pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ima ljudi koji misle da je argumentacija zapravo isticanje njihovih vlastitih predrasuda u jednom novom obliku. Takvi naširoko elaboriraju svoje stavove, ali ne nude razloge zašto su oni ispravni. Drugi misle da su argumenti činjenice pa argumentom smatraju statistike, zaključke stručnjaka ili primjere. I jedni i drugi su u krivu.

Argument je složena tvrdnja koja nudi set razloga ili dokaza koji podržavaju određeni zaključak. On ima jasan cilj: učiniti neko gledište prihvatljivim. Njegov temelj je logičko razmišljanje kojem je cilj uvjeriti nekoga u nešto i na taj način utjecati na određene pojave. Taj se utjecaj najčešće koristi kako bi se stavovi izmijenili ili kako bi se izgradili novi.

Argument se temelji na pretpostavljenoj istini koju većina ljudi prihvaća. Upravo zbog te “pretpostavljene istine” javlja se subjektivna dimenzija argumenta pa zbog toga o svemu postaje moguće raspravljati, sve se može zastupati, braniti ili napadati. Na primjer, tvrdnja da Komercijalna televizija poput RTL-a ugrožava intelektualni standard hrvatskog društva jer ne zahtijeva nikakav misaoni proces od gledateljstva nudi razlog za zaključak ("jer") i počiva na dvije pretpostavke: (1) ono što ne zahtijeva misaoni proces ugrožava intelektualni standard i (2) hrvatsko društvo se sastoji (samo) od gledatelja televizije. Obje pretpostavke (premise) podložne su napadu. Neke je napasti lakše, a neke teže no obaranjem samo jedne obara se zaključak i argument je pobijen.

Bitno je uočiti da se argument koristi kako bi se izvršio utjecaj na ljude oko nas. Suviše je toga što se olako naziva argumentom, a to uopće nije – najčešće su to situacije u kojima postoji “moje mišljenje” nasuprot “tvog mišljenja”. To nisu argumenti. Istinski proces argumentiranja u biti je proces stvaranja zaključaka na temelju činjenica ili premisa za koje je ustanovljeno da su istinite.

Uporaba argumenata izrazito je raširena u svakodnevnom životu. Argumente koristimo kako bismo odlučili što ćemo kupiti, na koji faks ćemo ići, treba li uvesti porez na kapitalnu dobit ili treba li ući u NATO. Argumente koriste parlamentarni zastupnici u Saboru (hm...ponekad), odvjetnici u sudnicama, trgovci odjećom i voditelji tečajeva stranih jezika. Svi oni koriste tehnike uvjeravanja kako bi usmjerili ponašanje drugih.

Dobar argument je relevantan (između njega i teme postoji jasna veza), konzistentan i logičan (nije u kontradikciji s ranijim argumentom i nema logičku pogrešku), jasan (lako razumljiv), potkrijepljen dokazima (dokazi moraju biti relevantni) i organiziran u strukturu.

Argumenti se za početak dijele na prave i lažne. Lažni argumenti se vrlo često obraćaju prostoru afektivnog i brižno izbjegavaju skliski teren logičkog zaključivanja, a često se koriste humorom kao sredstvom kojim se publiku više zavodi nego uvjerava. O njima više kod argumentacijskih pogrešaka.

Pravih argumenata ima poprilično, a uz iznimku deduktivnih argumenata (hipotetički silogizam, disjunktivni silogizam, modus ponens, modus tollens) najčešći su slijedeći:

1. Argument koji počiva na primjeru

Ovaj argument nudi jedan ili više primjera kako bi potvrdio generalizaciju.

Posted by drlesar, Vlada ignorira Sabor
Klub zastupnika Hrvatske narodne stranke predložio je zaključak kojim Sabor obavezuje Vladu RH da svakih šest mjeseci Saboru podnosi izvješće o korištenju sredstava predpristupnih fondva EU namjenjih Hrvatskoj. Sabor je s 93 glasa „za“ i 3 „suzdržana“ prihvatio naš prijedlog. Od tada je prošlo 17 mjeseci a Vlada Saboru nije dostavila NI JEDAN izvještaj.

Ovaj argument generalizira na temelju jednog primjera. Njegova pojednostavljena struktura izgleda ovako:Vlada nije dostavila izvještaj o korištenju fondova EU na koji ju je Sabor obvezao.
Dakle, Vlada ignorira Sabor.Kao prvo, primjeri podržavaju generalizaciju samo kada su točni. Ako Vlada jest dostavila izvještaj, argument je loš. Drugo, korištenje jednog primjera dostatno je za ilustraciju, ali ne i potvrdu generalizacije jer se uvijek može raditi o atipičnom slučaju ("iznimci koja potvrđuje pravilo"). Gornji argument bio bi puno bolji kada bi glasio

Vlada nije dostavila izvještaj o korištenju fondova EU na koji ju je obvezao Sabor.
Vlada nije dostavila izvještaj o provedbi SSP-a na koji ju je obvezao Sabor.
Vlada nije dostavila izvještaj o primjeni konvencije o manjinama na koji ju je obvezao Sabor.
Dakle, Vlada ignorira Sabor. Generalizacija glede nekoliko stvari zahtijeva navođenje svih ili barem svih primjera. Generalizacija glede većeg broja stvari zahtijeva uzorak – ne možemo očekivati da gospodin Lesar pobroji sve primjere kad je Vlada izignorirala Sabor, ali možemo očekivati da odabere nekoliko reprezentativnih ako želi da njegov argument bude uvjerljiv. Na primjer, makar većina gledatelja "Nedjeljom u 2" misli da je Milanović bolji političar od Sanadera iz tog je rezultata nemoguće izvesti generalizaciju da Milanović to doista i jest jer je uzorak nereprezentativan jer uključuje samo one koji gledaju emisiju (a i značajan broj glasača su stranački glasači). Jesu li mrakovi primjeri iz kojih je izvedena generalizacija o fiktivnoj prirodi pojma "dignitet parlamenta" relevantni i reprezentativni uzorak?

Za procjenu primjera potrebne su i dodatne informacije. Čak i ako je istina da Vlada nije podnijela neka izvješća koja je bila dužna to još uvijek ne čini generalizaciju opravdanom dok ne znamo koliko je izvješća od Vlade uopće zatraženo i koliko ih jest podnijela. Možda jest točno da je u Bermudskom trokutu nestalo nekoliko brodova i aviona, ali koliko desetaka tisuća ih je prošlo nesmetano? Provjera generalizacija moguća je dakle i protuprimjerima.

2. Argument analogije

Postoji iznimka od pravila da je potrebno koristiti više primjera – argumenti analogije umjesto višestrukih primjera koji podržavaju generalizaciju koriste jedan specifični kako bi dokazali da zbog toga što su dvije situacije slične u nekoliko aspekata moraju biti slične u još jednom. Analogija uspostavlja usporedni odnos između sviju situacija koje smatramo usporedivima i podvlačenje njihovih zajedničkih točaka.

Posted by vesna, Robin Hood zakon – Ima li toga u EU?
Mi smo u DC našli način kako suzbiti organizirani kriminal i korupciju. Naš prijedlog je vrlo oštar i sigurno će izazvati polemike. No na to smo spremni. Mi rješenje vidimo u Zakonu o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom.... Nešto slično još puno oštrije je uvedeno u Velikoj Britaniji. Na sličan način su smanjili organizirani kriminal za 30 posto.

Vesna sugerira da će donošenje zakona o oduzimanju imovinske koristi smanjiti organizirani kriminal u Hrvatskoj kao što je to učinio u Velikoj Britaniji (podatak za koji ne nudi izvor). Premise i konkluzija kod nje izgledaju ovako:

Velika Britanija je uvela zakon o oduzimanju imovinske koristi i smanjila kriminal 30 posto.
Hrvatska će uvesti zakon kao i Velika Britanija.
Dakle, Hrvatska će smanjiti kriminal 30 posto. Kako evaluirati argument analogije? Sjetite se da je početak svega istinitost premisa. Je li točno da je baš uvođenje zakona u VB smanjilo kriminal 30 posto ili se radilo o setu mjera? (Prva premisa ovog argumenta je zapravo posebni argument uzroka i posljedice.)

Druga i ključna premisa svake analogije uspostavlja sličnost između dvije situacije i za njenu evaluaciju postoje posebna pravila. Kao prvo, analogija ne zahtijeva da primjeri budu identični ali zahtijeva da budu relativno slični. Jesu li Velika Britanija i Hrvatska usporedive glede organiziranog kriminala i pravosuđa? Organizirani kriminal u VB temelji se na nezakonitoj imigraciji, milijunskom tržištu narkotika, razvijenom IT i bankarskom sektoru i slično dok se hrvatski temelji na sprezi s politikom i korupciji. Preduvjet uspješnosti ovakvog zakona je neovisno i funkcionirajuće pravosuđe koje nije dio organiziranog kriminala, a koje Hrvatska nema.

Ključ pobijanja svake analogije je traženje razlika između predloženih modela jer svaka analogija počiva na sličnosti. Svima je dobro poznat slučaj Adama Nordwalla, poglavice plemena Chippewa koji je sletivši na rimski aerodrom iz Kalifornije proglasio da u ime američkih Indijanaca preuzima Italiju temeljem “prava otkrića”.

Ako je Kolumbo otkrivši Ameriku proglasio Ameriku svojinom onih koji su ju otkrili, unatoč tome što je Amerika već bila naseljena tisućama godina, isto pravo pripada Indijancima koji otkrivaju Italiju unatoč tome što je ona naseljena tisućama godina.

Ova analogija pati od suviše različitosti: Italija u dvadesetom stoljeću nije isto što i Amerika u petnaestom; Italija je poznata svakom pučkoškolcu, dok Amerika u ono doba nije bila poznata velikoj većini ljudi; Nordwall nije istraživač, a niti je komercijalni let na Boeing-u 737 isto što i Santa Maria. No to nije ni smisao Nordwallovog argumenta – on je zapravo htio reći da je u ovakvom slučaju primjerena reakcija, primjerice, uspostaviti diplomatske odnose, a ne potraživati zemlju. S tog nedoslovnog stajališta ova analogija je nevjerojatno čvrsta i (gotovo) neoboriva.

3. Argument autoriteta

Oslanjanje na druge u argumentaciji najčešće rađa argumentom autoriteta koji ima formu "X tvrdi Y, dakle Y je točno".

Posted by zoompolitikon, Hrvatska već jest prijatelj suda
Podatak da je identifikaciju Carle del Ponte sa stajalištem suda potvrdio i predsjednik Savjeta za pripremu prijatelja suda pri ICTY-u Željko Horvatić očito se namjerno zaobilazi!. Struktura argumenta je slijedeća

Željko Horvatić tvrdi da se Carla del Ponte identificirala sa stajalištem suda.
Dakle, Carla del Ponte se identificirala sa stajalištem suda.

Oslanjanje na druge je rizično jer izvori informacija se nerijetko mogu kompromitirati i dobar argument autoriteta mora zadovoljiti nekoliko uvjeta. Kao prvo, njegova autentičnost mora biti provjerljiva pa svaki argument autoriteta mora imati provjerljivi citat. Kao drugo, izvor mora biti mjerodavan. To što je Einstein bio uvjereni pacifist ne znači da je pacifizam ispravan jer Einstenov genij na području fizike ga ne čini stručnjakom za političku filozofiju. Također, izvor autoriteta mora biti nepristran odnosno nezavisan te informiran. Uvjerljivost dodatno ojačava porast broja izvora što je posebno bitno kod važnih pitanja. Ne treba smetnuti s uma da napad na osobu kao takvu (a ne njene kvalifikacije za davanje mišljenja) ne diskvalificira izvor nego predstavlja logičku pogrešku poznatu kao ad hominem.

4. Argument uzroka i posljedice

Nije rijetkost da se određene pojave pokušavaju objasniti njihovim uzrokom. Pretpostavimo da su HDZ i njihovi simpatizeri skloni omalovažavanju protivnika. Nakon rasprave s njima uočava se tendencija diskvalifikacije protivnika etiketama. S druge strane, HSU-ovci i njihovi podržavatelji to ne rade. Izgledno je dakle da postoji korelacija između političke opcije i kulture dijaloga pa bi neki mogli biti skloni zaključiti da pripadnost HDZ-u vodi smanjenju kulture dijaloga no taj je zaključak pogrešan.

Argument uzroka i posljedice se sastoji od ustanovljavanja dviju (ili više) pojava koje su u određenoj korelaciji nakon čega se ta korelacija tumači kao odnos uzroka i posljedice.

Posted by Lion Queen, PAŽNJA: Početak primjene pojedinih pravila na web siteu pollitika.com
Meni je karma slaba, jer bez obzira što napisala, zato jer se zna koju stranku zastupam, ocjenjuje me se negativnim bodovima. Budi otvoren i reci to jasno: SDP-ov blog na Mrak način!Argument ima slijedeću strukturu:

Zastupanje određene stranke je uzrok loših ocjena.
Lion Queen zastupa određenu stranku i zato dobiva loše ocjene. Ovi argumenti su često spekulativni i lako oborivi jer je vrlo teško znati što uzrokuje što. Za dobar argument uzroka i posljedica nije dovoljno samo navesti korelaciju nego ju je potrebno i objasniti odnosno elaborirati kako uzrok uzrokuje posljedicu. Isto tako, potrebno je dokazati proizlazi li iz posljedice najvjerojatniji uzrok jer većina događaja ima mnoštvo vjerojatnih uzroka pa pronalaženje samo mogućeg (ali i ne najvjerojatnijeg) uzroka nije dovoljno.

Treba imati na umu da događaji u korelaciji nisu nužno u uzročno-posljedičnoj vezi. To što puno ljudi zaspi pred televizorom ne znači da televizija uspavljuje. Događaji u korelaciji mogu imati zajednički uzrok jer neke korelacije nisu relacije između uzroka i posljedice nego dvije posljedice istog uzroka. Nije vjerojatno da televizija sa scenama nasilja i seksa uništava moral i sigurnost u društvu već je puno vjerojatnije da su i televizijski i društveni nemoral i nasilje rezultat urušavanja tradicionalnog sustava vrijednosti. Na kraju, puno naoko jednostavnih pojava može imat vrlo kompleksnu pozadinu koja se sastoji od više uzroka. Možda industrijalizacija zemlje rezultira većim gospodarskim rastom, ali on ovisi o mnoštvu kompleksnih faktora.

Argumentacijske pogreške su logičke greške i lažni argumenti koji su još uvijek dominantni u hrvatskom javnom diskursu. Svi navedeni primjeri zapravo nisu argumenti nego greške, a širu listu možete naći ovdje.

Ad hominem: napad na osobu umjesto njen stav ili kvalifikacije ("Jurčićev prijedlog ne valja jer je bio u vladi koja je izgubila izbore")

Ad ignorantiam: tvrdnja da je nešto istinito samo zato jer nije dokazano da je lažno ili obratno ("Niti jedan slučaj neidentificiranih letećih objekata nije potvrđen kao istinit što znači da takvi objekti ne postoje")

Ad misericordiam: pozivanje na samilost kao argument za posebni tretman ("Feral treba kupovati jer je uvijek na udaru vlasti")

Ad populum: pozivanje na emocije masa ili pozivanje na neki potez jer "svi to rade" ("Đapićev magistarski rad je plagijat ali velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara")

Ad consequentiam: uvjerenje da je nešto dobro jer takvo uvjerenje ima pozitivnu posljedicu ("Treba vjerovati u boga jer inače život nema smisao")

Ad antiquitatem: (ne)opravdavanje politike, ponašanja ili prakse zato jer je "oduvijek bilo tako" ("Nikad se u povijesti nije sudilo pobjednicima")

Post hoc ergo propter hoc ("nakon toga dakle zbog toga"): pretpostavljanje uzročnosti samo zato što jedna stvar slijedi iza druge u vremenskom nizu ("Svi ovisnici o heroinu su koristili marihuanu što znači da marihuana vodi u heroinsku ovisnost")

Petitio principii: korištenje konkluzije kao premise ("Imamo puno delinkvenata jer mladi ljudi krše zakon, a krše ga jer su obični delinkventi")

Accident: primjena općeg pravila na pojedini slučaj čije posebne okolnosti pravila čine neprimjenjivima ("Nije moguće ubiti u samoobrani pa nije moguće ni počiniti ratni zločin u obrambenom ratu")

U komentarima na ovaj tekst predlažem prenošenje dobrih argumenata i onog što oni nisu iz rasprava i članaka na pollitici.com.