Azili, psi i ljudi

Reakcije i osvrti

Dakle, ova je tema tek zaobilazno povezana s temama pollitike, ali i o tome se mora progovoriti.

Imam nešto manje od pola hektara zemljišta u Vukomeričkim goricama. Za one koji nisu iz okolice Zagreba, to je nekih 23 km daleko od mojeg stana u Novom Zagrebu (Zapruđe, kraj poznatog Laga de Bundek), nedaleko Velike Gorice.

Moja žena i ja tamo prčkamo po zemlji u svoje slobodno vrijeme i razmišljali smo kako bismo od toga učinili nešto korisno. Prisjetili smo se što bi se dalo učiniti: volimo životinje (imamo psa i mačku koji žive ne samo u miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji, nego i u velikoj ljubavi). Imali smo pse i prije i imamo volje i smisla za bavljenje njima. Pa zašto ne bismo otvorili azil za pse.

Za to je trebalo osnovati udrugu (to je u tijeku), napraviti projekt (i to je bilo pokrenuto), porazgovatati s urbanistima iz Velike Gorice (i to je obavljeno), obaviti razgovor s veterinarskom inspekcijom (e tu je nastao problem, ne radi inspekcije, nego radi zakona).

Dakle, inspektorica u Velikoj Gorici me je ljubazno primila i s velikim entuzijazmom mi je počela objašnjavati nove propise koje azil mora zadovoljiti. Mora biti udaljen najmanje 500 m od naselja, mora imati bunar (ili vodovod, ali kod mene samo bunar dolazi u obzir) s uređajem za kloriranje vode koji ima i svjetlosnu i zvučnu signalizaciju u slučaju prekoračenja doze, mora imati grijanje za zimu i - mora imati uređaje za klimatizaciju, jer temperatura ne smije prelaziti 25 stupnjeva pokojnog gospodina Celzijusa. Naravno, ta točka mi je odmah bila sporna jer ni doma nemam klima- uređaj a u stanu živimo supruga, dva kućna ljubimca i ja, kao najniži po rangu :). Kako to da ga mi, po sili zakona, ne moramo ugraditi, pa mi smo ljudi? A onaj azil Crvanog križa za beskućnike? Imaju li tamo klimatizaciju? Pa vjerojatno ni hoteli nižeg ranga ne moraju imati klimatizaciju. A utočište za pse koji bi, da nisu tamo, gladovali na ulici, kisnuli, smrzavali se i bili gaženi od automobila ili bi ih se uspavalo nakon 30 dana boravka u šinteraju, moraju imati klima-uređaje. Zašto ne i Hi-Fi uređaje, plazma televizore, bazene, masere..?

Da bismo uveli klimatizaciju, morali bismo uvesti i struju, a vi računajte koliko bi došlo uvođenje struje ako je udaljenost od nas do najbližeg stupa veća od 300 m. Bez klima-uređaja dovoljno bi bilo imati nekoliko solarnih ploča i to je dovoljno za rasvjetu.

Pa koliko novca mora imati netko da bi mogao opremiti azil za pse?

Mi te svote nemamo i odustali smo od otvaranja azila, a udruga koja se osniva će se baviti sasvim drugim stvarima.

Toliko o smislenosti naših zakona i zakonodavstva.

Komentari

Također spadam u red onih

Također spadam u red onih koji nisu najbolje upoznati s propisima za otvaranje azila za pse ali mi nešto govori da se ovdje ipak radi o odvraćanju od strane inspektorice.

Pitam se zbog čega se ova hvalevrijedna inicijativa ne može ostvariti na način da se ne osniva azil već da se psi "drže" privatno. Koliko znam, ne postoji propis koji bi ograničavao broj pasa kod pojedinog vlasnika. Npr. ja u svojem dvorištu imam pravo držati pasa koliko hoću, naravno uz uvjet da im osiguravam "krov nad glavom", hranu, vodu i "druženje".

U stvarnosti, imam veliko ograđeno dvorište i jednog Hrvatskog ovčara koji ima sasvim pristojan tretman i redovit nadzor veterinara (cijepljenja). Ima kućicu, prostor i društvo za igru, nikad nije bio vezan, hrani se briketiranom hranom i pije vodu iz uličnog vodovoda (u kući je gradski). U kućici nema klima uređaj ali ima razgranati orah koji pravi sasvim pristojnu (debelu) hladovinu. Zimi je povremeno u verandi koja se grije. Sve u svemu, nije mu loše.

Pitam se tko bi mi mogao zabraniti da na svom posjedu imam njih više. Bez udruge i da dvorište bude dvorište a ne azil.

Jesi li pitao za takvu varijantu?

Nisam pitao za takvu

Nisam pitao za takvu varijantu jer su već na području Velike Gorice inspektori prisilili osobu koja je imala puno pasa u kući (ali u očajnim uvjetima, doduše) da ih smjesti u hotel do daljnjeg.
Između ostalog, ni na kraj pameti nam ne pada da u takvim uvjetima imamo pse, a za izgradnju nekih normalnih objekata za smještaj pasa mora se dobiti dozvola. Bez dozvole ništa od toga. S obzirom na to da bi ljudi iz susjedstva prigovarali kad bi se tamo imao veći broj pasa (osobito lovci), brzo bi nam došla inspekcija. Tako da ćemo tamo raditi nešto drugo. Ako se tamo preselimo, možda ćemo imati nekoliko pasa, ali nije moguće držati ih više od dva- tri (osim našeg, naravno).

Ma upravo to, susjedi bi

Ma upravo to, susjedi bi prigovarali. Zato i mislim da nije štos u uvjetima već priječenju da se takav objekt uopće izgradi. Ma koliko jednostavan bio.
Bunili bi se i da ispuniš sve uvjete.

Ma spomenut je i problem

Ma spomenut je i problem epidemije bjesnoće u okolici, kao da bi ti psi lutali okolo slobodni i necijepljeni. Problem jest u susjedima iako sam preko 300 m od najbliže vikendice, jer se usprkos tome mora pitati susjedstvo za dopuštenje, pa ako oni dopuste, ok, ako ne... zaboravi. A tamo ima dosta lovaca. Već su ubili puno pasa poznatih vlasnika, a dvojica su moju kujicu koju sam imao prije ovog psa pokušali namamiti. Dozivali su je, ali ona je samo lajala, onda su krenuli cestom uz moj grunt i dalje je zvali, dok nisam iskočio pred njih. E, a onda su rekli: "Nismo mi, mi volimo pese". A dozivali su ispod brda i pucali u kukuruzište (valjda im sa učinilo da se u kuruzi nekaj miče).

Jos dok smo zivjeli u

Jos dok smo zivjeli u Hrvatskoj, suprug i ja smo redovno svake subote ili nedjelje odlazili u osjecki Azil - dakle ti ljudi tamo drze dvije stotine pasa u uvjetima koji su predvideni za pedesetak ili nesto vise! Bore se na svaki nacin, od grada dobivaju neke mrvice, sredstva su nedostatna u toj mjeri da je to SRAMOTNO - da ne pomazu ljudi dobra srca, donatori i volonteri, a ponajvise gospodin Drago koji je alfa i omega i dusa tog sklonista i daje sve od sebe ne bi li opstalo...Tamo pse ne eutanaziraju, nekako skucaju novac da ih kastriraju - nakon sto se jedva pronade za neophodna cjepiva - srecom ima i veterinara volontera. Mi osobno smo takoder potrosili ponesto vremena i napora, a i nesto malo povrh toga.
Taj projekt je za mene vrijedan divljenja, a sto se tice ovog o cemu ste pisali - HA!!!!!!!!!!!!!
Mi smo oboje veliki pasoljupci, htjeli smo usvojiti psa kad smo dosli tu, i moj prosli pas je bio pokupljen s ulice za vrijeme bubetane i usvojen, nadali smo se opet spasiti jednu malu psecu dusu od sigurne smrti - medutim u njemackim sklonistima su samo odrasli psi - to mi vise izgleda kao hotel za ostarjele pse koje vlasnici uz naplatu daju - tu nema pasa beskucnika.
Bilo kako bilo, ovim postom ste zasluzili moje duboko divljenje. Osobno, volim kad upoznam jos nekog ( kako bi moj suprug rekao) "od nase vrste" misleci na ljude zivotinjoljupce i slicne.

Inspektorica mi je i rekla

Inspektorica mi je i rekla nešto u smislu toga da se teži tome da (prema EU zakonima) ne bi više ni bilo azila u smislu u kojem kod nas postoje, nego da psi najprije moraju doći u neku vrstu šinteraja u kojem bi bili 60 dana i iz kojeg bi tek nakon tih 60 dana mogli prijeći u utočište gdje bi boravili do smrti, kao u staračkom domu. Znači u azil se ne bi smjeli izravno uzeti psi, nego tek iz tog šinteraja i azil bi, u osnovi, služio za smještaj onih pasa koje se ne može udomiti.
A u nekim zapadnim zemljama ih se, navodno vrlo brzo eutanazira (nakon 60 dana) i nema šanse da budu u nekom azilu. Sad, je li to istina ili nije, ne znam. Očito da se pokušava otežati otvaranje azila i vjerojatno bi željeli stvoriti situaciju u kojoj bi se skoro svi psi eutanazirali, barem mi to tako izgleda.

Hvala na lijepim riječima:), ali mi smo samo htjeli spojiti ugodno s korisnim: našu želju da što više boravimo u prirodi s korisnom djelatnošću.

Ma jasno je da im je namjera

Ma jasno je da im je namjera blokirati stvari. Inače, do sad su se azili za hranu snalazili tako da su napravili dogovor s nekim mesarom/mesnom industrijom da im da meso kojem istječe rok trajanja, pa se više, prema zakonu ne smije koristiti za ljudsku prehranu. Jasno, ti rokovi trajanja su uvijek kraći od stvarnog roka upotrebljivosti namirnica, radi sigurnosti, naravno, i to je meso još uvijek dobro i za ljude, a kamo li za pse. E, pa to se po zakonu više ne smije raditi, što znači da se mora kupovati skupa hrana, pa se cijena prehrane pasa popne u nebesa.

Inspektorica mi je rekla da bi bilo bolje da pokušam otvoriti neki centar za rad s hendikepiranom djecom, jer će nas to manje koštati i lakše ćemo dobiti dozvolu. Užasnuo sam se i rekao joj da su za to potrebni stručni ljudi i da to ne možemo raditi žena i ja, dok je rad sa psima manje zahtjevan. Njezin je odgovor bio da je i za rad sa psima potrebna stručnost, kao da je ta razina stručnosti usporediva, pa za rad s hendikepiranom djecom su potrebni defektolozi i stručni, školovani terapeuti, to nije igra.
Ali se onda pitam, ako je to lakše, zar onda za takav centar ne treba klima-uređaj i klorirana voda koja se jednom mjesečno nosi na analizu? A očito se onda ne mora imati niti zaposlene profesionalce!?

Ma duga je to priča... Na kraju smo stvarno morali odustati...

ništa čudno, zahtjevi o

ništa čudno, zahtjevi o kojima pričaš su zapravo izvedenice prema naputcima EU-a, ali tamo se taj standard sticao desetljećima, a kod nas će na taj način blokirati otvaranje novih i zadržati stare azile koji ( jedan respektabilan broj) postoje samo kako bi muzli novac od lokalne samouprave. Takav problem, unutar veterinarske struke, ne javlja se samo na tom polju, već postoji jedan malo veći apsurd.
Npr. dali znate da veterinarske ambulante ne smiju biti u stambenim objektima bilo koje kategorije ( ne samo da jesu nego posjeduju i RTG-ove u istima bez odgovarajuće zaštite), da svaka ambulanta mora imati barem tri ili više parkirnih mjesta, da mora posjedovati stacionar za životinje, da moraju zadovoljavati određena pravila unutarnje veličine i uređenosti ( visina, površina, pokrivenost pločicama), da moraju inati odvojene prijemne od prostorija za pregled i prostorija za određene zahvate, da moraju imati odgovarajuće skladište za lijekove za neke od njih i pod ključem i td.
E pa 80% ambulanti, redom otvorenih tijekom 90-tih god. to nemaju ali se neće zatvoriti niti će im se dati rok za uređenje ili u nemogućnosti uređenja za preseljenje jer eto to su novi od EU-a nametnuti pravilnici i ne želi se stvarati nova socijalna kategorija, a zapravo se na perfidni način onemogućava otvaranje novih suvremenih zakonski usklađenih objekata i zarada se zadržava na jednom mjestu.
Tako je to zapravo sa svime, pitaj inspektoricu pa poslušaj njezin odgovor ili pogledaj njezino slijeganje ramenima.

Ovo da nije tragično bilo

Ovo da nije tragično bilo bi vrlo smješno.

Ja sam inače, snimala priloge u nekolicini azila za pse i ne mogu se sjetiti da je ijedan imao klimu :unsure:

A da ti to provjeriš još negdje - imam osjećaj da je ta inspektorica malo pogriješila.

p.s. točno znam kako ti je - naša gadna i zla mačketina misli da je gazda u kući i da sve mora biti po njenom (nije baš da smo joj se mi ikad suprotstavili u tom njenom stavu)

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

Gospođa inspektorica

Gospođa inspektorica (veterinarska) je bila jako susretljiva i razgovorljiva i rekla mi je da postojeći azili to nemaju, pa zato tako mogu funkcionirati, ali da će i oni jednom dobiti rok u kojem će to morati riješiti.

No nije to jedina prepreka. Ima ih još. Jedna je i da se mora imati dvije stalno zaposlene osobe službeno osposobljene za rad sa psima (bit će neko skupo školovanje za to, naravno), a možda i tri osobe jer mora se raditi u tri smjene. Naravno, zgrozila se nad tim da su to dosad radili volonteri kojima se ništa nije plaćalo. Mi smo to mislili raditi neprofitno, naravno, bez plaća, naravno, jedino bismo si troškove gledali nadoknaditi na razne načine, pa tako i troškove eventualnih volontera ako bi stvar krenula, pa bi bilo više posla i kao posljedica toga bi volonteri bili potrebni. Zaposliti dvoje- troje ljudi, a da ne znamo bismo li mogli kroz kakve donacije smoći za plaće tih zaposlenika bi bilo krajnje neodgovorno.

Naša Marta (mačka) je pravi mali vražićak, ali Krešo (pas) je zapravo pravi gazda:).

Ma ja ne znam,kad je tako

Ma ja ne znam,kad je tako kad vas,sta onda mi u Bosni imamo ocekivati!!!!!!!!!!!
Ja licno u zadnje vrijeme mnogo razmisljam o otvaranju azila za pse i mace lutalice,ali svi samo odgovaraju-pa zar ti je do azila za zivotinje u vrijeme kad ljudi nemaju sta jesti.To je tacno,ali za sudbinu vljudi krivi su iskljucivo ljudi sami,za sudbinu zivotinja-takodje ljudi.
Znaci covjek moze to sve promijeniti,ukoliko hoce.
Pitam se,da su ove jadne,napustene zivotinje na nasem mjestu,koliko bi se mislile da li da nam pomognu------------ne mnogo vjerujem,jer one su ipak plemenitije od nas!!!!!!!!!!!!!

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content