Akademska zajednica funkcionira poput dječjeg igrališta. Jedan je problem, poput jedne jedine lopte, dovoljan da cijeli niz umova zaposli na gotovo nevjerojatno dugo vrijeme. Svaki roditelj male djece zna iz iskustva da djeca imaju višak energije i da je više nego poželjno da ga otpuste na igralištu. Kao što mala tijela iteriraju pokrete na ograničenom prostoru, tako mali umovi iteriraju promišljanja pod ograničenim uvjetima. Dok ne utroše dovoljno energije da osjete glad i vrate se kući na večeru.
Iteriranje daje prekrasan privid rješavanja problema, zajedno sa prividom môći kojim je popraćeno. Čovjek koji si konačno napravi takvu čarobnu stvarcu kao što je računalo, može početi razumijevati ono na što mu Bog već neko vrijeme diskretno pokušava skrenuti pažnju. A i ne mora. Može umjesto toga najprije malo eksperimentirati samozadovoljavanjem.
Kombinatorički problemi koji su matematičke umove stotinama godina fascinirali svojim opiranjem da budu riješeni, padaju kao od šale pred ujedinjenim računalnim iterirajućim snagama. Frustriran postojećim, čovjek si je napravio instrument i, o divote, on doista i radi. Problemi, jedan za drugim, padaju kao kule od karata. I novac i zlatovezom upisano ime u 'hall of fame' relativno je lako priskrbiti – sve što je potrebno je ujediniti procesorsku snagu svog računala sa nekim bagatelnim programom za iteriranje.
Ima u toj božjoj domišljatosti svojevrsne amoralne pravde – djeca koja traže odgovore inzistirajući na svojim uvjetima na koncu su upravo to i dobila – privide rješenja koji će ih zadovoljiti. Bogu se tako i tako nikamo ne žuri, a svakako ima puno bolju predodžbu o tome kad je vrijeme večeri nego djeca zanesena mogućnostima nove igračke. Sinovi razmetni manje više predstavljaju opće mjesto.
Dok jedni od problema bježe dezertirajući u ime vlastitih načela, drugi ga rješavaju izdajući njegova načela. Ni jedni ni drugi ne mogu odmaknuti baš jako daleko. Banaliziranje rješenja u konačnici nije manje demoralizirajuće od banaliziranja problema. Kad jedni i drugi dovoljno ogladne iskrsne zanimljivo pitanje: a gdje je, u cijeloj toj priči, zapravo večera?
Mnogi su pisci bili fascinirani idejom vremeplova. O, divote, kakve li bi se sve neizmjerne mogućnosti otvorile kada bi čovjek bio u stanju ovladati putevima vremena. Koliko je samo misaone energije utrošeno na rješavanje problema 'vremenske petlje'. Izmišljeni su brojni problemi – od sasvim osobnih, tipa 'što ako ubiješ vlastitog djeda?' do kolektivnih, tipa 'što ako ubiješ Hitlerovog djeda?'.
Ta, zar nije nadasve logična pretpostavka da, ukoliko je putovanje kroz vrijeme moguće, i vlastiti djed i Hitlerov djed nemaju doista nikakvog drugog posla u životu osim čekati unuka koji bi ih mogao dokrajčiti? A možda doista i čekaju. Da im unuci konačno prestanu biti opčarani vlastitim alatkama i umjesto jurcanja po dvorištu i uspoređivanja čijeg je tate problem veći puste da im djedice došapnu koju staru dobru provjerenu čarobnu formulu.
odličan dnevnik
odličan dnevnik Maliče*[:O)
sa puno vesele razigrane zvrkaste energije! Hvala Ti! ja sam se od srca nasmijao*¨¨:O)
Ono što ja, opet iznova, primijećujem na ovim stranicama, je silna potreba nekih od članova, da se bave teškim i bolnim temama. Ponekad to čine svjesno i namjerno, a ponekad bez namjere. Uronjeni su svojim mislima u energije koje im ne dozvoljavaju barem na trenutak ovaj svijet i ovo naše postojanje sagledati ugodnije, iz neke perspektive koja nije zakopana u duboke bunare njihovih trenutnih preokupacija.
Tema dnevnika je puno razigranija i šira od teme 'hiperaktivnosti Djece' ili o 'bilo kojoj Jedinki povijesti'.
Tema je Akademska zajednica - koja pomalo spava ili se 'samozadovoljava' novim nam Igračkama. A to je možda Maliče i dobro, jer, kada Dječica malo narastu, onda im ta nova igračka postane svakodnevna alatka, jedan novi alat kojim se može promijeniti prvo osobna misao, pa onda i cijelo poimanje toga što mi zapravo sebi i drugima činimo upisujući ove dijakriptičke znakove u Riječi, koje dijelimo s Drugima online.
Mene je opčaranost jednim malim dijelom prošla, ali...
priznajem da ponekad volim Mahati Krilima i jednostavno gledati koliko je puno puuuno prašine to mahanje izazvalo, ne zbog same prašine nego zbog užitka koji sve Guske vole upražnjavati. Osobno sam puno puta, kao klinac, gledao kako prije no što će početi ljetna oluja... domaće Guske polude... trče prašnjavim putem i mašu krilima i lete po nekoliko desetaka metara i gaču, Glasno Gaču Ga Ga Ga Gaaa.
Prašina je ogromna, ali Guske u tome uživaju Maliče*:O)
Tako nekako Maliče Prijatelju ja sagledavam i ovaj naš društveno politički trenutak*¨¨:O)
Svaki neki pokušaj da se ugodnim mislima, ugodnim prijedlozima, ugodnom komunikacijom ili ugodnim temama promijeni fokus - na neki FOKUS PLUS - izaziva kod nekih nam dragih, duboko uronjenih u vremenski trenutak - jednostavno negativne reakcije... ali to je samo prolazno, to je ipak, najčešće samo odraz neke silne unutarnje želje da se doista stanje stvarnosti promijeni na bolje.
To što se mi ovdje online ponašamo kao okorjeli 'grintavci' to je samo posljedica, manifestacija koja u svakome od Pisača jest tek proizvod, a ne uzrok. Uzroci su puno dublje i puno dalje u pra sjećanjima HOMO sapiensa sapiensa, koji na mnogim mjestima, pa i na ovom portalu traži oslonac, traži neku novu stepenicu svoga rasta.
Nije nam lako Maliče, nije, ali ja sam siguran da ćemo izdržati. I Ti i Ja i svatko od nas ovdje prisutnih. Ovako ili onako, ali u svakom slučaju SA NEKOM NOVOM KVALITETOM, sa nekom novom spoznajom, sa nekom novom sposobnošću komunikacije, jer... ipak.. ispod svih površinskih misli, svatko od nas je Ljudsko Biće. Ja u to duboko vjerujem i ja to duboko u sebi osjećam.
Hvala ti Maliče u ime svih razigranih veselih umova!
To nam svima treba!*[:O)
Akademskoj zajednici naročito!
Da!*¨¨[:O)
DuorPula@gmail.com
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoSvaki roditelj male djece
Svaki roditelj male djece zna iz iskustva da djeca imaju višak energije i da je više nego poželjno da ga otpuste na igralištu. to su uobicajene tlapnje modernih roditelja. Kako bilo tko ili bilo sto moze imati visak energije? Energije ima koliko ima. Cak i bilo koji generator energije nema energije u suvisku tj ima je bas onolilko koliko ima.
"Visak energije" o kojem se ovdje govori je ustvari nekakva roditeljska procjena koliko bi "energizirano" trebalo biti njihovo dijete. Procjena u pravilu izbezumljenog roditelja, kojega moze izbezumiti cak i samo odudaranje ove procjene od nekakvih prihvacenih stavova koliko bi energije trebalo imati dijete. Tako da ces kod roditelja koji imaju "manje" energicnu djecu pronaci iste izbezumljenosti kao i kod onih sa izrazitim "suviskom" energije.
Ima dakako i roditelja koji blage veze sa energijom nemaju, ali ne zato sto su odtereceni takvim principima mjerkati energicnost djece, vec sto iste principe koriste na drugacijim nivoima i drugaciji nacin i uvijek tj najcesce na stetu djece.
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoMalik, jako dobar tekst,
Malik,
jako dobar tekst, koji otvara mnoga pitanja i teme.
Misao koja mi se posebno svidjela je ona da se Bogu nigdje ne žuri, te o fasciniranosti našim PCima.
Dodala bih da je Bog zauzet negdje drugdje, te da je odavno zaboravio/la na ovaj komadić raja, koji je naselio malo čudnim sojem.
Piši nam još, Malik, sigurna sam da nam Ti imaš puno toga zanimljivoga reći.
Pozdrav uz dobre želje
Mirtaflora
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoČini se da je vrijeme da ga
Čini se da je vrijeme da ga podsjetimo, ne misliš li? Jer možda se njemu ne žuri, ali nama da... Večera on tu od stoljeća sedmog pa bi mu već bilo vrijeme da nam barem štogod tih mrvica sa stola istrese...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMirtaflora, Pa posjeti
Mirtaflora,
Pa posjeti njegov blog, ima puno interesantnih tema o Hrvatskoj i prijedloga za boljitak te iste.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoSkviki koji to blog? grdi
Skviki koji to blog?
grdi
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoUtipkaj na google, malik
Utipkaj na google, malik tintilinic.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaopogledala blog. Moj komentar
pogledala blog. Moj komentar je spooky blog.
Unatoč tome ovaj dnevnik je odličan.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoHvala, ira. Što zapravo
Hvala, ira. Što zapravo znači 'spooky' blog?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMalik meni je blog sablasno
Malik meni je blog sablasno čudan. Ali to je moj osoban dojam a ne kritika.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao@ira, to je koincidencija.
@ira, to je koincidencija. Nick je izabran po priči 'Šuma Striborova' Ivane Brlić Mažuranić. Što se mene osobno tiče, ovdje ga prvi puta koristim. Blogove koje sam ja pisao, pisao sam pod sasvim drugim nickom ili pak pod vlastitim imenom. Kad se radi o takvoj vrsti nicka kao što je lik iz priče, tada je pretpostavka da se radi o istoj osobi sasvim proizvoljna.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaotada je pretpostavka da se
tada je pretpostavka da se radi o istoj osobi sasvim proizvoljna.
Istina Malik nisam razmišljala o tome već sam automatski zaključila da je blog tvoj.
Kriva pretpostavka i zbog toga se izvinjavam.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMa vidi ti to. Zanimljvo.
Ma vidi ti to. Zanimljvo. Nego za taj su vezani i još neki drugi. Skviki više ne smijemo napisati da je ovoSDP-ova stranica. Ovo sve više sliči na nečije druge stranice. Možda da je preimenujemo u "Obećana zemlja.com".
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoJako zanimljivo i, da već
Jako zanimljivo i, da već nisam shvatio neke stvari o Google-u, sam bih se nasmrt prestravio... K'o što jesam, kad jesam...
Tko se riječi laća, od riječi i pogiba. Zato 'pobratimstvo duša u svemiru' nije mačji kašalj.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKaj smo počeli več i
Kaj smo počeli več i prijetit?
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoNe, to je samo moj osobni
Ne, to je samo moj osobni stav.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoVeč je danimir pisal o
Več je danimir pisal o gnjidama. Jel je i to bil osobni stav, a i prije je bilo dvosmislenih riječi.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoJe, prije, kad sam ja bio
Je, prije, kad sam ja bio dijete i u školi pobrao 'uši', bilo je dovoljno jednom oprati kosu i stvar je bila riješena. Danas, ne da to više ne vrijedi, nego i nakon što sam svojim rukama djeci ne samo oprao kosu, nego i otrijebio gnjide jednu po jednu, za koji tjedan su se opet pojavile. I tako, vjerovao ili ne, dvije godine... U školi u najstrožem centru grada Zagreba...
Nisam vidio da je Danimir pisao o gnjidama, ali ja već jesam, možda si nas zamijenio... Pa se možda zato i pojavio 'meni na dušu' blog koji nisam ja pisao...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoYap, ali nisi na listi pa
Yap, ali nisi na listi pa nemaš pristup...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSi siguran?
Si siguran?
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoNikada, pa ni tad.
Nikada, pa ni tad.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao