Neovisni, ali ne i neutralni

Pred neki dan je Andrija Hebrang osjećajnim glasom, pun razumijevanja za običnog čovjeka, ponosno govorio o tome kako je sve dogovoreno oko početka konačnog završetka radova na Sveučilišnoj bolnici u Blatu. Investiciju bi snosili grad Zagreb i Vlada RH u omjeru 50:50. Zagrebu bi se priznala sva dosadašnja ulaganja u ovaj projekt, tako da bi sada Vlada snosila većinu preostalih troškova, a oni nisu mali jer riječ je o opremanju bolnice u što treba uračunati brojni inventar i skupu medicinsku opremu (te obligatornu „mitologiju“). BTW, nadam se da će se u proračunu naći novaca i za odgovarajuću stručnu obuku ljudi koji će trebati rukovati opremom, što do sada nerijetko nije bio slučaj.

Rekao je tada Hebrang da podjelom troškova pola-pola nitko neće moći „svojatati“ bolnicu, već da je jedino bitna dobrobit malog čovjeka. Lijepo je zvučalo, zamislih kako li će izgledati velika, moderna bolnica koja će objediniti brojne sada raštrkane odjele i zavode; bolnica (napokon) namjenski građena i za provođenje nastave. Međutim, da li je upravo tako? Znate onu staru Vergilijevu „Timeo Daneos et dona ferentes“ – a Hebrang je upravo Danajac par excellance.

Recentni veliki Hebrangov come-back koincidira s gubljenjem pozicija Vladimira Šeksa. Hebrang sada vodi brigu o HDZ-u u Saboru. U nekim tiskovinama (Globus) pojavila se informacija kako Hebrang upravo dovršava Vladin program reforme zdravstva, koji će biti objavljen u travnju, iz čega se može zaključiti da ima funkciju ministra zdravstva u sjeni, kakvu je imao praktično i do sada (toliko o povjerenju u novog ministra, s kojim se Hebrang žestoko sukobio oko nabavke opreme u Gospićkoj bolnici pred skoro dvije godine). Hebrang je 2004. izjavio u Novom listu: „Zdravstvo trebaju voditi ljudi koji su spremni provoditi program HDZ-a.“

Pred par dana (26.03.) Business.hr je objavio članak pod naslovom „Shimadzu - Siemens 4:0“ koji opisuje kako je na četiri natječaja Ministarstva zdravstva za nabavu medicinskih uređaja pobijedila tvrtka Shimadzu iako nije ponudila najnižu cijenu (Shimadzuove ponude vrijede ukupno 35,3 milijuna kuna, dok je vrijednost Siemensovih ponuda 33,6 milijuna kuna, dakle odabrane ponude su skuplje ukupno 1,7 milijuna kuna, što je prava sitnica za zdravstvo, tradicionalno suficitarnu hrvatsku gospodarsku granu). Natječaji su raspisani potkraj prošle godine, no još nisu okončani jer je tvrtka Siemens, koja je također sudjelovala na njima, uložila žalbu Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave.

Iako je Siemens na sva četiri natječaja ponudio nižu cijenu od Shimadzua, u sva je četiri slučaja diskvalificiran. U žalbi Državnoj komisiji Siemens navodi da su u tehničkim specifikacijama natječaja zahtijevane nestandardne mjerne jedinice te da je naručitelj primijenio različite kriterije ocjenjivanja, odnosno, pojednostavljeno rečeno u Siemensu kažu da su u Ministarstvu radili raznorazne majmunade kako bi namjestili natječaj za Shimadzu. Svojevremeno je i veleposlanstvo SAD-a protestiralo protiv protežiranja Shimadzua u Hrvatskoj.

I ovaj novi nastavak afere Shimadzu (a može ju se naći i na pollitici), nakon što su pomalo zaboravljene stare optužbe protiv bivšega ministra zdravstva Hebranga da protežira Shimadzu, osim njega u žižu pozornosti stavlja i 65-godišnjeg Berislava Tomca i njegova 39-godišnjeg sina Gordana. Berislav Tomac 70-ih je radio kao gastarbajter neurolog i radiolog u Njemačkoj. Tamo je svakog ljeta dolazio i tada mladi radiolog Andrija Hebrang, koji je ondje dodatno zarađivao radeći preko ljeta kao zamjena za njemačke radiologe. Hebrang i Tomac su se ubrzo sprijateljili i to njihovo prijateljstvo (i kasnije kumstvo ili je pravilnije reći javno-privatno partnerstvo) traje i danas. Tomac se 90-ih vratio u Hrvatsku, Hebrang ga je uključio u HDZ pa je Tomac i danas član Nacionalnog vijeća HDZ-a. Osim toga, njih dvojica su 1995. osnovali privatnu polikliniku za radiologiju, neurologiju i nuklearnu medicinu “Dijagnostika 2000” (pogodite čiji se MR uređaj nalazi u toj klinici). Gordan Tomac zastupnik je Shimadzua za Hrvatsku.

Brojni su natječaji u RH do sada uspješno skrojeni po mjeri Shimadzua. Premda su na istim sudjelovale i brojne druge renomirane međunarodne korporacije poput Phillipsa, Siemensa, Toshibe, General Electrica, Hitachija i brojnih drugih, svaki put je svirana pjesma „uzalud vam trud svirači“. Mogli su igrači biti i jeftiniji (a često su bili) i bolji po tehničkim karakteristikama, a i to, očigledno nije bio problem, ali u jednom nikada nisu bili bolji, a to je u naklonosti Andrije Hebranga (čovjeka koji ponekad ne govori istinu, ali se potom ispovjedi). 2003. je Philipsu pošlo za rukom dobiti tender, ali onda se pojavio Hebrang: tender je poništen a u ponovljenom je pobijedio, naravno on tj. Shimadzu.

U Siemensu ovih dana tvrde da su zahtjevi u tehničkim specifikacijama na zadnjem natječaju bili izraženi u jedinicama nestandardnima u EU i Hrvatskoj (premda je Zakon o javnoj nabavi jasan). Isto tako, tražila se primjerice, nosivost stola za pacijente od 250 kilograma, za što nema nikakve dijagnostičke a ni i praktične svrhe (u prijašnjim natječajima za istu opremu tražila se nosivost od 200 kilograma).

Na natječaju za višenamjenske digitalne i teledirigirane uređaje i uređaje za dijaskopiju, za četiri ustanove, Siemensova ponuda bila je niža od Shimadzuove za 442.000 kuna. Siemens se žalio među ostalim zato što se u natječaju tražilo da snaga bude izražena u miliamperima iako se ona mjeri u vatima (idemo sad, kolege inženjeri: kako snagu izraziti samo u miliamperima???). I na natječaju za uređaje za digitalnu mamografiju za dvije ustanove Ministarstvo zdravstva odabralo je 917.000 kuna skuplju ponudu Shimadzua. U Siemensu tvrde da je specifikacija kojom se inzistira na prikazu podataka na tri mjesta na uređaju suprotna Zakonu o javnoj nabavi, koji određuje da se tehničke specifikacije zasnivaju na EU normama, tehničkim odobrenjima i propisima, a samo iznimno na određenom neuobičajenom svojstvu. Navode da njihov uređaj ima sve tražene funkcionalnosti koje se vide iz bilo kojeg dijela prostorije. Za isporuku i montažu višeslojnog CT uređaja za Kliničku bolnicu Merkur odabran je 248.000 kuna skuplji Shimadzuov uređaj. Siemens je pak tada bio diskvalificiran zato što nije udovoljio tehničkoj karakteristici toplinskog kapaciteta anode iako u Siemensu tvrde da je toplinski kapacitet njihova CT-a puno veći te da njihovi uređaji imaju bolje karakteristike od Shimadzuovih.

Mogao bih ovako napisati još koju karticu teksta, no mislim da je i ovo dovoljno (previše). Nije mi namjera bila stavljati se na stranu Siemensa, njihove sam argumente prenio kao dodatnu ilustraciju cijele priče.

Andrija, kada se sve zbroji i oduzme, nisam siguran da je samo ispovijed dovoljna (još kada bi netko pripomenuo nekima, primjerice DORH-u da se griješiti može i propustom)...