Tagovi

Antirecesijska mjera koja može donijeti državi 25 mlrd. kuna

Dakle, evo jedne jednostavne antirecesijske mjere koja može dobrim dijelom popuniti rupu u državnom prora?unu.

UKINUTI DRUGI STUP

Osim što je on propast za državu sam po sebi i generator novih kriza i recesija. Mi našim radom ne možemo zaraditi za penzije, ali špekulatni to mogu. Ne može se hraniti milijun ljudi zaradama na financijskom tržaištu.

Ukidanjem drugog stupa prelili bi se novci koji idu u fondove u prora?un i to bi dobrim dijelom popunilo manjak novca. U prvih devet mjeseci ove godine je u drugi stup otišlo 3,3 mlrd. kuna što zna?i da je do kraja godine upla?eno nekih 4,5 mlrd kuna. To zna?i da bi prora?un ove godine dobio dodatnih 4,5 mlrd kuna i tako svake godine.

Naletio sam negdje na podatak da je imovina fondova nekih 22 mlrd. kuna. Ukidanjem drugog stupa treba ukunutu i fondove i njihovu imovinu prebaciti državi. Pošto su fondovi veliki kupac državnih obveznica, taj dug države se može poništiti i država je manje zadužena. Imovinu u dionicama odmah prodati, makar i ispod cijene (kad se je moglo prije izbora tako s HT-om može i sada) i novce iskoristiti za pla?anje dugova države i smanjenje nelikvidnosti. Ovo bi posebno moglo razveseliti one koji se zalažu za slobodno tržište jer eliminacijom fondova drugog stupa fin. tržište se rješava konkurencije kojima država svojom politikom omogu?ava upumpavanje velike koli?ine novca u njihove fondove, a oni znaju da je loše kad se država miješa u biznis.

Radnici ne mogu financirati mirovine, ali uz prosje?nu mirovinu od 2000 kuna i 1,1 mil umirovljenika ispada da godišnje za isplatu treba 26,5 mlrd kuna, a u prora?un se godišnje u prvi stup uplati nekih 20 mldr kuna i uz 4,5 iz drugog stupa ispada da je manjak 2mlrd kuna.
Reformom temeljenom na solidarnost, ukidanjem saborskih mirovina, prestankom korištenja mirovina za rješavanje problema nezaposlenosti i porkupljivanjem odre?anih interesnih skupina uz poticanje zapošljavanja, mirovinski sustav temeljen na solidarnosti ne bi smio biti problem. Eto.

Komentari

Richard - penzionerima se ne

Richard - penzionerima se ne daje ništa. A oni koji "daju" jesu diktatori - i Franjo i ostali jesu demokratski diktatori jer "daju". Prije nego što su postali VLAST bili su, barem kada je riječ o Franji - obični umirovljenici s tadašnjim SOLIDNIM penzijama. Kada su postali VLAST postali su BOGATI! Da li lažem?
Odgovor je š u t nj a.
Temeljem čega su postali bogati? Temeljem toga što su "nekoga" opljačkali. Koga? Naravno, onoga tko ima "nešto". Tko ima nešto? To nešto IMAJU PENZIONERI, naime, izdvajanjem za mirovine, izdvajanjem za tzv. "proširenje materijalne osnove rada" tj. FONDOVE, a mogli su si isplatiti u plaće ! - a što tada do 1990. godine komunistička vlast nije dopuštala - PENZIONERI su nota bene - po novom sustavu - trebali biti VLASNICI SVIH MATERIJALNIH DOBARA U HRVATSKOJ !
Dostatno im je bilo od svojeg vlasništva uzimati "najamninu".
Generacije koje rade - rade badava na stvorenom prije njih.

Naravno, danas ne rade badava na stvorenom prije njih - jer je to pokradeno. Danas rade kod vlasnika "toga i toga" i primaju plaću, od koje izdvajaju za svoje očeve, majke itd. - koje od toga ne mogu živjeti. A ne mogu živjeti zato što nemaju imovinu koja je POKRADENA od VLASTI.

Kakvo je rješenje iz ovog lopovskog sustava?
To rješenje ne postoji sve dok ti TVRDIŠ, ponavljam: Dajući penzionerima, jer su oni navodno zaradili svoju mirovinu, zamagljujemo banalnu činjenicu da uvijek generacije koje rade uzdržavaju starce i djecu".
Naime, TI zamagljuješ (SKRIVAŠ) činjenicu da VLASNICI MIROVINSKIH FONDOVA U KOJIMA JE ONO ŠTO SU STVARALE GENERACIJE - NE POSTOJE. Oni su O P LJ A Č K A N I.
Pa ne ćeš ovdje nebulozno tvrditi, kao bijesdrugi, da je vrijednost Plive, Ina itd. stvorena u posljednjih dvadesetak godina, dapače, u njegovom primjeru - da vrijednosti nema?

U posljednjih dvadesetak godina se PLJAČKA što je ostalo. I točno o tomu govori Kulić. Stoga iskrivljavati i zluporabljati tuđe riječi, a to su i moje riječi - jer za ovo ne treba "znanosti" - je stvarno, a što misliš što? Zar te tako "strah" reći ono što je činjenica?

Koja su rješenja? Ponavljam - nema rješenja dok se ne uoči uzrok. A on se "ne vidi".

Tko je glasao

Zdravko, radi razumijevanja

Zdravko, radi razumijevanja teme potrošit ću nekoliko uvodnih rečenica za objašnjenje nekih pojmova.

Fenomeni 'djetinjstvo' i 'penzija' su novi fenomeni nastali u industrijalizmu. U prethodnom obliku organizacije društva (agrarizam) nisu postojali nego su dijete kao i stariji čovjek imali svoju ulogu u podjeli rada sukladnu svojim fizičkim mogućnostima. Seoske zadruge su bile zatvoreni sustavi koji su sebi omogućavali materijalnu i ljudsku reprodukciju. Škola i školovanje, kao i penzija i mirovinski sustav se pojavljuju na počecima industrijske organizacije društva. Tada se pojavljuje posebna dob za školovanje i posebna dob za mirovinu. I jedna i druga socijalna skupina (generacija) su izdržavane od onih koji su uključeni u svijet rad – tzv. radno aktivno stanovništvo.
Kada su se u Americi i Njemačkoj pojavili prvi mirovinski sustavi zasnovani na konceptu generacijske solidarnosti preko 30 (trideset) radnika izdvajalo je iz plaće za 1 (jednog) svog penzionera koji je napustio svijet rada. Usputna socijalna posljedica uvođenja tog sustava je bila ta da su se atomizirane obitelji odrekle rađanja većeg broja djece kao oblika osiguranja starosti u prelaznom periodu. Osnovno je zapamtiti da ti mirovinski sustavi nisu zasnovani na konceptu štednje, akumuliranja i ulaganja, tj. oplodnje uloženog. To je bio piramidalni sustav gdje je široka baza zaposlenih uzdržavala vrh piramide penzionera. Za opstanak sustava je bio važan rast te piramide, stalno povećanje broja radnika, širenje njene baze…
Motor toga sustava je ekonomski rast društva.

Sada se vratimo na našu situaciju u Hrvatskoj. Nakon što je izostao ekonomski rast početkom 80-ih i do danas nije pokrenut (naša kriza traje već 30 godina), a osobito nakon „usitnjavanja“ država nakon raspada Jugoslavije, i nakon svih onih „pljački“ o kojima govoriš, naša socijalna piramida se okrenula gotovo naglavačke: vrh je dolje, a baza piramide gore. Već notorni podatak da radi samo 1,44 radnika i „hrani“ 1 penzionera govori da su posljedice urušavanja ekonomije, umjesto stalnog rasta, smanjenje broja radnika, umjesto povećanja – dovele dotle da prvi stup zasnovan na generacijskoj solidarnosti ne funkcionira. Ne može uplata 1,44 radnika biti dovoljna za čitavu mjesečnu mirovinu jednog penzionera. Zato Vlada iz proračuna uzme oko 1 mlrd. kuna mjesečno i nadometne u mirovinski sustav. Znači, nema dovoljno sredstava u prvom stupu za „hranjenje“ svih naših penzionera.
To je moja osnovna teza.

Što znači drugi, odnosno treći stup uveden nakon tzv. mirovinske reforme? Znači da oni koji „slučajno“ rade ne moraju biti u cijelosti solidarni sa ostalim radnicima te mogu dio svojih uplata uplaćivati u mirovinski drugi (i treći) stup i osigurati sebi na taj način štednju (sa ukamaćivanjem, sa ulaganjem, oplođivanjem) i uvećavanje iznosa. No ta sredstva su samo od uplatitelja i on ih traži natrag kada ode u penziju. Mi to zovemo princip kapitalizirane štednje. Tu nema u načelu solidarnosti. Manje ili više – što si uplatio to tražiš natrag sa „kamatama“.

Međutim, tvoj komentar ujedno otvara široku temu vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, a sa time vezano i upravljanje i dioba viška vrijednosti koji se ostvari sa tim sredstvima.
Samo ću ukratko.
Ako povjerujemo u podatak Branka Horvata da je materijalno bogatstvo Hrvata u razdoblju od 1945. pa do 1990. povećano 6 (šest) puta onda se može reći da je 1991. samo jedna šestina tog bogatstva trebala biti nacionalizirana i vraćena bivšim vlasnicima kojima je to oduzeto 1945. godine. Kvaka je u tome što je nova vlast u demokratskoj RH izvršila nacionalizaciju sve imovine na tlu Hrvatske. 1/6 je vratila bivšim vlasnicima (Crkvi, buržoaziji, veleposjednicima…), a ostalo (5/6) je u privatizacijskom postupku već gotovo rasprodala i novce potrošila. Ostalo je još nešto javnih poduzeća i dobara za prodati.
Ako misliš da je to otimačina prve vrste onda se slažem s tobom. Zaista, današnji penzioneri u toj nacionaliziranoj i privatiziranoj imovini su imali ugrađen svoj minuli rad. Sa pravom se govori o pljački stoljeća kada se govori o pojmu privatizacije. Ona se mogla odviti i na drugi način i za to su neki autori ponudili modele. To je, također, široka tema.
Inače, kada se govori o tome postavljaju se pitanja kako bi se sa tim proizvodnim bogatstvom upravljalo da je ostao u rukama onih koji su ta proizvodna sredstva stvorili. U uvjetima raspada jedne veće državne organizacije kakva je bila Jugoslavija na mini državice, kidanje gospodarskih veza sa okruženjem, otvaranje našeg tržišta tehnološki naprednijim sredinama i proizvođačima…, mišljenja sam da nam sudbina ne bi bila bitno drukčija.

Sudbina današnjih penzionera pa i radnika bi bila bolja da su kojim slučajem novi vlasnici te u privatizaciji prodane imovine bili dobri gospodari. Onda ta poduzeća ne bi bila upropaštena, očuvala bi se radna mjesta, ne bi bio toliki broj umirovljenika i mirovinski sustav bi se održao.Da ponovim, samo široka baza onih koji rade i uplaćuju dio plaće u mirovinski sustav može „hraniti“ vrh piramide umirovljenika.

Tko je glasao

Potpisujem 100%. Možda smo

Potpisujem 100%.

Možda smo se od industrijskog društva vratili u agrarno/plemensko?

Jedino mi nije jasno gdje je to što je opljačkano privatizacijom, pa ja da mi netko pokloni tvornicu koja dobro posluje, bio bio idiot da to rasprodam....

Tko je glasao

Inače, kada se govori o

Inače, kada se govori o tome postavljaju se pitanja kako bi se sa tim proizvodnim bogatstvom upravljalo da je ostao u rukama onih koji su ta proizvodna sredstva stvorili. U uvjetima raspada jedne veće državne organizacije kakva je bila Jugoslavija na mini državice, kidanje gospodarskih veza sa okruženjem, otvaranje našeg tržišta tehnološki naprednijim sredinama i proizvođačima…, mišljenja sam da nam sudbina ne bi bila bitno drukčija.
Da nije pravih saznanja od druge polovine sedamdesetih do kraja osamdesetih da se sa takvim osnovama ide u provaliju, gotovo sigurno ne bi bilo ratova a možda ni raspada SFRJ. Slovenija je bila organiziranija za uspješno poslovanje na takvom tržištu se gotovo sigurno ne bi odvajala, Hrvatska je bila pod disciplinom i tzv. hrvatskom šutnjom a Srbiji je to bio idealni ambijent, samo je bilo više nego očigledno da ide nizbrdo pa "ako ne znamo da radimo, možda ćemo znati da se bijemo".

Ako povjerujemo u podatak Branka Horvata da je materijalno bogatstvo Hrvata u razdoblju od 1945. pa do 1990. povećano 6 (šest) puta onda se može reći da je 1991. samo jedna šestina tog bogatstva trebala biti nacionalizirana i vraćena bivšim vlasnicima kojima je to oduzeto 1945. godine.
Horvat i sve dominantno do danas su bili ključni savjetnici vlada i pretežno neke vrste makroekonomisti veličine, karikirano kao u Kini kada su proizvodili najviše željeza u svijetu a zapravo je sve bilo u 3pm.

Npr. dok daleko najsnažnije raste sedamdesetih, a što je Milka Planinc nakon brojnih uvodnih referata sa svim pohvalama prilično korektno iznijela u ekspozeu početkom osamdesetih kao promašena ulaganja-dugove-krizu, Kardeljevom (i Horvatovom) zaslugom se u stvari dešava slijedeće:
- u Zagrebu je počišćeno sve za Holjevca, uključujući npr. industrijsku montažnu gradnju ("Jugomont" itd.) bez konkurencije od Triglava do Vladiovostoka, pa su malo pomalo male slovenske tvrtke sve u šesnaest uz 100 % plaćanje unaprijed na tome jako puno zarađivale po Zagrebu i razvijale sebe i Sloveniju. Slično tome moćna strojarska industrija je disfunkcionalizirana tako da je npr. slovenski povezani sustav IMP gospodario potpuno svim toplinskim stanicama Zagreba pored puno moćnije zagrebačke industrije;
- u turizmu se miču u stranu konceptori i koncepcije šezdesetih i ide mlaćenje puno više novaca i svega bez koncepcije;
- kako je Milka Planinc iznijela, samo upravno se jako forsira što više investiranja i trošenje (kao sada, samo sa sviješću da još manje ima veze tj. da svi dobivaju što je više jer se ni dinara ne plaća iz džepa a svi i sustav avangrade predvodi sa Kardeljem na čelu. Tako bskrajni stanovi, kuće, vikendice, auti i naročito cash.... ulaze u to Horvatovo bogatstvo destrukcije ekonomije i tehnologije te sustava šezdesetih i intenzivnog stvaranja dugova uz bogomdane dobitke bez vlastitog truda (stalna pomoć USA, gastarbajteri, tržišta Istoka i arapska ..).

Dakle, jasne su osnove samo upravljanja koje tada do danas jako jednostavno čine da je rast materijalnog bogatstva sve veći a sve osnove idu u 3pm i dugoročne minuse. Nije čudno da su cijene naših lošijih roba bile bar 50 % veće nego zapadnih i razlika sve veća, tako da su se svi od sedamdesetih masovno trudili zgrabiti što više, kao počeci rata devedesetih. Tako je 1989. i 1990.de facto keenuo otvoreni napad, kako zgrabi tako i privatiziraj za 0 dinara po markovićevu modelu. I naravno da su 95 % iste ekipe, sa hensijevcima na čelu i raznima, nastavile do daske, jer ako nisi odmah ih jako puno navaljuje.

Osim privatizacije je jako jako zanimljivo što se do danas ne samo ne naglašava nego izgleda i jako uspješno samoobmanjuje:
- ogromne financijeske igre, prema kojima su američke šala, od kredita koji se ne vraćaju, klirinških i libijskih igri, inflacija, igre jake kune, banaka, ogromnih zarada na tome i danas;
- beskrajni stanovi i sve neki uzlei sebi i izvan ekonomije;
- beskrajna sufinanciranja privatnih vikendica, plaća, minusa, dugova ...;
- stvaranje monopola i kartela te praktički velikih organiziranih kriminala na otvorenoj sceni s tim u vezi, a iz čega idu najveće zarade i bogatstva, a la u Rusiji i Srbiji;
- stalna masovna velika potrošnja u neke djelove demagogije ...;
- nenaglašeni aspekti rata i poraća, kao velike potrošnje u mrtve kapitale (vikendice za gospodu iz RH i iz Srbije ...) ...

Među penzionerima i unutar istih skromnih djelova, npr. neki državni službenici ima puno lopina koji su namažnjavali ogromnu imovinu i cash i onih koji nisu dobivali ni ono što im pripada.

Kao što sustav nema nikakve mjere pa ni koncepcije za bilo šta, a dominantne snage su za to jer dugo donosi velike koristi na tuđi račun, tako je i među penzijama.

U društvu koje je u biti odavno revolucionarna bonvivanska pljačka je u ovo doba sinteze takvog dugog puta sa novim izazovima došlo vrijeme konkretnijeg suočavanja sa poslovanjem.

Tko je glasao

Njušim li ja to

Njušim li ja to latinskoameričku sudbinu naše državice?

Tko je glasao

Naravno, u primjeru

Naravno, u primjeru smogismogi je nešto drukčije jer je radio u upravi, tj. u držanvoj slulžbi kao sudac. Međutim, doslovno je nemoguće da je njegova mirovina 1.800 kuna ako nije TEŠKO OPLJAČKAN. A jeste TEŠKO OPLJAČKAN.

No, to se "nas ne tiče", i "baš nas briga za naš novac" i "kako ćemo živjeti". Dapače, moje riječi su "pregrube". s obzirom na to da smo mi "fini"? :)

Tko je glasao

Ne bi vjerovao: Sanadera se

Ne bi vjerovao: Sanadera se dojmio ovaj tvoj prijedlog; http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3235610/index.do

Tko je glasao

je, zabrinjavajuće je to :)

je, zabrinjavajuće je to :)

Tko je glasao

znam da je ovo s mojim

znam da je ovo s mojim prijedlogom smiješno i vjerojatno podudarnost jer oni dobro znaju gdje još ima para za izmusti, ali bilo bilo dobro ovo iskoristiti za reklamu pollitike pod parolom "Jedini antirecesijski prijedlozi koje prihvaća vlada su oni s pollitike" ili tako nešto. :))

Tko je glasao

he he he.... ma kakvi

he he he.... ma kakvi stručnjaci..... čovik i tovar.... he he...

Tko je glasao

http://www.jutarnji.hr/novac/

http://www.jutarnji.hr/novac/vas_novac/clanak/art-2009,2,11,,151665.jl

eto svima je obećavano da će imati veće mirovine ako se priključe u drugi stup, a već s prvih 300 šteka i počinju izmotavanja. što će tek biti kad počme puno više ljudi odlaziti u mirovine s drugim stupom uključenim u primanja. a mi smo tek pokucali na vrata recesije i krize. problemi se uopće ne rješavaju. koliki će biti tek trošak kad drugi propadne i opet sve padne na teret države. ajme, ajme....

Tko je glasao

dakle ti bi sa štednjom

dakle ti bi sa štednjom građana pokrivao proračunse rupe, fantastično.

Kad već predlažeš nacionalizaciju privatnih sredstava zašto si stao na mirovinskoj štednji?

Dakle drugi stup je osobna štednja građana. Svaka kuna u drugom stupu ima svog vlasnika imenom i prezimenom.

Pa zašto onda ne nacionaliziraš moju osobnu štednju koju imam u banci? Zašto ne nacionaliziraš moje dionice, zašto ne nacionaliziraš moje zemljište, stan automobil i sve tako redom.

I što bi postigao sa time?

Napunio bi proračun da se može povećati broj finacijski neodrživih općina, da se može graditi pelješki most sa 20 traka, izgradnju novog modernog kibernetičkog sveučilišta u Mostaru, subvencije za Agrokor ... ili bi imovinu otetu građanima ponovno vratio njima s time da bi se dio potrošio unutar ogromnog inertnog birokratskog aparata za prosljeđivanje papira.

Ajde molim te pojasni kakve bi to antirecesijske učinke imalo otimanje imovine građanima?

Tko je glasao

istom tom logikom možeš

istom tom logikom možeš reć da je najbolja populacijska mjera ukidanje drugog stupa. Sori ali šuplja ti je logika

http://en.wikipedia.org/wiki/Recession

Tko je glasao

Objektivno, problem s

Objektivno, problem s financiranjem mirovina postoji, i valjda je i vrapcima na grani jasno koji su tome uzroci. Problem se neće riješiti prelijevanjem iz šupljeg u prazno, nego (dugoročno) jačanjem ekonomske snage društva i poboljšanjem omjera zaposlenika i umirovljenika, te stvaranjem sasvim drukčijeg odnosa ljudi prema vlastitoj socijalnoj sigurnosti u starosti.

U medjuvremenu, dio umirovljeničke populacije se, zbog malih mirovina, pojavljuje kao socijalni problem, čak i ljudi koji su odradili (gotovo) puni radni vijek s relativno dobrim primanjima.

Kao prvo, treba znati da su svugdje prihodi umirovljenika višestruko manji od prihoda zaposlenika. Priče o nekadašnjim penzijama koje su bile 80% plaće (i to iz 10 najboljih godina) mora se okačiti mačku o rep i prepoznati (svjetske) realnosti: javne mirovine su svugdje male u odnosu na plaće i niti teoretski nema šansi da se to u budućnosti poboljša. Jednostavna računica životnog doprinosa društvu za tipične pojedince iz najmasovnijih društvenih slojeva bi pokazala minuse u najvećem broju slučajeva, bilo zbog dugog školovanja, dugog broja godina u mirovini, bolesti i (pre)kratkog boravka na tržištu rada. A zbir svih takvih pojedinaca čini čitav sistem. Situacija se još pogoršava dinamičkim efektima preklapanja nepovoljnih demografskih kretanja, pogrešaka u politici rada i zapošljavanja (prerana masovna umirovljenja) i ekonomske krize.

Jedini način da se problem izbjegne u budućnosti je vlastita štednja na jedan od raspoloživih načina.

Ali, socijalni problem umirovljenika se mora riješiti sada. Taj problem uistinu postoji, ali ja mislim da je on realno puno manji, odnosno ograničen na manji broj ljudi, nego se prikazuje. Zašto?

Pa zato što umirovljenici kao društvena grupa u Hrvatskoj u relativnom smislu sasvim sigurno posjeduju najveću imovinu u vidu stambene mase i zemljišta. Najveći dio te imovine nije opterećen nikakvim hipotekama i u njemu se krije ogroman kapital. Pa, kako se može smatrati nekoga tko posjeduje stan, kuću, vikendicu i/ili grunt socijalnim problemom, samo zato što ima malu mirovinu? A veliki dio umirovljenika (ne svi) posjeduje barem jedno od navedenog.

Do toga dolazi zato što se ta imovina ljubomorno čuva i smatra se nedodirljivom stečevinom, najčešće iz želje da se "pomogne" djeci kao nasljednicima. Ili se to ipak "daje u opticaj" na neki način, ali to promiče u svim analizama kao dodatni prihod.

Ja mislim da bi trebalo stvoriti mehanizme da se "mrtva" umirovljenička imovina aktivira kao jedan od izvora egzistencije, kao dopuna objektivno (pre)malim javnim mirovinama. To može npr. biti u obliku negativne štednje, gdje banka (ili možda neka državna neprofitna ustanova, bez lihvarskih kamata) isplaćuje rentu po dogovoru, a zauzvrat postepeno preuzima nekretninu u obliku rastuće hipoteke. Nakon smrti, banka/ustanova sudjeluje u podjeli nasljedstva, adekvatno "potrošenom" dijelu. Npr. skroman stanić u Zagrebu vrijedan 50,000 EUR, omogućuje rentu od 100 EUR/mjesečno uz kamatu 6% za razdoblje od 20 godina. A 100 EUR/mjesečno povrh jedne manje mirovine izvlači toga umirovljenika iz kategorije socijalnih problema.

Meni je jasno da se ovo protivi dominantnom načinu razmišljanja, ali mora se shvatiti da se ne može živjeti i raditi ekonomski neefikasno, uz to stjecati imovinu, imati dobre javne mirovine i ostavljati djeci čitav rezultat svog minulog rada u nasljedstvo.

To ne mogu niti puno bogatiji.

The Observer

Tko je glasao

Da. Da! Da! Kad bi svi

Da. Da! Da! Kad bi svi shvatili realnosti... i nesklad naših aspiracija i trenutnih (i tako već dugo) mogućnosti...

Tko je glasao

Ja mislim da bi trebalo

Ja mislim da bi trebalo stvoriti mehanizme da se "mrtva" umirovljenička imovina aktivira kao jedan od izvora egzistencije, kao dopuna objektivno (pre)malim javnim mirovinama.
U normalno uređenom društvuto tako funkcionira. Koliko uštediš toliko imaš za trošiti.

Kod nas zbog političke aktivnosti cijelokupni politički aparat se dodvorava penzionerima a teret prebacuje na mlađe generacije. Porezne olakšice, sva silina besplatnih usluga za penzionere, i svakodnevno pronalaženje načina da se penzionerima omogući da ne moraju zagrebati u vlastitu štednju već da se njihove potrebe finaciraju iz državnog proračuna.

Dok sa druge strane, pogotovo mladi, zbog fiskalnog pritiska koji se javlja radi umirovljenika nisu ni u stanju steć nikakav kapital.

Zašto u SAD-u penzioneri masovno bježe na floridu?
Da jedan od razloga je klima ali daleko bitniji razlog je da je kućica na floridi nekoliko puta jeftinija od stana u new york-u. Prodajom stana američki umirovljenik dobije dovoljno novca da si kupi kućicu i lagodno relativno pristojno živi do kraja života.

Kod nas u gradovima kvartovi u kojima su građene zgrade tokom 60ih su danas umirovljeničke zone na 5 - 10 minuta do grada. Sa druge strane mladi ljudi moraju kupovati stanove u susjednim općinama i voziti se pola sata na posao.

Umjesto da se umirovljenici sele u predgrađa gdje im je sve bliže, gdje nije gužva i gdje nema gradske buke i gdje su nekretnine jeftinije oni ostaju usred centra i žale se što netko diše nakon 8 navečer.

No našim umirovljenicima ne pada na pamet da se npr presele iz centra grada, nedao bog. Naši gradovi su sve više i više umirovljeničke kolonije a država se pretvara u finacijski aparat za asistenciju umirovljenicima.

Pa di je tu logika?

Tko je glasao

Jedini način da se problem

Jedini način da se problem izbjegne u budućnosti je vlastita štednja na jedan od raspoloživih načina.

Do ovog dijela komentara se slažem, a sada primjer:
Primjer: Samohran(a) si otac (majka) sa dvoje malodobne djece. Još ujutro odlaziš na posao, ali te pijani vozač pretvori u doživotnog invalida ( roditelji su prethodno stan prepisali nekoj banci da bi preživjeli ). Trebate li ti i tvoja djeca završiti na ulici bez uvjeta da se školuju jer nisi imao (la) dovoljno vremena da uštediš dovoljan iznos. Jesmo li sigurni da nam se to ni u kom slučaju ne može dogoditi?

Nedavno se po novinama vrtio slučaj osobe koja je iskorištavala nemoćne starce, a odgovarala zbog nadripisarstva. Jesmo li zaista spali na to da samo oni koji će dovoljno vremena biti jaki zdravi imaju pravo na dostojan život u sedmom desetljeću života? Dapače ja smatram da bi sve osobe koje nisu sposobne za rad trebale imati pravo na mirovinu kojom bi dostojno živjeli. Znam mnoge punoljetne osobe koje primaju svega 400-500 kuna socijalne pomoći, a uporno ih se proglašava nesposobnima za rad i ne stvaraju se radna mjesta na kojima bi mogli raditi..

Tko je glasao

Moj komentar uopće ne

Moj komentar uopće ne isključuje solidarnost (ja sam, dapače, za solidarnost u mirovinama i u zdravstvu), nego samo konstatira da solidarnost nije dovoljna da svima osigura mirovine za dobar život - potreban je i dodatni vlastiti angažman u vidu novčane štednje, ulaganja ili vlasništva nad nečim - sve što se po potrebi može aktivirati u obliku novca u vrijeme starosti.

Slažem se da bi osnovnu starosnu mirovinu trebali imati svi - bez obzira na radni staž i sve drugo, jedini uvjet su navršene godine (65?70?). Kolika bi ta osnovna mirovina mogla biti, teško je reći, ali bi trebala biti dovoljna za najosnovnije preživljavanje. Solidarnost i zajednička ulaganja proporcionalno iz tekućih prihoda bi trebala to osigurati.

Kako riješiti ono iznad osnovnog dijela - ne znam, ali svakako treba biti kombinacija povoljne individualne štednje/ulaganja i nekakvih penzionih shema prema strukovnim sporazumima.

Za slučaj ranijeg gubitka radne sposobnosti, mora postojati institut prijevremene mirovine, samo ga treba osigurati od zloupotrebe.

Mogućnost umirovljenja prije neke odredjene starosti (recimo 60 godina) treba zakonom izrijekom zabraniti. Prijevremene mirovine, osim po osnovi težeg invaliditeta, i dokupe staža treba isto zabraniti. Odnosno, može se svatko umiroviti i ranije (npr. saborski zastupnici), ali ne bi smjeli uzivati mirovinu iz solidarnog fonda prije nego što ispune starosni uvjet.

The Observer

Tko je glasao

i dokupe staža treba isto

i dokupe staža treba isto zabraniti.
Ovaj komentar u osnovi zaslužuje +, ali se znatno razlikuje od tvojih prethodnih komentara. Objasniti ću ti malo ovaj dokup staža koji koriste mnogi umirovljenici putem npr. Royal mirovinskog osiguranja. To je u stvari već onda bio II stup mirovinskog osiguranja, samo su sredstva solidarno uplatili svi radnici nekog poduzeća u ime onih koji su ostvarivali pravo na prijevremenu mirovinu, a od tog će osiguranja za taj uložen novac doživotno primati rentu (razliku prijevreme i pune mirovine). Znam o čemu govorim jer sam kao predsjednica radničkog vijeća sudjelovala u realizaciji takvog dokupa staža putem "Royal" mirovinskog osiguranja. Ovi umirovljenici su zadovoljni, ali na žalost mnogi su kasnije u ovoj zemlji doslovno potjerani u prijevremenu mirovinu bez dokupa staža i otpremnine, a što je najžalosnije neće imati pravo ni na minimalnu starosnu mirovinu kad napune 60 ( žene ) i 65 ( muškarci ) godina.

Tko je glasao

Ovaj komentar u osnovi

Ovaj komentar u osnovi zaslužuje +, ali se znatno razlikuje od tvojih prethodnih komentara.

Ja ne mislim da je ovaj komentar u koliziji s prethodnim, nega ga komplementira. Nisam spominjao solidarnost, jer smatram da se to podrazzumjeva - do razumne mjere i krajnje pravedno.

Nemam pojma kako to ide s dokupom staža. Ali tu treba biti svjestan da jedna dokupljena godina znači da ta osoba umjesto da je doprinijela te godine solidarnoj kasi, ona je iz nje uzela, i to znatno više nego što bi dala (godišnja mirovina je u pravilu veća nego godišnji mirovinski doprinos. Dakle, umjesto plus jedan, u kasi je na kraju te godine ostalo minus dva. Dakle cijena dokupa, da bi shema ostala neutralna prema mirovinskom fondu, trebala bi biti trostruko veća od iznosa kojega ta osoba uplaćuje u solidarnu kasu. Zauzvrat, bila bi isplaćena mirovina, tako da je osoba "u minusu" za jedan. Dakle, nije dovoljno da dokup bude jednak isplaćenoj mirovini, a još manje ako je samo iznosio koliko i godišnji doprinos u mirovinski fond.

Ne znam da li je doista i bilo tako.

The Observer

Tko je glasao

Nemam pojma kako to ide s

Nemam pojma kako to ide s dokupom staža. Ali tu treba biti svjestan da jedna dokupljena godina znači da ta osoba umjesto da je doprinijela te godine solidarnoj kasi, ona je iz nje uzela, i to znatno više nego što bi dala (godišnja mirovina je u pravilu veća nego godišnji mirovinski doprinos.

I sam kažeš da nemaš pojma kako to ide sa dokupom,ali si ipak rekao da ga treba ukinuti. Još jednom: za dokup se uplatilo ne iz kase mirovinskog osiguranja već od zarade poduzeća (dakle umjesto da nam se isplati povećanje plaća, pristali smo da se za naše kolege dokupi radni staž jer je postojao tehnološki višak ). U kasu fonda mirovinskog osiguranja moraš uplatiti određeni postotak ( sada je to 15% - I stup i 5% - II stup ) i ne možeš iz nje uzimati za dokup staža. Dakle radnici su se solidarno složili da se za radnike koji su imali uvjeta za dokup uplati privatnom mirovinskom osiguranju "Royal" ( kao što ti sada plaćaš u II stup ), a osiguranje "Royal" im na temelju te uplaćene svote isplaćuje razliku mirovine. Za njih je odjednom uplaćeno ono što ćeš ti plaćati 10 godina, ali to nije uzeto od državnog mirovinskog fonda. Istina je da su oni postali korisnici mirovina na bazi generacijske solidarnosti, ali u smanjenom iznosu i umirovljeni su protiv svoje volje. Svi bi oni radije bili radili i primali plaću još tih 5 godina jer je plaća uvijek bila znatno viša od mirovine. Stoga problem su gospodarstvo i zaposlenost, a ne sami umirovljenici.

Tko je glasao

Najlošija mjera borbe

Najlošija mjera borbe protiv nezaposlenosti je slanje zdravih ljudi u mirovinu prije vremena, pa makar i uz dokup staža. To može biti u nekoj konkretnoj situaciji salomonsko rješenje da se ljudi spase iz limboa bezperspektivne nezaposlenosti, ali društveno-ekonomski takva praksa ako bi bila raširenija, je katastrofa. Pretpostavi si hipotetski slučaj da polovina zaposlenih u državi učini to isto - kakav bi bio rezultat po umirovljenički fond?

Makar sam tome pristupio potpuno laički i pogrešno, mislim da principjelno nisam pogriješio u ocjeni.

The Observer

Tko je glasao

Bet, odlično prikazuješ

Bet, odlično prikazuješ ključni dio problema i rješenja, samo je to sve puno jače, revolucionarnih dimenzija.

Prilično masovni dio penzionera je jaka revolucionarna vojska, drže od vrhovnih poluga do dna i svuda, sve kao Kardelj i Tito sedamdesetih jer su baš tada kao mladi jurišnici i majmuni bačeni u prve redove, nakon što su uklonjeni i zadnji misleći ljudi. Zagrebom vlada Šikić a ne Bandić, Vladom Luka Bebić i Marina MD, IGH su Đukan i Simović Agrokor Ante a ne Ivica Todorić ....

Oni su kolovođe revolucije i jako dobro znaju da se je stiglo u zvršnicu dugog puta te da taj put ne može izdržati ni sam sebe a još manje nove izazove, te se zbog tog fantastičnog znanja i opredjeljenja ne biraju sredstva oko daljnjih uspjeha i definitivne pobjede. U tome ih boli kofer i za vlastitu djecu i unuke i za bilo šta, jer to su kulturno-revolucionarni maoisti koji bez razmišljanja i oklijevanja napadaju i zadnje točke, obavii tisuće i tisuće takvih bitaka, gadno upropastili toliko toga i njima je po defaultu tečno pokušati i napraviti bilo šta.

Oko toga više nitko tko i malo gleda i misli nema nikakve dvojbe, u Srbiji, kod nas, po BiH, Crnoj Gori ... svuda gdje je Kardelj krojio revolucionarna rješenja.

Tko je glasao

Da se puno ne opterečujem u

Da se puno ne opterečujem u vezi cjelog komentara, samo bi jedno napomenul.

Ljudi su desetlječima šparali, odvajali od usta i nekaj si stvorili i sad bi ti predlažeš da im se to jeftino oduzme.

Uplačivali su u mirovinsko i imaju pravo na pristojnu naknadu.

Ima masa ljudi koji dobivaju tu istu a uplačivali su u drugim državama.

Treba ispitat jel ti imaju pravo na hrvatsku mirovinu.

Tko je glasao

Treba ispitat jel ti imaju

Treba ispitat jel ti imaju pravo na hrvatsku mirovinu.

Što se ovog dijela tiče, to većina država rješava bilateralnim sporazumima koliko je meni poznato.

Tko je glasao

Skviki, možeš to pravo,

Skviki, možeš to pravo, kao što sam napisao, objestiti mačku o rep, kad nema novaca.

Slažem se da ima nepravdi i to treba razrješiti, ali povećavati udio mirovina u BDPu bez da se poveća proizvodna baza vodi u daljnju propast. po pitanju medjugeneracijske solidarnosti, to stvara apsurdnu sliku gdje se mlada generacija godinama guši u dugovima i velikim socijalnim davanjima (kako bi se uzdržavala rastuća populacija umirovljenika), da bi s druge strane kad roditelji umru, odjednom nasljedstvom postali vlasnici i potpuno izmjenili svoj ekonomski status.

Treba težiti da svaka generacija brine o sebi i to na jedan fair način.

Ne predlažem uopće da se ljudima imovina "jeftino oduzme", nego da se imovina aktivira kao kapital - može i tako da netko iz druge generacije (jedan od budućih nasljednika) u familiji uspostavi "hipoteku" i da ekonomski pomaže ostarjele, a za uzvrat dobije veći udio u nasljedstvu.

Ponavljam: ne može se socijalnim problem smatrati netko niti se treba žaliti nekoga kao siromaha ako posjeduje značajnu imovinu. Ti dobro znaš da i u Njemačkoj ljudi dobrim dijelom podupiru svoje mirovine trošenjem imovine koju su stekli za vrijeme radnog vijeka.

The Observer

Tko je glasao

da bi s druge strane kad

da bi s druge strane kad roditelji umru, odjednom nasljedstvom postali vlasnici i potpuno izmjenili svoj ekonomski status.

Što je sa onima koji nisu stekli ni naslijedili, a i mirovina koju su zaslužili nije dovoljna za preživljavane ( takvih je mnogo i još će ih biti )?

Tko je glasao

Bet, U Njemačkoj je

Bet,

U Njemačkoj je socijalni stup propal onog momenta kad su iz njega počeli izvlačit za stvari koje nemaju veze sa tim istim.

Ko drugo je došla masa kasnih iseljenika ( Rusija, Rumunjska i Poljska ) koji su dobili penziju a plus toga je bilo ujedinjenje, a DDR je bil totalno bankrot.

Tko je glasao

...?!ߤm§˘°˛l¸°˘

...?!ߤm§˘°˛l¸°˘

ma ja vam kažem ljudi, đaba je pametovati i presipavati iz šupljega u prazno, treba zasukati rukave i raditi, stvarati nove dodane vrijednosti. nama fali svega i svačega, čak nam i ljudi fali. naš radni kapacitet kada bi svi bili zapolseni je svega 1,75 milijuna duša što je na ukupni broj stanovnika od 4,4 mil. jako malo. znači, ako se želimo izvuč iz krize moramo poraditi i na pravljenju djece. jer tko će uplaćivati u taj mirovinski solidarnosti kada nam je populacija iz dana u dan sve starija.

to je osnovni problem, a ovu "kozmetiku" možete okačit mačku orep.

pametnije bi nam svima bilo da idemo čuvat svinje, nego što tu pretačemo iz šupljeg u prazno.

Tko je glasao

Drugi stub bi mogao biti

Drugi stub bi mogao biti ugovoren na dobrovoljnoj bazi, pa ko hoće nek izvoli. Dugoročno gledano on odgovara mladima, pred kojima je radni vek i popuno je neopravdan (ako ne i štetan) za starije zaposlene, koji će za recimo deset godina u penziju.
Uplaćeni doprinosi su lična imovina osiguranika, te je niko ne može "konfiskovati". Ulozi bi morali biti vraćeni svojim vlasnicima.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

mirovinski fond

mirovinski fond

popuniti s novcem kojima se podmiruju gubici javnih poduzeća. Slijedeća stvar,nepotrebni broj administracije prerasporediti ili otpustiti odnosno prekvalificirati u potrebno zanimanje,da se javnim poduzećima zabrani sponzorstvo,nepotrebna kupovina limuzina,troškova reprenzetacije,ukidanje kartica i njihovo korištenje,svesti menađere i direktorska mjesta na najmanji mogući broj,administraciju u cijelom državnom sektoru svesti na potrebit broj službenika nakon informatizacije i umrežavanja cijelog državnog aparata,zabraniti neposredne pogodbe javne nabave odnosno javnu nabavu isključivo provoditi javnim natječajem dostupnim svima,lokalnu upravu i samoupravu svesti na optimalan broj kao i njihove službenike kao i niz mogućih mjera kojima bi se racionalizacijom poslovanja i uštedama omogućilo punjenje mirovinskog fonda i ukidanje 2.stupa kao nepotrebnog a sadašnji 3.stup još više ojačati i porezno poduprijeti u smislu olakšica za uplatitelje 3.dobrovoljnog stupa kao i direktnim stimuliranjem države za uplatitelje

Tko je glasao

nepotrebni broj

nepotrebni broj administracije prerasporediti ili otpustiti odnosno prekvalificirati u potrebno zanimanje

kako to provesti u praksi u RH? koji kratkorocni modeli prekvalifikacije se uopce nude a da nije riječ o algebra radionicama (koristenje windowsa, rad s office alatima..) ili nekom stupnju poznavanja stranog jezika? (nabrojano ionako nisu prekvalifikacije.) jedino sto mi pada na pamet je "brzi tecaj" za njegovateljice.

postoji li u rh nekakav popis buducih deficitarnih zanimanja? ne vjerujem, kad je tako ocito da ne znamo ni sto planiramo raditi i ciem se baviti sljedecih 5 godina.

Tko je glasao

Procena deficitarnih

Procena deficitarnih zanimanja i kvalifikacija bio bi izvanredan početak nove obrazovne politike za mlade a i za starije, i put u modernizaciju školstva. Izbor deficitarnih smerova bi trebao biti stimulisan značajnim državnim stipendijama za sve one studente koji redovno daju ispite.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

...?!ߤm§˘°˛l¸°˘

...?!ߤm§˘°˛l¸°˘

postoji li u rh nekakav popis buducih deficitarnih zanimanja? ne vjerujem, kad je tako ocito da ne znamo ni sto planiramo raditi i ciem se baviti sljedecih 5 godina.

Pa ja našu šansu vidim u svinjogojstvu (uzgoju pravih svinja), naime, iznenadio me podatak objavljen uz aferu dioksin u irskoj svinjetini iz 12. mjeseca prošle godine, kada je zbog povečane koncentracije tog otrova (do 200x više od dozvoljenog) bio obustavljen izvoz svih irskih proizvoda u kojima se nalazila svinjetina proizvedena od određenog datuma.
Tada je bilo spomenuto da je taj biznis vrijedan 2,7 MILIJARDI eura, zbog čega sam ja iznenađen još malo otresao sa stolice.

Za usporedbu naša KOMPLETNA rvatska poljoprivreda s udjelom od ca 7% u našem BDPu, teška je otprilike 20 milijardi kuna, što je dakle iznos kojega Irci ostvaruju samo na proizvodnji svinja. I to valja spomenuti samo 7 000 Iraca koji su zaposleni u svinjogojstvu.

Dok je kompletna irska poljoprivreda teška ca 15 milijardi eura, što je otprilike trećina našeg BDP-a, a samo 5% njihovog.

Eto, pa nek izvole oni koji bi nešto radili, a nemaju ideja što bi.

:)

Tko je glasao

Po svinjama Irci su mačji

Po svinjama Irci su mačji kašalj u odnosu na Dance. U Danskoj je u svakom trenutku u uzgoju 12-14 milijuna svinja. Izvoz poljoprivrede je oko 60 milijardi DKK (8 milijardi EUR) godišnje

The Observer

Tko je glasao

...?!ߤm§˘°˛l¸°˘

...?!ߤm§˘°˛l¸°˘

O jebote...8 milijardi eura kažeš??? i to samo na izvozu poljoprivrednih proizvoda?! A mi izvezemo samo malkoc više uključujući naš kompletan robni izvoz, zajedno s našim perjanicama brodogradnjom i prerađivačkom industrijom i ondak se bunimo kako imamo male mirovine i male plaće i kako nam je mali BDP, ali bitno je da smo mi drugi na svijetu u rukometu i da u nogometu (i nićem više) možemo potuć čak i Engleze.

Kad bismo samo malkoc tog elana i zanosa iz sporta pretočili u gospodarske tokove i barem nakratko sportske uspjehe zamjenili ekonomskim, ljudi moji pa di bi nam bio kraj?!

A imamo sve što se može poželjeti, Bog nam je dao takav komadić zemlje da smo ga u raju tražili, teško da bi boljeg mogli naći. Samo se trebamo organizirati (ili prepustiti drugima da nas organiziraju), rasporediti poslove, zasukati rukave i u nove prave pobjede.

Tko je glasao

Ideja je kao i mnoge na

Ideja je kao i mnoge na jednoj razini u redu ali u sadašnjoj sintezi dugog puta to davanje i zadnje kune velikom Superhiku koji baš sada otima i zadnje kune i od manjih superhikića a od stoke sitnog zuba je već sve oteto, sve uz veliku podršku i pljesak na otvorenoj sceni.

Već su Tito i Kardelj organizirali kako da elitneo jezgro partije i njihovi sinovi i kumčad na poseban način ubilu harača, pa su se razvile pojave kao henesijevci itd.

Onda su im Tuđman i njegovi najbliži suradnici i prvi predsjednici Vlada Mesić i Manolić urkos i zahvaljući izbornom porazu dali manje više sve poluge, od kojih su najvažniji ZABA, INA, Zagreb, Pliva ... Tada su se btw usput na brzinu rješili hrpe superhikića, tehnomenadžerskih direktora i aznog koji su umišljali da su i oni neki faktor.

Sada je završna faza i sinteza te kulturne revolucije. Otimaju i zadnje kune i alate za dugoročno, tako mogu dugo sisati sve i to pomoću njihovih novaca, oni u zadnjih 40 godina nikada nisu uložili ni 1 kunu.

Dakle, ne samo ovo nego se sve vrlo brzo pojednostavnjuje i već sada HNB (Rohatinski), ZABA (Luković) i Vlada (Sanader, Šuker) drže sve, naravno uz nešto ortaka (stranke, Adris, Agrokor, Agram), i dalje sve bez uložene kune, samo pomoću samoproglašenih prava i nekoliko komada alata.

Ideja da im se bjanko daju i preostali zadnje kune i bilo kakva prava i mogućnosti utica je potpuno u skladu sa dugim putem i nebrojeno puta iskazanom voljom, Pod takvim vodstvima je i onako oteto sve što se je dalo i uticajna avangardna većina je uvijek bila manje više 100 % za a i za takva poslovanja u kojima, kako je to korektno iznio Čačić, nije važno ništa nego osbnosti i sposobnosti te poslovi oko financija.

Samoinicijativnim stavljanjem točke na i takvog dugog puta bi brže i lakše došli do cilja, brže bi se odvili i dovršili kontrarevolucija i tragikomedija i konačno bi se mogli na miru koncentrirati na ono iza.

Zato prijedlog pozdravljam jer sadrži čovječnosti čovjeka i smanjenje nepotrebnog mučenja a neutralan je po tijek i konačne rezultate i slijed.

P.S. Njima je 4 mlrd kune kap u moru. Toliko tradicijski oslobode kontrakamatarenjem mirovnskog novca, okamatare tvoj novac umjesto da ti daju neku kamatu od velike dobiti.

Tko je glasao

moj glavni cilj je rušenje

moj glavni cilj je rušenje drugog stupa nesolidarnosti.
svijet u kojem firme organiziraju timbildinge i druženja zaposlenika jer je važno zajedništvo za uspjeh, od naroda traže da postanu sebične seronje koje misle samo na sebe, a solidarnost je tek strana riječ (poljska?).

onih 25 mlrd. to je tek za kavu. ali to je prava antirecesijska mjera jer bi tim novcem vratili vjeru revolucionarima da su riješili problem i da mogu nastaviti s igrokazom i velikim dobitima. to bi po meni ubrzalo proces i skratilo ovo mrcvarenje.

Tko je glasao

Naletio sam negdje na

Naletio sam negdje na podatak da je imovina fondova nekih 22 mlrd. kuna. Ukidanjem drugog stupa treba ukunutu i fondove i njihovu imovinu prebaciti državi.

ta imovina "fondova" je u stvari moja i tvoja, i možda ti želiš da ti netko to uzme no ja sam emocionalno vezan za svoj štedni račun :)

ono što ljudima nije jasno je to da MORAJU shvatiti kako sama štednja za mirovinu nije dovoljna i da ako žele mirniju i bezbrižniju starost moraju nešto učiniti i početi na to misliti danas

moj osobni stav oko toga je da ako u času kada budem išao u mirovinu budem ovisio samo o tome, onda bolje vjerojatno nisam niti zaslužio

Tko je glasao

ljudi nemaju prava direktno

ljudi nemaju prava direktno odlučiti o mirovinskom sustavu, o zdravstvu, o socijalnoj politici. ali ljudi moraju biti odgovorni i otplatiti stan, brinuti se o djeci, platiti im fakultet, platiti zrravstveno osiguranje, a uz to trebaju i štedjeti za mirovinu.
i opet tu dolazimo do paralelne hrvatske, u kojoj žive ljudi koji rade za male plaće i razbijanjem solidarnosti njih će mo dovesti u totalnu bijedu, a bijeda stvara i mnoge druge probleme. ne vjeruješ valjda da je porast kriminala vezan uz nasilne crtiće, a ne uz nered i nepravde u društvu.

stvaramo svijet u kojem su ljudi tek potrošna roba, kad više nisu dovoljno produktivni, kad odškoluju djecu nove ljudske potencijale, onda postaju nepotrebni, višak.

priče da su stari, da su penzioneri teret koji ne možemo podnositi, da se moraju sami pobrinuti za starost su sramota. ljudi su se uvijek brinuli jedni za druge. stari za mlade mladi za stare. sad se to odvaja i ljudi u punoj snazi su toliko opterećeni brigom za preživljavanje i podizanje djece da stari postaju višak i teret. to nije "ni ljucki ni kršćonski".

nisu meni teret penzioneri, već oni koji su ljude doveli u taj položaj.
ne možemo, ne smijemo ljude gledati samo kroz troškove i prihode.

ti se predstavljaš kao simpatizer SDP-a pa te pitam, gdje ide socijaldemokracija? bandić je na prigovore umirovljenika prilikom povećanja gradskih nameta da im je zagreb skup, rekao da ne moraju svi živjeti u zagrebu. na takav način se odnositi prema ljudima, vrednovati ih prema njihovom materijalnom bogatstvu, je li to socijaldemokracija?

Tko je glasao

@mrak Moj osobni stav oko

@mrak
Moj osobni stav oko toga je da ako u času kada budem išao u mirovinu budem ovisio samo o tome, onda bolje vjerojatno nisam niti zaslužio
To je ok, ali je pitanje gdje je novac od već uplaćenih doprinosa?
ja sam emocionalno vezan za svoj štedni račun :)
I ja sam emocionalno vezan za moje uplaćene doprinose tijekom 35 godina neprekidnog staža.
Dakle radi se o već uplaćenim doprinosima i stečenom pravu tijekom razdoblja uplate. Izmjena propisa može se odnositi samo pro futuro, a ne pro praeterito.
Moja mirovina od 1. siječnja 2009. iznosi 1.893 kune s 35 godina neprekidnog staža u struci.
Where is my money?

Tko je glasao

smogismogi, DOK SI SUDIO I

smogismogi,

DOK SI SUDIO I DIJELIO PRAVDU U IME HRVATSKE DRŽAVE,
HRVATSKA DRŽAVA TE JE K R A L A !

Dok pošteni suci rade - HDZ - KRADE !

Pristupite Zagrebačkom trećem putu - ZA smjenu IVANA I MILANA !

Čega se bojite, čemu se nadate - S NJIMA BOLJE BITI NE MOŽE !

Tko je glasao

Naše su mirovine prevelike

Naše su mirovine prevelike za bogatstvo našeg društva. To je rekao izaslanik MMF-a, Grk Dimitri G Demekas prilikom inspekcije Hrvatske prije nekoliko godina. On valjda zna što govori. Udio mirovina u BDP-u je iznosio 14,5 %, a dotični činovnik MMF-a je tražio da ga Vlada spusti na 10 – 12 %. Sa ovakvim iznosom društvenog bogatstva namijenjenim hranjenju naših penzionera sebi kao zajednici vežemo omču oko vrata. Nismo konkurentni, imamo velike troškove socijalnog pogona, nemamo razvoj i slično, samo su neke od posljedica ovog stanja. Hitno treba smanjiti mirovine.

U svojem dnevniku sam naveo podatak da je u rad uključena samo polovica radno sposobnih Hrvata, a to znači da na njihovim plećima stoji čitava Hrvatska. Mjesečne uplate zaposlenih u HZMO osnova su za isplatu mirovina. Već odavno ova sredstva nisu dovoljna za mirovine pa Vlada uzima iz proračuna oko jedne mld. kuna mjesečno i namiruje ostatak. Ovaj fond se temelji na načelu solidarnosti i kao što nam je poznato svoje začetke ima u Njemačkoj u Bizmarckovo vrijeme. Očito je da sustav više ne funkcionira. Socijalna piramida društva se urušila. Kako je krenulo morat ćemo, kao u Japanu u srednjem vijeku, svoje penzionere slati u planinu neka umru jer toliko gladnih usta nećemo moći hraniti. Naša politika se suočila sa bijelom kugom i pokušava stimulirati rađanje, misleći da buduće povećanje stanovništva može biti garancija održavanju socijalne piramide društva.

Drugi stup mirovinskog osiguranja se temelji na konceptu kapitalizirane štednje. On u sebi nema element solidarnosti i država sa njime u načelu ne bi trebala imati veze. Prikupljena sredstva fond menadžeri investiraju, obrću i uvećavaju sa prinosom od ulaganja kapitala. Ovdje postoji kvaka: to vrijedi dok imamo rast ekonomije, dok dionice rastu na burzi, dok pristiže dividenda ili prinos na kupljene državne obveznice. No, ako se sve to izjalovi, kakav je sada slučaj kod nas i u svijetu, onda nema koristi niti od drugog stupnja.

Zaključno, samo rad i bogatstvo društva može spasiti penzionere. Ukoliko to izostane, a nama se to dešava posljednjih trideset godina, onda se svi društveni sustavi raspadaju. Posljednjih godina održavamo nivo potrošnje (i mirovine) zahvaljujući posuđivanju novca (vidi nacionalni dug) i rasprodajom javnih poduzeća. Tako je i sa ostalom oblicima javne potrošnje. Došao je kraj tome pa se sada govori o bankrotu države. Evo Ante Tomić se u Jutarnjem od prošle subote šegači na tu temu.

Tko je glasao

@Richard Naše su mirovine

@Richard
Naše su mirovine prevelike za bogatstvo našeg društva. To je rekao izaslanik MMF-a, Grk Dimitri G Demekas prilikom inspekcije Hrvatske prije nekoliko godina. On valjda zna što govori.

Valjda i mi znamo da nam velik broj umirovljenika koji su 35-40 godina uplaćivali u mirovinske fondove mogu jedva preživjeti od tih mirovina.

Sa ovakvim iznosom društvenog bogatstva namijenjenim hranjenju naših penzionera sebi kao zajednici vežemo omču oko vrata.

Misliš li da bi trebalo umirovljenicima izmaknuti stolicu ( jer je većini omča odavno vezana oko vrata )? Možda su daleko veći problem državni dužnosnici, korumpirani suci, ministri, gradonačelnici.....

Kako je krenulo morat ćemo, kao u Japanu u srednjem vijeku, svoje penzionere slati u planinu neka umru jer toliko gladnih usta nećemo moći hraniti.

A da za početak damo otkaz svima onima iz zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti koji nemaju morala i ne poštuju zakone ( možeš li zamisliti koja bi to ušteda bila? )

Drugi stup mirovinskog osiguranja se temelji na konceptu kapitalizirane štednje. On u sebi nema element solidarnosti i država sa njime u načelu ne bi trebala imati veze.Država s njima ipak ima veze jer kad se država nađe u problemima i mora namaknuti novac izdaje državne obveznice, a te obveznice kupuju obvezni mirovinski fondovi. ( Da je mirex rastao 5% godišnje od osnivanja danas bi iznosio 140,7, a iznosi 131,95 i pada i dalje ).

Došao je kraj tome pa se sada govori o bankrotu države.

Malo je država u svijetu koje su bankrotirale. Država jednostavno ima neograničen rok trajanja i zbog činjenice da ona određuje poreze i najčešće oni koji joj posuđuju novac ne postavljaju pitanje hoće li država moći vratiti taj iznos ( u stvari im je važno samo da naplate kamate ).

Tko je glasao

Kada bismo „za početak

Kada bismo „za početak dali otkaz svima onima iz zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti koji nemaju morala i ne poštuju zakone“, a tek kada bismo otpustili prekobrojne činovnike u lokalnoj, regionalnoj i državnoj upravi, kada bismo smanjili kontingent vojske i policije (u kojoj su se mnogi branitelji uhljebili), kada bismo ... bila bi još manja baza uplatitelje u HZMO.

Nije u tome fora.

Fora je u pokretanju razvojnog ciklusa, uključivanju novih generacija u svijet rada i stvaralaštva, ekonomskom osnaživanju društva. Jedino je to vrijedno spomena.

O tome sam već pisao: mi za takav iskorak nemamo sposobno vođstvo (elite).

Tko je glasao

O tome sam već pisao: mi za

O tome sam već pisao: mi za takav iskorak nemamo sposobno vođstvo (elite).

Valjda bi zbog toga i otpustila ove koje sam navela i ostale jer nisu sposobno vodstvo koje može osigurati gospodarski rast, visoku razinu zaposlenosti, stabilnost cijena, ujednačenost uvoza i izvoza i stabilan tečaj uz poštivanje trodiobe vlasti. No zbog njihove nesposobnosti ne možemo umirovljenike smatrati teretom. Svi su oni pošteno uplaćivali doprinose dugi niz godina i zaradili su svoju mirovinu. Zar su oni krivi da je omjer radnika i umirovljenika 1,4:1. Nisam umirovljenik, ali u svakom slučaju znam da zaslužuju dostojanstven život. A kada i svaka osoba sa smetnjama u razvoju, svaki onaj sa fizičkim nedostacima bude osjećao da je socijalno uključen i da se društvo o njemu primjereno brine - bit ću ponosna na zemlju koju volim.

Tko je glasao

@smogi ne znam tvoja

@smogi
ne znam tvoja primanja tijekom tih 35 godina ( pretpostavljam da su ipak bile veće od primanja službenice sa srednjom školom koja danas ima mirovinu od cca. 2.700 kn, a umirovljena je po starom zakonu ), ali sam ipak očekivala barem 2.500 bez obzira na prijevremenu mirovinu. Žao mi je da su se obistinile moje slutnje. Dodatak će možda neznatno popraviti situaciju, ali je jedino rješenje ustavna tužba ( ako o njoj ne odlučuju Omejec, Banić...i društvo ). Žao mi je samo da te nisam uspjela nagovoriti na odustajanje od prijevremene mirovine. Mirovina ti je i onako neznatno veća od iznosa koji primaju nezaposlene osobe ( trajno do pune mirovine ovaj iznos primaju žene sa 30 i muškarci sa 35 godina staža).

Tko je glasao

@marival Nisam dragovoljno

@marival
Nisam dragovoljno otišao u prijevremnu mirovinu, već zbog odluke DSV-a. Tko bi me nakon toga primio na posao s tolikim stažom i godinama života. Inače jedna zanimljivost. Rješenja o mirovini uvijek su se čekala nešto više od mjesec dana od predaje zahtjeva. Ja još nisam dobio, a referentica kaže da ću dobiti uskoro. Dakle čekat ću oko tri mjeseca od predaje zahtjeva što nešto govori. Kupuje se vrijeme. Inače na mirovinu (po privremenom obračunu) ide još nekih 25%, pa ću imati oko 2.400 kuna. Rješenje ću javno objaviti na Interentu zajedno s svojim CV i odlukom DSV-a.

Tko je glasao

"Tko bi me nakon toga primio

"Tko bi me nakon toga primio na posao s tolikim stažom i godinama života. Inače jedna zanimljivost."

Trebali bi biti i te kako sretni da te imaju u svojim redovima. Ti si sudac, a ne npr. atletičar u skoku u vis. Sigurno je da ćeš imati pravo i na dodatak na mirovinu, no kriza je sve jača a tada je najlakše ukinuti raznorazne dodatke. Nadam se da ćeš, kad Đuro više ne bude na čelu sudaca, aktivirati svoj radni odnos, a mirovinu staviti u mirovanje.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci