Tagovi

Agrokorovanje

Prisjećajući se ideje hrvatskih vlasti iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, koje su s namjerom da stabiliziraju opskrbu Zagreba poljoprivrednim proizvodima te spriječe nered i šverc na zagrebačkim zelenim tržnicama, osnovale „Agrokombinat Zagreb“ koji bi poljoprivrednim proizvodima prvenstveno opskrbljivao Zagreb, a onda i Hrvatsku, a neke bi proizvodne viškove i izvozio, na mreži sam prije dvadesetak godina objavio epigram:

„Agrokor", danas ime slavno,
Nije nastao za vrijeme rata,
Stvaran je on poodavno
Od „krhotina“ „Agrokombinata“.

„Agrokombinat Zagreb“ bio je u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća najveći agroindustrijski kompleks u Evropi, koji je s velikom proizvodnjom žitarica i vrtlarskih kultura, sa stočnim i peradarskim farmama, farmama nesilica, silosima, mlinovima, tvornicom stočne hrane … trebao Zagrebu i Hrvatskoj osiguravati hranu.

Dakle, „Agrokombinat Zagreb“ imao je mnoge benefite i prednosti pred svim sličim poduzećima u bivšoj državi i samo jednu manu, generalni direktor mu je bio istaknuti partijski funkcionar Ante „nikad dosta“ Todorić, pod čijim je rukovodstvom poduzeće naprosto nemilosrdno čerupano tako da je kasnije i rasformirano.

Sjećam se tog vremena kad je saobraćajna milicija imala problema kad bi još malodobnog Ivicu Todorića, sina moćnog generalnog direktora „Agrokombinata Zagreb“, i člana CK SKH, ulovila za volanom „Agrokombinatovog“ službenog Mercedesa.

No kako narod kaže da vrč ide na vodu dok se ne razbije, dolijalo je i rukovodstvo „Agrokombinata“ na čelu s Antom Todorićem, osuđeno na vremenske kazne radi dokazane pljačke društvene imovine, tvrdi se da je samo manji dio novca otkriven pri policijskim i sudskim istražnim radnjama, a da su velike svote DEM iznesene iz zemlje i položene na račune kod švicarskih banaka.

To su ipak špekulacije, jer tada nije postojao mehanizam da se švicarske banke prisili da daju podatke o takvim računima, a danas to nikoga ne zanima, danas se vodi briga o otkapanju grobnica iz vremena 2. Svjetskog rata..
No priča kaže da obiteljsko bogatstvo koje je naslijedio g. Ivica Todorić upravo potiče s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon Tuđmanovog dolaska vlast širile su se razne priče, koje su dobrim dijelom poticale od samog Ante Todorića u cilju „pohrvaćivanja“ svoje biografije, kako novac nije uzeo za sebe (jbg. pljačka je dokazana), već za Hrvatsku, pa je onda i robijao za Hrvatsku, a to u sustavu proizvodnje laži diže rejting u nebesa.

Istinabog špekuliralo se, ali to nije nikad potvrđeno da je dijelom novca financirao ekstremnu hrvatsku emigraciju, pretpostavlja se da je i to njegov spin.

Izgradnja Todorićevog carstva počinje kad mu HDZ gotovo poklanja Tvornicu soje u Zadru odnosno prodaje za cijenu koja nije pokrivala niti vrijednost soje koja je bila u brodovima na putu za Zadar. On je te brodove preusmjerio u druge luke, soju u njima odmah prodao kako bi "nadoknadio" sitniš koji je "platio" za firmu.

Kasnije je sve išlo lako. Tvrtka za tvrtkom je dolazila u njegove ruke.

Poljoprivredni poticaji su znatno ubrzavali daljnja preuzimanja, tako da se u šali o Ivici Todoriću govori kao o stvarnom vlasniku Ministarstva poljoprivrede, čak i neovisno o tome koja je politička opcija obnašala vlast.

Priča se, ne da mi se istraživati, pa primam s rezervom, da je u „Agrokorovim“ poduzećima završavalo više od 50 % svih poticaja iz proračuna Republike Hrvatske isplaćenih hrvatskoj poljoprivredi s računa Ministarstva poljoprivrede.

No sve što radi Ivica Todorić radi "za Hrvatsku", za nju i tvrtke u susjedstvu kupuje, a onda je valjda samo za Hrvatsku i najveći uvoznik poljoprivrednih proizvoda. Nesporno je jedan od najvećih ratnih i poratnih profitera i svakako jedan od onih radi kojih RH ne može funkcionirati kao normalna demokratska država.

Poslovanje „Agrokora“ od samih njegovih početaka obilježava netransparentnost, neredovita plaćanja dobavljačima, dugovanja državi za porez, sprječavanja sindikalnog organiziranja zaposlenika, neplaćanja prekovremenog rada zaposlenicima, isplata dijela zaposleničkih plaća u bonovima „Konzuma, a slušali smo i o šikaniranjima zaposlenika …

I sad se, kao iznenada, „Agrokor“ našao u gotovo nerješivim problemima, ali tu je odmah pri ruci servis u obliku Plenkovićevog Ureda za gubljenje vremena, koji se u ovoj rašomonijadi oko “Agrokora“ žestoko upire, ne spašavati radna mjesta, nego spašavati Todorića, čak spreman i posebni zakon donijeti u tu svrhu, radi čega mu se treba svim silama oduprijeti i onemogućiti ga u tim nastojanjima.

Dakle hrvatske vlasti treba svakako, institucionalno i izvaninstitucionalno, prisiliti da djeluju na planu očuvanja radnih mjesta najvećeg hrvatskog poslodavca, a ne na planu spašavanja Ivice Todorića i njegove privatne imovine, jer je sva radna mjesta u „Agrokoru“ upravo Ivica Todorić doveo u pitanje.

Ivica Todorić, čitava uprava „Agrokora“, ministar Marić, ali i brojni „Agrokorovi“ plaćenici u Vladi, nisu rješenje Agrokorovih poslovnih poteškoća, oni su te poteškoće kreirali, dakle oni su dio problema i moraju otići što prije to bolje.

Todoriće bi trebalo potpuno izvlastiti i udaljiti ih iz procesa odlučivanja o kompaniji, a zaposlenike snažno sindikalno organizirati, jer oni moraju biti jedan od najvažnijih partnera pri traženju rješenja izlaska kompanije iz poteškoća, budući da će taj proces tražiti i stanovitu žrtvu, najviše kod zaposlenika i dobavljača.

Za početak bi bilo dobro proučiti „Case Chrysler“ odnosno mjere i postupanja koje su američke vlasti i Lee Iaccocca 1979. i 1980. napravili s "Chryslerom" i u "Chrysleru" uz pomoć i punu suradnju ključnih dioničara, banaka kreditora, dobavljača, a posebno značajna je bila suradnja i pomoć sindikata.

Navodim "Chrysler" kao najeklatantniji primjer intervencije države, u kojoj privatno vlasništvo ima status svetosti, upravo u privatnu kompaniju.

Država je željela sačuvati radna mjesta kod jednog od najvećih američkih poslodavaca, istinabog bez utjecaja nije bio niti udio "Chryslera" u proizvodnji naoružanja i vojne opreme, koristeći voljnost na žrtvu prvenstveno dobavljača i sindikata.

Zato bi bezodvlačno trebalo formirati sposobnu upravu, koja bi zajedno sa skupinom neovisnih stručnjaka u najkraćem roku proanalizirala čitavo dosadašnje poslovanje Agrokora“, te na temelju analize poslovanja izradila strategiju izlaska kompanije iz krize uz ocjenu koju i kakvu bi pomoć trebala pružiti država.

Strategija bi po dogovoru s kreditorima, dobavljačima i sindikatom (naravno i s Vladom RH, jer je očito da bez njene intervencije ili financijske pomoći ne može) postala izvršna i počela se pod nadzorom Vlade odmah provoditi.

Naravno da bi iz Vlade RH odmah morali otići svi ministri i državni tajnici koji su ikad radili u „Agrokoru“ ili bili u ikakvoj vezi s „Agrokorom“ i Todorićima.

Osobno mislim da za provedbu takvog postupka nikakvi ni dodatni ni posebni zakoni nisu potrebni. Nisu donošeni niti u slučaju „Pevec“, samo ondašnje vlasti nisu se iz petnih žila trudile spašavati Zdravka Peveca.

A možda bi bilo dobro u čitavu priču već u samom startu uključiti i DORH.

Komentari

Prastari vic...

Evo jedan prigodni vic, koji se vuče još iz vremena kad smo se rugali Albaniji i svim onim drugim socijalističkim zemljama.

Elem, na kongresu albanske komunističke partije raspravljalo se o idejama kako bi se zemlja izvukla iz krize. Svi su davali razne pametne prijedloge, no jedan drug, tamo iz pozadine, stidljivo digne ruku i kaže: Ja bih nešto predložio.

Reci, druže, uzviknu predsjedavajući.

Ja mislim da trebamo objaviti rad americi! Onda oni nas pobijede, dođu tu i podignu našu ekonomiju, kao Njemačku poslije II svjetskog rata.

Pametno druže, ideja nije loša, reče predsjedavajući, no šta ako pobijedimo?

Danas drug iz pozadine vjerojatno nebi imao ideju da objavi rat Americi, ali dovoljno bi bilo predložiti zaduživanje kod ruskih banaka... A tko će u tom ratu pobijediti, saznat ćemo uskoro!

Tko je glasao

Put istine

@Feniks, posebno mi je drago što si upravo Ti napisao ovaj odličan dnevnik. Sve je točno što si napisao makar nisi napisao sve što znaš o toj povijesti AgroAgrokora.

Također, drago mi je što si potvrdio ono što već skoro 10 godina "tupim" na ovim stranicama: Privatizacija i tajkunizacija je oduvijek bila samo i jedino moguća visokim funkcionerima CK SKH ili djeci njihovoj. Također - i djeci istaknutih patrizano-komunjara.
Ovaj dnevnik to kroz najmoćniju tvrtku u Hrvatskoj dokazuje do detalja.

Dalje, smatram da Republika Hrvatska mora platiti dugove Agrokora da bi ponovo došla u posjed tvrtke koja proizvodi oko 60% sve hrvatske proizvodnje hrane i cca 95% uvoza sve hrane u Hrvatsku (uvozne kvote).
To znači da Todorići moraju izgubiti sve! Potpuno je krivo što neki ovdje pišu kako je privatno vlasništvo "svetinja"! Jest, ako nije stečeno kriminalom!
Znači, Todorići danas mogu posjedovati samo i jedino ono što su gruntovno i katastarski posjedovali 1989. Računi, već tada u Švicarskoj? OK! Porijeklo, porijeklo tih tamo para - "na sunce"!

Vidim da i ti dobro pamtiš ime Lee Iaccocca i 1979. Pamtim i ja. I ti i ja znamo da su tog vjerojatno najvećeg menađera u povijesti moderne Amerike iz mirovine dovukli da spasi ogromnu tvrtku, za USA itekako važnu.

Protivnik sam toga da ova ili bilo koja druga Vlada sastavlja novu Upravu Agrokora kojeg će tako i tako morati kupiti i postati vlasnik saniranjem njegovih dugova.

Mi nemamo Lee Iaccoccu...
, zato imam prijedlog:
I ti i ja smo u mirovini, zar ne?
I ti i ja znamo ponešto o proizvodnji, zar ne?
I ti i ja znamo ponešto o organizaciji velikih sustava, zar ne?
I ti i ja imamo nekih 40 godina iskustva, svaki, u proizvodnji, zar ne?

Prema tome, ti i ja moramo biti iz mirovine pozvani da vodimo i spasimo Agrokor, tj. radna mjesta skoro 40.000 zapšoslenih.

Ovo gore se može shvatiti kao šala, ali stara je narodna da u svakoj "šali ima pola istine"!

Tko je glasao

@otpisani

Ja sam uvijek prokazivo i uvijek bio protiv recikliranog komunističkog otpada, Ante Todorić bio je član SKH i član CK SKH, ali on nikad nije bio komunist. Uhvaćen je u pljački, smijenjen, isključen iz SK i osuđen. On je idejni otac i stvarni tvorac "Agrokora".
Ne postoji jedan jedini komunit koji je makr pokušo takvo nešto.

Na pamet mi pada jedan čovjek, koji je u potpunosti dorastao zahtjevima, isto u mirovini, a on se zove Boro Mikelić.

Tko je glasao

@Feniks, sve koje si nabrojio

@Feniks, sve koje si nabrojio poznajem. Neke i osobno i vrlo dobro.
Prilično se slažem s tvojim komentarom.

Prijedlog i konstatacije su ti za razmatranje prilično zanimljive.

Tko je glasao

@otpisani

Mene osobno je strah da će Alvarezi ovi i oni, ovakvi i onakvi, pogotovo budu li kao upravitelji restrukturiranja došli samo voljom kreditora pokušati proces voditi samo u smjeru namirenja kreditora, a to može rezultirati samo likvidacijom koncerna. Uostalom predmetni je tako riješio i Lehman Brothers.
Todorić je sam trebao pokrenuti proces, on u funkciji vlasnika, ma što god ja mislio o njemu i njegovom vlasništvu, obavijetiti sve sudionika u procesu o nemogućnoti daljnjeg poslovanja koncerna, zatražiti asistenciju Vlade RH, imenovati upravitelja procesa restrukturiranja, koji će dovesti svoju ekipu snimiti stanje i predložiti mjere, koje treba poduzeti, a onda te mjere raspraviti s kreditorima, dobavljačima, sindikatima i Vladom RH, od kojih niti jedan sudionik u međuvremenu ne smije blokirati poslovanje, pa ni vlasti pokušajima prisilne naplate potraživanja.
Naravno da poslije imenovanja upravitelja restrukturiranja treba uslijediti potpuna demisija Ivice Todorića, svih članova njegova obitelji na bilo koji način uključenih u poslovne procese "Agrokora" i svih članova uprave.
U slučaju da dogovor o procesu restrukturiranja ne bi bilo moguć postići, stečaj je uvijek moguće provesti.

I nisam se zezao kad sam spomenuo Mikelića, radi kojega sam se žestoko "zakrvio" s jednim mojim prijateljem, članom predsjedništva CK SKH u vrijeme Mikelićevog imenovanja za generalnog direktora MI "Gavrilović" ("Koji vam je vrag da imenuete grafičkog inženjera na mjesto direktora mesne industrije?" - pitao sam). Bio sam u krivu jer se Boro pokazao kao jedan od najsposobnijih direktora u Jugoslaviji.
Je da mu je danas 78, ali ako je u zdravlju ...

Kad sam prije desetak godina bio u Petrinji, onda mi je u jednom razgovoru jedan tamošnji HSP-ovac rekao: "Da nam je sad Boro Mikelić, on bi nam bar rekao što trebamo raditi."

Tko je glasao

@Feniks, komentaru +! Uglavno

@Feniks, komentaru +!
Uglavno sam već rekao ovdje što mislim o problemu Agrokor i što treba a što nikako ne treba činiti.

P.S. Jedan od moje braće je 40 godina radio u Gavriloviću.
Zato i dobro znam što govoriš.

Tko je glasao

@otpisani

Nego što to znači da si počeo samnom raspravljati na normalan način?
Ako tako nastaviš, odreći će te se tvoji ustašuljci i početi te napadati gore nego mene.

Tko je glasao

@Feniks, možda si me krivo

@Feniks, možda si me krivo procjenio kao čovjeka?

Ovdje se radi, u tvom dnevniku, o traženju rješenja za ogroman broj radnika i radnih mjesta, o tome tko će postati novi vlasnik Agrokora.
Moj je prijedlog da država podmiri dug i preuzme Agrokor u svoje ruke. Nitko pametan ne bi smio "isporučiti" 60% proizvodnje hrane nekom drugom u ruke.

Ma nitko mene neće niti kritizirati niti napustiti...

Tko je glasao

Moj je prijedlog da država

Moj je prijedlog da država podmiri dug i preuzme Agrokor u svoje ruke. Nitko pametan ne bi smio "isporučiti" 60% proizvodnje hrane nekom drugom u ruke.
Agrokor, odnosno njegovi sastavni dijelovi u formi bivših društvenih poduzeća su bili u državnim rukama, i država nije imala blage veze šta bi sa Pikovima, Ledom, Uljarom i Konzumom, osim trpanja zaslužnih patrijskih pregalaca u nadzorne odbore.
Cijeli taj poljoprivredni-prehrambeni sektor kontinentalne Hrvatske je bio pred potpunim slomom, i sva sreća je bila da se našao tip u obliku Ivice Todorića, koji je imao dovoljno volje i ambicije da poveže neke elementarne karike u moćni sistem koji je trajao dok je trajao.
Todorić je najposobniji i najžilaviji tajkun u novijoj hrvatskoj povijesti. Da bi takva kombinacija ambicije, volje za prihvaćanjem rizika i motivacije da tvoja vlastita domovina ima kompaniju koja može preći granice, uspjela, i država mora biti ustrojena na način, koji to može pratiti, i u trenucima krize, i utrenucima uspjeha.
Na žalost, to se nije dogodilo, i s time je sudbina Agrokora zapečaćena, i s njime i jedno dvadesetak tisuća ljudi, koji će završiti na burzi rada.

Tko je glasao

@otpisani

Ne, procjenjivao sam te prema stavovima koje zastupaš ... čim s meni tko hvali ustaštvom i kvislinškom državom, ja ga kao čovjeka otpisujem.

Što se "Agrokora" tiče on u startu nje imao uvjeta za poslovanje, kao što nema nijedna tvrtka čija imovina nije pokrivena vlastitim kapitalom sa bar 50 %, a u slučaju "Agrokora" je to oko 13 % prema objavljenim podacima. Nadalje krećeš u posao bez vlastiih obrtnih sredstava ... E sad, banke te nukaju, politika te gura, a ti sam previše znaš o premalo toga i imaš nerješive probleme i to ne ti sam nego i te banke i ta politika i svi zaposleni i na kraju svi državljani.

E sad, da sam ja na mjestu Trećeg Veličanstvenog, prvi zahtjev išao bi prema bankama da se svi krediti konvertiraju u dugoročne s rokom otplate od 20 godina uz korekcije kamatnih stopa i poček od godine dana. Naravno da bi se moglo restrukturirati koncern on mora poslovati a to znači da bi banke trebale osigurati dodatna sredstva za financiranje poslovanja u procesu restrukturiranja.

Ovo što ti predlažeš država ne može preuzeti jer bi moral podmiiti sve dospjele obaveze "Agrokora" a to znči zadužiti se za još u najboljem slučaju za 3,5 milijrdi EUR, a u onom lošijem i za čitavih 5 milijardi.

Jesu li ti sad bar malo jasniji razmjeri pljačke koju je izvršio Franjo Tuđman i njegov HDZ?

Ovo je suština vašeg stvaranja države:
Ono što je danas državno, društveno, bit će sutra vaše, to je naš konačni cilj“ - izrekao je 1987., kako navodi Josip Manolić u svojoj knjizi „Špijuni i domovina“ (str. 239), dr. Franjo Tuđman u restoranu „Croatia“ u Mississaugi tamo okupljenoj ustašiji, prilikom jednog od svojih hodočašća u Kanadu. Na taj način je valjda „hrvatski George Washington“ naumio ustašama platiti njihovu političku podršku i novčanu potporu prilikom njegovog uspona na vlast u Hrvatskoj.
Rečenica je prestrašna, zato što najavljuje pljačku, a njena realizacija bila je još strašnija, jer je pljačka bila temeljita. Franjo Tuđman se ponaša kao da mu je shizofreni ćaća namro sve ono što su hrvatski narod i svi građani Hrvatske stvorili u 45 godina, pa može raditi s time što ga je volja, pa i poklanjati to onima koji su se svih tih godina, u zemlji i iz inozemstva, iz petnih žila trudili, lažima, sabotažama i terorizmom, opstruirati narodno pregalaštvo.

Branimir Bunjac saborski zastupnik iz kvote Živog zida u jednoj svojoj raspravi poentirao je ovako : „Korupcija je premrežila svaku poru društva, a za sve su krivi Tuđman i HDZ. Franjo Tuđman, HDZ i njihovo pleme napravili su u Hrvatskoj povijesni zločin – veći od Huna, Avara i svih drugih osvajača.
I bio potpuno u pravu.

Tko je glasao

Feniks, Ti si stvarno teška

Feniks,

Ti si stvarno teška budala.

Tko je glasao

@Skviki

Mene tvoje mišljenje o bilo čemu ne zanima, dosad si pokazao da ni o čemu pojma nemaš.
Mene bi jedino zabrinulo da ti napišeš da sam ja pametan čovjek, jer to bi bio signal da samnom nešto nije u redu.

Tko je glasao

EU

Imam utisak da ljudi ne kuže kako funkcionira EU.

Liberali vole Irsku pa da navedem njihov primjer:

U Irskoj se najveća gospodarska grana zaigrala i bankrotirala. Po pritiskom Europske unije Irska je preuzela "privatne" dugove u visini 100 % BDPa na leđa svojih građana da bi spasila bankrotirane banke dok su bankari zadržali sve svoje pare.

Kada govorimo o Agrokoru red je spomenuti da njegov dug ne može iznositi više od 10 % BDP-a.

Želi li sada netko reći da je Irska preuzela 100 % BDP-a dugova svojih tajkuna,a da Hrvatska ne može preuzeti samo 10 % BDP duga svog tajkuna ? Što mislite da bi EU rekla na takvu odluku ?

Tko je glasao

Ako si u govnima šuti i trpi

Atara poslovica o smrznutom vrapcu i........
No da ja bedaček upitam vas politički vučene ljude dve stvari:
Zakaj su packe došle nakon Posjeta g. Plenkovića „bratskoj“ ukrajini. Nekoliko nespotrenih izjava i odmah se javio Rus – veleposlanik ( kome ordenje stavljaju na leđa jer na prednjici nema više mjesta) i dal aport, Sperbank pesekima da malo oštrije zalaju na Agrokor. Je i sad su se naši vođe zasrali kak poštar pred pitbulom.
Aha! Sad ti hodi po svetu i kvocaj protiv Bačuške. Pa makar i kurtoazno.
Ttoliko o hrvatskoj samostalnosti, neovisnosti i ostalim lijepim željama.
Bil sam u nedjelju Na Velikoj Pijaci u V. Kladuši i tamo sam se spominal s poznatim ljudima o Agrokomercu i Agrokoru. Kaj mislite ima li sličnosti?

PS
Zavjese je ljubav mog života platila 4 marke po metru.

Tko je glasao

Taj proljev pameti u Ukrajini

Taj proljev pameti u Ukrajini je bio samo kap koja je prelila čašu, tu su kojekakve uspravnice i guranje nosa tam gdi slabima nije mjesto.
O da, Agrokomerc, vrlo slično, kad postaneš prevelik, a dužan do grla očekuj da će netko pokrenuti lavinu naplate.
Jedina razlika je mješanje u politiku, dok je Babo imao popularnost ravnu "najdražem vođi", gospon Todorić se nije mješao u politiku
osim onog jednog dogovornog izleta da bi svijetu pokazali kako smo demokratska zemlja sa demokratskim izborima.
Zaključak, da nije bilo Jajca 1943. SR Hrvatske i naivnog Jugoslavenskog "socijalizma" nikad ne bi bilo Agrokora
a korpari bi i dalje bili sitni lopovi i šverceri u carstvu AustroUgarske !

Tko je glasao

u čemu je problem?

Zato bi bezodvlačno trebalo formirati sposobnu upravu, koja bi zajedno sa skupinom neovisnih stručnjaka u najkraćem roku proanalizirala čitavo dosadašnje poslovanje Agrokora“, te na temelju analize poslovanja izradila strategiju izlaska kompanije iz krize uz ocjenu koju i kakvu bi pomoć trebala pružiti država.
u tome, tj u toj "sposobnoj" upravi i je problem. Slabe koalicijske vlade ne mogu složiti efikasnu upravu, jer se ne mogu složiti niti oko dijagnoze stanja, a kamoli oko načelnih pitanja uloge države u ovakvim situacijama.
Niti nakon četvrtine stoljeća neovisne države nema državnog holdinga koji bi državnim portfeljima upravljao kao trgovačko društvo na osnovi dugoročnog strateškog plana, jer se, naravno, političke stranke, koje formiraju vlade, ne mogu dogovoriti u čijem "resoru" bi takav holding bio, i kome on zapravo treba polagati račune.
zato sada postoji problem koji je za postojeće kadrovske potencijale u državnoj administraciji praktički nerješiv. Umjesto da država ima holding za ekspertna suočavanja s kriznim situacijama, postoji privatni holding u obliku Agrokora, koji je, navodno, propao, ali se na bazi dosadašnjih količina informacija ne može zaključiti zbog čega se to desilo, jer:

- cijeli sustav ima vrlo zamršenu vlasničku strukturu, koju tek treba otpetljati
- ne zna se da li je kriza nastala zbog akutne nelikvidnosti i nemogućnosti plaćanja dospjelih obveza, ili se radi o kroničnoj insolventnosti, tj situaciji u kojoj je vrijednost imovine manja od obveza
- ne postoji nikakav scenarij procjene ukupne štete koja može nastati za društvo i državu u slučaju potpune propasti Agrokora, tj u slučaju dekompozicije cijelog sustava, jer na kraju, netko treba reći da li mi uopće trebamo Agrokor, kao cjelinu, ili ga jednostavno treba demontirati na trgovinu, koja se jednostavno može prodati, i na proizvodnju mesa i prehrambenih proizvoda, koja može naći svoje mjesto na tržištu samostalno, izvan okvira holdinga Agrokor.

Inače, zanimljivo je uočiti kako dežurni "analitičari" ne mogu, ili ne znaju, povući paralelu između krize Agrokora, i kronične krize hrvatskih brodogradilišta u koje je država upumpala mnogo veći novac nego je sada potreban Agrokoru. Nitko se nije uzbuđivao, kad su sva dugovanja brodogradilišta prebačena na porezne obveznike, a država je "unovčila" tri kune od prodaje brodogradilišta i dovela se u poziciju da financijski pomaže brodogradišta čak i nakon kakti privatizacije (osim časnog izuzetka Uljanika)

Tko je glasao

He, he, pronašla je

He, he, pronašla je Plenkovićeva vlada već način kako da se dojučerašnji Gazda, a sada najveći dužnik u Hrvata prikopča na državni proračun - jer navodno stoji u nacrtu zakona za njegovo spašavanje da treba sadržavati plan restrukturiranja: "načine pokrića tekućih financijskih potreba, sa specifikacijom financiranja i potencijalnih državnih potpora ako su nužne za očuvanje poslovanja".

Dakle, kako pokriti tekuće potrebe i državnim potporama - a ovo "ako su potrebne" je stavljeno samo radi umjetničkog dojma jer da nisu, ne bi Gazda ni bio u problemima u kojima je. Najbolje bi s toga bilo da financ ministar Marić ispred vlade bude povjerenik jer on najbolje od svih u Plenkoivćevoj ekipi zna kako urediti Todorićeve poslove, prije svega zato što je praktički do jučer vodio Agrokorove financije i pogotovo zato što sad raspolaže s neiscrpnim izvorom novca u vidu državnih potpora - dakako, "ako budu potrebne".

A najbolje od svega što predviđa ovaj zakon, ako postane zakon, je da se sve ovo radi pod uvjetom da postoji "razumna mogućnost nastavka dugoročno stabilnog poslovanja" Agrokora. Pa da vidimo sad onoga ili onu, možda i one, tko će u vladi jamčiti da razumni izgledi postoje - pod punom materijalnom, moralnom i kaznenom odgovornošću. I neka se ekipa ne zanosi trenutnom političkom moći da Todoriću da koliko treba vrećica transfuzije, u ovom su slučaju to ogromne vreće novca poreznih obveznika, jer se radi o višegodišnjim planovima i potrebama - što prelazi mandat ove vlade. Pa i aktualnog glavnog državnog odvjetnika koji treba bdjeti nad najboljim državnim, a ne privatnim interesom velikoga Gazde - mogao bi neki sljedeći zaključiti da je ekipa zlorabila službeni položaj i ovlasti pa državnom proračunu nanijela štetu koja prelazi iznos od nekoliko milijardi kuna.

Ekipi koja se odvaži državnim potporama, ustvari novcem poreznih obveznika, rješavati Todorićev privatni problem treba odmah dodijeliti orden za junaštvo i hrabrost - jer hrabrosti za takav čin treba. I Sanader je nekada bio hrabar, i Kalmeta, i svo ondašnje HDZ-ovo društvo. Mislili su valjda kako će im vlast trajati vječno - iako svi znamo da ništa u politici nije vječno. Pa neće biti ni Plenković ni njegova ministarska ekipa.

B-52

Tko je glasao

I da, trebalo bi odmah

I da, trebalo bi odmah upitati ministarsku ekipu stoje li sami iza odluka za koje će podići ruku ili se kasnije misle izgovarati na to da je Plenković bio neupitni autoritet zbog kojeg se nisu usudili usprotiviti mu se. Tim se izgovorom branila Sanaderova ekipa, što stoji u njihovim svjedočenjima tijekom prvostupanjskih postupaka.

Ako je njegovim ministrima prošlo da nisu razmišljali vlastitom glavom, neke nije bila sramota reći da nisu praktički ni znali za što ustvari glasaju, ne znači da će i Plenkovićevima.

Ovi sad ne mogu reći kako ništa nisu znali jer već i vrapci na granama znaju o čemu je u Todorićevom slučaju riječ. No za svaki slučaj, neka ih se izravno pita znaju li za što glasaju kako za kasniju njihovu obranu ta stvar ne bi ostala nedorečena.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci