvatskih radnika, od "Hrvata", natjeranih na samoprezir, umjesto solidarnosti što bi je gajili jedni prema dugima, iznudi solidarnost prema eliti koja nad njima vlada i pedantno ih cijedi.

Zanimljivo je da se na "neutemeljeni populizam" nasrnulo upravo tabloidnim − dakle populističkim − metodama, što svjedoči koliko se silno vapi za tim da ista kolektivna energija zadobije ispravno "utemeljenje": ono koje će udovoljavati predatorskim ambicijama vlasnika kapitala.

Nama moralno izvitoperenima, koji ljenčarimo preko svake mjere, imamo "najveće plaće u regiji", "najdulje godišnje odmore u Europi" i nitko nam ne može dati otkaz, ostaje tek baciti sažaljiv pogled prema urednicima i novinarima prominentnog dnevnog lista, jer se polomiše od posla nad našim neradom, a od kapitala čijem bujanju krvavo služe pouzdano neće dobiti ni crno ispod nokta.

Radni ljudi "Jutarnjeg lista"! Braćo! Ohladite malo! Čemu toliko znoja? Popijte kavicu ili gemišt u radno vrijeme! Iskažite nešto solidarnog razumijevanja i prema nama iz ostatka zemlje! Ako već crnčite za dobrobit vlasnika, zašto slijepo vjerujete da je ta dobrobit opća? Što ako je obratno? Razmišljajte statistički: kada biste smanjili intenzitet svoga posla, pa radili toliko da "Jutarnji list" može izlaziti svakoga četvrtog dana, razmjeri društvene štete koju proizvodite bili bi četverostruko manji. Ohrabrite se, drugovi, pružite bandi odmor!

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Zabolio me zeludac od

Zabolio me zeludac od smijeha.Malo ti je jedan +.
Ipak moji favoriti:

"agilni dnevni list sipa neizmjerne količine uvreda i poduzima nesmiljenu harangu protiv ovdašnje radničke klase,...."

Ipak pitanje za tebe u vezi ovog:
" Nama moralno izvitoperenima, koji ljenčarimo preko svake mjere, imamo "najveće plaće u regiji", "najdulje godišnje odmore u Europi" i nitko nam ne može dati otkaz, ostaje tek baciti sažaljiv pogled prema urednicima i novinarima prominentnog dnevnog lista, jer se polomiše od posla nad našim neradom, a od kapitala čijem bujanju krvavo služe pouzdano neće dobiti ni crno ispod nokta."

Ako je to tako kako pises, onda znaci da su sve te afere na racun muljaza u drzavnim firmama o kojima ti isti novinari pisu - neistinite.
To znaci kad SDP ili HDZ sute o tome da zapravo i nema nepravilnosti i da ti novinari koje si gore "razotkrio" naprosto lazu.
Ili ne lazu kad je protivnicka frakcija SK na vlasti, a lazu kad je "nasa " na vlasti.

Tko je glasao

hrvoje štefan, Izvrstan mi

hrvoje štefan,
Izvrstan mi je tvoj komentar!

Nekima je cilj "Hrvate" natjerati da rade kao Kinezi za višestruko manju dnevnicu.
Vjerojatno ni tada ne bi bili zadovoljni, jer se uvijek može "više, bolje i jače" za manje.

Naravno da čovjek nije zadovoljan i motiviran raditi samo za nadnice, od kojih bi imao snage samo za ponovni rad drugoga dana.

Tko je glasao

Nekima je cilj "Hrvate"

Nekima je cilj "Hrvate" natjerati da rade kao Kinezi za višestruko manju dnevnicu.

petra, sada si spomenula detalj sa kojim se duboko ne mogu složiti.

Hrvatska (i Hrvatski radnik) može potrošiti onoliko koliko zaradi. Tako se ponaša svaka normalna obitelj ali kada dođemo na nivo države onda se više tako ne ponašamo. Trenutno naša realna ekonomija zarađuje manje nego što država troši i po tome bi realno trebale biti niže plaće ma koliko se ti ljutila. Razliku u zaradi mi pokrivamo kreditima, tj posuđenim novcem. Taj posuđeni novac mi ili naša djeca moramo vratiti. Bolje je da se sami počmemo odgovorno ponašati prije nego da nas sustigne kazna kasnije.

Drugo, Kineska realna ekonomija zarađuje više nego što troši pri tome daje plaće kakve daje ali sa tim plaćama kineski radnik može živjeti, može kupiti hranu, ostvaruje nekakva minimalna socijalna prava i ostane mu nešto viška novca koje u pravilu šalje obitelji u rurarne dijelove kine.

Treće, neznam da li znaš, ali školovani kineski radnici su vjerovatno bolje plaćeni nego usporedivi radnici u Hrvatskoj. Recimo jedan mladi inženjer koga sam upoznao ima skoro tri tisuće dolara plaće (postavlja gsm stanice) (ispod tisuću usd rijetko koji školovani čovjek radi) i to u zemlji gdje je kvadrat dobrog stana oko 500 usd/m2 a za 800 usd/m2 možeš kupiti čuvanu vilu.

Tko je glasao

Nije baš novost, pisali smo

Nije baš novost, pisali smo o toj kampanji Jutarnjeg već i ovdje. Ali vrijedi se podsjetiti, jer je kampanja laganja aktualna i dalje. Ovdje je riječ o posve besramnom, otvorenom izmišljanju podataka koji nemaju veze s realnosti, ne samo o uobičajenoj manipuliaciji gdje se ne laže direktno, ali se neke stvari prikriju, druge preuveličaju isl..

Hrvatski radnici i svjetski kapital: odvratna kampanja Jutarnjeg lista

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Jutarnji ide dalje! Danas je

Jutarnji ide dalje! Danas je izašao još jedan članak iz te serije: "Plaće su nam najveće u regiji, kupovna moć raste i živimo u 143 kvadrata". Drago mi je da će se mnogi od vas ugodno iznenaditi visinom svojih plaća, kao i količinom kavadrata vaših stanova :-)

http://www.jutarnji.hr/place-su-nam-najvece-u-regiji--kupovna-moc-raste-....

Tko je glasao

kupovna moć raste i

kupovna moć raste i živimo u 143 kvadrata.

pretpostavljam da se ova brojka odnosi na hrvatski prosjek kojega dobijemo tako da zbrojimo npr. 500 stambenih kvadrata koje ima naš novi predsjednik Josipović i 250 kvadrata pet mladih obitelji ( 50m2 je prosječna kvadratura koju si putem kredita može isfinancirata mlada hrvatska obitelj) - 10% beskućnika i taman dobijemo tu cifru od 143 kvadrata po jednoj obitelji.

Tko je glasao

Radi se o besramnoj

Radi se o besramnoj manipulaciji. U slučaju kvadrature zbrajaju se kvadrati ukupne imovine, a u podnaslovu se proglašavaju stambenim prostorom za život.

Ovakve bljuvotine vode porijeklo još iz bivše Jugoslavije, a Hrvatska je samo naslijedila istu demagogiju, a prihvatile su je sve vlasti.

Tako se redovito priča o cijenama plina u Europi, ali se nigdje ne priča o kupovnoj moći u Europi. Poznato je da je kupovna moć u Hrvatskoj slaba. Iako smo po plaćama "u vrhu" regije, po kupovnoj moći smo pri dnu.

I o nekretninama bi se moglo nadugo pričati. Prije svega, naša draga bananovina uopće nema pouzdanu evidenciju nekretnina - jer su, pogađate, zemljišne knjige u komi. Da zemljišne knjige nešto vrijede, lako bi se dobili vrlo točni statistički podaci o vlasništvu. Ne samo da u zemljišnim knjigama nema točne kvadrature i opisa imovine, već u zemljišnim knjigama vrlo često nema ni imovine same. Poznato je da su ljudi vlasnici stanova, a u zemljišnim knjigama na mjestu njihovog stana upisana je oranica. E, sada, koliko takva nekretnina vrijedi i kakva svojstva u pravnom prometu ima - to je druga priča.

Radi se o skandaloznoj seriji članaka, besramnih fabrikacija, zasnovanih na manipulaciji podacima. Da Jutarnji ima iole obraza ne bi nastavljao sa ovakom sramnom rabotom. S druge strane, da Jutarnji nešto vrijedi kao novina mogao je oformiti istraživački tim i istražiti svoje navode, pa vidjeti kako stojimo s imovinom, plaćama, zaduženošću, kupovnom moći, cijenama, socijalnim pravima, zdravstvenom zaštitom, pravnom zaštitom, sigurnošću, brigom za okoliš, itd. No, možda je to za njih previše zahtjevno.

Tko je glasao

Kada bi JUtarnji list išao

Kada bi JUtarnji list išao na engleskome za vanjski svijet pisao bi se YU-tarnnji list!

:)

TRASH! Partijsko smeče!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Činjenica je da se realni

Činjenica je da se realni bankrot jedne države proglašava onda kada je nemoguće podmiriti sve obaveze vlastitim BDP ili novim zaduživanjem.
Još je razvidnija činjenica da će Hrvatska uvijek imati mogućnost novog zaduživanja, a to znači da je proglašavanje bankrota nemoguća misija.
Takvo stanje pogoduje interesnim skupinama i pojedincima koji će za malo materijalnih sredstava doći u posjed pravih vrijednosti na ovom ozemlju.
Za građane koji su u dužniočkom ropstvu, proglašavanje bankrota bi bio spas(obećana zemlje,nova nada).
Ali naša državna administracija nema snage reći;nismo u mogućnosti plaćati kamate.
To se je moglo dogoditi u zemljama koje su pristupile EU, a nisu prolazile kroz krvavi rat poput Domovinskog rata.
Mi još dan danas otplaćujemo preuzetih 10 milijardi dolara duga iz bivše države i dodatnih 20 milijardi kao kamatu na taj besmisleni dug.
Krediti se odobravaju uz preuzimanje obveza starih dugovanja, a onda se nagomilavaju kamate i tako sve djeluje kao ogroman dug.
Kada bi jaka državna administracija priznala samo otplatu glavnice, dug bi bio riješen u narednih 15 god.
Jasno je da mekušci u državnoj administraciji to neće dopustiti jer bi im tada MMF pokucao na vrata, a onda bi bile upitne i njihove pozicije,kao i pozicije svih onih silnih financijskih "stručnjaka" i savjetnika uhljebljenih na teret poreznih obveznika.

Tko je glasao

Štovani moj

Štovani moj vinkomarr,
sadržaj za 10-ku, ak ćemo po obrascu knjiških kabineta i liberalne religije.
Realno, zabluda dugogodišnjeg ispiranja i usmjerenog indoktriniranog obrazovanja. To ti je dio priče koju ti je dolje htjela reći beatrice12 - priča o odabranima i nepostojećem novcu o čemu je nekolicina ovdje dosta opširno pisala i ukazivala.
Nisi u pravu sa privatizacijom - to treba stalno mantrati, to je početak svekolike bolesti Hrvatskog društva kao dio globalne bolesti (život samo odabranih) kojemu postojeći sustavi samo bezpogovorno služe. Usprkos prisutnosti raznih i inih doktora u upravljačkim strukturama i politici. O tome se ne uči ni u školi ni na fakultetu!!!

Tko je glasao

Odgovor je jednostavn,

Odgovor je jednostavn, nikako. Srljamo u propast. sve što si rekao je točno. Samo u čemu je razklika u ovih 18 godina od onih 18 godina?
Onih 18 godina je Europa dobila novac od Amerike (Marshallov plan) i očito je da su ti novci bili izuzetno kvalitetno plasirani i došlo je do rasta ekonomije, čak i kod nas. S druge ctrane cijeli sustav je bio postavljen na zdrave noge. Ako netko nije bio uspješan, nije bio saniran, nego se gasio i otvarao mjesto za nove, te naravno puno manje korupcije je ugrađeno u sustav. Tako da nesposobni i neznalice nisu svojim vezama gušili one koji znaju i mogu.
Kod nas je ovih 18 godina od privatizacije sporno, ne zbog gašenja proizvodnje, koju su izveli novi vlasnici, nego zbog činjenice da je tijekom privatizacije, došlo do preraspodjele kapitala na nesposobne i neznalice, koji su napravili što su napravili. Uveli su korupciju na velika vrata, ugradili je u temelje sustava, koncentrilali moć odlučivanja u nekoliko točki. Sad se vidi koliko su pojedine točke bile moćne i koliko se para zavrtilo u korupcijskom krugu. Sve toje podiglo troškove poslovanja, a istovremeno isisalo zdravi kapital. Kad se sve to skupa zbroji, imaoo to što imamo.
Prateći medijski stroj to podržava je je i on dio toga, a javnost je pacificirana, je kako si i sam rekao, velika većina na jaslama vlasti i u izravnom je sukobu smanjenja državne potrošnje.
Kako je netko primjetio tijekom predsjedničke kampanje, niti jedan od 12 kandidata nije nikad radio na tržištu. Svi su došli iz nekih monopola i sinekura. Tako da je zapravo je efektivno zaposleni, radio dio javnosti u značajnoj manjini, te zato nem nema spasa.

