Apstinencija izbora – put političkog otrežnjenja

• Dnevnik Golgota - Pet, 22/10/2010 - 22:07
• Glasujte
  11 Up Down
• Komentari 225 dodaj komentar

Obzirom da sam nekim sudionicima na ovom portalu obećao obrazloženje teze o potrebi masovnog apstiniranja u participaciji „demokracije na rvacki način“ te da su neka aktualna događanja na političkoj sceni ubrzala potrebu političkog „usmjeravanja“ poslušnih građana ka konstruktivnim oblicima otpora toj i takvoj vladavini u ime naroda. Objava nema pretenziju dociranja nikome posebno ne onima koji uz sve argumente protiv imaju želju biti vojnicima postojećeg sustava. Prihvaćam sve potkrijepljene kritike unaprijed koje ciljaju na supstrat tematike, a ne na osobu. Uostalom ova priča se neda razmrsiti parcijalnim lijekovima, potrebni su nam svi – i tada nas je premalo u kontekstu bika i jahačice.
Opis stanja bolesti ovog društva svakodnevno se secira u javnosti pa i na ovom portalu i uglavnom se svi slažemo da nije dobro – i uglavnom nitko ne nudi rješenja očiglednih problema čija faktura u pravilu uvijek optereti najviše isključene i marginalizirane. Kao politički aktivist i analitičar (malo si umišljam da nekaj znam o politici) osjećam obvezu da sa vama kao dijelom opće javnosti podijelim osobne stavove i promišljanja, a koje smatram relevantnima za trasiranje puta ka izlazu iz ove „bezizlazne situacije“. Za početak predlažem tekst inerviewa jednog gospodina čiju instituciju ne cijenim previše – ali u svakom kukolju ima žita stoga i preporućam njegovo promišljanje radi čistog zagrijavanja zbog onog kaj slijedi. Radi onih koji su friškiji na ovom portalu odmah ću napomenuti da je svjetonazor Golgote orijentiran ka korijenskoj ljevici, a kaj na ljestvici vrijednosti znači (ni nacija - ni vjersko opredjeljenje) da brijem klasno i ekološki (kako god to neki preveli) da u sudaru kapitala i rada držim štangu radu i to bezkompromisno. Spominjem to iz razloga što znam (siguran sam) da velik dio problema današnje situacije u Hrvatskoj leži upravo u činjenici nasilnog pretvaranja društvenog vlasništva u hapačko privatno pri čemu je nestao čovjek - rvacki ljud. Grandiozna prijevara onih koji su kao dobili mandat „uskrisiti“ vjekovnu težnju naroda za državom ( a ja tome pomogao sudjelovanjem u planiranom i ostvarenom DR-u) je samim tim veličanstvena jer je nametnula uvjerenje tom populusu da je moralno i civilizacijski ispravno bez referenduma prisvojiti u ime njih 200-tinnjak (1450 !:)) tu višegeneracijsku stečevinu i istu poslije podijeliti svojima. A da bi se efikasno sakrili tragovi počinjenog i spriječila post festum reakcija razbuđenih ti „naši izabranici“ su odlučili zacementirati svoju volju rastakanja naroda i rekli su da odluku o prenošenju suvereniteta RH u EU može po novom Ustavu donijeti „1“ % svjesnih građana. Nesvjesne treba kazniti za opstrukciju njihove demokracije. Daklem, došli smo do te fantomske teze o političkoj opstrukciji aktualnog gledanja na način realizacije politike u Hrvatskoj. A ta politika se svodi na protokolarno „izabiranje“ na izborima svake 4 godine, a u međuvremenu glavu dolje – ruke na leđa. I sve je po PS-u raznih bogomdanih šexova posebice zato jer je US tako velio. I još samo jedna napomena da mi se ne inputira neproduktivno verbalno mantranje kao samo sebi svrha. Od 1987.g. do danas praktično djelujem na popravljanju društvenog sustava kroz sam sustav i mogu vam reči da su spoznaje i rezultati obeshrabrujući, a kaj me čini frustriranim obzirom na ono kaj moram ostaviti djeci i unucima.
Prema tome, u koncepciji promišljanja kako naprijed u ovoj zajednici koja se naziva državom ključna je slijedeća konstatacija.
NOSITELJI DRUŠTVENIH BENEFITA NEĆE SE DOBROVOLJNO ODREĆI NEPRIPADAJUĆE KORISTI KOJU AKTIVNO ILI PASIVNO KONZUMIRAJU.
Drugim riječima kompletni društveno-politički kompleks je smišljeno projektiran i podešen na način da kurte i murte dominiraju do vječnosti. Naravno da to nije samo slika koja je aplicirana samo na Hrvatsku, dakle i svjetski hapači funkcioniraju po toj recepturi; 2% odabranih naprama 98% isključenih ili marginaliziranih. Al obzirom da nas boli naše dvorište zadržat ćemo se sad samo na njemu.
Znači, u toj dominaciji kurte i murte ljigavo se forsira demokracija (koja to nije) kao smokvin list jer svjetina ne voli golotinju posebno ne vlastitu. A upravo o vlastitoj golotinji je ovdje riječ. Ne želimo vidjeti – ne želimo ćuti!!! Sve dok ne progovori Jasna Omejec, a ima tako melodičan glas!!! Prodali su nam demokraciju kao etalon vladanja većine naroda u kojoj odavna ta većina apstinira jer protestira na ponuđeni izbor (uzmi ili ostavi) i gle li parodije mišljenje tih apstinenata o razlozima opstrukcije stavljanja križić kružić se svodi na dobrovoljno prepuštanje manjini da odluči u njeno ime. Kaj god, kao da sudionici izlaska na birališta bitno odlućuju o bilo čemu. Naravno da su izbori obična farsa zločinačkog oligopola,a o čemu je na ovom portalu već bilo dovoljno govora i od moje malenkosti i drugih sudionika. Al da oni naknadno uključeni ne bi ostali zakinuti za tada naznačenu argumentaciju dajem link za jedan tekst sa ovog portala pod nazivom "Strah od političkih demokratskih diktatora u Hrvatskoj, a potom i jedan tekst vanjskog glasila koji su se bavili nezakonitošću izbora. Čitavo ovo vrijeme od '91 pa naovamo ja sam se bavio dokazivanjem nezakonitosti sastava Sabora (lokalna uprava i samouprava također) kao generatora fantomske (krivokletne) kompletne upravne i samoupravne infrastrukture u državi. Daklem, dokazao sam kroz Ustavni sud (ak ne vjerujete pitajte Jasnu Omejec) da su sve institucije ove države nastale generiranjem kroz Sabor nelegalne i nelegitimne u sadašnjem sastavu a kaj naravno vrijedi i za Ustavni sud (ha,ha...), a obzirom na određenje čl.1.st.3. Ustava. Stranke nisu i ne mogu biti predstavnici naroda u duhu citiranog članka a kaj su si one na sveopću šutnju neinformiranog naroda halapljivo prisvojile putem izbora tehnologijom proporcionalnog sustava i preuzimanjem uloge kadrovika naroda. I to je činjenica čije plodove uživamo kroz sveopći kolaps onoga kaj bi u normalnim okolnostima trebala biti država. Da, i gdje je kvaka! Pa upravo u činjenici da institut parlamentarnih izbora ne stvara preduvjete razrješenja nagomilanih društvenih suprotnosti već ih samo prolongira i rasteže bez obzira jel na izbore izašlo 99% birača ili 1%. Rezultat je unaprijed poznat kao i kod odluka Ustavnog suda. A rezultat je poznat jer se oligopol služi uhodanom kako izbornom prijevarom tako i apstrahiranjem činjenice da ih nelegalnost ne sprečava da u beskonačnost nastave hapanjem svekolikih životnih resursa koji pripadaju svima, a ne samo njima. U toj i takvoj situaciji u kojoj se taj oligopol poistovijetio sa – država, to sam ja – dakle zloupotrebljava od naroda financiranu prisilu da bi se pod svaku cijenu održao na vlasti. I sa time se sve stranke prešutno slažu – dakle načelno – sve su iste. Moram ovom prigodom spomenuti da sam veoma obazrivo ponudio Laburima da preuzmu ovu retoriku radi raskrinkavanja postojeće političke žabokrečine te time stanu na čelo tolko željenih novih principa političkog funkcioniranja – odgovor je bio šutnja, dakle nepristajanje. Njima je sada bitno hoće li B Vukšić biti prvi na listi (kako bi ga se uhljebilo za povlaštenu mirovinu) il neće, moš mislit...
Nema na vidiku niti jedne stranke koja bi napokon rekla – narode, mi nećemo vladati – mi ćemo služiti narodu. Zato su izbori kao nada rješenja za narod nemoguća misija u okolnostima kada stranački bossovi određuju tko će zastupati moje suvereno pravo kao političkog ljuda. Problem moj i onih drugih iz sastava svjetine je taj kaj taj problem narod uopće ne percipira kao problem jer mašinerija političkog matrixa ne dozvoljava nikakvo pravo osim onog kurte i murte, ak i ovo ne vjerujete pitajte Jasnu Omejec.
Dakle druga ključna konstatacija funkcioniranja političkog sustava je:
NIJEDNA STRANKA NEĆE RUŠITI SUSTAV KOJI JOJ OMOGUĆAVA INTERESNO ZADOVOLJENJE OSOBNIH EGOISTIČNIH NADA NJENIH SLJEDBENIKA.
Sada imamo dvije ključne premise koje sudbinski određuju viziju izlaska odnosno nuđenja razumnog rješenja postojeće političke situacije u Hrvatskoj. Praktički i logički najbolje rješenje bi bilo iskazati sveopći narodni bunt, izaći na ulice i kontroliranim aktivnostima natjerati oligopol na uzmak. Naravno da ovo rješenje obzirom na prvu konstatciju nosi opasnost izmicanja kontroli jer je za očekivati da će sadašnji konzumenti benefita upotrijebiti silu (kaj opet pretpostavlja adekvatni odgovor) znači moguća je opet priča – krvi koja ovom populusu baš i nije draga, a činjenica je i da nije dogorjelo do noktiju. Stoga će narod malo jambrati ali će se prikloniti promišljanju onih mudrijaša – „ma ne moram ja biti prvi, ima onih kojima je teže – nek idu oni prvi“! Psihološki potpuno razumijem ovakvo gruntanje jer priča o osobnoj sigurnosti je nagonski uslovljena kao prioritet u postupanju jedinke i ista slovi kao jedna od humano-dogmi.
Ali, uz takvo razmišljanje prepuštanja bujici može se nečinjenjem ipak nešto korisno učiniti. Ne izači na ulicu, ali ni ne izači na izbore. Zakaj! Prvo zato jer je iz prije opisanog jasno da izbori bitno ništa ne rješavaju u korist ovog ispačenog populusa – drugo, da se u praksi pokaže da je broj izašlih na birališta IRELEVANTAN u određenju rezultata istih (jer su unaprijed poznati). Ove irelevantnosti narod nije svjestan jer ga se sa strane plačenih spinovaca stalno uvjerava da kao njihov glas može biti presudan – kaj god. Zato treba masovno pokrenuti kampanju apstiniranja kako bi se broj izašlih smanjio na ispod 10% (njima je svejedno – da je i 1 %) kada bi se napokon trebala upaliti lampica narodu – pa mi njima kao narod uopće ne trebamo glede odluke, trebamo im samo da plačamo harač kojega će oni proždrljivo hapati, do beskonačnosti. Da zaključim, nudim pronalazak puta ka rješenju sadašnje politike putem nečinjenja (bez krvi) – potrebno je samo na dan izbora ostati doma i objasniti što više prijateljima i znancima zašto svoj čin smatrate domoljubnim bez obzira kaj će predstavnici vlasti upravo vas optužiti za opstrukciju rješenja. Agresivna manjina dosada je bahato, a djelomično iz neznanja optuživala zaboravljive na dan izbora kao neprijatelje države – u kojoj caruje glej bogati – demokracija.
I naravno četvrta opcija; slušajte i dalje svekolike hapače – izađite na izbore i zaokružite redni broj ispred predragog imena stranke čiji sam ja vječni sluga. A šef stranke odredit će mi anđela demokratskog čuvara u Saboru – po mogućnosti Ivu Sanadera. Amen...

• Dnevnik Golgota - Pet, 22/10/2010 - 22:07
  
• Komentari 225
• 4823 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar