pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Uvodni je text zastupnika Dragutina Lesara bio potpuno jasan i u skladu sa nastupom stranke iz koje dolazi. Mi želimo biti treći i želimo da jedan od naših čelnih ljudi bude premijer. To je skroz legitiman zahtjev, ali mi se čini da nije logičan. Iako imamo jedan vrlo svjež primjer iz susjedne nam Republike Srbije u kojoj Vojislav Koštunica, šef DSSa, koji je bio treći po broju glasova na izborima, traži da bude premijer u koaliciji s DSom koji je dobio 50tak posto više od DSSa. Ne znam vidite li vi tu negdje logiku. Ja ju niti ne nazirem.

No, nisam htio pisati o logici. To su odradili mrak i Lesar. Ja ću, pokušati, malo o politici. Smatram da je najveći problem HNSa diskrepancija između tri elementa: imena stranke i birača koji glasaju za nju, precepcije odnosa između čelnika i ostatka članova te previše distanciranoga odnosa prema biračima u Hrvatskoj.

Nastojat ću obrazložiti gdje vidim probleme. Stranka nosi naziv naroda, što znači da joj je populizam u krvi. Ali su njeni birači najliberalniji birači u zemlji. I umjesto da puca prema svojima, vodeći ljudi HNSa pucaju prema SDPovom biračkom tijelu. I to je pogrešno jer imaju prostora za rast koji je otvoren propadanjem HSLSa.

Što se tiče druge, za mene problematične, stvari je percepcija Vesne i Radimira kao građanskih političara na čelu stranke privatnih poduzetnika. Posebno na lokalnim razinama. Zato se i mogu ispiliti kojekakvi Žagari, Ferenčaci ili Tomičići.

I treća stvar, najveći nedostatak predsjednice HNSa je da je ona proferosica i stalno tako nastupa. A ljudi ne vole da soljenje pamet. Ljudi vole vidjeti da je političarima stalo. Ne na jedan dan, kako to radi Ratko, nego stalno. Posebno u sredinama gdje osim HDZa ili SDPa nemaju koga drugog vidjeti.

I na koncu, koji su to programi koje nudi HNS, a da nemaju veze s građenjem neke štkole, ceste ili nečeg sličnog na način JPPa ili bez toga?!

Šesnaestak godina sam u HNS-u. I čini mi se da, uprkos svim nadanjima zlobnika, nisam izgubio osjećaj za realno i logično. Bipolarizacija je i realna i logična, ali nije KORISNA, a niti dobra. Naime, što? Dvije velike stranke mogu (a to i rade uspješno već gotovo desetljeće) pokriti svakojake nepodopštine jednostavnim suprostavljanjem sadašnjosti s jučerašnjicom (a kako ste to vi napravili, koliko ste to vi ukrali). Od toga nikome nije bolje, praksa pokazuje, opsim igračima u takvoj farsi. Koalicija u bipolarnoj situaciji znači gutanje, žvakanje i povraćanje ostataka manjih partnera (vidi HSLS, vidi HSS). A ako se ne daju, ako nekim slučajem i čvrstom voljom prežive, onda su krive što su žive i što nude drugačije rješenje. Dečki dragi, pa ni to nije niti realno, niti logično, a nije niti pošteno.

Za početak, apstinencija je glas, jednakovaljan kao i glas nekoga tko je popušio priču ovog ili onog političara. Uspoređujući samo dvije stranke koje su de facto jedine relevantne (nominalno su suprotstavljene i vrlo je mala vjerojatnost da bi mogle međusobno koalirati) jer će gotovo sigurno sljedeća vlada imati ministre (i vjerojatno premijera) iz jedne od njih - novinari rade svoj posao.

Naravno postoje i druge stranke, masa njih, hrpimice će i izaći na izbore, par ih je (poimence HNS, HSP i smiješna koalicija) koje vjerojatno ne bi trebale brinuti oko prelaska izbornog praga i upravo njih najviše smeta što ih se ne izjednačava po važnosti sa gornje dvije. Svakako, vjerujem da su najiskrenije upravo u tome da smatraju kako je svaka od njih upravo ona značajna. No istovremeno svaka može računati sa desetak (ma nek je i petnaestak) posto glasova izašlih birača. To govori da ih dominantna većina ne smatra značajnima, preko 90% (jer su tu i apstinenti, oh ti apstinenti koji tako bole) građana Hrvatske s pravom glasa ne smatra neku specifičnu od tih stranaka vrijednom glasa.

To se zove realnost, i sudeći po javnim istupima (ne samo tvojim, ni samo tvoje stranke nego svih spomenutih a i onih koji će se za prelazak praga morati dobro namučiti) smatram bahatost glavnim uzrokom nerazumijevanja stvarnosti. Razum jest gore u sredini, no ne primjećujem da se itko uspio popeti dovoljno visoko.

HDZ je u anketama takvog tipa zato što je trenutno na vlasti i ima neke logike da se vidi kako vlast stoji, zar ne.
Ima i logike da mu se suprotstavi trenutno najjača oporbena stranka.
Zašto se ne priča o programu HNS-a naprimjer? Možda zato što nije predstavljen niti tko o njemu što zna?

Mislim da sam prvi ovdje pisao o usporedbi premijerskih kandidata:
Suprotno nazivu „parlamentarni izbori“, ovi se izbori pokušavaju pretvoriti u izbor premijera i njegovih ministara.
Raspravlja se o likovima koji bi trebali voditi Vladu. Je li star, je li mlad, je li visok, je li nizak, je li debeo, je li mršav, je li spor, je li brz, je li homo, je li hetero...?
Već se prešlo i na drugu razinu, pa se tako raspravlja o tome tko ima bolji sat, tko ima bolje odijelo, tko ima više na računu...(na kraju se svodi na ono: „moj je veći“)
Zašto ti odgovara da se uspoređuju kandidati za premijera, ali ne i da se uspoređuju stranke?
HNS ide u personaliziranu kampanju i to je njihov izbor i to je njihovo pravo.
Ali se ne može očekivati anketno pitanje
"Tko je pošteniji, HDZ ili Čačić?"
"Koja je Vlada uspješnija, HDZ-ova ili Čačićeva?"
"Tko ima bolji program, HDZ ili Čačić?"

U odgovoru na jedan moj komentar si napisao da se strpim do lipnja.
Pa strpi se i ti, pa možda na nekoj od televizija od lipnja dobiješ takva anketna pitanja.