Tagovi

Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja

Podigla se ovih dana poprilično velika prašina u svezi prijedloga, sada već i od predsjednika Josipovića, da se već na slijedećim parlamentarnim izborima uvede preferencijalno glasovanje. Vjerujemo da doista nema onog tko bi se usprotivio ideji biranja zastupnika imenom i prezimenom, posebno jer bi se tako, prema riječima zagovornika preferencijalnog glasovanja, eliminirala (samo)volja stranačkih vođa po kojoj oni sami ili u užem stranačkom krugu ljudi kreiraju redoslijed kandidata na stranačkim izbornim listama.
I doista, sve navedeno uz preferencijalno glasovanje toliko lijepo zvuči da se mnogi već pitaju tko bi to uopće bio protiv?

Sve bi to doista bilo sjajno kako se na prvi mah čini da nije nekoliko „sitnica“, radi kojih je razumno zapitati se počevši od toga da li je stvarno preferencijalno glasovanje na svim izborima i svim razinama dosita pravi iskorak naprijed ili usprkos svemu ipak dobar korak prema natrag u razvoju demokracije? Nesporno je da predsjednički izbori upravo i jesu pravo preferencijalno glasovanje i da je to u svakom pogledu sasvim u redu. Jednako tako je u redu da se preferencijalnim glasovima biraju i EU zastupnici što se potvrdilo već dva puta u praksi.

Usprkos velikim željama i očekivanjima od preferencijalnog biranja kandidata potrebno je malo stati na loptu i pokušati racionalno sagledati sve moguće poteškoće u primjeni navedenog sustava. Već i površnom analizom je jasno da već prilikom primjene preferencijalnog glasovanja na lokalnoj razini nailazimo na nekoliko problema, a jedan od njih je svakako i onaj tehničke naravi odnosno sama veličina biračkog listića. U manjim sredinama tehnički se problem možda i ne bi tako jasno vidio jer su liste sa relativno malim brojem kandidata, a i broj lista je znatno manji no u nekim većim sredinama, odnosno većim gradovima ili pak županijama. U malim sredinama preferencijalnim bi se glasovanjem doista izabirali ljudi imenom i prezimenom i to zato jer ih uglavnom u tim manjim sredinama svi dobro poznaju, što dakako nije u istoj relaciji i kada se radi o većim sredinama.

Kad se pak radi o lokalnim izborima u većim sredinama, onda ozbiljni tehnički problemi nastaju već prilikom izrade biračkog listića, prvenstveno jer se osjetno povećava broj ljudi na listama, kao što se značajno povećava i broj kandidacijskih lista. Tako bi npr za izbore u gradu Zagrebu trebalo izraditi birački listić koji bi sadržavao 30 do 50 lista raznih stanaka ili nezavisnih lista, no poradi preferencijalnog glasovanja uz navedeno se mora uz svaku od njih dodati imena i prezimena sa podacima za svakog od 51 kandidata, koliko ih svaka lista treba imati. Sada bi to već bio glasački „listić“ površine čak i do 50-ak stranica svima poznatog formata A4, ili bi možda još slikovitije bilo ako kažemo da bi površina tog glasačkog „listića“ bila oko 3 četvorna metra. Možemo samo zamisliti kako bi na biračkim mjestima izgledalo traženje i potom zaokruživanje kandidata na tolikoj plahti. A o kasnijem brojanju glasova da i ne govorimo.

Ako sada prethodno navedeno primijenimo na parlamentarne izbore gdje se sve u odnosu na, primjerice, grad Zagreb u najmanju ruku ponavlja ili čak udvostručuje, onda nije teško zamisliti kakav bi kaos nastao sa „biračkim listićima“ veličine sobnog zida i sa imenima nekoliko tisuća kandidata u slučaju da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica. Tehnički gledajući ovako nešto je gotovo neizvodivo i sasvim sigurno bi proizvelo prije potpuni kaos u samoj provedbi izbora no što bi tako nešto bilo biranje kandidata imenom i prezimenom.

Primjena preferencijalnog glasovanja na sadašnje izborne jedinice uz sadašnji izborni prag od 5% bi se na koncu svela na međusobni obračun već ustoličenih političkih elita za prevlast u podjeli preostalog plijena od čega građani ništa dobrog ne trebaju očekivati…. no i u tom slučaju, dakle sa manje kandidata na izbornim listama, iste bi površinom opet bile ogromne i potpuno nepregledne kako biračima tako i onima koji prebrojavaju glasove. Naravno da se sva ova „gnjavaža“ sa navođenjem svih imena na biračkim listićima lako izbjegne ako se na njima uz isti izgled kao i do sada ostavi nekoliko kučica u koje će sami birači upisati jedan ili više brojeva koja su ispred imena kandidata na objavljenim kandidacijskim listama, ili bi pak na biračkim listićima bili navedeni brojevi od jedan pa do zaključnog broja kandidata na listi od kojih će birač imati pravo zaokružiti nekoliko, no to onda pored neupitne racionalnosti otvara i mnoga pitanja vezana uz vjerodostojnost samog preferencijalnog glasovanja.

Kako je jasno da stranačke liste kroji uglavnom vrh svake stranke, jasno je da bi preferencijalno glasovanje mogao biti razlog da vodstva stranaka uz razna obrazloženja sa lista eliminiraju sve ili većinu onih koji bi im u preferencijalnom glasovanju mogli ugroziti poziciju, što bi u konačnici dovelo do sasvim suprotnog efekta od onog kojeg preferencijalnim glasovanjem zagovaraju sami predlagači. U cijeloj priči ne treba zaboraviti da bi u njoj i te kakvu važnu ulogu odigrali i mnogi kontrolirani mediji, što rade i sada, kojima bi takvim modelom glasovanja bila potpuno otvorena vrata da sami odnosno u ime interesnih skupina promoviraju osobe koje sa interesima birača ne moraju imati nikakve veze.

Politička elita je trenutno nezadovoljstvo građana njima samima uspjela stvoriti i javnosti podvaliti iluzija kako bi se preferencijalnim glasovanjem otvorila vrata za promociju i afirmaciju, pa u konačnici i biranju nekih novih, poštenih i dakako sposobnih političara, što u stvarnosti naprosto nije moguće jer pada već na prvom pitanju o realnoj mogućnosti bilo čije afirmacije bez prethodno danog zelenog svjetla stranačkog vodstva, pa ma koliko netko od nadolazećih bio sposoban. Ta koliko u ovom trenutku ima sposobnih i poštenih političara koji medijski prostor, posebno onaj na nacionalnoj razini, dobivaju na kapaljku?
Pitate li se zašto ili vam je iz prethodnog već postalo jasno!?

Ali, ostavimo na trenutak ovaj tehnički dio po strani pa sagledajmo i neke druge aspekte.

Ako svi kandidati trebaju imati iste uvjete za medijsko predstavljanje, a ako govorimo o preferencijalnom glasovanju onda bi to svakako trebali, postavlja se i jednostavno pitanje, kako se i na koji način nekoliko tisuća kandidata, ne samo tijekom izborne kampanje, uopće može predstaviti biračima na nacionalnoj razini u tolikoj mjeri da ih biračko tijelo može prepoznati i birati prvenstveno po njihovim kvalitetama, što i jest cilj preferencijalnog glasovanja? Složit ćete se da je tako nešto naprosto nemoguće.

Uz tako velike, da ne kažemo nepremostive tehničke zapreke, preferencijalnom glasovanju na nacionalnoj razini ne ide u prilog ni činjenica kako su prilikom takvog izbornog pravila svi članovi sa iste liste u stvari jedni drugima na određeni način suprotstavljeni. Naznake prethodno navedenog, i to poprilično ozbiljne, mogle su se uočiti i na prethodnim izborima za članove EU parlamenta. Ako su dakle kandidati istovremeno suprotstavljeni i svim drugim listama, onda bi se moglo slobodno kazati da su izbori sa preferencijalnim glasovanjem na nacionalnoj razini - u stvari izbori u kojima su svi protiv svih, što svakako nije u interesu očuvanja i razvijanja kako demokracije tako i jedinstva unutar bilo koje političke stanke. Uz navedeno preferencijalni sustav glasovanja na parlamentarnim izborima otvorio bi pitanja u svezi potrebe i zahtjeva financiranja svakog od kandidata pojedinačno, pa onda i oko izrade promidžbenog materijala, usklađivanja programskih okvira, dogovora oko podjele medijskog prostora i još mnoštvo drugih problema o kojima predlagači preferencijalnog glasovanja uopće nisu ni razmišljali.

Građanima je pod krinkom „birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ ponuđena samo jedna sladunjava iluzija koja se pred mnoštvom snažnih argumenata ruši kao kula od karata, a promicatelje istih svrstava u demagoge i politikante koji PR metodama samo nastoje zavarati birače radi svojih osobnih ili uskih stranačkih interesa. To u slučaju sa preferencijalnim glasovanjem svakako jest u suprotnosti sa interesima građana i daljnjim razvojem demokracije u Hrvatskoj. Preferencijalnim glasovanjem na parlamentarnim izborima bi se na duže vrijeme samo zacementirala politička elita, uz lica koja bi se uz svesrdnu pomoć kontroliranih medija na političkoj sceni održala koliko god bi htjela, ne dopuštajući ikome da im tu poziciju ugrozi.

Promjene koje Hrvatskoj trebaju u izbornom sustavu ne leže u primjeni preferencijalnog glasovanja što nam političke elite podržane i od predsjednika Josipovića nastoje podmetnuti, već u što je većoj mjeri moguća implementacija volje birača na konačan sastav Sabora RH. To se pak najbolje postiže na način da se cijela Hrvatska proglasi jednom izbornom jedinicom, što je samo po sebi i logika izbora na nacionalnoj razini, te da se u tom slučaju izborni prag spusti na 2%.

Potreba spuštanja izbornog praga i primjenu Hrvatske kao jedne izborne jedinice najbolje se vidi na rezultatima izbora 2011. kada je niz stanaka osvojilo između 65 i 75 tisuća glasova sa drastično različitim efektima u broju osvojenih saborskih mandata. Od niti jednog u slučaju HSP-a za 70 000 glasova, BUZ-a sa partnerima 66 000, HSLS sa 72 000…. pa do čak 6 mandata koje je dobio HDSSB sa 68 000 glasova.

Ovome treba dodati i 66 000 glasova NL don Ivan Grubišić koji je dobio 2 mandata, HSP-AS sa 65 000 glasova i jedan mandat, te HSS sa 71 000 glasova i jednim dobivenim mandatom. Ako dakle želimo biti korektni prema volji birača na što se svi pozivaju, onda nikako ne možemo prihvatiti kao korektnost i volju birača činjenicu da HDSSB-ovih 68 000 glasova vrijedi 6 mandata što je za dva mandata više od svih gore navedenih zajedno mada ukupno imaju preko 400 000 glasova odnosno čak šest puta više od HDSSB-a.

Primijeniti rezultate iz 2011 na Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu sa spuštanjem izbornog praga na 2% rezultati bi bili ovakvi:

SDP, HNS, HSU, IDS 66 mandata
HDZ, HGS 38 mandata
HL – SR 8 mandata
HSLS 4 mandata
HSP 4 mandata
HDSSB 4 mandata
BUZ, PGS, HRS 4 mandata
NL I. Grubišić 4 mandata
HSP-AS 4 mandata

Gledajući izborne rezultate iz 2011. lako je zaključiti da bi u tom slučaju više od 90% glasova svih birača bilo izraženo kroz saborske mandate što i jest bila želja njih samih, što je u stvari i svrha održavanja izbora. Nije zanemarivo spomenuti i da se Hrvatskom kao jednom izbornom jedinicom veoma efikasno sprečavaju i svi mogući dezintegracijski procesi, koje često određene interesno – političke skupine nastoje proturiti pod krinkom regionalizma ili slično.

Dakle:
NE za preferencijalno glasovanje na parlamentarnim izborima

DA za Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu

DA za smanjenje izbornog praga na 2%, ili
izborni prag od 2% za samostalnu listu ili stranku
izborni prag od 5% za koaliciju od dvije stranke
izborni prag od 8% za koaliciju od tri i više stanaka

DA za minimalno 3000 prikupljenih potpisa za neparlamentarne stanke da bi sudjelovali na parlamentarnim izborima

DA za to da dijaspora dobije broj mandata sukladno broju dobivenih glasova tako da je za svaki mandat potreban prosječan broj glasova kao i za jedan mandata na listama u RH

Možda i ovo promišljanje BUZ-a pomogne svim zainteresiranima u stvaranju kvalitetnog prijedloga sa svrhom kreiranja jednog novog i pravednijeg Izbornog Zakona, primjenjivog već na predstojećim parlamentarnim izborima 2015., ali istovremeno i Zakona koji prvenstveno ide na ruku samim biračima u koje se svi političari redom zaklinju, a ne isključivo kao do sada samo velikim stankama ili političkim elitama.

Komentari

D(era) D(emos)

ne znam zbog čega želiš dodatno zakomplicirati ono što nije - a to je preferencijalno glasovanje. izgleda da sejednostavno dodatno zakomplicira karakteristika dobrog dijela naših političara, da ne kažem skoro svih. umjesto da se iz drugih država jednostavno primijene, da ne kažem skoro prepišu, stvari koje se tamo već destljećima upotrebljavaju ovdje se ide izmišljavati nanovo topla voda koje je poprilično stara. razlog kompliciranju stvari i nanovom izmišljanju tople vode vjerojatno leži i u tome da političari žele vječno zadržati vlast. umjesto da se ugledaju u svoje kolege veni - u tzv. zapadnoj demokraciji, koji isto žele dugovječnu vlast, oni, naši političari toliko zakompliciraju neke stvari da se više ni sami u njima ne snalaze. kao primjer mogu navesti poreznu politiku koja se primjenjuje vani ali ne lezi vraga kod nas se je morala upotijebiti nova topla voda koja je dodatno osiromašila one koji privređuju od zaposlenika do malih poduzetnika i obrtnika. sad je na redu preferencijalno glasovanje. na izborima za EU parlament smo se prvišput susreli s njime, mi koji glasamo samo u 'Lijepoj našoj'. mogao si glasovati za liste, za kandidata liste i za oba - listu i kandidata na njjoj. što znači preferencijalno glasovanje mogli smo se uvjeriti kad su na prva mjesta izbili ljudi koji su u na svojima listama bili negdje oko pola - prumjer Tonino Picula..
činjenica je da stavljanje na listu jako ovisi koliko ste simpatični šefu stranke, ali kad glasači zaokruže jedno ime na toj listi dotični će se ppotruditi da opet bude na njoj. on će i dalje voditi politiku svoje strane ali će jako paziti da ne upadne u neku aferu i za divno čudo jako će paziti kako narod diše i što piše po raznim forumima,, FB-u i twitu.
zog čega koplicirati otkrivanje tople vode kad je ona već otkrivena.
DD potrudi se da zaokružimo tvoje ime na sliejdećim parlamentarnim izborima. ;)

w. ;)

Tko je glasao

@walpurga, u preferencijalnom

@walpurga,
u preferencijalnom glasovanju jedini problem je kako kvalitetni kandtat može doprijeti do svojih birača ako nema pristupa medijima????

Ovo ti ne govorim bez veze već iz neposrednog iskustva..... ako je BUZ u posljednje 4 godine u prvih 10 stanaka sa prosječnim rejtingom negdje u sredini, a prva umirovljenička opcija, reci mi kako to da nitko od BUZ-a ne može ni blizu nekoj ozbiljnijoj političkoj emsiiji na nacionalnoj TV, posebno ako je tematika umirovljenici ili socijala....

Kako da mi npr. ti suta daš glas radi toga što je naš program za umirovljenike ili socijalu dobar ako nemaš priliku upoznati se sa time, ćuti što to imamo za reči, vidjeti kako polemiziramo sa onima sa kojima se ne slažemo, argumentirano kritiziramo, nudimo nešto bolje........ a telka je u ovom slučaju zakon kada govorimo o biračkom tijelu BUZ-a.....

Vjerujem da u svim stankama ima puno ljudi koji iz nekog razloga nikako da izvire van..... nekima to ne daju "šefovi", a bogme nekima naprosto ne daju pred objektive koje nerijetko kontroliraju upravo oni "šefovi" koji ni svojima to ne daju.......

Tko je glasao

@DEMOS nama tog modela

@DEMOS nama tog modela glasovanja koji bi marginalcima poput tebe omogućio uhljeb i parazitiranje o troku naroda. Zato ostani kod oprobanog modela priljepka ili brabonjarenja s onom političkom opcijom koja ti nudi najviše! Treutačno je to crni Marko i njegov HDZ-om!

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

Čuvanje kurta-murta pozicije

da li je stvarno preferencijalno glasovanje na svim izborima i svim razinama dosita pravi iskorak naprijed ili usprkos svemu ipak dobar korak prema natrag u razvoju demokracije?

1. Pref glasanje nije rješenje ali je pomak nabolje

Svi problemi osamostaljene Hrvatske proizlaze iz nekompetencije i amorala političkih elita i njihove kadrovske kuhinje koja određena ovakvim izbornim zakonodavstvom koje je usput neustavno. Neustavno je zato jer su stranke istim ukrale pravo suverena da izabire svoje predstavnike a ne da se složi ili ne s unaprijed određenim odabirom stranačkih vrhuški koje onda takav odabir serviraju kao narodni. I taj defekt političkog sustava je ovdje obrađen u par navrata ali se sudionici prave mutavi...

Sve to je jasno i elitama međutim one će učiniti sve da svoju lagodnu poziciju prolongiraju u vječnost. Zato tvoje priče o tehničkim problemima pri izboru pod uvjetom da razumiješ suštinu demokracije kao princip većine jesu običan spin. Upućujem te na tekst kolege Golgote koji je izložio političku početnicu glede tog pitanja i rješenja...

http://pollitika.com/politicki-i-de-sustav-rh-je-krahirao-zbog-stranacko...

Tko je glasao

@sjenka, Kada govorimo o

@sjenka,
Kada govorimo o preferencijalnom glasu onda to moramo staviti u pravi kontekst, a taj svakako nije negdje u nekoj imaginarnoj sredini.

Dakle pričamo o preferencijalnom glasovanju u Hrvatskoj koji teoretski može biti korak naprijed, no kada vidimo neke reakcije sastavljača lista (pozicija gospodina Picule na listi SDP-a prilikom izbora za članove EU parlamenta) na pozicioniranje kanddata onda sam skloniji vjerovati da će „Picule“ slijedeći puta biti izvan liste uz neki od dobrih razloga no da će se liste obogatiti „Piculama“ koje javnost percipira pozitivno i kojima bi rado udijelili preferencijalni glas…. Dakle jako primamljivo zvuči glasati za ime i prezime, no u praksi je to prije startni pucanj za njihovu eliminaciju no za afirmaciju, pogotovo ako stranački vrh baš i nije nešto posebno omiljen kod građana……

I dalje tvrdim da je ključ za krupni iskorak u smanjivanju izbornog praga i Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici…. Sve ostalo nije nevažno, no puno više služi za skretanje pozornosti sa pravih rješenja no što je to predstavlja demokratski iskorak…..

Mi danas u Hrvatskoj imamo situaciju koju imamo i samo od nje možemo krenuti…. a da li naprijed ili natrag ovisi isključivo o svima nama…..

U odnosu na ono što sada nudi Josipović i SDP i onog što nudi udruga UIO, ovaj potonji je daleko prihvatljiviji, ne idealan u svakom pogledu, ali daleko bolji od ovog što nude vlastodršci…..

Tko je glasao

Ja ne želim preferencijalno

Ja ne želim preferencijalno glasati. Kao prvo, ne poznajem niti jednog političara tako dobro da bih ga mogao preferirati u odnosu na nekoga drugoga. Mogu to na temelju prezentiranja u javnosti ili (ne)simpatičnosti, ali to nije racionalno i ne mora biti pravi pokazatelj njegovih stvarnih kvaliteta.

Drugo, nije mi jasan koncept biranja "sposobnog, a ne podobnog" koji je promovirala UIO. Osim prethodno navedenog, nije mi jasno koji su kriteriji za sposobnog zastupnika. To što puno priča, dobro replicira, redovito sjedi u sabornici, rado daje izjave za medije? Ili je ekspert za neko područje i daje odlične prijedloge za poboljšanje zakonskih prijedloga prije nego što dođu u Sabor i koji su često prihvaćeni, ali u sabornici uglavnom šuti pa mi ni ne znamo što on zapravo radi ...?!

Nadalje, svaki zastupnik sa stranačke liste u Saboru će glasovati u skladu sa stranačkom politikom, bez obzira bio on preferencijalno ili nepreferencijalno izabran.

I ono najvažnije, za uspješno vođenje države bitni su sposobni političari u izvršnoj vlasti, a oni ne moraju biti birani od građana. (Tko je izabrao ministra Mornara?)

Dakle, ja ne želim glasati za osobe imenom i prezimenom već za politiku koja mi se nudi. Ali ako nekoga veseli pomisao da će pozitivno utjecati na vođenje državne politike birajući političare imenom i prezimenom, nemam ništa protiv.

Tko je glasao

rupert, kak ne kužiš?

Karamarko i Milanović će na izborne liste staviti sposobne ljude, (pitanje je a zašto ih do sada nisu stavljali), a kriterije za sposobnost će određivati Milanović i Karamarko.
Onda će ti sposobni prezentirati svoje programe u predizbornoj kampanji, koju će voditi potpuno samostalno na televiziji i u javnim medijima. Da bi se svrha preferencijalnog glasovanja ostvarila njihovi individualizirani nastupi i programi se moraju razlikovati od oficijelnih, stranačkih, inače cijeli koncept nema smisla. Stranka će, naravno, drage volje financirati svojim novcima rebele u svojim redovima. Sve će jako sličiti na Pobunu na brodu Bounty. Captain Karamarko i Milanović biti će spušteni u mali life boat s nešto hrane i vode i prepušteni milosti političkog oceana, a preferencijalno sposobni će izroniti na površinu.
Hrvati su iracionalan svijet. Nama možeš prodati bozu i nakon što postoje živi primjeri o tome kako preferencijalno glasovanje funkcionira.
U glasovanju za EU parlament npr Mirela Holi je dobila preko 60 posto preferencijalnih glasova, ali je EU zastupnik, koji praktički uopće nema pref glasova, Škrlec, jer je tako odlučila šefica stranke, bez obzira na broj glasova.
Jakovčić nikada ne bi bio član parlamenta da mu Mimica nije prodao svoje mjesto, jer je od prvog dana znao da je kandidat za člana Komisije. Koliko se sjećam, Pupovac je imao više glasova od Jakovčića. Picula je premoćno pobijedio s preferencijalnim glasovima - i nestao.

Ljudi jednostavno nisu zadovoljni načinom na koji politika funkcionira i zato su spremni ponekada, bez obzira na argumente i razum, usmjeriti sav svoj entuzijazam na neka rješenja, koja se njima trenutno čine najboljim mogućim.
Kad vrijeme jednog dana pokaže tko je bio u pravu, današnje dileme biti će odavno zaboravljene, a neke nove na vidiku....

Tko je glasao

gospodine

čuvajte ugled koji ide ( bar ) uz Vaše godine, znamo da ste tzv. mlađi partner u svojoj koaliciji ali to ipak ne znači da se morate sramotiti i ovakvim dnevnicima vrijeđati inteligenciju publike

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek, nadam se da si

@drvosjek,
nadam se da si prije pisanja ovog komentara pročitao cijeli dnevnik i da si razumio ono na što se njime želi upozoriti......

Tko je glasao

e sad

nećete valjda sumnjati u moju moć rasuđivanja samo zato što se ne slažem sa Šeksom i Peđom,
gdje je Peđa malčice reterirao a Šeks čeka da mu netko kaže pa da i on reterira

nema potrebe da vas zapamtimo kao njihovog trbuhozborca

Prijedlog UIO ne sadrži samo prednosno biranje nego još štošta...a tehnički problemi na kojima insistirate se riješe kao od šale.

Želim Vam

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek, nemam namjeru

@drvosjek,
nemam namjeru uvjeravati te u išta do li uputiti da još jednom bez početnih predrasuda pročitaš tekst sa razumijevanjem,... nemoj ovo sada shvatiti kao uvredu tvoje inteligencije jer mi tako nešto ni ne pada na pamet a i zato jer sam te ovdje već odavno skužio kao veoma visprenu i inteligentnu osobu....

Ako dakle pođeš od prtpostavke da sve ne mora, a često i nije, biti onako kako se na prvu čini onda si morao pored niza rečenica pročitati i ovu
Naravno da se sva ova „gnjavaža“ sa navođenjem svih imena na biračkim listićima lako izbjegne ako se na njima uz isti izgled kao i do sada ostavi nekoliko kučica u koje će sami birači upisati jedan ili više brojeva koja su ispred imena kandidata na objavljenim kandidacijskim listama, ili bi pak na biračkim listićima bili navedeni brojevi od jedan pa do zaključnog broja kandidata na listi od kojih će birač imati pravo zaokružiti nekoliko, no to onda pored neupitne racionalnosti otvara i mnoga pitanja vezana uz vjerodostojnost samog preferencijalnog glasovanja.
...... dakle jasno je da nije problem u površini biračkog listića već u nečemu puno većem...

Ako svi kandidati trebaju imati iste uvjete za medijsko predstavljanje, a ako govorimo o preferencijalnom glasovanju onda bi to svakako trebali, postavlja se i jednostavno pitanje, kako se i na koji način nekoliko tisuća kandidata, ne samo tijekom izborne kampanje, uopće može predstaviti biračima na nacionalnoj razini u tolikoj mjeri da ih biračko tijelo može prepoznati i birati prvenstveno po njihovim kvalitetama, što i jest cilj preferencijalnog glasovanja? Složit ćete se da je tako nešto naprosto nemoguće.

Građanima je pod krinkom „birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ ponuđena samo jedna sladunjava iluzija koja se pred mnoštvom snažnih argumenata ruši kao kula od karata, a promicatelje istih svrstava u demagoge i politikante koji PR metodama samo nastoje zavarati birače radi svojih osobnih ili uskih stranačkih interesa. To u slučaju sa preferencijalnim glasovanjem svakako jest u suprotnosti sa interesima građana i daljnjim razvojem demokracije u Hrvatskoj. Preferencijalnim glasovanjem na parlamentarnim izborima bi se na duže vrijeme samo zacementirala politička elita, uz lica koja bi se uz svesrdnu pomoć kontroliranih medija na političkoj sceni održala koliko god bi htjela, ne dopuštajući ikome da im tu poziciju ugrozi.

Stoga ponavljam da po mom dubokom uvjerenju promjene koje Hrvatskoj trebaju u izbornom sustavu ne leže u primjeni preferencijalnog glasovanja (ali bi za početak možda i bilo Ok da se sa liste tako bira najviše 1 - 3 mandata) što nam političke elite podržane i od predsjednika Josipovića nastoje podmetnuti, već u što je većoj mjeri moguća implementacija volje birača na konačan sastav Sabora RH. To se pak najbolje postiže na način da se cijela Hrvatska proglasi jednom izbornom jedinicom, što je samo po sebi i logika izbora na nacionalnoj razini, te da se u tom slučaju izborni prag spusti na 2% što bi rezultiralo time da volja birača bude pretočena u saborske mandate sa sadašnjih cca 75% na preko 90% njihovih glasova.

A ovo je dokaz da moju tvrdnju...
Potreba spuštanja izbornog praga i primjenu Hrvatske kao jedne izborne jedinice najbolje se vidi na rezultatima izbora 2011. kada je niz stanaka osvojilo između 65 i 75 tisuća glasova sa drastično različitim efektima u broju osvojenih saborskih mandata. Od niti jednog u slučaju HSP-a za 70 000 glasova, BUZ-a sa partnerima 66 000, HSLS sa 72 000…. pa do čak 6 mandata koje je dobio HDSSB sa 68 000 glasova.
.
Ovome treba dodati i 66 000 glasova NL don Ivan Grubišić koji je dobio 2 mandata, HSP-AS sa 65 000 glasova i jedan mandat, te HSS sa 71 000 glasova i jednim dobivenim mandatom. Ako dakle želimo biti korektni prema volji birača na što se svi pozivaju, onda nikako ne možemo prihvatiti kao korektnost i volju birača činjenicu da HDSSB-ovih 68 000 glasova vrijedi 6 mandata što je za dva mandata više od svih gore navedenih zajedno mada ukupno imaju preko 400 000 glasova odnosno čak šest puta više od HDSSB-a.

Kada bi se preferencijalnim glasovanjem na parlamentarnim izborima birali svi zastupnici onda bi se na duže vrijeme samo zacementirala politička elita, uz ista još xy godina lica koja bi se uz svesrdnu pomoć kontroliranih medija na političkoj sceni održala koliko god bi htjela, ne dopuštajući ikome da im tu poziciju ugrozi......

.... vjerujem da sada malo bolje razumiješ na što sam želio ukazati......

Tko je glasao

Zanimljivo

No imam pitanje: Jesu u BiH, Švedskoj ili Norveškoj ovi izborni listići A4 formata sa po 50 stranica ili postoji još neka mogućnost?

Nedostatak talenta često se nadoknađuje nedostatkom karaktera.

Tko je glasao

švedska, norveška...

imaju dosta veliki problem: oni odmah uzimaju listić odabrane stranke, na kojem onda upisuju ili zaokružuju imena preferiranih kandidata...
tako su listići manji, ali praktički svi prisutni znaju za koju je stranku glasač glasao. a to nisu tajni izbori.

No, način na koji se to može komotno srediti jest:
1. javno su obznanjene sve liste, na internetu, na glasačkim mjestima i dan prije u javnim glasilima;
2. sve stranke imaju popis svojih kandidata, svojim preferiranim redoslijedom, pod rednim brojevima (za Zgb npr. od 1.-51.)
3. glasač ima listić koji ima gornji i donji dio: gore popis svih stranaka, na kojem zaokružuje stranku za koju glasa, dolje mjesta za upisati 3, 4, 5 ili više rednih brojeva (ovisno o Zakonu, do 10% kandidata).

Ako mu zatreba, cjelokupni popis mu mora biti dostupan i na glasačkom mjestu, neka si provjeri da nije krivo zapamtio ili si zapisao od prije.

I to je to. Jedan listić kao i do sada...

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Sve pet

No htio sam provjeriti shvaća li autor dnevnika da je priča o formatu A4 i 50 stranica malkicu prenapuhana, malkicu... :)

Nedostatak talenta često se nadoknađuje nedostatkom karaktera.

Tko je glasao

Poštovani @z00ey, Buddha, U

Poštovani @z00ey, Buddha,

U dnevniku sam i napisao da se veličina glasačkog listića lako (i po već viđenim primjerima) rješava, no karikirajući sam želio upozoriti na puno veći problem odnosno na potpuno suprotan efekt od onog što se preferencijalnim glasovanjem navodno postiže….. i to je suština problema oko uvođenja preferencijalnog glasovanja u Hrvatskoj.

Dakle tko i na koji način može u izbornoj kampanji osigurati kvalitetno predstavljanje tisuća novih u politici i dakako „boljih - kvalitetnijih“ kandidata koje dakako svi redom želimo izabrati???

Zna li netko koliko bi trebalo vremena ako bi se svakom kandidatu dalo samo po 15 minuta, a priznati će te da se nikoga ne može dovoljno upoznati za samo 15 minuta, i to u tolikoj mjeri da budemo sigurni da se radi o osobi koja je sposobnija od „stare garde“ koju bi mijenjali novim i još sposobnijim licima…..(odgovor je preko 60 dana sa 24 satnim predstavljanjem!!??)

Zna li netko kako bi to izgledalo da se na istoj listi nađe 8 koalicijskih partnera a da svi žele ući u Sabor??? Kako bi se to po nekima (kojima ne želim vrijeđati zdravu inteligenciju) odnosili jedan prema drugom ljudi iz iste stranke a kako ostali prema svima sa te liste i prema svim ostalim kandidatima i listama….

Zašto nitko od „velikih“ ne želi javno kazati da se volja birača na korektan – pošten način reflektira na sastav Sabora samo ako se spusti izborni prag i Hrvatsku ostavi kao jednu izbornu jedinicu????

Zašto neki iz SDP-a i HDZ-a kažu da bi se smanjivanjem izbornog praga dovelo do političke nestabilnosti i nemogućnosti sastavljanja vlade a istovremeno šire svoje koalicije???? A u koaliciju se ne ulazi da bi nekome bio ukras već između ostalog i da bi koalicijski partner bio parlamentaran???

… ili npr. zašto je po nekima 10% od birača u RH 450 tisuća a ne 375 tisuća???? … jer ako se kao birače u RH računaju i oni koji ne živ eu RH onda to znači da nam ne treba ona 11. Izborna jedinica u kojoj oni glasuju već bi toj logici svi mogli glasati u jednoj od onih 10, zar ne???.....

Itd, itd…..

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci