pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Teškoće oko izmjene GUP-a uprkos velikoj sparini brzo otklonjene i skupštinari izglasali izmjene. Agilni disonanti su takvu žurnost kritizirali kao bezakonje, Pero Kovačević HSP te 2 dame iz HNS-a, ali i to je samo učvrstilo širi konsenzus svih snaga i stvar obzirom na njihov rejting u istom te da dobro dođe tračak disonance.

Kao nikad u povijesti Zagreb dugo čvrsto drži kontinuitet, harmoniju i stabilnost oko rasta i razvoja, skor 40 godina, tko bi vjerovao. GUP donešen 1971.g. je iskorišten a autori najureni u mišje rupe. GUP donešen 1988.g. je održan do iza 2000.g., pod cijenu da su svi novoizabrani redom micani u stranu (1990., 1997.) i umjesto njih držana formacija iz 1988. - MM Dropulić, Dakić, Ordulj i "humani urbanisti". Novi GUP u vruće ljeto 2003.g. je donešen bez skupštinske rasprave (pod vodstvom Tomca i Vesne Pusić), iako se najavljivala bura. Bitna izmjena 2006.g. prošla je još tečnije, sve od svih je zadovoljeno. Sada opet. Sve strukture i sve snage sudjeluju u tom harmoničnom kontinuitetu, pepreke se uklanjaju promptno i bez rasprave i zastoja.

I sad opet nastavak prvog odstupanja od pravila, usporenje projekta bloka Varšavska-Cvijetno-Ilica-Gundulićeva. Žrtve Horvatinčić, Bandić i Ljuština te najuticajniji arhitekt na području bivše imperije Boris Podrecca. Blok 100 godina odolijeva svemu, ali svemu dođe kraj. Biće zanimljivo.

Fokus na taj blok odvlači i odvlačiti će pažnju sa ostalih sporednijih stvari, pa na njima idilična paša.

Da ne bi kvarili stvar samo malo pitanje - čemu beskrajne priče i promjene pored 40 godina harmonije?

Nije li već u Zagrebu bila afera sa GUP-om. Mislim da su dodali jedan kat Inportane galerije ili tako nešto. Koliko se sječam nisu našli krivca. Bilo je po duhu svetome :)
Mene čudi zagrebačka javnost. Ovo što Bandić radi debelo miriše na bezakonje i kriminal. Javnost i oporbene stranke, gluhonjeme. Nitko ne govori i ne poduzima ništa. Njegov SDP isto tako, ništa. Pa do kada?

Šira i dulja invazija je sada konačno stigla u središnje djelove Zagreba. To je krenulo nakon 1971.g., kad su se iskoristile političke prilike za sustavno uklanjanje svih ljudi i prakse iz razdoblja Holjevca, u urbanizmu veliki team od preko 100 ljudi raznih struka na čelu sa urbanistom Josipom Uhlikom.

Bandić i njegovi su se našli u završnoj fazi te invazije. Predmet napada je svaki centimetar i sve bez ostatka. Napadi su krenuli bitno ranije. Snage otpora su odavno postavljene na pozicije ali u napadu sudjeluju sve frakcije i savezi, a prednjače tzv. stručnjaci. Obrana je prvu značajnu pobjedu dobila na Tkalčićevoj ulici, čija osebujna različitost je djelomično sačuvana i sada je od "rugla" jedna od glavnih ulica po kojima se Zagreb prepoznaje.

Invazija, iako sustavna i bez ostatka, ima brojne veoma slabe točke, baš tamo gdje je najjača:
1. Sve snage su uključene, Bandić i njegovi sve podmiruju svima, pa i navodnim ljutim suparnicima hns-ovcima. Zato je značajni urbanist Niko Gamulin pred kamerama tjerao Alenku Košišu Čičin Šain i društvo dok Vili Matula recitira stihove. Niko je sin dugogodišnjeg profesora, brat dekana art akademije, tone od opterećenja sudjelovanja u invaziji i prisiljen je u tome potonuti ili se uhvatiti za zadnje niti koje vode na drugu stranu. Takva drama je i među mafijašima, znaju da slijede odlučujujuće bitke za središte i ne znaju kako će preživjeti i kako dalje. Mafijaška drama je ključna točka i mafijaši će vjerojatno morati napraviti obrat, kao Al Capone na vrhuncu moći, krenuti u bitku za grad;
2. IGH na čelu s Jurom Radićem nezaustavljivo kreće u pobjedu U Cesarčevoj ulici tik do glavnog trga. Kreću i druge točke, ne samo Horvatinčić. Invazija polako ulazi u klopku;
3. Bandićev team koji sve i svuda svima servisira je pojačan i podržan svim snagama i tu je slabost. Hrvatski arhitekti i urbanisti su najavili izići u javnost, što znači da ta potpuno javna struka to do sada nije ni pomišljala. I Bandićev team i sve invazijske snage, sve višedesetljetni, nikad nisu bili na pravom svjetlu, iako izgleda da su stalno pod svjetlima pozornice. Invazija je slaba na svjetlo, to je uništava;
4. Za zaštitu urbanih i spomeničkih vrijednosti je Linić iz Rijeke doveo pojačanje, Doris Kažimir, damu bez ikakvih pokrića ali koja pegla sve pred sobom do zareza, a la Linić. Za središte je ona još uključila najjače podanike Aleksandra Lasla i izvjesnu Nišević, koji su ispisali sve što treba i potom je isti Laslo prebačen na strategijsku točku kod Dakića, da ojača tamo igru u nastavku. Tu ništa ne pomaže, ali ako netko malo nasapuna dasku te tenkovske snage kližu;
5. Na udarnim servisnim mjestima su najpouzdaniji - u zavodu za planiranje, koji operativno radi GUP, je poltron Fanjek a strategiju vodi Dakić. Tu naoko ništa ne pomaže, a ključni je Dakić, magla koja sve prekriva desetljećima. Međutim, magla je sada vidljiva kao magla i prva opasnost joj prijeti od Bandića i Horvatinčića, koji nisu dovoljno iskusni za takvu maglu;
6. Sve i svašta rješava Duško Ljuština, kao desetljećima. Druga strana medalje je da pretežni drugi nisu skloni rješavati pa ni zadržati pojam o onome šta je njihova obveza - zato Dušku ne pakirati i tu masovnu drugu stranu. Duško tone.

Iz ovih mali priloga se da nazrijeti da su opasnosti za beskrajnu invaziju prekomjerna koncentracija snaga bez ostatka, mafijaši, Bandić i Ljuština i poneki zaostali borac iz pokret otpora. Borbe za središte Zagreba traju i još će trajati desetljećima, i bitno poslije Bandića. Izbijati će čuda koja se ni zamisliti ne mogu, sa puno toga naopako. Treba rasporediti dah, jer je iskustvo takvih dugih bitki da se na početku digne galama i potom invazija napreduje bez otpora, u miru i uz veliku kvislinšku podršku. Tko je zainteresiran za bogatstvo bitki i rezultata, ovaj put mora biti spreman na bitno zahtjevniju igru.