pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ragusa,Dominikancu u Splitu već godinama služe Misu zadušnicu za pok. Antu Pavelića - istina mene ta zamisao sablažnjava, ali šta je tu je.
Služe sv. misu zadušnicu za čovjeka koji je počinio tolike zločine, koji je prodao Dalmaciju, koji je na posljetku htio likvidirati blaženog Alojzija Stepinca, koji mu je se suprostavio, koji je pokrštavao Židove, Pravoslavce napominjem ne radi se o trajnom pokrštavanju nego taj sakrament je vrijedio samo do onda dok su im životi bili u opasnosti.
Šta dakle čini fr. Luka Prcela OP, veliča onoga koji je htio likvidirati mučenika Crkve. Slažem se svakome treba oprostiti i moliti se za svoje neprijatelje, ali na ovakav način, užas, fuj.....
A što se tiče pljeskankanja - većina okupljenih "Vjernika" i misli da je to miting a ne misa zadušnica.
Kad bi u istoj toj Slobodnoj osvanule u osmrtnicama i ahvalama polsljednji pozdravi ili sjećanje na Josipa Broza Tita taj isti fr. Luka Prcela OP bi prvi reagirao - u stilu za njega je Tito zločinac, i je ali je i Ante Pavelić, a zločin je zločin, nema većeg ili manjeg.

LP crni30

Čitajući ovaj dnevnik i komentare nameće mi se jedno pitanje na koje uz svu volju nisam još našao odgovor: Zašto nam Crkva radi to što nam radi? Odgovor ne znam, ali razmišljanjem pokušavam riješiti zagonetku.

Jer, u strogo hijerarhijski organiziranoj Crkvi, velečasni Prcela, budući da, ako sam dobro razumio, godinama ponavlja isto, ne radi ništa drugo nego obavlja jedan radni zadatak, poduprt prešućenim, ali logično očiglednim odobravanjem crkvenih struktura. A svaki radni zadatak, ako ga zamisle i provode ljudi zdrava razuma, a moram pretpostaviti da crkveni velikodostojanstvenici to ipak jesu, uvijek ima neki cilj i svrhu odredjenu misijom organizacije kojoj pripadaju.

E sad, to što velečasni Prcela odradjuje, nije nikakva misa zadušnica već, kao što je netko gore i napisao, politički miting usmjeren rehabilitaciji Ante Pavelića, a posredno i idelogije koju je zastupao, te režima kojem je bio na čelu. I potpomognut "korisnim idiotima" iz svog stada, Prcela odradjuje miting uspješno. Bez obzira na medijsku neeksponiranost, ne treba podcjenjivati efekte takvih dogadjaja.

A tko je bio Ante Pavelić, kojom se je ideologijom rukovodio i kakav je režim uspostavio, prilično je dobro poznato u Hrvatskoj (a i šire, vjerujem i u Vatikanu) i dominantno prevladava ocjena o krajnje zločinačkom karakteru toga. Ta negativna ocjena, poduprta povijesnim činjenicama, toliko je kristalno jasna, kako po pitanju univerzalnih kategorija dobra i zla, tako i po pitanju posljedica za hrvatski narod, da svaki pokušaj relativizacije vodi u jako nesigurne i opasne vode.

Manjina u Hrvatskoj, koja se ne slaže s takvom ocjenom, uporno pokušava podmetnuti "kukavičje jaje" da osuda fašizma i ustaštva znači i osudu hrvatskog naroda i svega što je hrvatsko jer, navodno, Ante Pavelić i Ustaše predstavljali su izraz vjekovnih težnji bla, bla...

Ali, dok se sam čin uspostave NDH i može podvesti pod "vjekovne težnje", vjerojatno podržan od većine Hrvata, velikog dijela onoga što je sljedilo velika se većina mislećih Hrvata danas spremno i s gnušanjem odriče. Ne iz straha od bezobzirne i neselektivne osvete kao u razdoblju neposredno nakon kraja rata (1945-50) ili manje ili više brutalnih metoda "preodgoja" u kasnijem razdoblju, i ne zbog komunističke indoktrinacije, već iz svijesti o bezperspektivnosti gradnje nacionalne budućnosti na tom trulom temelju.

Time, ta manjina svjesno ili nesvjesno, čini medvjedju uslugu Hrvatima pušući u isti rog kao i oni koji nam najmanje žele dobro, gurajući čitav narod u mrak ekstremne desnice, gdje on to nikada nije bio i gdje mu svakako nije mjesto.

Vraćajući se na uvod, pitam se zašto se Crkva, čineći to što čini, svrstava u red te manjine i, slijedom zaključaka nastavlja činiti medvjedju uslugu svome narodu i državi? Znači li to da je Stepinčevo mučeništvo, koje se temelji na navodno lažnoj i zlonamjernoj tezi o kolaboraciji Katoličke crkve sa zločinačkim ustaškim režimom, danas u slobodnoj Hrvatskoj promijenilo karakter? Ne znače li otvoreni i nedvosmisleni pokušaji bezrezervne rehabilitacije ustaštva s crkvenih oltara neumjesno i krajnje štetno miješanje Crkve u politiku - i to u politiku sada već davne prošlosti?

Znamo da je Crkva "u Hrvata" i tada djelovala, a djeluje i danas, pod budnom paskom "centrale" u Vatikanu. Kao što je jasno da je Stepinčev manevarski prostor bio jako ograničen odrednicama vatikanske politike prema fašizmu, tako i danas Bozanić i njegova svita, uključujući i velečasnog Prcelu, ne čine ništa značajno izvan generalnih smjernica aktualne vatikanske politike. Jer, u suprotnome, brzo bi bili smijenjeni.

Nameće mi se zaključak da Katolička crkva "u Hrvata", odnosno njeno rukovodstvo i svećenstvo u svojoj slijepoj odanosti Vatikanu, poslušno izvršava krajnje reakcionarne dijelove njegove politike - rehabilitacija fašizma u globalnom smislu a time i relativizacija uloge katoličke crkve u WW2. Za druge, veće i jače europske narode, u mnoštvu faceta po kojima su vrednovani i po kojima se odredjuju njihovo mjesto u europskoj familiji naroda, jedan takav proces vjerojatno nije sudbinski značajan. Ali Hrvatima, koji su upravo zbog do karikature napuhanog i nakalemljenog grijeha fašistoidnosti imali ulogu parije u cijelom posljeratnom razdoblju, i kojima se pridjevalo fašistoidna skretanja u osjetljivom razdoblju osamostaljenja i stabilizacije države čak i od strane naših tradicionalnih prijatelja, to nikako ne treba, jer mi kao narod opravdanje za ništa ne trebamo, a najmanje kroz pokušaj rehabilitacije naše fašističke povijesti. Upravo suprotno, zazivanje fašističkog dijela povijesti nam samo može štetiti.

Čudim se da Crkva, koja bi po definiciji trebala biti s narodom i uz narod, to nikako ne može shvatiti. I čudim se da država, odnosno njeni organi, zbog toga Crkvi već jednom ne daju po prstima.

Nije baš na temu. Nisam znao kud s tim. Vi učinite što hoćete.

"'pater' Prcela nije nikakav duhovni pastir. On zloupotrebljava Crkvu i vjeru za promicanje propalih ideologija koje nemaju nikakve šanse u demokratskim društvima."

Nije "pater" Prcela jedini koji zloupotrebljava Crkvu i vjeru.

30. 12. u 12,44 u Jutarnjem pod naslovom: "Događaji dana" čitam

Mesić:" A tko bi s Vicom dobrovoljno išao u krevet?"

Pri dnu teksta piše:

"Ateizam Mesić se nije složio s Bozanićevom porukom da je ateizam veći grijeh od korupcije te je istaknuo da je upravo korupcija ta koja narušava stupove cijeloga društva".

Ovaj put se u potpunosti slažem s Mesićem.

Posljednjih dana sam tražio reakciju pametnih ljudi na izjavu Bozanića, ali ništa od toga. Nadao sam se da će barem politika.com imati nešto reći. Opet ništa.

Ja mislim /iako nisam imao priliku sagledati cjelinu/ da je to skandalozna izjava gospodina Bozanića. Tom izjavom amnestira se kriminal i korupcija.

Izostanak reakcija političara i blogera me pomalo iznenađuje, pa i čudi. Na ovu izjavu bi trebao reagirati čak i HDZ, ali to nitko ne očekuje. To što nisam naišao na reakciju stranaka ljevice i centra /tko god pod tim što podrazumijevao/ pomalo me i zabrinjava. Postavljam si pitanje da li smo svi mi postali taoci Crkve. Zar smo došli u situaciju da, zaista, ateiste smatramo najvećim zlom u "Lijepoj našoj". Ako nemamo većih neprijatelja razvoja od ateista lijepa budućnost nam je osigurana.

Ako se slažemo s Bozanićem onda smo daleko, daleko od država kojima lijepimo epitet "banana".

Zašto se čudimo? I svećenici su ljudi. I među njima ima i svetaca i zlikovaca, pedofila i filantropa, budala i erudita, onih kojima je prva emocija mržnja i onih kojima je to ljubav, ima ih koji vjeruju u Boga (bolje je kazati u Krista, jer Bog je biće dvojbenih karakternih osobina), ima ih ateista (to dokazuju svojim djelovanjem suprotno kršćanskom nauku), materijalista i idealista, šovinista i kozmopolita, ukratko, kao i u ostatku populacije, ima ih svakakvih.
Problem je u tome što mnogi zlorabe oltar za širenje svojih moralno neprihvatljivih stavova, mržnje naprimjer. (Neki koriste i neke druge prostore za igru s nevinom dječicom.) I što mi tu možemo učiniti? Ništa. Možemo se ljutiti a ljutnja šteti zdravlju. Možemo se i veseliti kad jedan (mali) postotak zlostavljača djece dođe pred lice pravde. Može li Crkva sama očistiti svoje redove? Pogledajte naše biskupe i kardinala! Čast iznimkama, ima tu i časnih ljudi, pada mi na pamet biskup Devčić a sigurno ih ima još nekoliko. Pročitajte zadnju primitivnu i netolerantnu Bozanićevu poruku.
Čitajte Dragu Pilsela, iskrenog vjernika i humanista (piše u Novom listu o Crkvi)

Ovo je takav gaf crkve i Crkve.. Navodno mene su učili jednom, da je "crkva" zgrada, a "Crkva" svi vjernici..

Slažem se sa jednim dolje komentarom, tko može procijenit tko je javni grješnik i po kojem kriteriju?

A misa zadušnica za Antu Pavelića? Molim? Znate u čemu je problem... Baš danas mi je pop bio u kući, da ju blagoslovi, nisam veliki vjernik, ali jesam vjernik.. i nisam bio prisutan kad je pop dolazio.. Sad slušajte.. Moja baka živi s nama, i ima samo penziju, crkvu i boga, 4 razreda osnovne škole.. Što god kaže svećenik, ona popuši, daje im po 200 eura jer nije svijesna što se s tim novcima događa.. Tako da crkva sa svojim "debilnim" istupima u politiku, i ovakvim glupostima, manipulira jednim dijelom puka... A zadušnica... Što se mojih očiju tiče,... Tog Pavelića meni iz pakla izvuć ne može ni sam Isus Krist...

Mene zanima tko će odgovarat za to i kako? Kako smo naivan narod.. sramota..

Crkva nikako da se odredi da li je Stepinac bio svetac ili zločinac. Zašto spominjem Stepinca? Kada god se spomene blaženik svi iz crkvene hijerarhije kao najveću njegovu vrlinu ističu jasno protivljenje A. Paveliću i njegovom Ustaškom režimu, pomaganje žrtvama režima i tek onda čvrstoću i otpor Titu. S druge strane mnogi u Crkvi se zdušno upiru dokazati da je A.P. maltene pa svetac, koji sjedi pred prijestoljem Božjim sa nevinom dječicom gledajući Svevišnjeg u lice. Da li u kvotu nevine dječice upada i nemali broj one koju je njegov režim tamo otpravio, ili samo druge ne znam. Sada kada je Papa naredio Svevišnjem da stavi ključ u bravu limba u raju se može naći i podosta židovske, ciganske i ostale nepodobne dječice koja se do sada, kao nekrštena, nisu mogli sa Poglavnikom naći u raju (srpska dječica su tamo od prije jer su krštenjem izbjegla ovih posljednjih 60 godina limba). Dakle imamo sukob dva sveca Stepinca i Pavelića. Da li se svađaju i pred prijestoljem Svevišnjeg, ne znam. Ako se slučajno počupaju, mislim da će nježni i asketski Stepinac dosta loše proči u sukobu sa rabijantnim A.P.
Za sud o A.P. najbolje je pogledati Dnevnik grofa Ciana. Tamo je upisano mišljenje ministra zemlje saveznika i pokrovitelja A.P., kojoj je u znak zahvalnosti "ZA SVA VREMENA" prepustio Dalmaciju, otoke i mnoge druge krajeve, te njihovog princa izmolio za kralja Hrvatske (kako su se sprdali:umjesto duca od Spoleta - duka od Pol leta). Mišljenje koje dijeli i predragi Duce. Za mišljenje Njemačke pogledati u arhive njihove diplomatske službe. Hrvatina Ante je inače napravio ono što u ovim krajevima naprave svi istinski domoljubi: nakon ustoličenja organizirao pljačku neviđenih razmjera. Židovska i ostala neprijateljska imovina u Zagrebu je pretežito razdjeljena među "200 odabranih" (moj termin, nisam mogao izbjeći).
Moramo priznati da nema smisla čuditi se popovima. Njihovim nosnicama nikada nije previše smetao dim iz krematorija. Naročito ako su roštiljani inovjernici. Ta to je njihova praksa. Blagoslovljeno doba kada su obzorje obasjavale lomače Sv. Inkvizicije. Dovoljno je dosta obilato nadariti svetu majku crkvu i njena ljubav je osigurana.

Madona
Nisu se crkveni farizeji prvi put stavili na stranu na koju se ne bi smjeli. Zato nam je ovako kako je. Čak ni duhovni oci ne znaju svoje stado učiti ljubavi, miru i toleranciji nego huškaju i navijaju za koga da se glasa. Uh, kako jadno. Ni u našim duhovnim hramovima (crkvi) ne možeš do mira. Ako sam ne uspijevaš doći do milosti božje, tada si izgubljen.

Nije teško prepoznati zlo, i odvojiti dobro od zla. Neki te dileme lako i nagonski riješe. U mom postu "O dobrom geniju hrvatskom", spominjao sam majku mog usjeda, nepismenu ali bistru i produhovljenu seljanku s lijeve , istočna strane Neretve, (koja je skupljala raspršenu srpsku djecu po šumi da bi ih skrivali u svojoj kući - (Nekoliko teza za razmišljanje i raspravu ili O dobrom hrvatskom geniju)

Dakle, njen najstariji sin, danas umirovljenik i stariji čovjek je bio đak u Zagrebu kad se posložio drugi svjetski rat. Po inerciji se upisao u nekakvu omladinsku udrugu koja se pretvooorila u Ustašku mladež. Kad je majka to saznala, krenula je u Zagreb, putovanje koje je tada trajalo nekoliko dana, došla u dom i izvela sina, ispisala ga iz škole i odvela doma - i vjerojatno sačuvala njegov život.

Takve ljude i takav hrvatski katolički duh treba slaviti, i crkva mora biti za to rezervirana, i u noj ne bi smjelo biti mjesta za one koji ne znaju razlikovati dobro od zla - eto tako ja vidim gornji post - to je jedina tema ovog posta gore. Sve drugo je dakako važno, ali ne u okviru ovakvog sagledavanja problema! CRkva ima svoje poslanje i nitko ne bi smio njenu ulogu posvajati i podređivati bilo kakvim svjetovnim ciljevima.

Prcela ili slični, ne bi mogli samozvano upotrebljavati crkvene oltare za profane ciljeve da su crkveni oci svjesni svoje odgovrnosti i uloge crkve u društvu.

Uvijek su mi zanimljivi ti komentari kad se spomene jedan masovni ubojica odmah se spomenu i zlocini druge strane te se nedugo nakon toga pocnu prebrojavati zrtve i relativizirati zlocini dokazivanjem eto ovaj je bio zlocest ali niti vasi nisu bili andjeli pa onda njegova zlocestoca nije tako strasna. Pa se kod nas usporedjuju Tito i Pavelic ili ono sto su Srbi radili na okupiranim podrucjima sa onim sto je HV napravila nakon Oluje. u Srbiji Tito i Draza u Bosni Mladic i Naser Oric i tako dalje.
Svaki je zlocin jedinstven i nikada se jedni zlocini ne mogu pravdati srugim zlocinima.
Sto se tice same mise nije ona ove godine prvi put nego je tradicionalna kroz cijeli niz godina samo se politicka klima mijenja pa se o tome govori i na drugaciji nacin nego donedavno.