Ili više je manje a manje je više
Nedavno sam u jednom svom komentaru ustvrdio da su mnogi pravnici odabrali studij prava prvenstveno jer tamo nema matematike. Takav stav sam stvorio nakon što sam više puta naletio na zakone koje je mogao napisati samo netko tko je imao problema već sa tablicom množenja, a kamo ne s nečim kompliciranijim.
No izgleda da nisu samo pravnici u sukobu s matematikom nego je to mnogo rasprostranjenije jerbo kako drukčije protumačiti ovo:
"Početkom 2007. godine na Sveučilištu smo započeli temeljite promjene sustava upisnih kvota i participacija studenata u troškovima studija, kako onih za studente prve godine, tako i za više godine. Time se ponajprije zaustavila praksa povećavanja kvota na fakultetima na kojima nema uvjeta za prihvat povećanog broja studenata. Zatim, uveli smo pravila po kojima se visina participacije određuje na temelju uspješnosti svakog studenta, prvo na kvalifikacijskom ispitu, pa zatim i tijekom studija. Po njima su najbolji studenti oslobođeni plaćanja, u sljedećoj skupini participacija raste linearno s mjestom na listi, dok oni iz treće skupine plaćaju maksimalnu školarinu. Iako postoje odstupanja od fakulteta do fakulteta, svaka od tih skupina najčešće obuhvaća oko trećinu studenata. U višim godinama ne koriste se liste, nego participacija ovisi isključivo o individualnom uspjehu studenta u protekom dijelu studija. Time smo, jednostavno govoreći, uveli sustav po kojem je prihod fakulteta to manji što su studenti uspješniji. To je ključna novina; participacije prestaju biti komercijalna kategorija, i postaju instrument za stimuliranje uspješnosti u studiju", navodi Bjeliš* [boldao ja]
* Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš je redovni profesor na Zavodu za teorijsku fiziku Fizičkog odsjeka PMF-a i pretpostavljam da bi trebao znati matematiku . . .
I sad sam možda malo dosadan sa svojom pričom o modelima ali zamislite model u kojem su svi studenti izvrsni, prihod fakulteta od školarine je nula, a model u kojem su svi studenti katastrofalno loši . . . frit, frit!
Zanimljivo jelte?
Meni ovo stvarno nije jasno jer pretpostavljam da fakultet, kao i bilo koja firma, ima svoje fiksne troškove koji nastaju pri normalnom funkcioniranju (cijena prostora, osoblja, raznih usluga, potrošni materijal, razvoj itd). Taj novac bi morao biti apsolutno poznat i u potpunosti pokriven iz raznih izvora, bilo to država, školarine, donacije, zarada samog fakulteta i sl. Ovaj sustav gdje se zapravo ne zna koliko će novaca fakultet dobiti otvara 2 temeljne mogućnosti:
1. Ti novci zapravo nisu neophodni jer očito se može raditi i s manjim novcima
2. Molim cijenjene profesore ako žele sljedeći mjesec dobiti normalnu plaču da proizvode što više loših studenata prvenstveno lošim predavanjima i rušenjem na ispitima.
Nevjerojatno, sustav koji nagrađuje loš rad a kažnjava dobar rad!
Jasno sad se tu mogu izvlačiti razne kombinacije i permutacije, ali što god bilo stvar je neozbiljna.
Inače postoji još jedna stvar koji takav sustav školarina obrnuto proporcionalnih visini ocjena nema, a to je socijalna osjetljivost. Mislim da bi prije usvajanja takvog sustava trebalo izvidjeti koji su to studenti koji imaju slabije ocjene. Vjerujem da su to u pravilu studenti koji nisu iz mjesta studiranja i koji potiču iz siromašnijih obitelji, dakle upravo oni koji više trebaju financijsku pomoć. Ti sigurno nisu nikad imali vlastitu sobu gdje su mogli na miru učiti, a često su to obitelji gdje je jedina knjiga koju imaju doma telefonski imenik.
Superhik opet u akciji!
leddevet
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Odličan post. Rekao si sve.
Odličan post. Rekao si sve. Stoga nije ni čudno da na fakultetima profesori misle samo o tome koliko će studenata srušiti na ispitu, bez obzira na njihovo znanje. (ako je neznanje u pitanju, a što su profesori radili, ako ih nisu naučili?...ah, znam, bavili su se svojim znanstvenoistraživačkim radom, pa nisu imali vremena u 6 sati predavanja mjesečno, prenijeti studentima znanje cijelog semestra, ili su se bavili političkim radom, kao sadašnji pretendent na mjesto gradonačelnika Zagreba, koji već godinu dana nema vremena pregledati studentske radove zbog svog privatnog bavljenja politikom).
My Soul
Školovanje bi trebali biti
Školovanje bi trebali biti besplatno za sve redovne studente, tako bi se poticao kvalitetniji rad studenata. Student se ne stimulira da što prije završi studij (beneficirana hrana, smještaj). Studiraš polako i radiš malo preko student servisa - bolji život nego da radiš. Bar jedno 7 godina!
Drugo, trebalo bi raditi na tome da se fakulteti sami pozivaju firme da iskoriste njihov potencijal, da im nude projekte. To bi potaklo konkurenciju među fakultetima i tako bi se dobilo na kvaliteti. Što veća interakcija fakulteta i gospodarstva prije će sve to skupa (naš obrazovni sustav) dati neke konkretne rezultate.
Dobar student je uvijek u dilemi da ode van. S obzirom na trenutnu situaciju u državi (ne toliko na gospodarsku koliko na trulost institucija), najgore je to što uopće ne vidiš razlog zašto bi ostao kod kuće... Nema nade da će se situacija za 5 godina popraviti imalo na bolje.
Drugo, trebalo bi raditi na
Drugo, trebalo bi raditi na tome da se fakulteti sami pozivaju firme da iskoriste njihov potencijal, da im nude projekte.
Tako neki fakulteti i rade, za FER znam sigurno da dosta studenata na višim godinama surađuje s firmama ili direktno ili preko programa koje imaju različiti zavodi.
Dobar student je uvijek u dilemi da ode van.
To je istina za neke struke, ali upravo ovi iz flozofskog (i politologije) zapravo imaju najmanje šanse otići van Hrvatske.
Evo Bjeliš piše: "Zatim,
Evo Bjeliš piše:
"Zatim, uveli smo pravila po kojima se visina participacije određuje na temelju uspješnosti svakog studenta, prvo na kvalifikacijskom ispitu, pa zatim i tijekom studija. Po njima su najbolji studenti oslobođeni plaćanja, u sljedećoj skupini participacija raste linearno s mjestom na listi, dok oni iz treće skupine plaćaju maksimalnu školarinu. Iako postoje odstupanja od fakulteta do fakulteta, svaka od tih skupina najčešće obuhvaća oko trećinu studenata. U višim godinama ne koriste se liste, nego participacija ovisi isključivo o individualnom uspjehu studenta u protekom dijelu studija. Time smo, jednostavno govoreći, uveli sustav po kojem je prihod fakulteta to manji što su studenti uspješniji. To je ključna novina; participacije prestaju biti komercijalna kategorija, i postaju instrument za stimuliranje uspješnosti u studiju.
Danas 27 od sveukupno 33 sastavnice Sveučilište primjenjuje takav sustav, za koji smo do sada imali samo pozitivne dojmove studenata. Nažalost, među sastavnicama koje taj sustav nisu prihvatile, je i Filozofski fakultet. Dekan je takvu odluku Fakulteta redovito u protekle dvije godine obrazlagao tehničkim razlozima, ne prihvaćajući sugestije koje su bile predlagane u raspravama na sveučilišnim tijelima, o tome kako je tehničke prepreke moguće riješiti."
Po mom mišljenju, isto kao @leddevet, to je ipak malo krivi pristup ("participacija ovisi isključivo o individualnom uspjehu studenta u protekom dijelu studija").
Ako je viša ocjena => manje novca, fakultet stvarno ima interes da ima što lošije studente.
Ako je rang => novac, tada će uvijek biti 100 najboljih koji dobivaju stipendiju, 100 koji ne plaćaju ništa, 100 koji plaćaju. Nikakve kemije tada s ocjenama tu ne daju lovu fakultetu, on ima fiksnu lovu.
I po mom mišljenju bi plaćanje trebalo biit minimalno, par sto kuna mjesečno maksimum. A stipendija bi trebala biti ozbiljna, bar 2000 kn. Budući da brojevi ljudi koji plaćaju ili dobivaju stipendiju ne ovise o ocjenama, da iznose plaćanja i stipendija (u mojem prijedlogu!) propisuje ministarstvo, sve se zna unaprijed, sva lova je poznata! A sve zajedno može biti i nula, bitna je stimulacija uspjeha.
Bjeliš zna matematiku,
Bjeliš zna matematiku, garantiram. I malo kompliciraniju nego N × p = profit
Problem je u tome što fakulteti imaju ambicije, pokušavaju dići plaće, pokušavaju se ponašati i tržišno i budžetski, a to ne ide, znamo do čega to dovodi.
Sve participacije i slično bi trebale biti prihod državnog proračuna, kao i izvor za stipendije. Proračun bi trebao fakultetu dati fiksni iznos, plus možda dodatak po svakom studentu.
Ali dodatak dovodi do problema — neki fakulteti stalno dižu broj studenata — želimo društvo znanja, zar ne? — iako nemaju objektivne mogućnosti. Tako muzu sve više love od države. Država onda limitira broj studenata. Fakultet otvara "studij za osobne potrebe", za koji država ne daje novce, ili samo malo. I to dovodi do onog što imamo.
Ne, fakulteti trebaju dobivati fiksni iznos, nema drugog načina.
Drugi pristup je da se državna stipendija daje odvojeno od fakulteta, nema veze s njim, a fakultet neka upisuje koliko hoće ljudi ako ima mjesta i muze ih.
Za dobiti mijesto u
Za dobiti mijesto u studentskom domu i malu državnu stipendiju treba cca 4,8 prosjek ili više.
Za dobiti turboelitnu stipendiju Grada Zagreba kojh je ukupno 70 treba 5,0 i još što više raznih prvih mijesta.
Tako su studenti Prometnog fakulteta, koji je kao viša škola i osnovan za djeljenje lažnih ispita i diploma onim ćlanovima režima koji ne mogu inače ništa završiti normalno, sa prosjekom 5,0 kada plate normlano tarifu i blizu toga kada plate socijalnu tarifu, svuda u vrhu, kao i doktori znanosti na tom fakultetu koji se razmnažaju kao komarci kada nema zaprašivanja, kada se svki idući put dođe u taj dio zagrebačke uprave svaki put bar dvoje doktorira
a studenti medicine, tehničkih i drugih fakulteta gdje su manji uspjesi bez šanse na to i kada su sa 4,5 u vrhu svojih studija.
Koa i više puta do sada postoji rješenje kojeg su uvjek predlagali neki pametni ljudi - svi se masovno upisati u neku od vladajućih partija, uz pomoć njih nabiti maksimalne ocijene i sve drugo ... i tek kada do toga dođe i kada svi budu vrh uspješnosti nda će krenuti neki riteriji pa možda i ideje da se od praznih 50.00 stanova u zarebu i toiko alikvotno poslovnog i javnog prostora iskoristi nešto i za studentske krevete, potrebe fakulteta a ne samao graditi i gradiri kampuse i razno za 20 mlrd kuna godišnje.
I ja sam bio ispod 4.5. Nije
I ja sam bio ispod 4.5. Nije baš lako, čim se traži malo ozbiljnije znanje tipa riješiti neke jednadžbe, dokazati neke zakone i slično.
Za dobiti mijesto u
Za dobiti mijesto u studentskom domu i malu državnu stipendiju treba cca 4,8 prosjek ili više.
Isto bi se trebalo rješavati putem kvota po strukama, a trebalo bi postojati više kategorija stipendija: socijalna i kvalitativna.
Tako su studenti Prometnog fakulteta, koji je kao viša škola i osnovan za djeljenje lažnih ispita i diploma onim ćlanovima režima koji ne mogu inače ništa završiti normalno, sa prosjekom 5,0 kada plate normlano tarifu i blizu toga kada plate socijalnu tarifu, svuda u vrhu, kao i doktori znanosti na tom fakultetu koji se razmnažaju kao komarci kada nema zaprašivanja, kada se svki idući put dođe u taj dio zagrebačke uprave svaki put bar dvoje doktorira
Hajde, nije baš tako. U 2008. godini je u Hrvatskoj doktoriralo 494 ljudi, od toga njih 81 na zagrebačkom PMF-u, a 95 na zagrebačkom filozofskom. Zanimljivo, svega 3 (!!!!!) na zagrebačkom građevinskom. Tako je to kad se puno gradi cesta i koječega, nemaju ljudi vremena učiti. :) Da ne spominjem geodetski fakultet - u 2008. je polučio jednog (1) doktora znanosti, a to je jedini geodetski fakultet u Hrvatskoj. Pa ko bu nam niveliral? :)
imaju oni mahera sa srednjom
imaju oni mahera sa srednjom (najodlikovaniji general) dobro mu ide i mjerenje i odmjeravanje!
Prometni, kojeg jedinog
Prometni, kojeg jedinog spominjem, je samo u aparatu Zagreba isštancao prijašnjih godina više od 10 doktora znanosti, više od 10 magistara i tone diploma.
Nije čudo da su ključni u investicijama što više i što više zbrke, nema dva raskrižja ista niti nekog složenijeg za kojeg svi vozači trebaju po deset godina dok ga nauče ili nikad.
Promet se izvorno uči na Građevinsko fakuletu ali su ovi sa Prometnog, obzirom da od davnijeg osnivanja više za izmišljene diplome imaju 20 x veći natalitet, prevladali i ujedinili snage sa zajedničkim d.d. HDZ-a i SDP-a IGH d.d., tako da promet žeže. Da nije raznog, zajedno sa Jurom Radičem su još prije pola godine samo za Zagreb najavili kao već ide cca 150 mlrd kuna inveticija - tangenta, tunel, puno manjih tunela i raznog a la željeznice, jako puno mostova, jako puno kapitalnih cesta i raznog za to povezati, jako puno pdozemnih garaža i veza, te jako puno toga za navođenje i reguliranje obzirom da bi se time proizvela SF zbrka. Sva rulja je prolupala potpuno, već su potrošili ogromne novce na studije o tom glupostima .. a da i dalje desetljećima nema ničega kompletnog i urednog i sa dozvolama.
U can't beat stats, bwana.
U can't beat stats, bwana. :)
Nije čudo da su ključni u investicijama što više i što više zbrke, nema dva raskrižja ista niti nekog složenijeg za kojeg svi vozači trebaju po deset godina dok ga nauče ili nikad.
To je zato što vi šoderaši projektirate raskrižja.
Promet se izvorno uči na Građevinsko fakuletu
Ima li nešto što se ne uči na građevinskom fakultetu? Promet, hidrologija, vode, geologija, geotehnika, kompostiranje, samo još fali da se počne s kirurgijom.
Pravnici su prokletstvo -
Pravnici su prokletstvo - svijet bez njih bi bio puno ugodniji, ali su nužnost. I ne samo da ne znaju matematiku nego su u hrvatskom slučaju često polupismeni, cijepljeni protiv zdravog razuma, neobrazovani i bez vještina i fah-idioti. Kakva mašina takav proizvod.
Hrvatski sustav ne zna kapitalizirati dobre studente. Na primjer, na sveučilištima u svijetu studenti aktivno rade na istraživačkim projektima od kojih fakulteti zarađuju. Porastom kvalitetnih studenata raste network u komercijalnom i javnom sektoru čime fakulteti (koji posluju u polu-tržišnim uvjetima kakvi su nezamislivi u HR) stječu dodatne izvore finaciranja i rasta kvalitete.
Jedino što hrvatski sustav zasigurno daje dobrom studentu je - želja za odlaskom preko granice.
Pravnici su prokletstvo -
Pravnici su prokletstvo - svijet bez njih bi bio puno ugodniji, ali su nužnost.
1 iz logike, sjedi
ne vidim baš veze sa
ne vidim baš veze sa logikom, ali uzmi npr. muhe - za njih vrijedi isto (što se tiče "obrade" strvina, itd.). uzmi npr. časnog suca iz Gospića (je li ono Milanović?) ili Šeksa, Arlovića, Vukojevića - baš su nas usrećili i osvjetlali nam obraz kao narodu.
Istina! Ali kakve ćeš
Istina! Ali kakve ćeš komercijalno/istraživačke projekte voditi na filozofskom fakultetu?
Kod nas je prvi izvor financiranja — dizanje školarina. A nema konkurencije, dakle može se dići dok se studenti ne počnu buniti. Evo, bune se.
Ali kakve ćeš
Ali kakve ćeš komercijalno/istraživačke projekte voditi na filozofskom fakultetu?
Što ja znam, recimo ovo:
CASUAL UNDERSTANDING PROJECT
Causal thinking plays a pivotal role in our understanding of our surroundings in almost all contexts - physical, psychological, moral, social, and historical. Given its importance, it is not surprising that questions about causal knowledge and causal reasoning have become a particular focus of attention in recent psychology. ...The Project on Causal Understanding aims to address this problem by bringing together philosophers and psychologists who between them will devise a substantive theoretical and empirical framework within which to conduct research on the nature of causal understanding... [from the Project Statement]
Interpreting the European Cultural and Political Heritage
The research project aims to undertake primary sociological research on recent visions of the idea of Europe as expressed in public discourse. The specific focus is to look at how the European cultural and political heritage is being redefined in debates across Europe. These debates are connected with a fundamentally changed situation today as a result of the enlargement of the EU beyond the founding western core states as well as a result of changes in the nature and rationale of the EU project, the growing significance of the wider global context, new interpretations of history and contested memories. Uncertainty over the direction of the European project is increasingly being reflected in new visions of the past of Europe. Inevitably these are contested interpretations. The project aims to collect primary data on recent debates on the idea of Europe and to monitor over a three year period the conflicting field of interpretations of the European legacy. The project aims to provide a critical assessment of how the European heritage is being re-codified in the present day.
The behavioural and neural separability of meaning and syntax
All languages have different parts of speech, and most relevant here, all languages distinguish between nouns and verbs (albeit in different manners). This fact has been taken by some to indicate that grammatical class is one likely candidate for being part of a language organ, part of our genetic makeup. According to this view, grammatical class is behaviourally and neurally separable from semantic distinctions (and also from the manner in which it is realised in wordforms in languages). In contrast, some researchers adhering to a non-nativist view have argued that grammatical class is a property emergent from semantic distinctions (as well as language-specific differences in the wordform that correlate with grammatical class). Hence, grammatical class is not separable from meaning, either behaviourally or neurally. The general objective of our work is to scrutinise the claim that grammatical class is an organisational principle for lexical representation in the brain. More precisely, we seek: (1) to extensively evaluate whether grammatical class effects in behavioural tasks are separable from the effects of meaning differences between words in different grammatical classes and (2) to begin to evaluate the neural separability between meaning and grammatical class. This project, sponsored by a research grant from the BBSRC, includes collaborations with Dr Noriko Iwasaki (U. California - Davis) for experiments in Japanese and Prof Richard Wise, Dr Jane Warren and Dr Sophie Scott (Hammersmith Cyclotron Unit, for imaging experiments).
Teško je zamisliti da ovi projekti donose velike novce ali uz skormni prihod donose mrežu i poznanstva koja su ogroman profit za dobro sveučilište jer privlače nove studente i s razvojem dopuštaju objektivno povećanje školarina (ono što ti nazivaš primarnim izvorom) zbog povećane kvalitete usluge obrazovanja.
Dakle, čak i naoko neprofitni projekti potiču porast prihoda iz "primarnog izvora".
Znači, cilj ovakvih
Znači, cilj ovakvih projekata je privlačenje novih studenata koji će kad diplomiraju raditi na isto takvim projektima?
Sad sam se sjetio knjige Vodič po galaksiji za autostopere (ili je neka druga?), točnije one pričice kad se neka planeta trebala raspasti pa su sagradili tri ogromna svemirska broda za evakuaciju svih žitelja planete. U prvi svemirski brod su stavili pravnike, filozofe, stručnjake za marketing, savjetnike i tsl., i on je prvi poletio, jer su u njemu bili najvrijedniji primjerci s te planete. Nakon nekih 2000 godina putovanja kroz svemir su uočili da druga dva svemirska broda nisu ni poletjela, a da se njihova planeta nije raspala. :)
iz prve ruke ti mogu reći
iz prve ruke ti mogu reći da kad diplomiraju i postanu novaci, po 16 sati dnevno zure u komp, prevode, pišu, slažu, i bome se krvavo bore za svoje mjesto pod suncem za priliku da izađu sa nekim svojim radom....
da li je to pametno, potrebno, dobro?
ja mislim da ne, ali kad vidim sjaj u okicama moje kćeri kad konačno uspije negdje iznjeti te svoje misli, onda mi je važnije od života.
Mene je ovo asociralo na
Mene je ovo asociralo na http://www.panarchy.org/boulding/spaceship.1966.html :)
a ovaj dio na definiciju
a ovaj dio na definiciju pollitika.com
New ideas and perspectives are, however, still slightly mixed with the illusion of a benevolent state, acting in the public interest, whose task is to introduce the adjustments necessary for the transition to the economy of the spaceship earth.
Meni nije jasno da se
Meni nije jasno da se nikakve studentske ili civilne organizacije koje se bave socijalnom pravdom nisu pobunile protiv ovakvog načina plaćanja školarine koje kažnjava sve one studente koji imaju teže uvjete studiranja i time su njihove ocjene silom prilika niže, ja bar nisam čuo nešto na tu temu. Nisam valjda ja jedini kome je tako nešto palo na pamet?
I još, sustav koji dijeli studente u trećine prema rang listi uspjeha i time određuje visinu školarine je također nešto što ima podosta nedorečenosti.
- Prvo se možemo pitati da li su fakulteti napravili rang listu predmeta jer sigurno postoje važniji i teži predmeti te manje važni i lakši predmeti i studenti bi trebali biti informirani kako se što gleda kod ocjenjivanja uspješnosti.
- Drugo je da takvo rangiranje studenata vrlo lako može dovesti do toga da studenti postanu neprijatelj jedan drugome. Zamislimo situaciju gdje sam ja pomogao svom kolegi da nauči neki predmet ili napiše neki tekst te on, zahvaljujući toj pomoći, dobije dobru ocjenu i pređe me na listi uspješnosti. Što da kažem roditeljima, da mi je školarina veća jer sam pomogao kolegi koji me izgurao na listi u nižu grupu? A i zašto bi nekom posudio knjigu ili dao neku informaciju kad školarina može postati takva da to moji roditelji ne mogu podnijeti?
Situacija na višim godinama, gdje bolji studenti plaćaju manje, i bez postojanja podjele na 3 grupe je zapravo sustav sankcioniranja nečijeg lošeg uspjeha na ispitu za što ne postoji nikakvo zakonsko opravdanje i fakultet ne može globiti nekog studenta kao što to radi policija obzirom na prekoračenu brzinu.
Naravno da će oni reći da se ne radi o globi nego da se radi o nagradi ali ja bi rekao da je to objašnjenje tipa "nije govno nego se posrao pas!".
leddevet
Navedeni sustav oslobađanja
Navedeni sustav oslobađanja školarine i nije tako loš. U redu, razvija kompeticiju između studenata, ali svijet je takav.
Naravno, notorna je idiotarija da fakultet zarađuje manje ako studenti studiraju bolje. To je za anale debilizama svih vremena. Treba postojati fiksna kvota studenata koji za potrebe društva trebaju završiti određeni fakultet, oni ne plaćaju školarinu. To su najbolji studenti. Oni ispod te fiksne kvote, ovisno o uspješnosti plaćaju određeni dio školarine, ali to opet treba biti fiksna kvota. Npr. ako je plan države da za određeni profil treba 100 diplomiranih stručnjaka, onda 100 najboljih studenata ne plaća školarinu, a 50 slijedećih plaća recimo 30% od cijene školarine. Svi ostali plaćaju puni iznos.
Siromašni studenti se ne mogu pokrivati školarinama, nego stipendijama: države, županije, gradova i općina, privatnih tvrtki. Ne vidim logiku da država plaća studij siromašnom lošem studentu koji bi htio biti indolog.
U redu, razvija kompeticiju
U redu, razvija kompeticiju između studenata, ali svijet je takav.
Iskreno rečeno ne vidim smisla razvijati takvu vrstu kompetencije među studentima, pogotovo što mi se čini da razara timski rad i osjećaj "ekipe" što je vrlo važno u životu.
Nekakvu vrstu kompeticije su davno bili napravili na fakultetima kad se upisivalo s ugovorom s nekom firmom (negdje krajem 70. ili početkom 80.) i ta generacija je bila poprilično osebujna i teško je netko mogao nešto posuditi od svog kolege.
leddevet
Iskreno rečeno ne vidim
Iskreno rečeno ne vidim smisla razvijati takvu vrstu kompetencije među studentima, pogotovo što mi se čini da razara timski rad i osjećaj "ekipe" što je vrlo važno u životu.
Smiješno. Pa takav je ljudski rod od vrtića do penzije, ljudi se međusobno natječu u svemu. I kad se jednom zaposle, opet se natječu tko će brže napredovati. Razvoj timskog rada se opet postiže kompeticijom između timova.
Timski rad je pojam iz sporta, npr. košarke. Ljudi u jednoj ekipi međusobno surađuju dodajući si loptu, ali ju ne dodaju pripadnicima protivničkog tima. :)))
Timski rad je pojam iz
Timski rad je pojam iz sporta, npr. košarke.
Nije samo, zapravo ne postoji proizvod iza koga ne stoji neka vrsta timskog rada. Što misliš da monitor kojeg upravo gledaš je proizvod nekog Diogena iz bačve?
leddevet
Ne, to je proizvod tima
Ne, to je proizvod tima stručnjaka iz EI Niš koji su se žestokom tržištu, u žestokoj borbi protiv timova iz Samsunga i Siemensa borili da njihov proizvod bude bolji. Usput je vođa projekta dobio promaknuće i najveći bonus, iako je vrijeme uglavnom provodio na kongresnim skupovima. :)
slično je i u drugom
slično je i u drugom državnim službama. mi iz poreza plaćamo njihove troškove a oni bi glumili neke poduzetnike. legalne ili nelegalne. možeš plaćati ispite ili školarine, jedno je protuzakonito a drugo legalno. jedino što je svima jednako da bi se oni igrali poduzetnika i bili u državnoj službi. tu svaka dobiva, nema greške, nema rizika, država svaki mjesec šalje novac, a reketarenje građana je dodatni bonus.
tako je i s drugim stupom i gruntovnicom i sudstvom i zdravstvom....
osobito mi se gadi kad se spominje koliki su trošak ministarstvu studenti ili bolesni.
nisu oni trošak ministarstva, oni su svrha postojanja. ne postoje fakulteti da bi profesori imali posao, ili da bi se negdje potrošili novci.
mi plaćamo poreze da bi se drzava brinula o obrazovanju i bolesnima. ako ne znaju voditi državu neka se maknu, a ne je prodaju drugima.
jedino što je svima jednako
jedino što je svima jednako da bi se oni igrali poduzetnika i bili u državnoj službi. tu svaka dobiva, nema greške, nema rizika, država svaki mjesec šalje novac, a reketarenje građana je dodatni bonus
Ovo si odlično napisao.
A s ostalim se ne mogu (nažalost) složiti. Mi plaćamo poreze da bi imali neke usluge zauzvrat. Ali svatko ima drugu zamisao što bi te usluge trebale biti. Netko tko ne namjerava ići na fakultet, a ni njegova djeca neće ići i zanima ga placi dizel i poticaj, nekog zanima osganiziranje prvenstva u sportu X, netko ima apartmane na Hvaru pa ga zanima više love za trajekte itd.
I pitanje je izdvajamo li dovoljno za sve te želje. Sva je šansa da su želje veće od mogućnosti (i ne zaboraviti da se dio zamrači).
nije problem izbor među
nije problem izbor među željama
neka najbolji pobijedi
ako ne znamo ili se ne možemo složiti
onda onaj s najviše glasova
problem je što
kao u nazorovoj priči žeđ
najveći dio novaca iscuri putem
ne može fakultet uzimati novce i od države
i od studenata
i sam sebi biti kontrola
fakultet može zarađivati na projektima
istraživanjima
ali bit stvari je da tu netko drugi (nezavisna institucija)
procjenjuje
tko radi, kako i koliko radi
i koliko to vrijedi
nije mi cilj da se plaća
nije mi cilj da se plaća fakultete jer ja ili neko moj želi studirati već da dobijemo kvalitetne profesore, inženjere,doktore...
nije mi cilj da se daju novci za poljoprivredu jer bih htio biti poljoprivrednik nego da imamo zdravu i jeftinu hranu.
moja ideja je da jedino solidarnost i napredak sviju i meni osigurava bolje sutra.
izdvajamo li dovoljno? 20% za mirovinski, 15% za zdravstvo, 22% pdv, porez na dohodak, trošarine.....
koliko je dovoljno za išta? pola od onoga što zaradimo ide na poreze!!!!
pola godine radim za državu a onda kad tražim svoje me pitaju što bih htio. još se i vrijeđaju.
moja ideja je da jedino
moja ideja je da jedino solidarnost i napredak sviju i meni osigurava bolje sutra. ne pece pekar kruh iz altruizma vec sto ga na to tjera mehanizam u kojemu je novac medij za (doslovno) podmazivanje.
Zamisli Parisko ili NewYorsko ili bilo cije jutro i cijeli taj mehanizam uredenog i uhodanog rada, znoja i truda.
Nema tu sentimentalnosti to je cista nebuloza.
Poljoprivrednici u eko uzgoju su vecinom iz redova nereformiranih i neuspjelih poljoprivrednika kojima nista nego to i nije ostalo. Kazu nemaju eko markice i certifikate, kazu jako puno kostaju, a oni ionako imaju domace.
Evo bas se spremam za Otvoreno i GMO Mavrovica.
nisam ni rekao da pekari
nisam ni rekao da pekari peku iz altruizma. mi dajemo novce državi putem poreza (ne iz altruizma) i onta tražimo (ne iz altruizma) da se tim novcem odgovorno raspolaže(ne iz altruizma) i osigura neke od stvari koje država treba osigurati.
na spašavaju ovi iz gorske službe spašavanja iz čistog altruizma, niti ljudi zažele susjedima dobro jutro, niti pomažu jedni drugima kad je potrebno. jel' tako?
nije sve trgovina. a to što imamo mehanizme koji tjeraju ljude da gledaju samo na vlastite sebične interese i jest ono što mi smeta.
Oprosti pomislio sam jer je
Oprosti pomislio sam jer je stajalo "solidarnost".
Ja sam protiv placanja fakulteta jer zelim da strani studenti, profesori dolaze ovdje i da za to placaju, a ne da postanemo ...
Zelim da se iz tog u cemu smo izade, a ne da se u to vrati. Vrlo je jednostavno.
izdvajamo li dovoljno? 20%
izdvajamo li dovoljno? 20% za mirovinski, 15% za zdravstvo, 22% pdv, porez na dohodak, trošarine.....
koliko je dovoljno za išta? pola od onoga što zaradimo ide na poreze!!!!
pola godine radim za državu a onda kad tražim svoje me pitaju što bih htio. još se i vrijeđaju.
Izdvajamo jako puno, a jako malo za to dobivamo natrag - uglavnom kruha (lošeg) i igara (kojekakvih). Ovo što studentice i studenti sada traže moralo bi biti fitilj za rasplamsavanje opće inventure tko, zašto, na što i koliko troši. I onda vrijeđanje više neće biti najgora stvar koja će raspikuće snaći. Ako mlada inteligencija ne posustane i ako joj se pridruže ostali/e misleći/e i odgovorni/e, govna će konačno odplivati.
Mene samo čudi kako se u nas svi kunu u mlade, a kad oni ili ljudi kojima smo povjerili njihovo obrazovanje dignu glas, onda se nađe "mudraca" koji ih pozivaju na red zbog tobožnje nezahvalnosti za lovu koji ima oni isporučuju. Tko jedini profitira iz takvih iracionalnih sukobljavanja? Kreteni kojima smo dali svoj glas da u naše ime odlučuju o javnim politikama. Možemo li se konačno odlučiti da li ostajemo zatucana i korumpirana bagra vođena logikom u se, na se, poda se ili ćemo preuzeti odgovornost za budućnost naše djece i zemlje u kojoj živimo?
nemesis
Tako je ! Radiš recimo 20
Tako je ! Radiš recimo 20 g.g i uplaćuješ tj. plaćaš i sudije i profesore i asistente, a onda ako želiš ić studirat ne možeš besplatno ! Paveć si sve uplatio i onda hoće još ! A oni (profesori i asitenti ) što žive na tvojoj grbači idu na studije semninare simpozije sve o trošku države tj. o tvom. a onda tebi prićaju kako moraš plaćat !!
Daniel i magarac se toliko
Daniel i magarac se toliko dobro slažu da su si možda nešto u rodu. :)
more biti ako je on onaj
more biti ako je on onaj daniel koji je od moje tetine strine pa njenog stričeva punca sinovca unuka stričevića sin. :))
Dobro si rekao, osnovni
Dobro si rekao, osnovni posao države je da bi se brinula o obrazovanju i bolesnima. Dodaj tu i sigurnost za sve građane, bez obzira u kojoj su imovinskoj, spolnoj, nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj ili ideološkoj skupini.
Nažalost, naša domovina šteka u sve tri skupine.
Sve lošije osnovno obrazovanje, ide se na uvođenje privatnog višeg.
Sve lošije i skuplje zdravstvo, najbolji doktori odlaze iz zemlje.
Sve više nekažnjenog kriminala, korupcije i povremenih diskriminacija.
A najgore, kažeš ako ne znaju neka se maknu a ne prodaju državu. Već su je prodali a maknuti se neće nikad dobrovoljno, zašto bi kad im je super? Sve su bogatiji, i ne žive u nekom strahu od sirena :(