Neovisni, ali ne i neutralni

Što je bilo s onim tužbama koje je u izbornoj noći zapjenjeno najavio doktor Ivo (ili je to bio Ratko Maček) protiv agencija za ispitivanje javnog mišljenja u svezi exit polla, kad su sve tri agencije neovisno jedna o drugoj prognozirale hametično drukčije rezultate od onih tzv. "stvarnih", što se dogodilo po prvi put od kad imamo izbore? :)

Nisam baš mislio ovo komentirati jer mislim da je post dobar, dapače odličan i da sadržava sve, no ipak nisam izdržao, jer "Andrija" ( prema grčkoj etimologiji to ime znači "muškarčina") može se smatrati i opisom jedne pojave, o kojoj se obično malo ili nimalo govori.

U prošlom sustavu bilo je dosta nepravdi, pogotovo nemilosrdnih obračuna u vrhu bivše (Titove) nomenklature. Hebrang otac je bio među prvima koji je nastradao, vjerojatno radi raznih razloga, a među najvažnijima je po svoj prilici bilo da je imao preveliku popularnost i moć među svim komunističkim vođama. Naime, u ratu je njegovao više antifašistički pristup (pristup na kojem je pokret otpora u Hrvatskoj započeo i završio) radi čega je partizanski pokret u Hrvatskoj bio toliko narastao, da je pod Hebrangovim utjecajem u jednom vremenu bilo skoro dvije trećine svih partizanskih boraca (jer su u takav pokret ulazili veći dio onih koji nisu bili komunisti a u to kritično vrijeme su na drugim frontama partizani bili potiskivani ili uništavani). Moglo bi se reći da je Andrija otac ustvari održao partizanski pokret, a da li je sam zaista bio demokrata nikada nećemo doznati, ali ostaje činjenica da je bio jedan od komunističkih vođa bivše države, no i to da je njegovo ime od Staljina bilo upotrebljavano kao moguća opcija u sukobu s Titom - i to mu je vjerojatno presudilo.

Poslije njegovog smaknuća cijela obitelj je bila progonjena i potiskivana, pa su se rasuli naokolo, po drugim obiteljima, čak su mijenjali prezimena, svi osim sestre Dunje, hrvatske pjesnikinje, koja je, sjećam se dobro, uporno i ponosno nosila svoje prezime - a nama to nije nimalo smetalo, mislim ni drugima. Naprotiv, pazili smo je i čuvali. Ipak, sva ta djeca su patila radi odvojenosti od roditelja, radi oca, radi majke koja je prošla kalvariju, radi potiskivanja u djetinjstvu, radi nepravdi kojima su bili izlagani od okoline.

Nedavno je naš "muškarčina" davao izjavu prepunu iracionalne mržnje (mislim za neku latinicu) pri čemu je izražavao svoj izraziti (salonski?) antikomunizam, citirajući Njegoša: "Kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom!" spominjući se svoje obiteljske tragedije. Topuzine možemo shvaćati u stvarnom (mada se takvo oružje više ne upotrebljava) ili prenesenom značenju (što bi se moglo reći da i danas postoji). "Muškarčina" Andrija sin se u današnjem povlaštenom, privilegiranom životu često neumjereno služi topuzinom. Djeca koja odrastaju s takvim frustracijama (kakvima su oni bili izlagani) danas kad su odrasli mogu ponekada biti čudaci, i nije im to zamjeriti, ta prošli su svašta. No jedno je svakako neprihvatljivo i neprobavljivo - da svoje frustracije koju su doživjeli i preživjeli pretvaraju u zloću koju šire okolo sebe i prenose na ljude koji sa svim time danas svakako više nemaju ništa. Poslije iskustava koje su takvi ljudi prošli u životu trebali bi imati više smisla za humanost, demokratičnost i suosjećanje (kao npr Karlo Steiner ili neki drugi koji su prolazili logorie od Sibira do Jasenovca).

No od našeg "muškarčine" takvo nešto je nažalost iluzorno očekivati. Mislim da mu ne bih mogao ni svoju mačku povjeriti na tjedan dana. I ne treba se bojati, osim onih malobrojnih Hrvata kojima godi njegov (salonski ) antikomunizam mislim da ne bi skupio glasova ni za kandidaturu a kamoli za drugi krug.

ovo samo pokazuje da se andrija sam prepoznaje u toj ulozi