Ovo s velikim i malim

Ovo s velikim i malim strankama ti dijelom stoji ali i to samo ako promatraš sadašnji trenutak. No što je velika i mala stranka, kako mala postaje velika i obrnuto nisi ni spomenuo.

Od današnjih je jedino HDZ nastao i održao se kao velika stranka. Sve ostale nisu bile velike kad su formirane, pa i SDP kojeg izjednačavaš s HDZ-om. Ne znam treba li podsjećati, ali SDP nakon odljeva partijskih kadrova najviše u HDZ i ostalo, ostao je prilično mala stranka. Ali je vremenom narasla. Sve ostale također nisu bile velike. Pa su narasle. A neke poslije i smanjile.

Ovo napominjem zato što mislim da bi i trenutno male stranke trebale nešto raditi i između izbora a ne samo pojaviti se prije predaje listi i reći "ja sam mali i trebao bi u sabor radi demokracije, korektiva i ostalog".

Biračke glasove treba i zaslužiti. Za mjesto u političkom prostoru se treba izboriti. Za prostor u medijima također a to je teško neposredno prije izbora ili u samoj kampanji.

iako bi se, dijelom, mogao

iako bi se, dijelom, mogao složiti s tvojim idealističkim pristupom realpolitici, to mi je nemoguće učiniti zato što te izborna matematika opovrgava. RH ima izborni sustav u kojem se, na kraju, onaj koji ima najviše glasova "nagrađuje" glasovima onih koji su ih "bacili" glasujući za male stranke. i to je nepobitna činjenica. mogu se složiti da je to loše, ali isto tako treba misliti na to da se iz loše situacije izađe s najboljim mogućim rezultatom, a to je boljitak svih građana RH.

i da, nije mi jasno što znači dobro se osjećati nakon što si svoj glas dao političkoj opciji/ideji kojoj vjeruješ, a unaprijed si svjestan da će tvoj glas ili, barem, njegov najveći ponderirani dio, završiti kod one stranke koja u tvojoj izbornoj jedinici napravi najbolji rezultat?! nitko iole obrazovan ne može reći da nije znao što se događa s njegovim glasom jer su izboran pravila poznata i javna od kraja 1999. i nisu se značajnije mijenjala. u skladu s tim treba se naoružati znanjem i donjeti odluku u kojoj će se nalaziti sve okolnosti pa i taj i takav nepravedan izborni sustav.

Novo vrijeme

Većina analize izgleda u

Većina analize izgleda u redu, pa zato evo malo upitnijih djelova.

Na izborima ne pobjeđuju svi, neki i gube

I to stoji ali vjerojatno još više da je naša iskusnost i složenost našla demokratske puteve kako i većina gubitnika na izborima naknadno pobjeđuje, čak da je to pravilo na kome se razvijaju odnosi moći i nemoći i političkog života.

Kako što je poznato, skoro plebiscitarnu podršku na izborima prije II svjestkog rata je dobivao HSS, na čelu kojeg je bio fiškal dalekog slovenskog podrijetla dr Vlatko Maček. Nakon toga smo dobili ustaše i komuniste, frakcije koje pored Mačeka nisu nikad mogle ni prijeći prag, i dugo ih imamo.

Zatim su idući izbori održani u drugoj polovini šezdesetih. Nakon 1971.g., to je poništeno poznatom akcijom, za što smo za nagradu opet nakon idućih izbora 1990.g. opet dobili više od 70 % vlasti koja nije izabrana na izborima, ad novaca i stvarne moći kakvih 90 %, koja se vlast kao takva dobrano drži.

Tako je teklo prilično i dalje. Nakon izbora 3.1.2000.g. smo opet dobili tako nešto. Izabrani su koalicija SDP-HSLS a poraženi su HDZ, HNS i HSS. Nakon togaa smo dobili umjesto HSLS-a jake HNS i HSS.

Nakon prošlih izbora su poraženi DC i HSLS, ali vraga. DC je i u liku VŠO i Mate Mirogoskog ojačao, tek sada praše. I HSLS je još jači, bio je otpisan a sada možda odlučuju, čak i Budiša najveći gubitnik, za njega jedino vrijedi da je dovoljno da se nakašlje i možda odluči.

A ad profesora politologije i same politologije, možda treba uzeti u obzir šta je govorio njihov istaknuti partijski drug Šuvar osamdesetih, kad je krako bio ministar prosvjete i kulture. U okviru svojih reformi na brzinu je predložio likvidaciju fakulteta političkih znanosti i uloge tadašnje plitilogije, radi toga jer u onako politikom fizički i na sve načine prenakrcano i prekontaminirano društvo, u kojem "elitne" društvene snage ništa ne rješavaju i ne rade nego politiziraju, vrše još dodatnu ključnu ulogu nepopravljive kontaminacije.

Svi su graknuli da je Šuvar lud i s tim je svršeno a sada je možda prilika hladne i iskusne glave zaključiti tko je tu mislio a tko je bio lud.