pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovdje si načeo nekoliko problema. Prvi je socijalna politika, a zatim energetska, poljoprivredna, a i ona industrijskog razvoja. Ukupno gledano, naša vlada i ne samo ova je polupala lončiće i vodi socijalnu politiku umjesto svih pobrojanih.
Pilot nam odavno nedostaje, a i goriva je sve manje. Rezultat je predvidiv.
Imamo državu, koja najrigoroznije oporezuje rad. Najgori prekršaj je neoporezovani prihod od rada. Prihodod kapitala i imovine nije podložan oporezivanju. Pa super.
Cijene energenata neće rasti, jer će ugroziti stanovništvo, koje nemilice kupuje sve novije modele mobitela, i automobila. Pa super.
Strategija poljoprivrede je nebulozna, ali nećemo pustiti da staračka seoska domaćinstva umru od gladi.
A Industriju ćemo pomagati, jer kamo će sve tisuće zaposlenika inače, na ulicu. Uglavnm sve se uprosječuje, što je najgore.
Da osmisle jednu univerzalnu socijalnu politiku, a da onda provode sve ostale politike prema nekim već poznatim pravilima.

Raspravo o poljoprivredi pa i o većini važnih tema pristupa se na pogrešan način koji se dobrim dijelom provlači i u tvom tekstu. Radi se o tome da se rasuđuje samo na osnovi službenih statističkih podataka koju su, iz vlastitog iskustva mogu potvrditi, često puta polutočni i neadekvatni, da ne kažem neupotrebljivi, jer su statistički obuhvat podatka i metodologija prikupljanja podataka takvi kakvi jesu ne mogu dati točnije. Tako se barata sa podatkom da u Hrvatskoj ima oko 4,5 milijuna stabala maslina. Međutim, tko zna koliko ih stvarno ima? Podaci koji se upisuju u upisnike ili se daju na statističkim obrascima su sve samo ne točni. Ne kažem da su lažni nego da ne odražavaju stvarno stanje. Onda dolazimo do slijedeće "famozne izjave" da prosječno građanin Hrvatske potroši 1,5 litru maslinovog ulja po glavi. Kada se to nekritički u sporedi sa Grčkom (koja je cijela mediteranska zemlja i ravnomjernija je potrošnja po područjima nego je to slučaj u Hrvatskoj) dobijemo izjavu ministra koji kaže da MORAMO povećati potrošnju. Kao da se može naredit prosječnom slavoncu ili ličaninu ili zagorcu da troši maslinovo ulje? Pored toga od tih 1,5 litara 50% je uvozno ulje!

Da se vratim na glavnu misao. Veličina posjeda u svim dijelovima Hrvatske nije odlučujući faktor za podizanje produktivnosti. Treba uzeti u obzir specifičnosti terena (nije sve ravnica) kada nije potrebno imati 8 ili ne zna koliko hektara da bi obitelj mogla živjeti od turizma. U Dalmaciji se može i na 1 hektara staklenika lijepo živjeti od poljoprivrede.... Dakle, prije bilo kakvih izjava, planova, novih zakona trebalo bi promijeniti pristup poljoprivredi. Uz to na poljoprivredu se veže i ruralni razvitak, kao širi pojam, koji mora imati i socijalnu komponentu. Nije sve u čistoj ekonomskoj računici...

Hvala Potjeh na inspirativnom Dnevniku! Tvoj me je tekst ponukao da pogledam stranice Ministarstva poljoprivrede. Kad tamo u uvodnoj poruci novog ministra pročitah da je Pankretić sljedbenik višeznačne uloge poljoprivrede!? Kako nisam znao kakva je to uloga poljoprivrede, krenuo sam u daljnju potragu.
Ta me je potraga dovela do zbirke uradaka HSS-ovog ideologa – još jednog dr. Ante, Šimunića.

Evo adrese u slučaju da se odvažite čitati
http://www.croatia.org/crown/articles/8716/1/ProfDr-Ante-Simoniae-Umjest...

Dakle, dječaci skupljaju pikule, sličice životinjskog carstva, postere itd. a Ante iz ove priče skuplja citate iz raznih knjiga što se prodaju na metre, u bojama koje odgovaraju namještaju, iz uličnih izloga trgovina po špicama i sl. Fakat ih je skupio.
E, onda Ante u kućnoj radinosti sklapa citate uz nadahnute vlastite rečenice poput ovih:
«HSS nudi novu recepturu za najbolji kolač koji želimo pripremiti, ali da i dalje ima aromu koja se generacijama cijenila u našim obiteljima. HSS je najbolji hrvatski politički proizvod. Izvrstan je po oštrim kriterijima međunarodnih propitivača u svim područjima ljudskog djelovanja i postojanja. Provjeravan je tijekom 100 godišnje prakse, te namijenjen i zato i posebno pripremljen za uporabu u Hrvatskoj. Naime, Lijepoj našoj ne treba nikakav desni ili lijevi politički projekt, koji je u principu uvijek bio uvezen iz neke druge zemlje - i nama, ljudima definiranog mentaliteta i svjetonazora, u većoj ili manjoj mjeri nametnut.»
(Prof.Dr. Ante Simonić: Politika i borba za opće dobro - Politička vizija u 12 nastavaka: Raznolikost susretanja drevnog i suvremenog - kako ići dalje)

Kako je Ante naučio pisati recepte na Medicinskom fakultetu, što Ante radi? – i dalje dijagnosticira i propisuje.

Tako je Ante dijagnosticirao da:
«Političari, nažalost, često nisu elita vlastite sredine, jer većinom nisu najboljih, već prosječnih intelektualnih dosega. Nasuprot tome intelektualci današnjice pripadaju skupini društvene elite. Suvremenoj aristokraciji duha.»

a, onda i propisao da političari imaju pozivati «gospodarstvenike, bankare, razne eksperte, znanstvenike, filozofe... da savjetom pomognu u razrješivanju raznolikih problema.»

Em ti dvorske politike!

I da završim, dijagnosticirao dr. Ante da HSS s Radičević 90% seljaka – birača, u koliko se poljoprivreda nastavi razvijati, kako se razvila u zapadnim zemljama, doći ćemo na 3% stanovništva koje se bavi poljoprivredom – glasača HSS-a.

Zato dr. Ante propisuje da se široke narodne mase imaju baviti poljoprivredom, da se iz sredstava Ministarstva poljoprivrede ima podarivati novac za koješta (vodovod, kanalizacija, elektrifikacija, internetizacija, ekologija, turizam...) i sve se to poljoprivredom ima zvati, a primatelji novca seljacima i biračima HSS-a.
To bi bila višeznačna uloga poljoprivrede.

Nadrpolitikanstvo infantilnih diletanata (eng. Amateurs) valjalo bi zabraniti Zakonom o javnom zdravstvu.

Stipan Bilić, direktor Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede HUP-a, kasni najmanje 40 godina. I u raznim drugim područjima slično. Kao da raspravljamo nije trebalo ubiti Stjepana Radića i vodstvo HSS-u u Beogradu 1928.g. ...

Koje impresivno zaticanje na krivoj nozi. Damir Kuštrak, predsjednik te udruge, je sin ministra poljoprivrede Ive, koji je to bio vječnost, zajedno sa Todorićima. Neka dakle Bilić pita predsjednika, koji sve zna, završio građevinu, a financije, poljoprivreda, lijekovi i razna društvena kretanja su mu u malom prstu, a uz njega je dream team hrvatskog gospodarstva, koji su udruženi nadsvjetskih sposobnosti.

Nema sumnje da će isto, tako sposobno univerzalci (ekonomija, financije, politika, građevina, hrana, stranke, vlast ...) sada briljirati, nakon tako dugih impresivnih napredovanja sada je prilika za sintezu svega toga i snažno osvajanje istoka (pa i zapada). Impresivna situacija, svjestki vrh forsanja i koliko je toga premet sinteze.