Tko je glasao

Govoriš o novcu i tržištu

Govoriš o novcu i tržištu a da uopće ne ulaziš u temelj poante novca i tržišta te uzročno-posljedične veze. Indoktrinacija raznim doktoratima je "vječno" prokletstvo!

Tko je glasao

Još Hrvatska ni propala,

Još Hrvatska ni propala, jer imamo fore bar do 65 milijardi eura da bismo bili zaduženi kao Grčka ili "k'o Grčka" :-)

Tko je glasao

Bravo dobar tekst... Pitanje

Bravo dobar tekst... Pitanje je kako nešto promijeniti kada ljudi ne žele mijenjati. Svi bi oni da se štedi ali samo ne na njima, svi bi lovu , ali većinom da ne rade ili malo rade tj. da šefuju.

Nažalost tako je i u svijetu , vjeruj ni zapadnjaci ne žele raditi teške poslove nego uvoze jeftinu radnu snagu... Tako neće ići ni u svijetu , a posebno kod nas.

Justice for all !

Tko je glasao

Ono što je s++balo ovu

Ono što je s++balo ovu državu je "pohlepa"! Niti jedan projekt, potez ili inicijativu nisu rađeni za bolju Hrvatsku i građana nego za osobne interese koji vladaju i koji će dovest RH na koljena kod ulazak u EU. Ono što nemogu vjerovati; digli su cijene gorivo, plin itd dnevne afere i skandale, banke ne spuštaju kamate na kredite niti ne daju realane ponude, nekretnine još uvijek držu visoku cijenu (koliko će to trajati?) i sve manje posla, manje plaće neki i ne primaju redovite plaće. Pa normalno da jedino što nas čeka je bankrot!!!, živimo u jedinu državu gdje neradnici imaju više nego radnici i tu smo svi krivi!. Evo jedan primjer u utorak je sljetila jadranka kosor u rijeci na krćkom aerodrom let koji je trajao 15 min iz zagreb dočekali su je s 8 automobila 20 osoba i još policija i dodatna osiguranja! jeli to stvarno potrebne te troškovi aute, gorivo, dnevnice, prijevoz itd!!!!! iako je to protikol to je previše bacanje novac u ovu krizu ali to je ta balkanska metoda "vidi i budi viđen"!!!. Ja se pitam da li je stvarno toliko teško proizvoditi i stvoriti i uložiti da bi bilo dobro za svi a to je upravo problem jer cilj je uvijek bio da se uzme maksimalno i daje minimalno! Jedino što znam to je da su naši političari svi nesposobni nemaju zajednićke vizije i što je najgore izbjegavaju stvarno raditi na tome a to im je posao jer su oni največi dio ti neradnici koji imaju više!!!!

Tko je glasao

Ne razumijem kako ofčice i

Ne razumijem kako ofčice i dalje upijaju sve što im medije plasiraju!

Svima je jasno kako je vlast (bez obzira koja) na nivou Vlade i Sabora (Ministarstva itd) doslovce isisali sve što su do sada mogli isisati ali ne za potrebe ovog naroda u RH već za neke svoje vlastite potrebe!

Zašto okolišamo je i dan danas ne kužim!

A zašto biramo (kao kolektiv) jedne te iste koji nas stalno muzu i prave budaletinama mi nikada neće biti sasvim jasno.

Na kraju ćemo vikat "Thankyou master, you are so mercyfull" (Hvala gospodaru tako ste darežljivi) kada nama budu davali mrvice... i onda nakon što pokušamo te mrvice pokupiti ćemo moliti "please don't beat me master, please don't beat me" (molim Vas nemojte mene kanđijati gospodaru, molim Vas nemojte mene).
U SADu bi me odmah napali za ovakve izreke, jer se usko vežu za ono razdoblje iz robovlasničkog sustava, koliko vidim mi ovdje volimo takav sustav jer sami si ga izaberemo svake 4 godine!

Iskreno vidim kako je svima pun kufer nas iz dijaspore koji stalno kenjamo o tome "kako bi tribalo biti" i usporedbama sa onim kako je život sređen u tim zemljama gdje su ljudi slobodni i Čovjek može biti Čovjek!

Doslovce si kažem ovako "Ako želite biti kmeti i robovi, onda izvolite, želite živjeti poput onih crnaca u Americi u razdoblju prije Američkog Građanskog Rata, pa čak i do 70ih godina prošlog stolječa onda izvolite. Želite se stalno vrtjeti u krug oko propali ideologija poput komunizam, socijalizam ili fašizam, nacizam itd.. izvolite... Ne mogu se načuditi svemu tome... doslovce ostajem bez teksta... i naravno znam da sam ja samo jedan glupi klokan koji nema pojma... zatucani Australjanac... ali dame i gospodo ... ovaj zatucani klokan je odrastao kao slobodan Čovjek sa pravimo kao i svaki drugi koji je živio u toj državi.. ovaj zatucani klokan nije se morao bojati bilo kojeg sina policajca ili političara... ovaj zatucani klokan osjeti to što je napustio kada je došao u Vašu (S)RH.... a koliko od vas je proživjelo i doživjelo to o ćemu pišem? Možda manje od 1%...

Koliko od Vas ovdje koji ste na studijama mislite ili nadate se poslu u kojem ste plačeni recimo 10% iznad državnog prosjeka? ili čak 50% plače radnika (ne stručnjaka, već šljakera) iz recimo jedne Španjolske ili Italije ili Njemačke, Austrije????' Ako se tome nadate onda ZNA SE di imate veze i vezice.. ili rodjake... ii ste u sami članovi te partije!

Jesam zatucani klokan jer želim vašoj dici (i mojoj) ovdje u RH ono što sam ja imao kao dite u toj bijafri, u toj zabiti, među onim Aboriđanima (ili što često naših stručni kadrovi mješaju sa Bushmani) jesam zatucan jer vidim potencijal koji se nudi ovdje... jesam zatucan jer nisam se vratio prvi put kada sam osjetio na svojim leđima ovu moralno i prepošteno društvo koje se rodilo iz te SFRJ... jesam zatucan sam jer sam tu di jesam i ne mogu biti drugačiji, jer kako već stolječima mudraci nama govore "Skim si takav si".

Đe ste bračo i sestre Hrvati?

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Iskreno vidim kako je svima

Iskreno vidim kako je svima pun kufer nas iz dijaspore koji stalno kenjamo o tome "kako bi tribalo biti" i usporedbama sa onim kako je život sređen u tim zemljama gdje su ljudi slobodni i Čovjek može biti Čovjek!

Da, uvijek sam razmišljao kako to da su naši ljudi koji odu van toliko uspješniji od prosjeka Hrvatske? Jel' to bolja organizacija i jednostavno bolje mogućnosti u zemljama u koje su dolazili? Ili su ljudi koji su odlazili jednostavno bili bačeni u vatru pa su na kraju zaista i uspjeli???

Rekao bih da se tu radi ipak o drugačijem odnosu na vlastitu slobodu i prihvaćanje odgovornosti. Većina ljudi u Hrvatskoj još uvijek nije spremna prihvatiti slobodu koju imaju, jer prihvaćanje slobode ujedno znači i teret odgovornosti. Ovdje na ovim prostorima uvijek je bio kriv [dakle, odgovoran] netko treći... malo Austrija, pa Pešta, zatim Monarhija, pa Beograd..., malo komunisti, malo hadezeovci i esdepeovci, pa ministri koji sjede u tim foteljama. I uvijek je neka imaginarna država bila kriva..., sad nam je Evropska unija kriva i uvijek netko drugi i netko treći.

Tko je glasao

Zbilja je nevjerojatno kako

Zbilja je nevjerojatno kako nelogično! Kako to ljudi u Hrvatskoj nisu spremni prihvatiti slobodu i odgovornost, a isti ti ljudi vani to jesu spremni? Ne prijatelju, ne radi se o ljudima nego o sistemima. Ovakav luđački sistem uništava ljude, a razvijeni demokratski sistemi ljudima pružaju mogućnost izbora. Naravno da će većina vrijednih ljudi poticajan sistem iskoristiti na pametan način.

Sistem je sve. Na engleskom SYSTEM se definira kao: Save Your Self Time Energy Money.

Tko je glasao

Ali ljudi, pojedinci, su

Ali ljudi, pojedinci, su upravo ti koji razvijaju sistem i koji ga prihvaćaju. Ne kaže se uzalud da narod ima takvu vlast kakvu zaslužuje.
Ako nismo zadovoljni sa sustavom (sistemom) kojeg imamo, ajmo ga mijenjat, ili demokratski na izborima, ili malo tvrđe, revolucijom :-))), ali nema dovoljno pameti za izbor kvalitetnih pojedinaca koji bi zatim bili glavne karike u sustavu.
Tu je glavna greška demokracije koju opisujem kao demokracija je dobra stvar, ali je problem što svi imaju pravo glasa, a kod nas zamjenica SVI označava većino sklonu prihvaćanju populističkih ''mrkvi i batina''

Još je manje revolucionarnog duha koji je nestao tamo negdje šezdesetih pretvorivši se u globalnu apatiju.

Tko je glasao

Odgovornost za nešto se

Odgovornost za nešto se često puta na sudovima odredi na temelju sviesti!

Je li ta osoba uopće sviesna svog grijeha? (ili trenutačno ludilo)

Ja bi prije rekao da se radi o tome kako večina nisu ni sviesni onoga što im se nudi jer nisu imali prilike doživjeti takvu slobodu (i odgovornost naravno).

Neki se prave da su trenutačno ludi i iskorištavaju tu gužvu ali i to su paraziti koji su tako navikli od prije u ona stara dobra vrimena... "sve je dobro dok ne tuku" i takve spike... a najslađa mi je bila ona jedna "ne možete mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi".. ta me ubila u pojam!

Nekada imam osječaj kako bi jedino mogao usporediti sa onim kada dite kaže "bljaki" na neko jelo a još nije ni probalo, ni jedan zalogajčić! Kako može netko ovdje kužiti ili znati što je to sloboda ili pravo na dostojanstvo i ravnopravnost sa svim ostalima u državi kada NIKADA nisu imali prilike to doživjeti?

Nisu ni sviesni što je to, teoriju znaju kao papige ali sviest kao takva ne dozvoljava biću da postoji!

Živela partija i sloboda narodu (uz uvit da se Čovika gazi)

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Takli ste se Mr. Jaks vrlo

Takli ste se Mr. Jaks vrlo delikatne teme. Prije par godina sam postavljao pitanja Ministarstvu pravosuđa kako sudovi mogu suditi ljude za kaznena djela, a ne uzimati u obzir da ti ljudi nisu bili svjesni što rade. Ako ne postoji svijest, tada ne mogu postojati ni nehaj, ni izravna ni neizravna namjera. Toliko su bili šokirani, da su mi odgovarali kako to nije njihova nadležnost. Pišite to sudovima!!!

Ljudi ispranih mozgova ne mogu biti odgovorni ni slobodni ljudi. To je krajnja svrha manipulacija u obrazovnom sustavu. Međutim, zbog toga sustav gubi pravo na kažnjavanje ljudi. Zašto ih ipak kažnjava? Zato da bi izbjegao vlastitu odgovornost. Ali, to pitanje otvara novo: jesu li suci svjesni u čemu sudjeluju? Jesu li oni svjesni zločinačke prirode svojih presuda? Odgovorno tvrdim da nisu! Oni su jednake žrtve fašističke manipulacije, ali istovremeno i nesvjesne sluge iste. Štoviše, bez provjere su prihvatili luđačku ideju da su ovlašteni kažnjavati i procjenjivati tuđe ponašanje, čime jasno pokazuju da apsolutno ništa ne razumiju. Nisu svjesni svog jadnog položaja. To objašnjava fantastične ekscese koji se u pravosudnoj praksi događaju, ne samo u javnosti poznatim slučajevima, već u svim sudovima i svaki dan. Toliko su pravosudni dužnosnici zaglibili u ludilu, da to više zaista nema veze s mozgom. Tako nešto je najgori mogući oblik korupcije svijesti, s kojim se nije moguće boriti floskulama, apelima i reformama.

Tko je glasao

A kako kazniti onoga koji

A kako kazniti onoga koji kuži što radi i još gore kuži i zašto to radi!

Nije ništa bez vraga!

Koliko meni ovo sve smrdi na bosanski lonac koji će opet prekipiti samo iz jednog jedinog razloga a taj je manjak novca, manjak novca i otvaranje nove mogućnosti pranje novog novca koji slijeva na svaki teren di je "belaj".

Neka mi Bog oprosti za moje nepovjerenje u ljude ali sve više vidim jednu novu rasu koja je sličnog naziva samo bez onaj L. Ta rasa se nije začela na temelju genetike već na temelju izostanka morala i tkao je došlo do ove nove sorte koja se zove (L) Judska rase, umjesto Ljude imamo Jude.

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Peter Sloterdijk: Revolucija

Peter Sloterdijk: Revolucija ruke što daje
http://vaseljena.blog.hr/
Tekst tematizira sličan problem samo na malo izdignutijoj razini.

Tko je glasao

Sloterdijkov tekst je

Sloterdijkov tekst je objavljen u posljednjem broju "Zareza". Peter S je inače autor jedne površne, ali zabavne knjige, davno kod nas prevedene, "Kritika ciničnog uma", a ovdje prepričava stvari, koje su bile popularne 1970-ih i 80-ih, kritika "države blagostanja". Danas, vrlo banalno.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

When the self-described

When the self-described “life-long social democrat” (the Social Democrats reside on Germany’s left) published his intemperate attack on the welfare state in the Frankfurter Allgemeine Zeitung under the headline “Confiscation via Income Tax,” it was clearly with the intention of stirring up debate. His diagnosis was earnest. In the age of globalization, he argued, Germany's expanding underclass and its increasingly debt-laden state were in a co-dependent relationship at the expense of the country's high-achievers. Indeed, the institutions of the welfare state — above all, the rent subsidies and social welfare payments made to the unemployed — lend themselves to an ethical system that privileges the marginalized. This leads to an unsustainable reliance on an ever-dwindling class of citizens who are materially successful.
In order to keep the system afloat, the country's value-system needed to be turned on its head, he argued. But Sloterdijk's recommendations to that end were fanciful: Income taxes should be abolished in favor of a system in which the fiscal needs of the state are met by voluntary contributions from the rich.
Inevitably, Sloterdijk has been condemned by committed defenders of the welfare state like Axel Honneth. Yet it's also sparked a high-minded and very rigorous discussion of the central issue facing Germany and really all advanced capitalist democracies.
Months later, several newspapers are still running series of articles dedicated to considering the fate of the welfare state: whether it's going to be sustainable over the next several generations; whether the country has lost sight of the balance between considerations of social justice and imperatives of economic and personal freedom; whether the bureaucracy of redistribution had dampened the religious and spiritual virtues that originally motivated it; whether Germany had ill-served the country's elite; and to what extent Germany's poor are really being helped by the system as it was currently designed.
And though they've occasionally betrayed personal pettiness and bitterness, and they're usually couched in obscure philosophic language, the arguments wrestling with the current welfare-state system have been taut and urgent, as if they've been bottled up for a long while.

Dakle stvari su krenule.Sloterdijk upozorava da je pretvaranje drzave u kleptokrata jasan put ravno u propast.
Stalno izmisljanje i dizanje poreza uz zadrzavanje istih socijalnih povlastica je neodrzivo.
Kad se tome doda problem odumiranja stanovnistva onda je stvar sasvim logicna.
Znaci treba rezati trosak drzave i ograniciti mogucnost parazitiranja.
U doba kad su njemacki dokolicari na socijali kupovali Grundigove gramofone, u Koreji je bila hrpa rusevina.
Danas isti kupuju Samsunge, LG-e, voze Hyundai i prave se blesavi.
Nece dugo izgleda.

Tko je glasao

Ovo je jedna dobra dijagnoza

Ovo je jedna dobra dijagnoza uistinu neobičnog hrvatskog drušvenog sistema koji se iskristalizirao tokom posljednja dva desteljeća: sistema koji predstavlja hibrid neuspješne inačice kapitalizma i državnog socijalizma u jednoj krajnje lošoj verziji.

Kao što lijepo opisuješ, može se uočiti nekoliko jasnih trendova koji Hrvatsku nepovratno vode u nepovoljnom smjeru:

- preveliko miješanje države u sferu gospodarstva u obliku vlasništva (što i nije najbitnije) i neefikasnog upravljanja vitalnim sistemima i resursima.
- uspjeh i održanje partitokracijskih struktura na svim nivoima trošenjem javnih novaca bez ikakvih razmišljaja o posljedicama
- nesklad golemih javnih ulaganja u infrastrukturu u odnosu na ulaganja u proizvodne kapacitete (tj. radna mjesta)
- kontinuirano skraćivanje prosječnog aktivnog radnog vijeka kao poljedica sve kasnijeg ključivanja mladh u radnu sferu i teške zablude da je umirovljenje radno sposobnih ljudi rješenje njihovog i državnog problema.
- katastrofalan imobilitet radne snage, kako u stručnom tako i u zemljopisnom smislu
- jak otpor i stah od bilo kakvih promjena od strane dijela društva koji živi na ili blizu javnih jasala
- raširena korupcija što značajno smanjuje efikasnost bilo kakvih ulaganja
- rast kulta potrošne bez pokrića u širokm slojevima stanovitšva
- rastući iraconalni antieuropeizam uz EU kao dežurni kivac za sve nevolje.

Bilo bi dobro da netko u slijedećem dnevniku ili ovdje u diskusiji naznači elemente terapije za ovu gomilu opakih boleština.

The Observer

Tko je glasao

Bilo bi dobro da netko u

Bilo bi dobro da netko u slijedećem dnevniku ili ovdje u diskusiji naznači elemente terapije za ovu gomilu opakih boleština.
Trebalo bi jednostavno ugasiti nekih 50% firmi.Sve koji ne posluju sa dobiti.
Dobili bi jedan radikalan rez i ukoliko se ne bi netko "snasao" opet kako sisati drzavne rezerve, imali bi malu ali rijetko zdravu ekonomiju u Europi.
Ona bi silom prilika rasla iz godine u godinu.
Nekakva instant rijesenja koja ce nesto spasiti na 2-3 godine je samo iluzija.
Predugo se gomilaju te materije u Augijevim stalama da bi se to sad cistilo malom zlicicom za kavu.
Koliko god se cinilo apsurdnim, ova generacija od 1991 upravo dovrsava depolitizaciju drzave.Naime kad sve pohapaju, vise se nece nitko ni organizirati kao stranka.
Nove stranke vise nece imati sto maznuti, a place za sjedenje u Saboru sigurno nece biti neka premija.
Mozda se glasaci okrenu konkretnim ljudima ili timovima sa konkretnim referencama i jasnim programima.
Znaci provjerljivim, sa javnim uvidom u napredak situacije i bez povlastenih mirovina i imuniteta od zakona.
Mozda...

Tko je glasao

G-news, Koliko god se cinilo

G-news,

Koliko god se cinilo apsurdnim, ova generacija od 1991 upravo dovrsava depolitizaciju drzave.Naime kad sve pohapaju, vise se nece nitko ni organizirati kao stranka.

Bez brige ti budi, najdeju oni uvijek dosta pomladka.

Tko je glasao

A evo, da ne bi ispalo kako

A evo, da ne bi ispalo kako nemam konstruktivnih prijedloga, kopiram i lijepim što sam napisao 15.11.2007.:
Moja idealna stranka rekla bi:
Naša cijena Države prema Vama građanima je ona koja je dostignuta. Godišnje 100 milijardi kuna. Tako će ostati slijedeće 4 godine.
Prvo, Država prestaje gradit i trošit na bilo šta, samo završava šta je započeto i krpa najnužnije.
Država ne zapošljava više nikoga na neodređeno vrijeme. Ovo se ukida kada zaposleni počnu većinom odlaziti iz državnog u privatni sektor, a ne obrnuto.
Za sve nepopularne mjere postoji jednostavno i istinito objašnjenje: nema novaca.
Osim HEP-a, sve državne firme se prodaju, uključujući HAC i HTV. Građani imaju prednost pri kupnji (kao dioničari neće žalit otpuštene koji dobijaju 200 tisuća otpremnine i još se bune).
Oslobađanjem od poreza potiče se privatna inicijativa u zdravstvu i školstvu, gdje će bogatiji građani plaćat za bolju uslugu i time rasteretit javne bolnice i škole.
Oni koji od sada nalaze prvo zaposlenje, ne uplaćuju u prvi stup. Imat će mirovinu onoliku koliku u radnom vijeku uplate. Barem za 50 godina neće mirovine određivati dizanje ruka u Saboru.

Tko je glasao

Moja idealna stranka je ta u

Moja idealna stranka je ta u kojoj:

Svi imaju pravo na svoje mišljenje.
Svi imaju pravo glasa i poštuju volju večine (koja se izražava tajnim glasovanjem)
Ne vlada nikakva pravila režimista i totalirista (poput "ako nisi uz mene onda si protiv mene)
Ne kupuju glasove već ih zavrijede
Rade na programe i projekte skupa sa pozicijom/opozicijom
Konstruktivno vode javne rasprave (naravno uz malo politizacije i prepucavanje!)
Poštuju različitost svih ljudi i pokrajina koje zastupaju
Vole svoje i poštuju tuđe.

Takve stranke postoje ali ne u RH.

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Slažem se sa svime što je

Slažem se sa svime što je ovdje napisano, osim možda s onime što si rekao o državnom vlasništvu. Općeniti gledano, privatno vlasništvo jest efikasnije od državnog [ako gledamo razinu financijskih izvješća], ali privatno vlasništvo kakvo se početkom devedesetih udjeljivalo po feudalnom principu..., hvala lijepo! Bilo bi nam svima bolje da je ostalo državno.

Uf, ne volim razmišljati u kondicionalu...

Tko je glasao

Da pojasnim. Je ne mislim da

Da pojasnim. Je ne mislim da je državno vlasništvo loše samo po sebi. Loše je to što se u Hrvatskoj s državnim vlasništvom upravlja politički a ne gospodarski, tj. loše.

Brojni su primjeri jakih i uspješnih poduzeća u državnom vlasništvu (ne u Hrvatskoj), koja možda ne postižu maksimalan profit, ali zato osiguravaju strateške interese države (npr. energija, banke, prirodna bogatstva i sl.).

The Observer

Tko je glasao

ako se državno vlasništvo

ako se državno vlasništvo vodi gospodarskim principima a ne nacionalnim, državnim, strateškim ili bilo kojim drugim tobože "višim" principima koja je onda svrha državnog vlasništva? samo da prikuplja dividendu državnom proračunu?

država ima sasvim dovoljno mehanizama da svoje interese osigura i bez udjela u vlasništvu. naime parlament je taj koji donosi zakone. vlada također ima cijeli niz mjera na raspolaganju da privatnim kompanijama zagorča život i da ih usmjerava kako ona to želi. sve ostalo je demagogija!

Tko je glasao

duplić

duplić

The Observer

Tko je glasao

Demagogija ili ne, ali

Demagogija ili ne, ali primjeri su brojni.

Što misliš zašto je npr. Electricité de France u većinskom (prema Wikipediji 85% 2008 godine) državnom vlasništvu? I mislim da im ne pada na pamet da izvrše potpunu privatizaciju, tj. da izgube većinu u pravima upravljanja.

The Observer

Tko je glasao

svaki put, ali svaki put kad

svaki put, ali svaki put kad se dotaknem državnog vlasništva dobijem primjer francuske! kao eto oni imaju pa nisu valjda francuzi ludi. to nije nikakav argument jer ima na desetke država koje nemaju energetski sektor u državnom vlasništvu. zbog čega bi francuski pristup bio superiorniji britanskom recimo? morat ćete se bolje potruditi i kvalitetnije argumentirati a ne samo ustanoviti kako netko drugi ima tako pa bi i mi trebali.

evo kad smo već kod francuza što je sa njihovom najvećom naftnom kompanijom Totalom? jel naftna industrija od strateške važnosti budući da je francuska država prodala svoj dio? izgleda da nije!

Tko je glasao

Da, ali ima i desetke drugih

Da, ali ima i desetke drugih država osim Francuske koje IMAJU velike državne korporacije - ja sam uzeo ovaj primjer jer se radi o vjerojatno najvećoj državnoj kompaniji na Svijetu. Čak i u V. Britaniji, koju zazivaš kao krunski dokaz za superiornost privatnog vlasništva nad svime, ima čitav niz važnih kompanija u vlasništvu države. Npr. Novi Zeland, koji se često spominje kao uspješna "lean state", u državnom vlasništvu je zadržao niz važnih korporacija.

Točno je da su neke, nekad državne kompanije, danas privatne (razni telekomi, neke željeznice, energetika itd.), ali smo još jako daleko od situacije potpune privatizacije svega i svačega, o kojoj ti sanjaš mokre snove.

Moguće je da si ti teoretski u pravu što se tiče efikasnosti, ali svijet ne funkcionira po teoretskom obrascu i većina suvremenih država zadržava kontrolu nad različitium sektorima svojih gospodarstava, čuvajući potpuno vlasništvo ili dozvoljavajući privatizaciju samo do granice koja osigurava sigurnu državnu kontrolu. Pa ti reci da su svi oni ekonomski analfabeti i demagozi.

Svakako da postoje jaki argumenti za i protiv u svakom pojedinom slučaju i nije rečeno da nešto mora biti državno zato jer je tako negdje drugdje. Ali očigledno, argumenti za državno vlasništvo nerijetko nadjačaju i državno vlasništvo živi (čak i nakon globalizacijske oluje).

The Observer

Tko je glasao

najveća državna kompanija

najveća državna kompanija je Saudi aramco!
no ti zapravo banaliziraš raspravu i ne daješ apsolutno nikakve argumente. nisam ponudio V. Britaniju kao krunski dokaz superiornosti privatnog vlasništva pa bih molio da se ne manipulira! samo sam ti postavio pitanje. na koje ti nisi odgovorio nego stupidno ponavljaš kako eto i drugi imaju državno vlasništvo( na stranu što V. Britanija osim trenutno nacionaliziranih banaka nema ništa državnog no pustimo to) umjesto da se pozabaviš meritumom stvari.
tragično je da nisi u stanju navesti i jedan ozbiljan razlog za državno vlasništvo osim "to i drugi imaju" i "pa nisu oni ludi". takve zagovornike državnog vlasništva privatni sektora samo poželjeti može!

Tko je glasao

Ti si postavio pitanje da

Ti si postavio pitanje da zašto bi francuski model bio superiorniji od britanskog, što ja uopće nisam tvrdio. Dakle ne osjećam se obaveznim odgovarati na nešto što niti ne tvrdim. No, tvoje povlačenje britanije (notorne po velikim privatizacijama državnih korporacija) kao protupola francuskom (valjda) etatizmu vrlo je jasna deklaracija (u kontekstu ove diskusije) što ti misliš o tome, pa mi je smiješno jamranje da ja navodno manipuliram tvojim stavovima.

I nije istina da Britanija nema državnih kompnija. Malo ih je ali tu su: BBC, British Nucler Fuels, Channel 4 TV. Samo, pitanje je zašto bi britanija trebala biti reper u ovoj diskusiji? Medju jakim državama, "britanski model" se može smatrati jedinstvenim i nije reprezentativan.

Što se argumentacije tiče, ne znam zašto smatraš "stupidnim" konstataciju da je državno vlasništvo nad privrednim korporacijama raširena pojava, kao protutežu tvojem pokušaju da stvoriš dojam da se radi o rijetkim egzotičnim reliktima iz ekonomske pretpovijesti (tako ja doživljavam tvoje stavove). U ovoj diskusiji važno je ispravno postaviti "scenu", tj. ocrtati realnost koja na globalnom planu zapravo znači rast državnih kompanija - posebno ilustrativno u naftnom sektoru.

Ja sam jasno napisao da su argumenti za i protiv različiti u svakom konkretnom slučaju, i ne mogu se generalizirati. Npr. norveški StatoilHydro (većinski vlasnik je norveška država, odnosno posredno norveški narod) stvoren je u svrhu gospodarenja i ekploatacije norveških resursa nafte i plina. Kompanija je danas vodeća u svijetu po tehnologiji podmorske ekploatacije na velikim dubinama. Pretpostavljam (ne znam) da su dva osnovna argumenta zašto je kompanija državna a ne privatna: prvo, uvjerenje da je norveška država sposobna organizirati efikasnu i uspješnu kompaniju i, drugo, želja da najveći dio profita of nafte i plina bude na korist norveškog naroda (poznat je norveški nacionalni fond s više stotina milijardi dolara koji se najvećim dijelom hrani iz profita StatiolHydro korporacije). Norvežani su vjerojatno sretniji i spokojniji ovako, nego u nekom scenariju gdje bi njihovu naftu i plin vadili privatnici (kao u npr. Danskoj, gdje ne prestaje diskusija o enormnom bogaćenju kompanije Maersk koja drži koncesiju na danski dio sjevernog mora).

Argumenti zašto je Deutsche Bahn državni su neki drugi, vjerojatno uključuju i stratešku važnost željeznice za funkcioniranje njemačke države.

Dakle, nema tu nikakve tragike. Samo tvoje sužavanje "merituma" i (po običaju) pokušaj da diskvalificiraš sugovornika niskim udarcima.

The Observer

Tko je glasao

ako kao argumentaciju čemu

ako kao argumentaciju čemu državno vlasništvo odgovaraš "eno vidi francusku" a ne "eno vidi britaniju" onda to očito nešto znači. onda to očito znači da bi po tebi hrvatska upravo taj model trebala slijediti, a ne britanski. tako da je tvoje rečenica "Samo, pitanje je zašto bi britanija trebala biti reper u ovoj diskusiji?" samo nova manipulacija. britanija je navedena upravo kao protuteža francuskoj koju si ti nametnuo kao nedodirljivi uzor. pa prestani manipulirati i izmotavati se! britanija je spomenuta kao reakcija na francusku. nije pala sa neba odjednom.

nadalje, puno zujiš, malo meda daješ! konstatacija da je državno vlasništvo raširena pojava nam ne govori apsolutno ništa o kvaliteti/nekvaliteti tog oblika vlasništva. APSOLUTNO NIŠTA! i upravo je tragično da nisi ništa boljeg našao od takvih primjera. I monarhija je raširena pojava, i autokratski režimi su raširena pojava i komunizam je bio raširena pojava pa što nam to govori o kvaliteti takvih sistema? na koncu i pušenje je raširena pojava.

drugo, norvešku naftu vade i privatnici - vadi total, vadi exxon, vadi shell, vadi eni, vadi conocophillips itd..koji također pune fond. e sad tu se postavljaju neka pitanja. je li to jedini način da država dođe do naftnog kolača? nije! država može povisiti koncesijske naknade privatnicima na razinu potrebnu da anulira u tom slučaju nepostojeći dividendni prinos. dakle i taj jedini "strateški" faktor koji se ovdje da iščitati za državno vlasništvo - novac za državu - se da riješiti i na drugi način.
aj sad opet " pa valjda oni znaju". to ti najbolje ide!

Tko je glasao

Ne, ja nisam rekao "vidi

Ne, ja nisam rekao "vidi Francusku", nego "vidi primjer iz francuske", i to zato jer se radi o uistinu velikoj i važnoj kompaniji, a ne zato što mislim da bi hrvatska trebala slijepo slijediti primjer francuske. Ja zapravo francusku (niti britaniju) nisam niti spominjao kao modele za jedno ili drugo - to si ti uveo u raspravu. I zato prestani s optužbama da ja manipuliram kada si upravo ti taj koji mi konstantno u usta stavljaš nešto što uopće nisam napisao.

Državno vlasništvo (u demokratskim državama) nije posljedica nasilja kao što je uspostava autokratskih režima ili fiziološke ovisnosti kao kod pušenja, nego su rezultat svjesnih i racionalnih odluka političara. Vlade se mijenjaju, i lijeve i desne, ali državno vlasništvo opstaje. Dakle to vlasništvo sasvim sigurno ima neke kvalitete (za tu državu) i argumenti za njegovu privatizaciju očigledno nisu dovoljno uvjerljivi. Govoriti o kvaliteti/nekvaliteti ovog ili onog oblika vlasništva nad specifičnim kompanijama se ne može samo na temelju ekonomske efikasnosti, jer u ocjeni sudjeluje i mnogo drugih faktora.

Da, točno je da norvešku naftu vade i privatnici (uz dominantan udio državne kompanije), ali to je rezultat kompromisa koji Norveška kao član medjunarodne zajednice mora prihvatiti. Osim toga, radi se i o pitanju ograničenja veličine državne kompanije StatoilHydro, koja je i ovako jedna od najvećih naftnih kompanija, koja istražuje i vadi naftu i plin širom svijeta. Činjenica da se StatoilHydro sasvim ravnopravno nosi s privatnim kompanijama u teškim uvjetima u Sj.Moru (a u tehnološkom smislu je i jedna od najnaprednijih), samo potvrdjuje da državno vlasništvo nije nužno i lošije vlasništvo.

A to da država može povišenjem koncesije nadoknaditi nepostojeći dividendni prinos, podrazumjeva da je privatna kompanija (koja isto mora ostvariti barem minimalnu dividendu za taj rizični posao) u najmanju ruku efikasnija za taj postotak prihvatljivog profita privatne kompanije.

Ja uopće ne mislim da bi Hrvatska trebala kopirati bilo koju zemlju, nego da bi trebala voditi vlastitu razumnu politiku kojom bi se argumentirano definiralo što treba prodati, a što zadržati kao državno, a ne sve rasprodati, ili u drugoj krajnosti proizvoditi vegetu u državnoj režiji. To, naravno, podrazumjeva totalnu promjenu paradigme upravljanja s preostalim državnim poduzećima.

The Observer

Tko je glasao

nda, ja nisam ni spomenuo

nda, ja nisam ni spomenuo francusku dok je ti nisi uveo u priču što je već samo po sebi poražavajuće po tvoju argumentaciju. jer netko tko se želi ozbiljno pozabaviti ovom temom neće pribjegavati primjerima a misleći da je time zaključio raspravu. primjera ima raznih i koliko ti drago. fali mesa!

no i ti i dalje na moje zaprepaštenje i u ovoj poruci koristiš taj stari ofucali niškoristi " argument" da je državno vlasništvo opstalo unatoč promjenama vlada pa mora da ima "neke kvalitete za tu državu". jesi se ti u stanju uhvatiti u koštac sa suštinom problema ili ćeš ko mačkica kružiti oko vruće kaše i ne reći apsolutno ništa bitnoga?

A to da država može povišenjem koncesije nadoknaditi nepostojeći dividendni prinos, podrazumjeva da je privatna kompanija (koja isto mora ostvariti barem minimalnu dividendu za taj rizični posao) u najmanju ruku efikasnija za taj postotak prihvatljivog profita privatne kompanije.
? otkud taj zaključak? povisiš koncesijsku naknadu ili specijalni porez na naftni profit ili kakav već sistem norvežani imaju, da anuliraš gubitak za državnu riznicu odnosno fond na drugoj strani. ako je dividenda iznosila 50 nečega a prihodi od koncesija( ili specijalnog poreza)500 nečega onda digneš taj porez za nešto više od 10% i to je to.

rasprava sa tobom je krajnje neproduktivna. poput političara puno pričaš a ništa ne kažeš.

Tko je glasao

Kako kažu, rugala se sova

Kako kažu, rugala se sova sjenici. Predbacuješ bet-u nedostatak argumentacije glede prednosti državnog vlasništva, ali ako me vid ne vara, nisam uspio uočiti tvoje sistemsko i konzekventno obrazloženje prednosti privatnog vlasništva..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci