Tagovi

“Antišambriranje” – drugi dio!

Magija
I tako se ovih dana krug neuspješne politike „antišambriranja“ zatvorio - "ništa se ništa promijenilo nije"!. Premijerka je uz zaglušne fanfara državotvornih medija (HRT) slavodobitno otputovala u državni?ki posjet Sjedinjenim ameri?kim državama, gdje ju je primio potpredsjednik Joe Biden, bivša državna tajnica Madeleine Albright, a završila je s Nancy Pelosi, – dakle osobama posve dalekim od operativne politike.

Osim zamisli „da ti guzica vidi puta“ to je bio ?in klasi?nog ponižavaju?eg „antišambriranja“. Jer treba se samo prisjetiti što u ameri?koj podjeli mo?i stvarno predstavlja jedan potpredsjednik (koji se po dobrom ameri?kom obi?aju bave uglavnom pasivnom dobrotvornom politikom i ekologijom – jer se djelatnom politikom bavi isklju?ivo prva garnitura - on postaje važan kad se dogodi kakvo zlo onom prvome). A što tek predstavlja umirovljena bivša državna tajnica?! Od svega je najvrijedniji "ulov" bila Nancy Pelosi, koja je politi?ki u rangu našeg Predsjednika Sabora (dakle opet izvan izvršne a unutar zakonodavne vlasti). Ovakvi prijami u svijetu uhodane svjetske diplomacije imaju veliku simboli?nu važnost (i adekvatnu poruku koju treba pravilno pro?itati).

O tom anakronom ponašanju hrvatske diplomacije sam ve? pisao prije više od godinu dana (konkretno 25/02/2009) u mom postu "O antišambriranju ili krahu anakrone politike!” . Nažalost, post je aktualan i danas, samo su se "glavni glumci" promijenili. Želio bih posebice naglasiti dio tog ?lanka u kojem si dozvoljavam sam sebe citirati:

„Antišambriranje“ je manje poznat pojam u hrvatskoj javnosti, a prakti?ki izgnan iz svakodnevnog diplomatskog i politi?kog jezika (jer ima neugodnu konotaciju). No zato je postao sudbina suvremenog hrvatskog ponašanja na raznim razinama, na unutarnjem i vanjsko-politi?kom planu, i to od samih po?etaka stvaranja nove države do danas kad poprima epidemijske razmjere.

Ima tamo, u tom davnom postu još zgodnih i danas opet aktualnih stvari. „Antišambriranje“ je ponižavaju?a varijanta onog što modernim politi?kim izri?ajem danas nazivamo „lobiranje“. Me?utim, razlika izme?u „antišambriranja“ i lobiranja je u efikasnosti i na?inu: Dok se lobiranje izvodi uglavnom ispod površine traže?i pristup do samog vrha, „antišambriranje“ se svodi na šepurenje hodnicima i predsobljima mo?nika u kojima „bistriš“ politiku s drugorazrednim likovima.

Od svega je ipak najbolje voditi svoju suverenu politiku. Ali onemo?alu zemlju, na rubu egzistencije i ve? dobrano potonulu u dužni?ko ropstvo, ne mogu druga?ije ni voditi tipovi promašenih politi?ara koji su nas svojim izuzetnim „sposobnostima“ upravo i doveli tu gdje jesmo.

O ponovljenom sramo?enju hrvatske države dobro govori na svoj osebujan na?in Tomislav Klauški u komentaru „Jaca Go America“ (na Indexu od srijede 26.5.2010.) .

O samom „antišambriranju“ ne bih trošio rije?i (jer sam samu pojavu ve? jednom, ?ini mi se, dobro opisao). Ali o „antišambriranju“ kao znaku nemo?i i jalovosti hrvatske unutarnje i vanjske politike treba stalno i uporno govoriti. Dok državotvorni i poslušni?ki HRT (koji na jalov na?in ve? dugo vremena ne može izabrati ni temeljno rukovodstvo ove skupe i glomazne institucije finacirane na fiskalni na?in tj. na ra?un poreznih obveznika i parafiskalni na?in tj. iz pretplatni?kih nameta) i Branka Slavica (iz udobne daljine života kojeg živi na ra?un istih izvora) - slave Premijerkin izlet u Ameriku, koji ustvari predstavlja primjer jalovosti i neuspješnosti. Ovakve glorifikacije nemaju veze sa stvarnim životom a više sli?e prozirnim trikovima putuju?ih seoskih ma?ioni?ara za neuku hrvatsku publiku (visoka svjetska politika prezasi?ena je takvim jeftinim štosovima).

Problem jalovosti hrvatskog politi?kog trenutka se ustvari ogleda na dvije razine:

- Prva je razina uporno recikliranje iste i dokazano jalove politike koja traje od Tu?amnovog „antišambriranja“ Washingtonu (kada je navodno u hodniku naletio na predsjednika SAD), preko malignog Sanaderovog ulagivanja EU politi?arima „pu?ke“ provenijencije (koji su samo gledali svoga posla), do ovih najnovijih eskapada Premijerkine „ politi?ke naivnosti“. Nasuprot njenim elokventnim napadima samouvjerenosti (o konjima, uzdama, borbi protiv korupcije, rezanju troškova i poticanju razvoja) ona ustvari ne vidi niti zna na?i put kojim bi Hrvatsku izvela iz duboke gospodarske i socijalne krize te realne politi?ke izolacije. A i kako ?e kad je bila i ostala relikt neuspješne politike, pa i danas je okružena onom istom podani?kom elitom, koja je od samih po?etaka gramzivo slijedila samo “svoje interese“, trošila ekonomske i potiskivala intelektualne resurse jedne po svemu vitalne nacije. Ne slažem se, i nikada se ne?u složiti s pri?ama o tome da su Hrvatska i Hrvati jalov narod - sve se ipak svodi samo na problem kvalitetnog nalaženje izlaza iz otu?enosti od vlastitih nemalih potencijala - a to je problem slobode koje nedostaje na skoro svim razinama. Hrvatska je horizontalno i okomito slabo prohodno društvo.

Moderni svijet zna da su izbori (ali stvarni i demokratski) dobra metoda pro?iš?avanja. U Hrvatskoj se od toga bježi kao vrag od tamjana radi op?e atmosfere panike (onih na vlasti jer gubitak vlasti vjerojatno vodi u Remetinec, a i onih u oporbi da se uhvate u koštac s "crnim rupama" koje ?e obvezno naslijediti.

- Druga razina su politi?ki trendovi u svijetu koji se odvijaju daleko, i sve dalje od hrvatske stvarnosti zakopane u nemo?, kriminal, korupciju i strah od promjena.

U jutrošnjem newsletter „Glasa Amerike“ (VOA) sam našao indikativnu vijest pod naslovom „Hrvatski napori Bruxellesu postali irelevantni?“. Francuski vanjskopoliti?ki analiti?ar Jacques Rupnik iznosi neugodnu impresiju da Bruxelles u ovom trenutku „ima važnijih poslova nego da sanjari o daljnjem proširenju“! Konkretnije u ?lanku se navodi sljede?e:

“Hrvati smatraju da je njihova zemlja u?inila sve što je bilo traženo da postane ?lanica Europske unije, me?utim u Hrvatskoj ja?a zabrinutost da su ti napori Bruxellesu odjednom postali irelevantni“ – piše u ?lanku izvještajne agencije Associated Press, koji je prenijelo nekoliko dnevnih listova. Naime, Europska unija posljednjih tjedana grozni?avo pokušava zaustaviti pad eura te sprije?iti širenje gr?ke dužni?ke krize na druge ?lanice na jugu kontinenta. Francuski vanjskopoliti?ki analiti?ar Jacques Rupnik smatra da u ovom trenutku Bruxelles „ima važnija posla nego da sanjari o daljnjem proširenju“. Naravno, službeni stav Unije je da kriza nema utjecaja na proširenje te da ?e Hrvatska, kao i ostali kandidati, postati ?lanica kada ispuni sve kriterije – piše Associated Press.

A naša Premijerka je, bar prema našim državotvornim medijima, došla u Ameriku da bi navodno postigla jaku podršku za ulazak u EU! Eh, draga naša Jadranka, nikako da se pomiri s time da smo mi u Europi, da se baš ovdje i samo ovdje treba truditi (po onoj Ezopovoj „Hic Rhodus, hic salta!“). Izlazi da je ugodnije izvoditi jeftine ma?ioni?arske trikove po nezainteresiranom svijetu (koji se bave rješavanje vlastitih teško?a), nego se uhvatiti u koštac s doma?im problemima koji rasturaju Hrvatsku.

Ho?e li Unija preživjeti dužni?ku krizu – pita se londonski izvjestitelj dnevnika Christian Science Monitor. Problemi ?e – na kratku stazu – možda i oja?ati europsko jedinstvo, me?utim ako se fiskalna kriza otegne i ako ?e zemlje sa sjevera Europe morati ponovno spašavati neku od 'južnih' ?lanica, onda ?e ovaj pokušaj uspostavljanja europskog jedinstva završiti neuspjehom - piše Christian Science Monitor.

Sada se najbolje vidi koliko smo zakasnili u provo?enju nužnih unutarnjih reformi daju?i prioritet izvo?enju trikova za doma?u i svjetsku publiku. Nije uop?e u pitanju da li ?e EU preživjeti - ja mislim da ho?e, ali prvenstveno kao ekonomska unija kako je i po?ela i dokazala svoju svrhovitost. Možda ne?e preživjeti Euro kao jedinstvena moneta (nego se preoblikovati u „neuro“ i „pseudo“ kako se šale u spomenutom ?lanku), što je stvarno šteta za Europu (jer status svjetske monete donosi mnoge dodatne koristi). No nama je ipak jako važno, najvažnije, shvatiti da ulazak u EU nije „majka svih hrvatskih ciljeva“ - jer mi prije svega moramo srediti svoj vlastiti dom, u kojem nasuprot ve? poslovi?nom "optimizmu" Vlade (o stidljivom rastu BDP-a od 0,5 posto kao znaku izlaska iz tunela) financijski stru?njaci u Hrvatskoj predvi?aju produbljavanje krize i daljnji pad BDP-a izme?u 1 i 2,5 posto .

Mnogo ili malo - nažalost ?emo uskoro osjetiti na vlastitoj koži. Oni debele kože ?e olako pro?i kroz teško?e koje nas ?ekaju, a ve?ini ostalih ?e koža ostati osmu?ena.

Komentari

Mene frederik zabrinjava

Mene frederik zabrinjava što SAD kaže da napredujemo i da smo vrhunski... Kada oni tako nešto kažu onda to krene na propast ko u Grčkoj (isti slučaj samo odite u povijest i hvaljenje Grka od strane američke politike...) Primjera koliko hoćeš slični od hvale SAD za Afganistan , Nikaragvu, Kolumbiju , Nigeriju, Tajland iako svaki dan dođe neka slikica iz tih zemalja gdje se život ljudi srozao na najniže granice... Vanjska politika nam je katastrofalna , primanja kod "velikih" stranih državnika više liče na prijeme kod nekog velikog kralja, kmetova i seljaka koji ljube nogice i davaju 10% u ime naroda, kritika u našoj politici ne postoji niti bilo kakav jasan stav prema bilo kakvom problemu u svijetu ..., te nas svi doživljavaju ko jadnike te se tako i ponašaju prema nama (ZERP, brodogradilišta, arogancija, ...)

Zašto nas hvale ? i zašto vole "političare ko Jacu, Sanadera i mnoge mnoge slične... (nevjerovatno Tuđman je imao najčvršći daleko stav...) "? Zato što ništa ne rade bez dozvole svojih pravih vladara (MMF, Svjetska banka, Europska unija , SAD) , te bespogovorno slušaju (topnički dnevnici, ZERP, brodogradilišta, poljoprivreda, ...)

Gdje to vodi ? U daljnje osiromašivanje zemlje koja je već odavno opterećena unutarnjim problemima korupcije i kriminala... , te totalno rasprodaju svega vrijednog u državi, smanjenju vrijednosti rada , te ulasku stranog kapitala kako bi tu jeftinu radnu snagu iskorištavao do granica krajnje neljudskosti...

Tekst ovaj govori sve o tome (takav je danas svijet ironija Marx je to predvidio...) , kada su Ameri uspjeli to u Kini (koja je postala mješavina nekog smješnog komunizma i kapitalizma...)

http://www.jutarnji.hr/kina--masovno-se-umire-zbog-ipada--vrijedi-li-bas...

Inače SAD i njihova politika rijetko kada hvale zemlje koje stvarno napreduju , pa je jedna Švedska sa Olafom Palmeom bila osuđivana od strane istih kao država sa lošim standardom iako je Švedska sa Olafom nevjerovatnim koracima kretala naprijed (osuđivala SAD vojnu politiku - tada Vijetnam... i kapitalizam ... ), jedna Panama sa Omarom Torrijosom je smatrana nenormalnom zemljom zato što je Omar Torrijos vratio panamski kanal Panamljanima...., jedna Švicarska je prikazivana kao primjer kako ne treba voditi vanjsku politiku u svijetu, ...

PS. Napominjem još jednom , ja se stvarno bojim za nas kada nas onako smiješno hvale Ameri , slijedi li novi kontigent vojnika u Afganistanu ili možda davanje u koncesiju većinu izvora vode Amerima ? Budućnost će pokazati šta slijedi , a tu budućnost narod može promijeniti samo narod SPAVA , a to je katastrofalno...

Justice for all !

Tko je glasao

Budimo realni, Europi ne

Budimo realni, Europi ne treba nikakva Hrvatska u ovom trenutku. Njima je prije svega stalo da se nemiri na ovom prostoru ("zapadni Balkan") stave ad acta, i to tako da je njima po mogućnosti što manji trošak. A na nama je da se pokušamo ugurati unutra.

Tko je glasao

@Daniel N. mišljenja sam da

@Daniel N. mišljenja sam da je ono što je interesu kapitala iz EU-a trebalo to su si oni već odavno osigurali.

Gurali se mi, ili ne u krletku ćemo tek onda kada to briselskim kokošarima bude odgovarali, ni prije ni kasnije, jer ponašanje naše vlade i sabora je već odavno svedeno na puko statiranje i izvršavanje naloga.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Budući da sam proveo u

Budući da sam proveo u Americi sedam godina i novinarski profesionalno pratio politiku Washingtona prema regiji u kojoj je i Hrvatska imam nešto drukčije poglede na put hrvatske premijerke u Washington. Prije svega on je ostvaren po želji Washingtona, a ne nikakvim antišambriranjem s hrvatske strane. Tu treba voditi računa o realititetu. Hrvatska je mali "kikiriki" za politiku Washingtona u Europi, ali je po stanju stvari s obzirom na članstvo u NATO-u vjeran saveznik Amerikanaca u provođenju njihove politike u Jugoistočnoj Europi. Naglašavam u Jugoistočnoj Europi, a ne na području Zapadnog Balkana koji je izmišljotina Europske unije pod utjecajem Londona i Pariza.
Glavni cilj američke politike na ovom malom goostrateškom europskom segmentu je da se regija stabilizira. To se ne može postići sve dok se ne riješi pitanje Bosne i Hercegovine, odnosa Srbija-Kosovo, statusa Makedonije, nestabilne Albanije. Zato su Washingtonu značajne i Slovenija i Hrvatska kao punopravne članice NATO-a. Kad je hrvatsko članstvo u vojnom savezu u pitanju treba podsjetiti da su neke napaljene NVU financirane uglavnom iz inozemstva bile žestoko protiv ulaska Hrvatske u NATO, odnosno bile su protiv osiguranja sigurnosti i stabilnosti hrvatske države. Toliko o tim NVU, iz kojih ima dosta sudionika na ovom postu.

Posjet Jadranke Kosor Washingtonu je prije svega odgovarao SAD-u da se pošalje jasna poruka njihovim savreznicima u Europi da Zagreb ima podršku na putu u EU, i da je pitanje tzv. topničkih dnevnioka nametnuta izlika da se taj put odgađa. On će se i onako odgoditi, to mogu vidjeti svi koji realno procijenjuju situaciju, zbog krize kroz koju prolazi Europska unija s eurom koja je praktički početak političkog, dakle ne ekonomskog, raspada Europske unije. Jednostavno ne dolazi u obzir da se ove godine završe pristupni pregovori, što znači da se planirani ulazak u Uniju do 2014. godine, a ne treba smetnuti s uma da on treba biti ratificiran u svih 27 članica, odgađa za neki kasniji termin, recimo 2018. godine, na stotu obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata i 100. obljetnicu uspostave versailleske miljenice - Jugoslavije. Pitanje je samo hoće li se Srbija kao neprežaljena miljenica Londona dotad europeizirati, a da ne govorimo o tome hoće li dotad đeneral Ratko Mladić biti izručen Haaškom tribunalu.
Ono što je procurilo u javnost o susretu Biden-Kosor koji se u ovom dnevniku po značaju s američke strane neopravdano potcjenjuje, jest da Amerikanci inzistiraju na borbi protiv korupcije. To s jedne strane znači da će uskoro biti, zahvaljujući Amerikancima, objavljena imena onih, a to su prije svega visokopozicionirani članovi SDP-a koji su umiješani u aferu Daimler, a s druge strane znači da su Amerikanci zainteresirani za veća ulaganja u Hrvatsku koja su dosad kočena prevelikom birokracijom, bez obzira koja stranka bila na vlasti.
Prema tome ne radi se o antišambriranju, nego o realnosti o maloj Hrvatskoj i moćnoj Americi.
Stojte mi dobro.

Tko je glasao

@vkrsnik - no, svega se da

@vkrsnik - no, svega se da iščitati u ovom vašem komentaru, ali ovaj dio je najbolji:
Naglašavam u Jugoistočnoj Europi, a ne na području Zapadnog Balkana koji je izmišljotina Europske unije pod utjecajem Londona i Pariza.
Zaista, nikad dovoljno naglašavanja kako se radi o jugoistoku, nikako zapadu.

Tko je glasao

Prema tome ne radi se o

Prema tome ne radi se o antišambriranju, nego o realnosti o maloj Hrvatskoj i moćnoj Americi.
Stojte mi dobro.

Znaš kada će ući Hrvatska u EU i sa kime :) Mislim da ti ne treba odgovarati sve znaš ...

Inače nismo mi nikakav saveznik SAD-u nego obični potrčko ko što smo bili Hitleru potrčko od 1941 - 1945... Samo , nadam se da opet ne izvučemo deblji kraj zato što ne znamo izaći iz nečijeg dupeta...

Justice for all !

Tko je glasao

rim je bio snažan jak,

rim je bio snažan
jak, najjači, dugo vremena
saveznici su bili manji, slabiji
oni koji su prihvatili ponudu savezištva
nisu bili ravnopravni
ali su prema imperijalnom rimu
imali određena prava i dužnosti

tito je bio potrčko
staljinov, dok se nije, 1948. uspio otrgnuti
a onda je primao američku pomoć, a opet ostajao dovoljno blizu realnom socijalizmu
uspješno izbjegavajući potrebu suočavanja s činjenicom da zemlja koju je vodio
nije bila
niti demokratska
niti ekonomski uspješna
neki misle da je to bila mudra, i državnička politika
bila je, za jednog čovjeka,
nije bila za državu koju je predstavljao i građane i narode za koje je bio odgovoran

naravno, iz perspektive poduhvata miloševića i onih koji su ga slijedili
ni to vrijeme ne izgleda loše
ali samo dok se ne shvati da je korijen, početak zla koje je simbolizirao milošević i podvizi jna i klonova
u titovom vremenu

ne bi škodilo malo realizma
ali tito nas je svih poput nekog političkog gabriela garcie marqueza uveo u magični svijet
gdje naizgled nije potrebna realnost
iako je sam od prvog do zadnjeg dana bio realist

danas je jasno da je žal za jugoslavijom nalik žalu za austrougarskom imperijom
emotivna prtljaga, osobna, ručna
i u usporedbi s vremenom snažnog tita
tvrdoglavog tuđmana, čovika od svita - svjetskog gentlemana sanadera
domaćićki pristup djeluje razočaravajuće

meni je drago da je gospođa dobila autogram
bilo bi mi draže da ga nije tražila
bilo bi mi čudno da baš svaki posjet europi američkog predsjednika obuhvaća i zagreb
i da baš svaki posjet americi hrvatskog premijera obuhvaća duge i sadržajne razgovore s predsjednikom SAD
našim se problemima, u okviru regije jugoistočne europe bave pomoćnici ministra vanjskih poslova
iz pristojnosti, i ceremonijalnog bon tona, ali i zbog osobnog poznavanja i aktivnosti u tom području
i potpredsjednik biden
tu nema ništa loše

luka

Tko je glasao

Busola, očito vam smeta

Busola,
očito vam smeta moja analiza, ali ako se s nekom tvrdnjom ne slažete, izvolite dati vaš komentar. To siguno ne može biti vaša tvrdnja da "sve znam", jer nigdje nisam napisao da znam.
Ali vi kao i mnogi drugi na ovom postu kad nemate što kazati onda imputirate ono što nisam rekao. I vi spadate u onu vrstu ljudi "kako mali Ivica zamišlja međunarodne odnose", uspoređujući današnje savezništvo sa SAD sa savezništvom NDH s Hitelrovom Njemačkom. Je li vi to kažete da je Republika Hrvatska sljednica NDH. To nitko pametan ne kaže, ali eto, vi ste rekli, pa to pada na vašu savjest.
Stojte mi dobro.

Tko je glasao

Ne treba Amerima naše

Ne treba Amerima naše savezništvo u provođenju njihove politike u jugoistočnoj Europi nego im trebaju naši vojnici u - Afganistanu. A Jaca je očito pozvana tamo da joj se uruče neke smjernice o našem nestašnom ponašanju ( nije zgorega nekada nevaljalu djecu potegnuti malo za uši ).

Tko je glasao

rimski su saveznici u vojnom

rimski su saveznici u vojnom smislu bili od male koristi
ali glavna je korist bila politička
ulaz u svijet saveznika
predstavlja transformaciju iz potencijalnog neprijatelja
u budućeg građanina
tko ne pamti povijest, neka pogleda šaltere kontrole putovnica na današnjim aerodromima
(eu, sad i švicarska ... i ostali pasoši/države)
ili kako bi rekla griotta, po bologni
od ponavljača do odlikaša
a svijetom upravljaju .....
dobro kaže macy
bio je to razgovor s direktorom škole
uljudan, koristan,
a tko nema volje biti odlikaš u toj školi
ne treba na takve razgovore ni ići
(koliko ja znam svi su prvaci oporbe u hrvata uključeni u školovanje
i obećavaju da bi mogli biti odlikaši, pa što ne bi i predsjednica vladajuće stranke
za građane hrvatske i pratitelje pollitike sigurno koristan razgovor)

luka

Tko je glasao

...Srbija kao neprežaljena

...Srbija kao neprežaljena miljenica Londona...
Bombardiranje Srbije i Kosova bila je samo predstava za naivne?

Tko je glasao

vinkomarr, Srbiju a ne

vinkomarr,
Srbiju a ne Kosovo bombardirao je NATO u kojemu vodeću ulogu igra Ujka Sam, a London mora slušati. Milošević je vukao Amere za nos (Holbrooke) 10 godina, i kao mali balkanski političar mislio da će u skladu sa srbijanskom tradicionalnom politikom prevare nadigrati Amerikance, pa je konačno završio u Haagu. Žalosno je da London još podržava Srbiju koja još nije u cijelosti naučila tu lekcij. Znatan dio nje (radikali) živi pod utjecajem Pravoslavne crkve, Francuske 7 i SANU.
I zato je, što se tiče Hrvatske, jako važno da smo u NATO-u, jer s ovakvim političarima, kako HDZ-a tako i SDP-a, ne bismo bili sigurni budući da stalno popuštaju Beogradu. Najnoviji je primjer je Josipović koji čak ide posjetiti Milorada Dodika čelnika paraentiteta izgrađenog na genocidu ne samo prema Bošnjacima nego i Hrvatima.

Tko je glasao

Srbiju a ne Kosovo

Srbiju a ne Kosovo bombardirao je NATO u kojemu vodeću ulogu igra Ujka Sam, a London mora slušati.

Ovo je povjesna neistina ili neznanje, barem ako ćemo vjerovati BBC-jevom dokumentarcu ( ja im vjerujem).

Amerikanci jesu glavni u NATO-u, iz jedinog razloga što predstavljaju daleko najveću vojnu silu u Savezu. Ali, politički primus motor akcije NATO-a protiv Srbije bio je Tony Blair. I to ne samo napada avionima, nego i zemaljske invazije. Blair je osobno ( u košulji crvene boje albanske zastave), zajedno sa suprugom, šetao po kosovarskim izbjegličkim logorima i slikao se s ispaćeni ljudima, tako podcrtavajući veličinu humitarne tragedije koja se je odvijala. Bio je to rezultat situacije u kojoj je, pritisnut domaćim problemima i rivalitetom s vlastitim ministrom finacija Brownom, Blair okrenuo inicijativama na medjunarodnom planu, pa tako i prema Balkanu.

Blair je prvi, nakon nekoliko tjedana bombardiranja i Miloševićevog nepopuštanja, shvatio da bi neuspjeh bombardiranja (a prijetila je situatija da se i Kosovo i veliki dio Srbije sravni sa zemljom prije nego će Milošević popustiti, što javno mnijenje ne bi dopustilo a i rezultat je bio upitan) značio kraj NATO-a, a vjerojatno i njega osobno kao političara. Zato je uzastopno nagovarao Clintona (s kojim je bio osobni prijatelj i na "ti") na zemaljsku invaziju, što je ovaj uporno odbijao, znajući što bi to u vojnom smislu značilo. Blair je nudio značajnih 50,000 vojnika, ali je za uspješnu invaziju nedostajalo još 150,000, od čega bi USA trebala dati daleko najveći dio. Za usporedbu, u Pustinjskoj Oluji, UK je sudjelovala s 43,000 vojnika.

Ipak, na kraju Clinton je popustio jer je uvidio da se je sam stjerao u ugao, i nakon što su Rusi dali do znanja da se neće miješati, Miloševiću je upućen ultimatum. Na kraju, to je rezultiralo Miloševićevom kapitulacijom, odnosno povlačenjem srpskih snaga s Kosova.

U UK, ovo je je smatralo jednim od Blairovih najvećih vanjsko-političkih uspjeha, tako da pripisivati bombardiranje Srbije isključivo volji USA a ulogu UK ograničavati na poslušnog i voljnog saveznika, nije niti blizu istine.

The Observer

Tko je glasao

Bet, evo i vas iz Danske da

Bet,
evo i vas iz Danske da branite britanske interese na ovom portalu. Uistinu, to više nije puka slučajnost da nekolicina vas s prikrivenim adresama ili adresama iz inozemstva branite britansku politiku na ovim prostorima. O tome sam već pisao u nekim komentarima, osobito nasrtljivog martina iz Liverpoola koji tek pretpostavlja da je Hrvat. Ako to nije puka slučajnost ostavljam onim članovima pollitike. com koji razmišljaju vlastitom glavom da sami zaključe o čemu se radi.

O kakvim povjesnim istinama govorite pozivajući se na BBC. Pa to je medijska korporacija britanske vlade, odnosno establishmenta koji je za cijelo vrijeme rata bio prema Hrvatskoj toliko "objektivan", uostalom kao i Reuters da je plasirao lažnu vijest o tome kako su "ustaše" pobile u Vukovaru "srpsku nejaku decu", ili slučaj s pokoljem u Ahmićima u kojima su sudjelovali na žalost Hrvati, ali se baš tada u tom mjestu našao reporter BBC-a Martin Bell. Pa Mr. Bet, što mislite da smo mi ovdje u Hrvatskoj mala djeca kojima se može prodavati britanska boza u psihološkom ratu.

O kakvom Blairu kao lideru napada na Srbiju govorite. To je bila američka akcija u kojoj su ostale članice NATO-a samo sudjelovale. Ja sam to profesionalno pratio iz New Yorka,a gdje ste vi u to doba bili. O tome bih mogao podastrijeti niz podataka i činjenica, ali u jednom argumentiranijem komentaru s nečije strane, a ne s vašim punim navijanja za UK i tobože samostalnog Tonyja Blaira. Ali samo jedan podatak. Britanski zapovjednik kopnenih snaga general Jackson da bi se napakostilo Amerikancima dozvolio je ruskom bataljunu iz BIH da osvoji prištinski aerodrom prije dolaska Amerikanaca, što je izazvalo veliku napetost izmedju Amerikanaca i Britanaca, a posljedica toga bila je da je general Clark podnio ostavku.

Da zaključim, tumačenje događaja na području bivše Jugoslavije kad su Britanci u pitanju nije za one koji se pouzdavaju isključivo u BBC. Poznati Mischa Glenny koji je u to doba bio dopisnik BBC-a s ovog područja čak je jednom nastupio na krajinskom Radio Kninu dajući podršku politici srpskih pobunjenika u Hrvatskoj.

Tko je glasao

osobito nasrtljivog martina

osobito nasrtljivog martina iz Liverpoola koji tek pretpostavlja da je Hrvat

Hvala lijepa sto i mene spominjete u svojem komentaru. U svoju obranu:) mogu kazati da sam napisao da pretpostavljam da sam Hrvat buduci da ne dozvoljavam da bivsi Jugoslaveni mjere moje hrvatstvo ili ne-hrvatstvo koje je u svemu skupa potpuno irelevantno. Buduci da sam se potrudio procitati jedan vas intervju (jedini koji sam uspio pronaci na netu, i to iskljucivo zbog vaseg prozivanja razlicitih clanova Srbima, Jugoslavenima ili placenicima sirokog kruga obavjestajnih sluzbi), uocio sam da u intervjuu kazete da ste bili clanom komunisticke partije, ali sami zatim kazete da ste bili clanom partije samo zato sto je to tada bilo oportuno, i jer drugacije ne bi mogli napredovati. Pa, iznosite li vi i ove svoje nebulozne stavove sada zato sto mislite da su u ovom trenutku oportuni?
Shvacate li vi da je primarni interes novinara istina, a ne borba za bilo kakvu 'nasu stvar', pa bila 'nasa stvar' komunisticka, jugoslavenska, britanska ili hrvatska? Da zavrsim, vi ste zivi relikt komunistickog novinarstva, koji u novinaru jos uvijek vidi drustveno-politickog radnika- agitatora (usprkos vasem novo-pronadjenom hrvatstvu i tjeranju srpsko-jugoslavensko-europskih vragova iz ostalih clanova, ili upravo bas zbog toga:) i sve ono sto novinar danas ne bi smio biti.

Tko je glasao

Bet, evo i vas iz Danske da

Bet, evo i vas iz Danske da branite britanske interese na ovom portalu.

vkrsnik, o kakvom vi to branjenju britanskih interesa govorite? Jedino, ako vi istinu smatrate britanskim interesom (u što sumnjam), onda ste u pravu. Ja sam reagirao, iznoseći hladne činjenice i bez i jedne riječi kometara, na vašu proizvoljnu tvdnju da je akcija NATO-a protiv Srbije bila isključivo američka, i upozorio da to nije točno. Referirao sam na dokumentarac BBC-a koji opisuje tadašnja dogadjanja (svakako prikazana iz britanske perspektive, ali to ne znači nužno da falsificira povijest).

Ali, da bismo izbjegli spin „notorno lažljivog BBC-a“ (kako bi i mogao biti drukčiji kada služi tom carstvu tame!), materijal o tome, a ima ga koliko hoćete – za onoga tko ga želi naći, možemo lako naći na više strana. Npr.izvaci iz biografske knjige Johna Rentoula: „Tony Blair: Prime Minister”, koji se mogu pročitati npr. na ovome linku:

http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/shows/blair/prime/better.html.

Ima tu i drugog interesantnog materijala koji je korisno štivo u razmjevanju britanske politike prema Balkanu. Pretpostavljam da znate što predstavlja pbs.org i da nema nikakve veze s britanskom vladom niti s britanskim tajnim službama.

Ipak, ako se vratimo BBC, koja ipak najsistematičnije prati aktivnosti britanskih političara, evo nekoliko linkova koji odražavaju odnos vrha britanskog političkog establishmenta prema Miloševiću i Srbiji:

http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/politics/324637.stm

http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/politics/323395.stm

http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/politics/323465.stm

Toliko o navodnoj britanskoj „figi u džepu“ u odnosu na politiku prema Srbiji tih godina, koju vaše tvrdnje impliciraju. Ili ćemo i ovo proglasiti BBC lažima, spinom i obavještajnim namještaljkama? Meni je jako žao što time vaše teze o britansko-srpskom savezništvu a na štetu Hrvatske, padaju u vodu, ali što ja tu mogu.

Uistinu, to više nije puka slučajnost da nekolicina vas s prikrivenim adresama ili adresama iz inozemstva branite britansku politiku na ovim prostorima. O tome sam već pisao u nekim komentarima, osobito nasrtljivog martina iz Liverpoola koji tek pretpostavlja da je Hrvat. Ako to nije puka slučajnost ostavljam onim članovima pollitike. com koji razmišljaju vlastitom glavom da sami zaključe o čemu se radi.

Kada ovo ne bih uzeo s humorističke strane, mogao bih se zapitati kakvi se to sve egocentrici okupljaju ovdje na pollitici. Mislim da sebi i svojem pisanju pridajete veću važnost nego što objektivno zaslužujete. Javim se prvi puta na vaš komentar ispravkom vašeg netočnog navoda, i odmah sam, zato što živim izvan Hrvatske i što se usudjujem proturječiti vašoj Istini, ni manje više mrski britanski agent, u službi njenog veličanstva. Jer, što bi drugo značio vaš značajni poziv „onima koji razmišljaju vlastitom glavom da sami zaključe o čemu se zapravo radi“. Dajte, saberite se i prestanite bulazniti.

Dragi vkrsnik, ima nas više koji razmišljamo vlastitom glavom, i koji smo davno došli do zaključka da samo istina vodi napretku, ma kako nas koji put žuljala. Nažalost, u Hrvatskoj je prečesto slučaj, da na vlastitu štetu zavaravamo sami sebe „istinama“ koje se uklapaju u naše vlastito, nužno ograničeno sagledavanje Svijeta koji nas okružuje. Te i takve „istine“ koštaju Hrvatsku lutanja i postepenog gubitka saveznika i prijatelja. Tako ste se i vi ovdje, izmedju ostaloga, naročito istakli demonizacijom navodno antihrvatske britanske politike i razotkrivanja navodnog savezništva Britanije sa Srbijom. Slučaj Kosova je eklatantan primjer (upravo zato sami i reagirao), da se u najmanju ruku radi o „istini“ sa značajnim modifikacijama. Već je nekoliko komentatora ispravno primjetilo da je britanska vanjska politika još uvijek odredjena njihovom ulogom (bivše) imperijalne sile, a specifično na Balkanu, njihovim vidjenjem stvaranja stabilnosti u za njih perifernom području interesa, uz najmanji mogući trošak. E, sad ako se to vidjenje ne poklapa s hrvatskim, treba diplomacijom raditi na tome da se hrvatski interesi jasno artikuliraju i razumno argumentiraju a ne, kao što vi to radite, kopati rovove tamo gdje bi trebalo graditi mostove. Stupanj do kojega je narasla otvorena mržnja prema V.Britaniji (ne samo prema njihovoj politici, nego i prema britanskom narodu) u Hrvatskoj, dobrim dijelom je i posljedica namjernih i nenamjernih dezinformacija koje se neodgovorno plasiraju. Pitam se u čijem je to interesu? U hrvatskom sigurnom nije. To nikad nije niti neće uroditi nečim korisnim.

O kakvim povjesnim istinama govorite pozivajući se na BBC. Pa to je medijska korporacija britanske vlade, odnosno establishmenta koji je za cijelo vrijeme rata bio prema Hrvatskoj toliko "objektivan", uostalom kao i Reuters da je plasirao lažnu vijest o tome kako su "ustaše" pobile u Vukovaru "srpsku nejaku decu", ili slučaj s pokoljem u Ahmićima u kojima su sudjelovali na žalost Hrvati, ali se baš tada u tom mjestu našao reporter BBC-a Martin Bell. Pa Mr. Bet, što mislite da smo mi ovdje u Hrvatskoj mala djeca kojima se može prodavati britanska boza u psihološkom ratu.

Kakve sad ima veze izvještavanje Reuters-ovog lokalnog dopisnikao Vukovaru, ili prisustvo Matrina Bella u Ahmićima? Mijenja li to povjesne činjenice koje sam iznio? Da ili ne?

O kakvom Blairu kao lideru napada na Srbiju govorite. To je bila američka akcija u kojoj su ostale članice NATO-a samo sudjelovale. Ja sam to profesionalno pratio iz New Yorka,a gdje ste vi u to doba bili. O tome bih mogao podastrijeti niz podataka i činjenica, ali u jednom argumentiranijem komentaru s nečije strane, a ne s vašim punim navijanja za UK i tobože samostalnog Tonyja Blaira. Ali samo jedan podatak. Britanski zapovjednik kopnenih snaga general Jackson da bi se napakostilo Amerikancima dozvolio je ruskom bataljunu iz BIH da osvoji prištinski aerodrom prije dolaska Amerikanaca, što je izazvalo veliku napetost izmedju Amerikanaca i Britanaca, a posljedica toga bila je da je general Clark podnio ostavku.

Hajde, baš se veselim podacima koji će pobiti bilo što od onoga što sam ja iznio. Mogli ste vi stotinu puta biti profesionalac u New Yorku ili ne znam gdje, ali ste ovdje očigledno prespavali najvažnije.

I otkuda vam smjelosti tvrditi da ja navijam za bilo koga? Što sam ja to navijački napisao? Ali da, ako bet navija za V.Britaniju, onda je bet automatski anti-Hrvat (ili još gore, Jugoslaven), i time su njegovi komentari irelevantni. I sve to zato što smo se našli uvrijedjeni kada nas netko upozori da pišemo neistine.

Da zaključim, tumačenje događaja na području bivše Jugoslavije kad su Britanci u pitanju nije za one koji se pouzdavaju isključivo u BBC. Poznati Mischa Glenny koji je u to doba bio dopisnik BBC-a s ovog područja čak je jednom nastupio na krajinskom Radio Kninu dajući podršku politici srpskih pobunjenika u Hrvatskoj.

Ne radi se ovdje o BBC-u kao produženoj ruci britanske vlade, nego o povijesti prikazanoj na temelju video zapisa i izjava političara i diplomata koji su u tome sudjelovali (sa svih strana), a kako možete vidjeti i drugi osim BBC-a iznose otprilike isto. I to je ono čemu vjerujem, a nikako pisanijama vas i vama sličnih, koji ste u stanju zbog „naše stvari“ zanemariti činjenice, ako nam ne idu na ruku.

The Observer

Tko je glasao

Bet, Mr. Cviic kojega je

Bet,
Mr. Cviic kojega je predsjednik Josipović uzeo za člana svojeg Savjeta za vanjsku politiku, što je samo po sebi znakovito, objasnio je još 1997. godine kakva je britanska politika prema Hrvatskoj. O tome vam prilažem tekst koji je bio namijenjen tzv. slobodnom "Novi list" u doba kad je HDZ kontrolirao važnije medije, ali ga je riječki dnevnik odbio objaviti, jer je tada u podaničkom duhu što su ga takvi mediji gajili prema njemu Mr. Cviic bio zaštičen od kritika kao lički medvjed. Tekst je objavljen u mojoj knjizi "Press karte na stol" (naklada Bošković, 2008).

I prije nego vam pustim ovaj tekst koji je i danas nakon više od 13 godina nevjerojatno svjež i aktualan, želim vam napomenuti da je moja malenkost novinar s gotovo 50-godišnjim stažom, a vi ste tek jedan promatrač sa strane.

Što vi, ali ne samo vi, meni kao jedinom stalno akreditiranom hrvatskom novinaru u UN od 1995. do 2002. godine možete pričati o britanskoj politici prema Hrvatskoj. Dakle, to sam pratio iz prve ruke, a vi preko vašeg BBC-a. To je velika razlika. I da budem konkretan samo jednim pitanjem: nađite mi bilo kakav dokument britanske vlade ili britanskog sudjelovanja u nekom međunarodnom dokumentu u kojem se navodi da je Hrvatska bila žrtva agresije, a ne da se ovdje dogodio građanski rat.

A sad evo vam spomenutog teksta, ne samo za vas nego i za ostale. Pored raskrinkavanja Mr. Cviica obratite pozornost i na predavanje što ga je istaknuti britanski vojni povjesničar Sir Michael Howard održao 1996. u prestičnoj "Heritage Foundation" u Washingtonu.

12.2.97.
Nakon tribine "Je li Albion perfidan prema Hrvatskoj?”
"BRITANSKI NOVINAR” S HRVATSKOM PUTOVNICOM ILI "HRVAT” U SLUZBI PERFIDNOG ALBIONA
Treba biti uistinu zahvalan uvaženom britanskom novinaru s hrvatskom putovnicom Chrisu Cviicu što je na tribini "Udruge domovina dijaspora" iznio svoje poglede o odnosima Britanije prema Hrvatskoj pod znakovitim naslovom "Je li Albion perfidan prema Hrvatskoj?". Zahvalnost je potrebita jer se njegovim istupom na tribini može razabrati njegova buduća uloga kao glavnog urednika novog informativnog tjednika koji bi se trebao uskoro pojaviti na hrvatskom novinskom tržištu. Jednostavno rečeno, gospodin Cviic se nije odrekao uloge koju je kao ugledni britanski novinar igrao za vrijeme agresije, ovo agresije podvlačim, na Hrvatsku. Djelujući kao Britanac, a ne kao hrvatski domoljub, iako je imao širom otvorene stupce i radio valove u Hrvatskoj, sklonoj servilnom podilaženju strancima, trudio se na sve načine da na tipično "British style" zamagli pravi odnos njegove druge domovine prema Hrvatskoj.
U tom duhu Chris Cviic na spomenutoj tribini, kako prenosi "Slobodna Dalmacija", kaže da postoji izuzetno malo zemalja koje u Hrvatskoj imaju tako negativan image kao Velika Britanija. Odmah treba odgovoriti da za to nije kriv običan Britanac, odnosno preciznije i poštenije rečeno, Englez, Škot, Velšanin. Za to je kriv britanski establishment, koncentriran u Foreign Officeu i svim onim institucijama koje mu služe kao servis, uključujući i Kraljevski institut za međunarodna pitanja, kojemu je član i sam Chris Cviic. Za to je krivo i britansko novinstvo pod kontrolom tog establishmenta. Dovoljno se sjetiti podvala BBC-a i tobožnjeg objektivnog izvješćivanja Reutersa, koji je u toj objektivnosti otišao toliko daleko da je izmislio pokolj "srpske dečice" u Vukovaru, kako bi se svratila pozornost s prave tragedije Vukovara. Za razliku od toga establishmenta, obični Englezi, Škoti i Welšani i te kako su bili uključeni u pomoć koja je u doba agresije bila potrebna Hrvatskoj i napaćenim ljudima. Vapaji iz Hrvatske nisu međutim stizali do britanske Vlade, pa ni do laburističke oporbe koja je prema Hrvatskoj zauzimala isti kurs. To Hrvati kao žrtve nikad neće zaboraviti.
Kao uvod ne bi se trebalo složiti s uvaženim kolegom kad tvrdi da postoje povijesni razlozi za negativno raspoloženje u Hrvatskoj prema Britaniji, jer je starija povijest prije ovog stoljeća imala, ne baš brojne, ali očite dokaze o kulturnim i inim sponama i vezama dvaju naroda i dvije zemlje. Druga je stvar, što se Britanija u ovom stoljeću, zbog svojih imperijalističkih razloga, opredijelila za blizak odnos sa Srbijom, zanemarujući sve ostalo na Balkanu, osim naravno Grčke. Nije točna ni druga tvrdnja Mr. Cviica da je negativan image posljedica euroskeptika u britanskoj politici i na Otoku, jer se to pobija tvrdnjom, kako Srbija ipak nije geografski izvan Europe, ali se na svojstven način ipak opire njoj, baš kao što se opiru i britanski euroskeptici. Problem je dakle mnogo dublji i kompleksniji, a tiče se promijenjenih političkih okolnosti nastalih padom Berlinskog zida, za kojim je kukala Margaret Thatcher, slomom komunizma i totalitarizma, te pomjeranjem "središta moći iz Londona i Pariza u neke druge europske metropole”. Britanija je to tvrdoglavo odbijala shvatiti, sukobljavajući se s drugim gledištima u Europi, pa čak i sa Sjedinjenim Državama, dosad prisnim saveznikom Londona u kreiranju europske politike.
Chris Cviic kaže da je Britanija željela spasiti Jugoslaviju. U redu, to je uostalom željela i Amerika, treba se samo sjetiti Bakerove izjave u Beogradu 1991. godine. Amerikanci su, međutim, pokazali više smisla za pragmatičnost nego Britanci, ili bolje rečeno Englezi, koji su uporno nastojali spasiti što se povijesno nije dalo spasiti, i još ustrajavaju u tome. Upustili su se u opasnu igru spašavanja posljednjeg europskog komunističkog diktatora Slobodana Miloševića, vjerujući da će snaga njegovog oružja slomiti duh težnje za slobodom, ne samo hrvatskog nego i drugih od velikosrpskog hegemonizma porobljenih naroda na Balkanu. Što su Englezi htjeli dokazati? Da je na području bivše Jugoslavije moguće ponavljanje slučaja s tridestogodišnjim problemom Sjeverne Irske? To je očigledno bila pogrešna kalkulacija, iako slučaj s Bosnom i Hercegovinom s njihove točke gledišta ne valja još otpisati. Zašto su se, nakon što se pokazalo da Hrvatska nije pokleknula pred moćnom jugoarmadom, i dalje tvrdoglavo držali stare sheme, zašto je njima i Francuzima bilo i te kako stalo da svaki važniji dužnosnik UNPROFOR-a bude Britanac ili Francuz ili njihov proxi, poput Kanađanina McKenzieja ili Indijca Satisha Nambiara? Zašto je švedski general Wahlgren koji je pokušao biti pošten, samo nakon nekoliko mjeseci smijenjen? Zašto je general Morillon, kao izuzetak među Francuzima, s gađenjem odbio primiti pruženu ruku generala Mladića? Za sve to vrijeme britanski ambasador u Beogradu ponašao se prema Miloševiću kao "poslužitelj". Naravno, da u takvim okolnostima nije bilo nikako moguće da Britanci, odnosno njihov Foreign Office, nazove pravim imenom ono što je bilo svakome jasno, pa čak i Amerikancima. Nije se radilo ni o kakvom građanskom ratu, nego o agresiji. O tome je u to doba poštovani kolega u ime profesionalne etike, u ime hrvatskog domoljublja i u ime čiste čovječnosti trebao pisati u britanskim novinama, a ne gostovati u hrvatskim servilnim medijima, zamagljujući suštinu sukoba na Balkanu. Najmanje što se moglo očekivati od gosp. Cviica kao iseljenog Hrvata bilo je da pokuša razotkriti, ne samo radi Hrvatske, nego i radi boljeg dijela Britanije u samoj Britaniji, prljavu igru koja je narode ovog nesretnog poluotoka na dnu Europe stajala najmanje 200.000 života, golemih ratnih razaranja i patnji, usporedivih samo s onima što ih je u ovom stolječu prouzročio Hitler.
Da ne bi ispalo da govorim iz malog prsta, poslužit ću se nastupom Sira Michaela Howarda, jednog od najuglednijih svjetskih vojnih povjesničara, što ga je u svibnju prošle godine održao u Washingtonu u prestižnoj "Heritage Foundation". Sir Michael je za vrijeme Drugog svjetskog rata dvaput bio ranjen u Italiji, kasnije je postao profesor na Oxfordu, da bi potom predavao vojnu i mornaričku povijest na Yaleu, a sada je predsjednik londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije. U tom predavanju, "naravno ne istupajući samo kao vojni stručnjak nego i kao Britanac na uglednom položaju”, govoreći o Bosni, on je rekao da kad dođe do "civilnog rata" (ostavimo sad po strani njegovo ponavljanje sintagme stvorene u Foreign Officeu), postoje tri pravila za vanjsku intervenciju. Prvo je, da se ne intervenira, jer navodno, po njegovom tumačenju, povijest pruža malo primjera u kojima su te intervencije bile uspješne. Drugo pravilo treba dobro zapamtiti: "Izaberi stranu za koju želiš da pobijedi i besramno je podržavaj". Treće pravilo proizlazi iz drugog: "Budi siguran da strana koju si izabrao može pobijediti". Sir Michael, primjenjujući tu teoriju na Bosnu, zaključio je pakosno pred američkim slušateljstvom prestižne "Heritage Foundation", kako su Sjedinjene Države prekršile sva tri pravila. Prije svega, one su po njemu, intervenirale u tekućem "građanskom ratu". Budući da se to dogodilo u svibnju prošle godine, on je govoreći iz tadašnje perspektive, kritizirao Sjedinjene Države da se ponašaju s jedne strane neutralno, a da s druge strane podržavaju bosanske Muslimane. I za razliku od Hrvatske i Srbije, koje će se same ili uz vanjsku pomoć izvući, strana koju su izabrale Sjedinjene Države nikako ne može opstati sama, pa su zato Amerikanci suočeni s dva neugodna izbora, ili će muslimanska Bosna postati neizlječiva rana poput Libanona, ili će se pretvoriti u drugi Izrael, zavisan od američke pomoći duboko u idućem stoljeću. U samo nešto više od pola godine događaji su pokazali, pri čemu je najvažniji bio da je predsjednik Clinton izabran u drugom mandatu, pa je NATO s Amerikancima ostao u Bosni, da Sir Michael Howard nije imao točne procjene, kao uostalom ni Vlada zemlje iz koje dolazi. Ono što je međutim najvažnije u svemu tome nije u onome što je predsjednik međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu rekao, nego ono što nije rekao. Ako su se Amerikanci opredijelili za stranu u Bosni, za koju su stranu opredijelili Britanci. Kao i u slučaju Hrvatske, oni su se opredijelili za starog saveznika s početka ovog stoljeća, za Srbiju. Ne treba biti dalekosežan analitičar, pa da se samo nešto više od pola godine od istupa Sir Michaela Howarda u Washingtonu zaključi, kako su Britanci došli do zida, jer Srbija nije ono što su krivo procijenili, odnosno što su im Srbi prodali kao bozu, o čemu govori nešto i Mr. Cviic u Zagrebu
Međutim prije toga važno je razotkriti neutemeljenost nekih njegovih tvrdnji, barem prema onome kako ih je prenijela "Slobodna Dalmacija". Gospodin Cviic kaže "kako bi se osobno priključio razmišljanjima da je engleski Albion bio tada (dakle 1991. godine) poprilično smušen i zbunjen, jer su kroz povijest Englezi bili uvjereni kako su Srbi odlični ratnici, a u trenucima potpunog raspada Jugoslavije nisu željeli vojno intervenirati". Ta opaska sadrži nekoliko smiješnih, ali i nekoliko zapanjujućih tvrdnji. Kako jedan ugledni britanski novinar s hrvatskom putovnicom može, govoreći o moćnom Albionu s višestoljetnim imperijalnim iskustvom i prepredenom diplomacijom, razmišljati da su bili "prilično smušeni i zbunjeni". To su priče za malu djecu, ali svakako ne i za hrvatsku po čijim su glavama, dok su bili zbijeni u podrumima i skloništima u to doba doba padale granate "odličnih ratnika". Još se gora konstrukcija krije iza sintagme "odličnih ratnika". Očekivalo se, naime, da će oni razoružane i goloruke Hrvate zgaziti za tjedan dva, počinivši novi pokolj i hapseći demokratski izabranu novu vlast, i Zapad bi oprao ruke nad svim, "jer nisu željeli vojno intervenirati". Štoviše, Mr. Cviic otkriva da Britanija nije bila prosrpski orijentirana, nego projugoslavenski, pa kad je vidjela da je raspad neminovan, odlučili su da vide tko će izići pobjednik iz rata. Uistinu, klasičan primjer političkog pragmatizma i moralne bijede, koji međutim ne odgovara činjenicama. Ako je Britanija bila projugoslavenski orijentirana, zašto onda nije izvršila pritisak na Miloševića da prihvati zadnju ponudu Tuđmana i Kučana o konfederaciji, koju bi sada u drukčijim okolnostima, i Milošević i Srbija, i Srbi, i Zapad objeručke prihvatili. Međutim, ako je London odlučio pričekati da vidi tko će izići pobjednik iz rata, znači da je cijelo vrijeme sve do nedavno "besramno podržavao stranu za koju je želio da pobijedi". U povijesti se na sreću, a uvijek i na nečiju žalost, događaju nepredvidive stvari i s takvom situacijom je sad suočen "perfidni Albion", a Mr. Cviic je tu da mu kao Britanac s hrvatskom putovnicom pomogne.
Neobično je ipak kako se uvaženi kolega čudi da Hrvatska i Velika Britanija imaju tako hladan odnos. Zar je zaboravio što je u više navrata izjavio lord Carrington, zar je zaboravio kako se ponašao lord Owen, kojega su Bosanci proglasili "doktorom smrti", zar je zaboravio kako se u Bosni, jer ne radi se samo o Hrvatskoj, ponašao general Michael Rose, koji je po povratku zbog usluga "perfidnom Albionu" dobio titulu Sira, zar je zaboravio kako se Britanija ponašala u Vijeću sigurnosti, kako je koristila svojeg pouzdanog Boutrosa Boutrosa Ghalija da zagorča život Hrvatskoj, zar je konačno smetnuo s uma da su se britanski vojnici u sastavu mirovnih snaga ponašali bahato, gazeći i paleći hrvatske zastave, jer eto, to je ipak samo jedna mala balkanska zemlja. Konačno, kad već govori o zlu glasu koji je Hrvatska stekla u Drugom svjetskom ratu zbog ustaške NDH-a, tko je kriv da je u Britaniji malo poznato da je većinski sastav narodnooslobodilačke vojske, kao saveznice pobjedničkih sila u drugom svjetskom ratu bio hrvatski, a ne srpski. Jedino što je približno točno i što objašnjava poziciju Britanije prema Hrvatskoj nalazi se u ocjeni da je Britanija raspadom Jugoslavije i osamostaljivanjem, a ne otcjepljenjem Hrvatske i Slovenije, "provodila reaktivnu politiku", koja se više temeljila na sukobima unutar Europske unije i odnosima s Njemačkom i Austrijom koje su se zauzimale za Hrvatsku. Tome nije kriva politika Hrvatske, nego su krive procjene u britanskom establishmentu dovele do toga da su zaigrali na krivu "stranu, besramno je podržavajući". Ni sada Britanija nije u potpunosti odustala od svoje stare politike na Balkanu. Među onima koji se javljaju s idejom restauracije neke nove balkanske asocijacije nalazi se i Britanija, jer opet treba spašavati Srbiju kao bolesnika s Morave, a to je naravno najlakše spajanjem bivših jugoslavenskih republika, a sadašnjih međunarodno priznatih država.
Zato u novim okolnostima nije slučajno da se Mr. Cviic odlučio vratiti u Hrvatsku, premda je imao mnogo povoljnijih prilika da joj na bolji način pomogne u proteklih šest godina od raspada Jugoslavije. Mr. Cviic je svakako svojim istupom na tribini "Udruge domovina dijaspora" pošteno otkrio što će mu biti cilj u izdavanju tjednika, koji bi se bavio Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, što i nije originalna ideja, budući da sam takav tjednik, uz pomoć jednog patriotskog Bošnjaka i Hrvata, pokrenuo, vodio i plasirao pola godine čak i u Sarajevo, dok je ono, trpeći opsadu "besramno podržavane strane", krvarilo, jer je "perfidni Albion" čekao tko će iz rata izići kao pobjednik. Good luck, Mr. Cviic.

PS. Poslije ovoga mislim da je bespredmetno s vama diskutirati, jer se ne želim spuštati na vašu razinu, a vi teško možete prihvatiti moju. Good luck Mr. Bet.

Tko je glasao

Vkrsnik, Uz puno uvažavanje

Vkrsnik,

Uz puno uvažavanje vaših 50 godina novinarskog rada, nikako mi nije jasno, kako to niste u stanju argumentima obraniti svoje neutemeljene tvrdnje, a ne želite priznati da ste pogriješili. Umjesto toga, nudite vaš 13 godina stari obračun s Krstom Cvijićem (dakle iz vremena dvije godine prije kosovske kampanje NATO-a, o čemu diskutiramo).

Koga uopće zanima vaše tumačenje britanske politike prema Balkanu, u kojem iznosite isključivo vlastita tumačenja dogadjanja, za koje manje više svi znamo? Što to uopće dokazuje? To nije povijest, nego izrazito subjektivan političko-polemički članak - naravno, bez nastavka u obliku odgovora. Ne pada mi napamet upuštati se razglabanja o tome tekstu kojemu ovdje apsolutno nije mjesto, osim što moram primjetiti da ste ovu diskusiju lukavo i neetično iskoristili kao priliku za obnavljanje napada na Cvijića, danas savjetnika Predsjednika Republike Josipovića. Još jedan poen za integritet novinara vkrsnika. Ali, nema veze, ako ćete nakon ovoga prodati koju knjigu više.

Ipak, čitajući ovlaš taj traktat, ne mogu se oteti dojmu da je za vas vrijeme stalo i da robijete nepostojećim konstantama u medjunarodnoj politici, na čemu gradite čitavu konstrukciju. Zato vas valjda tako i pogadja moje reagiranje, jer udara u temelj vaše konstrukcije.

I prije nego vam pustim ovaj tekst koji je i danas nakon više od 13 godina nevjerojatno svjež i aktualan, želim vam napomenuti da je moja malenkost novinar s gotovo 50-godišnjim stažom, a vi ste tek jedan promatrač sa strane.

Ako vi smatrate da nemate samnom što raspravljati ovdje na Pollitici, na temelju vašeg minulog rada, onda ste pogriješili mjesto gdje objavljujete svoje tektove. Ako to niste primjetili, ovdje smo svi jednaki, i samo argumenti se broje - barem u ozbiljnim diskusijama. A u vašem odgovoru nema niti jednog jedinog relevantnog argumenta koji pobija moju tvrdnju. To da ste bili dopisnik iz UN-a nije nikakav argument. A činjenica da ne dijelite politička uvjerenja s Krstom Cvijićem još manje. I ja sam postavio neka pitanja, ali niti jednog odgovora nema. To puno više govori o razinama nego vaša završna opaska.

Sasvim je jasno zašto želite prekinuti ovu diskusiju.

The Observer

Tko je glasao

Bet, vi ste svoj zaključak

Bet,
vi ste svoj zaključak da Britanija nije bila neprijateljska prema Hrvatskoj izveli pretežito iz praćenja BBC-a i izjava pojedinih političara, a ja iz praćanje politike Velike Britanije od raspada Jugoslavije do današnjih dana, uključujući brojne rezolucije Vijeća sigurnosti. Nije mi ni na kraj pameti da zbog vašeg političkog slijepila i navijanja sad budem na usluzi i da vam citiram brojne navode iz rezolucija. Potrudite se sami. Zašto bih zbog vaše isključivosti gubio vrijeme. Ovdje na pollitici su svi jednaki, ali po argumentima su različiti. Zašto bih se moja malenkost spuštala na vašu razinu prosječnog promatrača koji na događaje u Hrvatskoj reagira iz Danske, kad vam argumenti koji ne odgovaraju vašoj predodžbi o određenoj temi smetaju.
A što se tiče Mr. Cviica niste vi koji konačno prosuđuje je li taj 13 godina stari tekst svjež i aktualan. Na portalu ima dosta ljudi koji znaju razmišljati vlastitom glavom, a ne manipulacijom BBC-a ili HTV-a.

Tko je glasao

Vkrsnik, podsjetio bih vas

Vkrsnik, podsjetio bih vas da mi ovdje ne diskutiramo o mojim zaključcima, nego o vašim neutemeljenim i potpuno pogrešnim tvrdnjama o naravi NATO-ve kampanje protiv Srbije. Da podsjetim, napisali ste da to bila američka akcija, a da su Britanci učestvovali isključivo po principu subordinacije manjeg saveznika. Kako relevantni izvori donose, to niti približno nije bio slučaj, jer je britanski premijer Blair bio taj koji je, pored neodlučnog Clintona, forsirao akciju NATO-a (uključujući i riskantnu zemaljsku invaziju) sve dok Milošević nije „podvio rep“, i time de facto zauvijek izgubio Kosovo.

Budući da evo već u trećem odgovoru niti ne pokušavate iznijeti neke suvisle kontra-agrumente , nego omalovažavanjem sugovornika i skretanjem diskusije na neke druge teme pokušavate zamagliti osnovno, ne preostaje mi drugo nego zaključiti da argumenata nemate.

Poseban osvrt zaslužuje vaše pribjegavanje diskreditaciji i omalovažavanju, bez ikakvog uporišta u konkretnoj diskusiji. O nečijoj prosječnosti ili nivou neka prosudjuju oni koji ovo čitaju, na temelju iznesene argumentacije, skretanja ili držanja teme i mahnitom isticanju vlastite važnosti - ovdje bez pravog pokrića.

The Observer

Tko je glasao

@bet, zanimljivo je da je

@bet, zanimljivo je da je Blair nakon uspjeha NATO-ve kampanje protiv Srbije (koja je inace bila jedna od rijetkih vojnih akcija koja je u britanskoj javnosti uzivala visoku podrsku- mozda i zato sto se radilo 'patnji bijele djece' ) postao zagovornikom vojnog rjesavanja sukoba i tako se lako i rado uvukao i u iracku pricu. Inace, Blair je jedan od zanimljivijih europskih poslijeratnih politicara koji je Britaniju u mnogocemu ucinio mnogo pragmaticnijom, a u nekim drustvenim pitanjima pokrenuo i pravu revoluciju (tako su u njegovoj vladi neko vrijeme istovremeno sjedili clanica Opus Deia i otvoreni hiv-pozitivni homoseksualac, nekadasnji zestoki aktivist za ljudska prava)

Tko je glasao

Bet, PS. Poslije ovoga

Bet,
PS. Poslije ovoga mislim da je bespredmetno s vama diskutirati, jer se ne želim spuštati na vašu razinu, a vi teško možete prihvatiti moju. Good luck Mr. Bet.

Tko je glasao

vkrsnik, samo vi ostanite na

vkrsnik,
samo vi ostanite na svom pijedestalu i dalje prodajite svoje mumificirane teze. Ima mušterija koliko hoćete koji ne pitaju je li istekao rok upotrebe.

The Observer

Tko je glasao

Bet, Kolko je engleskih

Bet,

Kolko je engleskih zrakoplova bombardiralo Srbiju?

Tko je glasao

48 aviona, 18 helikoptera,

48 aviona, 18 helikoptera, 1.008 borbenih letova, 1.005 bačenih bombi. Drugo mjesto među uključenim saveznicima (oko 10%).

Tko je glasao

Jel zbog agresije na BiH ili

Jel zbog agresije na BiH ili Hrvatsku?

Tko je glasao

zbog običaja među vječnim

zbog običaja među vječnim saveznicima da jači slabijemu raketira civile i vojsku i usput se trudi da slabiji ostane bez komada teritorija.

Tko je glasao

vrlo si precizno opisao

vrlo si precizno opisao zbivanja
ipak,
kasnija sudbina generala koji je vodio natov napad
a i sudbina samog blaira
a i kasnija UK politika
pokazuju da je blair u suprotstavljanju miloševiću daleko nadmašio raspoloženje ostalih članova britanskog establishmenta
pa je na neki način, vojno suprotstavljanje miloševiću, bilo više blairovo nego britansko

luka

Tko je glasao

luka, Gore sam u odgovoru

luka,

Gore sam u odgovoru vkrsniku dao linkove gdje se vidi je blair imao većinu parlamenta iza sebe, i što je tada govorila još uvijek utjecajna M. Tatcher.

I ako Britanci danas drže "štangu" Srbima, (i time valjda po defaultu ugrožavaju Hrvatsku), nije to zbog prijateljstva sa Srbima i neprijateljstva prema Hrvatima, nego zbog uspostavljanja ravnoteže kako je oni vide. Na nama je to pokušamo promjeniti, a ne zavijati u čoporu kako nas Britanci mrze.

The Observer

Tko je glasao

mislim da nas ne

mislim da nas ne mrze,
odnosno ne mislim da nas mrze
vjerujem da činjenice pokazuju da su dugo, za nas hrvate predugo, besramno podržavali srbe,
s druge strane pojedini predstavnici establishmenta (thatcher, blair) bili su osobno, rano i snažno protiv miloševićeve, odnosno veliko srpske politike
dio britanskog čuvenog bombardovanja srbije i čačka
treba shvatiti i iz perspektive vrlo dobre i dugotrajno postojeće imperijalne diplomacije i vojske
koja je silom povijesnih prilika prema amerikancima u ulozi mlađeg partnera
i mora, makar i pametnija i sposobnija (a tako često misle o sebi) od amerikanaca
uvijek biti prva kada se planira vojna akcija
(ili će mjesto mlađeg partnera zauzeti netko drugi)

kakva promjena?
naša je pobjeda, nastavak svojedobne titove pobjede
značajna promjena u stavu velike britanije
uspjeli smo nametnuti de facto konfederativno rješenje južnoslavenske krize
a u tome rješenju hrvatska, srbija i bosna su jednakopravne ( i crna gora, makedonija, slovenija, pa i kosovo)
odnosno konačno je pobijedilo hrvatsko (ne velikohrvatsko) tumačenje jugoslavenstva
jer ga mogu prihvatiti i drugi, bošnjaci, srbi u bosni, i ...

ironija je povijesti da politiku za koju je najspremnija bila latinka perović
provodi sin ljube tadića, velikosrpskog člana srpske akademije nauka i umetnosti

luka

Tko je glasao

Bet, I ako Britanci danas

Bet,

I ako Britanci danas drže "štangu" Srbima, (i time valjda po defaultu ugrožavaju Hrvatsku), nije to zbog prijateljstva sa Srbima i neprijateljstva prema Hrvatima, nego zbog uspostavljanja ravnoteže kako je oni vide.

A daj ti nama malo objasni tu ravnotežu, o kojoj pišeš.

Na nama je to pokušamo promjeniti,

A imaš li ti ideju kak bi ta promjena trebala izgledat.

Tko je glasao

pa je na neki način, vojno

pa je na neki način, vojno suprotstavljanje miloševiću, bilo više blairovo nego britansko
Bombardirali su oni i Republiku Srpsku, 1995, ali to je valjda bilo više John Majorovo nego britansko?

Tko je glasao

nisu ozbiljno

nisu ozbiljno bombardovali,
samo su glumili, predstavu za raju
sjeti se da su miloševića 1995. proglasili mirotvorcem

luka

Tko je glasao

duplo

duplo

luka

Tko je glasao

Mi uglavnom sebe

Mi uglavnom sebe precjenjujemo, pa želimo da se s nama igraju velike sudbinske igre kako bi toj "našoj važnosti" dodali malo argumenata - ali mi smo za njih samo kikiriki (kako lijepo reče Krsnik).

Naši krajevi su u zadnjem ratu jednostavno bili sigurnosni problem za njih pa kad se pretjeralo onda su lupali bez obzira na takozvana velika, krvna, dinastijska prijateljstva. I po nama bi lupali da nismo poslušali i odmakli se od Banjaluke (šte meni nije dragi ali je tako moralo biti) jer bi se stvorio preveliki problem opće destabilizacije u cijeloj regiji. Briga njih za malo više ili malo manje žrtava, za njih su to samo ratne statistike. Ili granica nekoliko kilometara tamo ili ovamo - njima je to svejedno ako vlada mir.

Zato sam i rekao, da ćemo unatoč natezanju oko kriterija ući otprilike svi zajedno u EU (mjesec tamo ili ovamo), ali ne radi nas nego radi njihovog sređivanja sigurnosne situacije u srcu Europe, isto tako kao što su Ruminjska i Bugarska poprijeko usisane radi EU izlaska granicama na Crno more.

http://frederikblog.co.cc/

Tko je glasao

U principu se slažem, mada

U principu se slažem, mada ostaje taj dio igre velikih i malih, u kojem smo prisiljeni prihvaćati uloge koje nam oni određuju. Već rekoh da se uvijek iz ovakvih diplomatskih rasporeda trebaju poruke iščitavati - antišambriranje je jedan srednjevjekovni običaj koji zadržava uvijek svoju aktualnost barem u poniznosti i prihvaćanju diktata koji nam se nude "uzmi ili ostavi" jer smo mi pomalo beznačajni kikiriki dok ne počnemo činiti probleme. Hrvatski kikiriki nije problem, ali jest bosanski ili srpski koji uvijek mogu nekontrolirani prerasti u regionalni problem. Zato ne treba bježati od tog pojma ni u slučaju Jadrankinog posjeta Americi, ali još više kontraproduktivnog Sanaderovog (i HDZ-ovog) ponašanja vezivanjem za određenu grupaciju euro-demokršćana (pučana tzv. katoličke provenijencije (kako Martensovi sami sebe zovu u Belgiji) a koja u EU nije prevladavajuća. Tamo vedri i oblači CDU.

Ovaj drugi dio tvog komentara zavrjeđuje posebnu pažnju - mi smo toliko zakasnili (izgubili vremena i novaca ) da su nam perspektive brzog ulaska u EU temeljito skraćene, a s ovim Euro-krizama još više. Ipak ne vjerujem u preveliko razmimoilaženje tajnih politika Engleske i Amerije. Čini mi se da toliko daleko pomaknuti rok ulaska u EU ima svoju drugu konotaciju. Iako bi hrvatskoj politici služila hitnost (kao iskupljenje za povelike promašaje na lokalnoj razini) to u ovom trenutku nije realnost. Čini mi se da nas čeka ulazak u EU, ali ne po kriterijima s kojima su nas izmučili, nego po kriteriju opće europske (NATO) sigurnosti koja je uvijek bila i jest prioritet.

Već odavno sam govorio da Hrvatskoj slijedi kolektivni ulazak s našim susjedima sve do Albanije, jer sa stanovišta opće NATO/EU sigurnosti "crna balkanska rupa" je nešto što treba hitno zatrpati. U tomu vjerojatno treba očekivati neka međurješenja - mislim da imaš pravo - u Jugoistočnoj Europi ne zapadnom Balkanu (to su različiti strateški pojmovi).

http://frederikblog.co.cc/

Tko je glasao

Tome treba dodati da, buduci

Tome treba dodati da, buduci da napadi na euro dijelom dolaze i s druge strane Atlantika, americka podrska u ovom trenutku kod nekih jako iznerviranih clanica moze biti i debelo kontraproduktivna.

Tko je glasao

Imamo li drugog izbora? Zar

Imamo li drugog izbora?
Zar nije potrebno pravo čudo u premošćivanju problema koji su zahvatili Lijepu našu?
Zato skidam kapu za svaki napor Premijerke.
Aktivnosi koje obavlja i polučen uspjeh, donekle pokrivaju troškove tih aktivnosti.
Trudi se iznad svojih mogućnosti i to je za svaku pohvalu.
Sama, bez podrške svih relevantnih faktora ove zemlje, nema šanse nešto kvalitetno napraviti.
Uglavnom ju podržava tajkunski lobij i potkupljenih 150 000 pripuza i parazita zasjelih na grbači ispaćenog naroda.
Za njih se uglavnom trudi, jer oni jedini mogu nešto izgubiti.

Na žalost, sva lobiranja ili drugi načini djelovanja nemaju toliku važnost za većinu građana ove zemlje, koliku važnost imaju za povlaštene strukture i upravitelje otetih vrijednosti.

http://pollitika.com/zelim-izgraditi-najbolje-mjesto-u-cijeloj-galaksiji...

Većini građana pomaže jedino pravedna preraspodjela vrijednosti, sve drugo je demagogija.

Tko je glasao

Većini građana pomaže

Većini građana pomaže jedino pravedna preraspodjela vrijednosti, sve drugo je demagogija.

Cak kad bi i bila istina da HDZ i SDP nisu isti, pa recimo i poniste revizijski dokazano mutnu pretvorbu, sumnjam da bi od cijelog duga skupili vise od 4 mld €.
Ili 1000€ po stanovniku...A duzni smo u tom slucaju jos "samo" 9000€.
Naravno od toga nista pa cemo i dalje gledati dobacivanje tu i tamo nekog Pedra pred svjetinu, i nastaviti ce se ista politika cim prodje kriza....( tako svi oni misle)
Na njihovu zalost, cak da se sitnozubani i zadovolje vracanjem tih 9000€/stanovniku, ostaje kljucno pitanje: od cega?
Jer EU vise ne nasjeda na grcke bajke.
Btw. svi ovi sto su u zadnjih 20 godina glasali za HDZ/SDP nisu ni zasluzili bolje od onog sto ih ceka.
Pitanje je samo tko je gori: HDZ na drzavnom nivou ili SDP u Zagrebu.
To ne znam odgovoriti, ali oni koji su za ove glasali sasvim zasluzuju sto ih ceka.
Moje duboko saucesce svima ostalima, koji su kolateralne zrtve ovakvog izbora Svete glasacke vecine.
Vise puta ponovljene, kako u drzavi tako i u Zagrebu.
Oni koji su se uglazbili sa vladajucima i pripojeni drzavnom koritu se i ovdje lako prepoznaju po tome sto ih ovo zivcira:
MMF ODMAH!

Tko je glasao

ispricavam se zbog duplica

ispricavam se zbog duplica

Tko je glasao

je, i djed mraz ce joj

je, i djed mraz ce joj pokloniti jedan bros za bozic, yes how not.

Problem je sto hrvatska, kao i ostale zemlje u regiji, imaju masivne institucionalne probleme. Fakticki, to je nepostojanje istih.

Kada sam prije godinu dana bio na jednom strucnom seminaru, jedan gospodin, inace clan trilateralne komisije i cijenjeni ekonomski strucnjak, na upit o hrvatskoj i drugim zemljama ex-yu je izjavio sljedece:

I don't even consider those to be countries. they don't have the capacity to conduct policy in a credible manner.

Hrvatsku se, kao i sve druge drzave, ocjenjuje po kredibilitetu, i po postizanju zacrtanih ciljeva.

Jacin govor na Johns Hopkinsu prsti doduse tim namjerama, ali cinjenicno stanje u drzavi je opovrgava iz dana u dan...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci