Agonija "zaštićenih" najmoprimaca traje i dalje

Reakcije i osvrti
Ana Černjul, photo by Nina Đurđević/Cropix

U današnjem Jutarnjem listu objavljen je jedan u nizu članaka o građanima drugog reda, tzv. zaštićenim najmoprimcima. Ovog puta radi se o 83-godišnjoj starici Anji Černjul koja već 61 godinu živi u stanu nad kojim je nekad imala stanarsko pravo, a posljednjih godina nominalna vlasnica Marija Tomek joj maksimalno zagorčava život ne bi li ju što prije stjerala u grob. Iako se u članku cijelo vrijeme iznose teze kao da se radi o klasičnom najmu, pa se govori o vlasnici stana umjesto o nominalnoj vlasnici, ovdje ćemo se pozabaviti samo jednom činovničkom izjavom koja je stigla iz Ministarstva zaštite okoliša koja glasi:

Svjesni smo potrebe rješavanja statusa zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova. U Ministarstvu su napravljena polazišta za izradu zakona koja zasad nije moguće razrađivati.
Prije četiri godine, kad je HDZ došao na vlast, jedno od obećanja bilo je i rješavanje problema tzv. zaštićenih najmoprimaca. Četiri godine kasnije, jedino što su napravili su polazišta zakona koje nije moguće za sad razrađivati. A kada će biti moguće razrađivati? Kad svi tzv. zaštićeni najmoprimci pomru? Na to se čak ne bi trebalo ni previše dugo čekati jer su to sad već mahom ljudi u osmom desetljeću života, te su kao takvi stari i bespotrebni ovom društvu, tretirani kao građani drugog reda čiji egzistencijalni problemi današnjim političkim elitama nisu bitni.

Rješenje agonije za nekih 5 - 7 tisuća obitelji tzv. zaštićenih najmoprimaca je u principu vrlo jednostavno. Sve što je potrebno napraviti je izmijeniti diskriminirajući zakon iz 1996. godine koji je nekima omogućio kupovinu stanova nad kojima su i stanari imali stanarsko pravo, dok je drugima otkup stanova jednostavno bio onemogućen. Takve diskriminirajuće zakone treba izmijeniti i omogućiti svima otkup pod istim uvjetima, a nominalnim vlasnicima (koji su danas mahom prekupci, potom nasljednici drugog i trećeg reda, dok izvornih vlasnika praktički više i nema jer su odavno pokojni) država treba isplatiti pravičnu naknadu u vidu obeštećenja za oduzetu imovinu. O stanarskom pravu i zašto bi stanari trebali otkupiti stanove nad kojima su imali stanarsko pravo pisalo se u tekstu pod nazivom „Zašto je stanarsko pravo imovina?

cnn.blog.hr

Komentari

Baš bi bilo zanimljivo da

Baš bi bilo zanimljivo da mi netko od ovih ogorčenih zagovaratelja prava vlasnika ponudi jedan jedini smisleni razlog zašto bi bilo dozvoljeno NOVIM vlasnicima takovih neuseljivih stanova da dobiju pravo nesmetanog vlasništva nad imovinom koja i nije bila njihova sve do 90-tih (kada su neki mešetari, neki povezani i s krim-miljeom vidjeli priliku da se gotovo zabadava dokopaju vrijednih nekretnina) -računajući valjda upravo na stare vlasnike -da će se uz njih i njihovu viku prošvercati do vlasništva nad ispražnjenim stanovima koje nikada i ničim zaslužili nisu. A pogotovo ne više od najmoprimaca koji u tim stanovima žive čak i više godina nego što su ti novopečeni vlasnici stari, i koji su kroz stanarinu i investicije i višestruko "otplatili" vrijednost stana.
Gdje je tu bilo kakva pravda, gospodo? Ili će mi netko očitati jednu o razlici između prava i pravde? Tu znam, hvala!
Moj prijedlog rješenja tog gordijskg čvora bi bio da se pravo prvenstva odabira što želi dade onome tko je (tj. čija obitelj je) duže u neprekidnom vlasništvu odnosno pravu na korištenje određenog stana. Povrat u vlasništvo, pravo otkupa, isplatu, zamjenski stan, ili status quo.

Imate barem u nećem pravo,

Imate barem u nećem pravo, ja sam takav nasljednik drugog reda, jer su mog oca 1945, ubili partizani.

Volio bih znati da li su

Volio bih znati da li su kolonisti pri useljavanju u tudje stanove zalili vlasnike stanova?!

Volio bih znati da li su

Volio bih znati da li su kolonisti pri useljavanju u tudje stanove zalili vlasnike stanova?!
Nazivati nositelje stanarskog prava kolonistima je glupost. Nisu oni dolazili i otimali, već je to napravila bivša država. Nositelji stanarskog prava su na razne načine dolazili u te stanove, često ni ne znajući da li su to bili nacionalizirani stanovi ili ne. To su mahom obični građani, sada već penzioneri s mizernim penzijama kao i svi ostali penzioneri.

No to uopće nije bitno. Tadašnji zakoni su bili takvi i ljudi koji su dobili stanarsko pravo u nacionaliziranim stanovima nisu ni krivi ni dužni jer nisu oni birali gdje će dobiti stanarsko pravo.

Povrat takvih stanova danas značio bi nanošenje novih nepravdi, jer dok je večina nositelja stanarskih prava otkupila stanove, ova manjina je diskriminirana. Nominalne vlasnike treba obeštetiti, a nositeljima stanarskih prava dati pravo na otkup. Sve ostalo je samo nanošenje novih nepravdi.

Ocigledno je da se, cini mi

Ocigledno je da se, cini mi se, ne razumijemo. Naime, ocekivao sam da mi netko tko je dozivio slicnu sudbinu kao g. Cerovac kaze da li su ih takvi koji su se uselili na njihove posjede sazalijevali. No, Vi uskociste na podrucje koje Vam, izgleda, nije dobro poznato. Ja se sjecam kako su u mojoj pokrajini "putnjicavci" postupali sa vlasnicima imanja koja su okupirali. Putnjicavcima su Slavonci nazivali te nove vlasnike. Znate li sto znaci rijec putnjicav? Vi mi rekoste da oni nisu nista krivi nego bivsa drzava. Ali, bivsa drzava je oduzimala posjede od onih koji su se borili protiv nje i dodijeljivala ih takvima koji su se za nju borili. Racunalo se da ce im s propascu drzave propasti i prava njenih boraca. Ukljucujuci i stanarska.
A sada rekoste da bi ova drzava trebala nominalne vlasnike obestetiti, a nositeljima stanarskih prava dati pravo na otkup. Uff, nastavi li se tako, ne znam kamo li ce se stici. Nije tako radila ni drzava nositelja stanarskog prava.
U necemu se ipak slazemo, evo u cemu: Kazete, "to su mahom obični građani, sada već penzioneri s mizernim penzijama kao i svi ostali penzioneri".
Bez dvojbe, bezbroj je takvih kao g. Cerovac, vec su u zivotnome sutonu, prezivljavaju s mizernim mirovinama, vrijeme je da im se vrati sto je njihovo, pa neka barem koju godinu prozive na njihovoj djedovini ili neka pak rade s njome sto god im je volja.

Stanarska prava su se

Stanarska prava su se stjecala po zakonu tadašnje države. I to ne samo odmah nakon rata već sve do 1996.(!) dakle i kad je već odavno prestala postojati Jugoslavija. Ne može se raditi razlika između nositelja stanarskih prava jer to nije radio niti jedan zakon. Sada bi vi oduzeli prava ljudima koji su ih stekli kroz zakone države čija je hrvatska SLIJEDNICA, što znači da se obavezala preuzeti sva prava i obaveze. To uostalom potvrđuje i Anex G Ugovora o sukcesiji.

Stanari nisu krivi što su se našli u nacionaliziranim stanovima, već je kriva država koja ih je nacionalizirala. Povratom tih stanova izvornim vlasnicima nanjela bi se nova nepravda ljudima koji ni na koji način nisu sudjelovali u nacionalizaciji osim što su se igrom slučaja našli u takvom stanu. Povrat bi između ostalog bio i kršenje međunarodno preuzetih obaveza potpisivanjem Anexa G Ugovora o Sukcesiji.

S druge pak strane, nacionalizacija nije ništa protuzakonito. I u današnjoj državi postoji nešto što se zove izvlaštenje čime se privatna imovina oduzima vlasniku i njemu se isplaćuje tržišna naknada.

Nitko ne spori da je ondašnja nacionalizacija bila greška i da je stvorila nepravde, ali je potpuno pogrešno govoriti o današnjim stanarima kao krivcima ili suučesnicima u nacionalizaciji jer to jednostavno nije istina. Zar vi ili netko drugi stvarno vjeruje u priče da je 5 - 7 tisuća današnjih diskriminiranih obitelji koji su imali tu nesreću da se nađu u stanovima koji su bili nacionalizirani, da su to sve nekakvi povlašteni i privilegirani ljudi?

Ako ćemo pravo, svi ti nositelji stanarskog prava su još uvijek u tim stanovima jer NEMAJU ništa drugo, nikakvu drugu imovinu i zato ih se nije moglo niti izbaciti iz tih stanova jer nemaju alternativni smještaj. To nisu nikakvi privilegirani ljudi već uglavnom ljudi koji su vjerovali da imaju riješeno stambeno pitanje.

Što se tiće tih putnjičavca koje spominjete, po vama ispada da su oni samovoljno došli i izvlastili vas ili koga već. AKo je tako onda imate konkretno ime i prezime i zašto ih onda jednostavno ne tužite, jer takvo izvlaštenje sigurno nije bilo po zakonima ondašnje države.

To nije za vjerovat.

To nije za vjerovat. odobravas nacionalizaciju, koja je ozakonjena pljacka necega sto je neko stvorio s svojim radom.
Na drugoj strani osudjujes oduzimanje stanarskog prava samo iz razloga jel je neko bil uvjeren da je nesto njegovo,a to je platila zajednica i pripada drzavi.

Ne odobravam

Ne odobravam nacionalizaciju, ali to su bili zakoni te države. Nepravda se može ispraviti ili vraćanjem oduzete imovine ili isplatom pravične naknade. Ako se vraćanjem imovine čine nove nepravde onda treba isplatiti pravičnu naknadu. Simple as that.

Naravno da osuđujem oduzimanje stanarskog prava jer je to pravo stečeno zakonima ondašnje države u kojoj su svi živjeli. To nije bila nikakva privilegija niti nešto neobično već način rješavanja stambenog pitanja. Tada su svi stanovi bili društveni. Došle su devedesete i društveni stanovi su se prodavali po novom zakonu za 10% tržišne vrijednosti. Sve bi to bilo OK da tim istim zakonom nije počinjena nova nepravda i da do tada jedno stanarsko pravno nije odjednom podjeljeno na ono koje se može pretvoriti u vlasništvo i na ono koje se ne može pretvoriti u vlasništvo nad do tada, po zakonu, jednako tretiranim stanovima.

Iz svega ovog jasno je da je država ta koja je napravila problem, a ne nosioci stanarskog prava i drža vi btrebala riješiti problem na način da ne nanosi nove nepravde. Nosioci stanarskog prava ne traže ništa posebno. Samo da ih se tretira kao i sve ostale koji su bili nosioci stanarskog prava.

Način na koji je dio nosioca stanarskog prava pretvoren u građane drugog reda nalik je položaju Židova u vrijeme nacizma, kad su preko noći do tada jednaki članovi društva dekretnom pretvoreni u građane drugog reda.

Nepravda se može ispraviti

Nepravda se može ispraviti ili vraćanjem oduzete imovine ili isplatom pravične naknade. Ako se vraćanjem imovine čine nove nepravde onda treba isplatiti pravičnu naknadu. Simple as that.

Kaj ti stvarno mislis da se moze nadoknadit ono kaj je oduzeto. Ne znam jel imas kucu, no ja znam da sam skoro svaki kamen i biljku imal u ruki i razmisljal kam bum to postavil ili posadil. To su posebni osjecaji i ljubav.

Fora je u tome da nitko od

Fora je u tome da nitko od korisnika stanova iste nije nacionalizirao. Dakle njih se ne bi smjelo kažnjavati.
To je učinila bivša država i eventualno nezadovoljstvo treba tamo usmjeravati.

Druga fora je da je ova država nekim korisnicima omogućila otkup, nekima i nakon zakonskog roka a nekima je na dan-dva stvoren zakonski okvir koji je odmah po otkupu ukinut, dok je druge gurnula u nevolje. Time je postupila nejednako prema svojim građanima.

Vidiš, uvijek je država posrijedi. Ne korisnici. A oni najviše pate.

Mogu se složiti s tobom da naknada nije najbolje rješenje za bivše vlasnike mada ne vjerujem da ih u povrat vode isključivo emocije, ali onda treba obeštetiti korisnike. Novčano, omogućavanjem otkupa drugog stana pod jednakim uvjetima ili dodjelom drugog stana u odgovarajućoj vrijednosti.

Centralno je pitanje imaju li svi građani Hrvatske ista prava ili je to samo deklarativno.

Pravična naknada je nešto

Pravična naknada je nešto što je uobičajena praksa svugdj eu svijetu. Sjećam se prije par godina da je jedna obitelj morala napustiti kuću jer je stajala na trasi autoceste. Država im je dala drugo zemljište i novac za izgradnju nove kuće. Nitko tada nije govorio kako je to nepravedno, pa čak niti vlasnici. Prema tome zašto bi sada pravična naknada bila neprihvatljiva? Po čemu je njihova ljubav manje vrijedna od tvoje ljubavi i da li je rješenje ispravljanjem jednih nepravdi činiti druge nepravde?

Sve jasno, ali ovo je

Sve jasno, ali ovo je prihvatljiv kompromis, s obzirom da je većina takvoga maknuto godinama ranije... pa se mnogi i ne sjećaju, a još ih više nikad nije ni vidjelo tu imovinu... a neki nisu ni znali da je imaju, jer se o tome nije smjelo pričati. Dakle kompromis prihvatljiv, uz svo razumijevanje za emocije:-)

Ako ćemo pravo, svi ti

Ako ćemo pravo, svi ti nositelji stanarskog prava su još uvijek u tim stanovima jer NEMAJU ništa drugo, nikakvu drugu imovinu i zato ih se nije moglo niti izbaciti iz tih stanova jer nemaju alternativni smještaj. To nisu nikakvi privilegirani ljudi već uglavnom ljudi koji su vjerovali da imaju riješeno stambeno pitanje./

pa su onda višak prihoda popili, pojeli ili izgradili vikendicu na moru koju sada skrivaju.

Ti ljudi su jednostavno dobili tuđe stanove, da mi je barem bilo čuti njihove razgovore unutar četiri zida kada su se uselili u neki 130+ m2 stan na zrninjvcu (vjerojatno "eh, rekao sam ti ja ženo, ovi moji će pobjediti i vidi kakav smo stan dobili"). I tako su u bajci da je to njihovo živjeli 45 godina, dok su pravi vlasnici negdje trunuli uvijek znajući da im je komunizam u ime "preraspodjele" oteo njihovo vlasništvo

Ne možeš to jednostavno pobiti. Nacionalizirani stanovi su bili prije toga VLASNIČKI stanovi, U njih su se uselili uglavnom komunisti i simpatizeri...
--
www.youtube.com/user/bijesdrugi

Preporučam i
www.youtube.com/HDZzna
www.youtube.com/HDZpokrenim

pa su onda višak prihoda

pa su onda višak prihoda popili, pojeli ili izgradili vikendicu na moru koju sada skrivaju.
Ovo je klasičan primjer paušalnog ocjenjivanja i generaliziranja, naravno bez ikakvih dokaza.
Ti ljudi su jednostavno dobili tuđe stanove, da mi je barem bilo čuti njihove razgovore unutar četiri zida kada su se uselili u neki 130+ m2 stan na zrninjvcu (vjerojatno "eh, rekao sam ti ja ženo, ovi moji će pobjediti i vidi kakav smo stan dobili").
Zar na Zrinjevcu ima 5 - 7 tisuća stanova? Ovdje se radi o cijeloj Hrvatskoj, s time da najviše otpada na Split i Dubrovnik. Isto tako nema veze s vezom da se tu radi o nekakvim ogromnim stanovima. Ima i velikih stanova, ali ima i malih... ukratko svakakvih stanova ima, pa čak i u ruševnom stanju.

Ukratko, nisi uopće upoznat s problematikom već se na osnovu kafanskih priča sad tu pjeniš.

Ovo je klasičan primjer

Ovo je klasičan primjer paušalnog ocjenjivanja i generaliziranja, naravno bez ikakvih dokaza.

Cnn, cijela ex dražva se bazirala na koncptu potrošnje do zadnjeg dinara. Od SOURA do građana. SOURI su propali u tri mjeseca čim je stao cash flow, investirali su zadnji puta 80-tih i kakav ti dokaz trebaš?

Bilo je nekoliko istraživanja o štednim navikama, jedino nova generica to shvaća ozbiljno, starijima je to nepoznati pojam. A danas firme itekako znaju što se radi s dobiti i kako se niti 10% ne podjeli u dividende, već se sve vrati kroz investicije (osim naravno za strance kao VIP, Hypo itd koji sve izvlače vanka)

--
www.youtube.com/user/bijesdrugi

Preporučam i
www.youtube.com/HDZzna
www.youtube.com/HDZpokrenim

Cnn, cijela ex dražva se

Cnn, cijela ex dražva se bazirala na koncptu potrošnje do zadnjeg dinara. Od SOURA do građana. SOURI su propali u tri mjeseca čim je stao cash flow, investirali su zadnji puta 80-tih i kakav ti dokaz trebaš?

Što misliš koliki se dio današnje države tako bazira? Izumi iz devedesetih s tvrtkama kćerima, kajmanski i drugi otoci, ne podsjeća li te to na SOUR-e?

Čisto informativno, što bi se dogodilo da danas stane cash flow? Recimo da neka državna vlast proglasi dvogodišnji moratorij na investicije u građevinarstvu (ceste, dvorane, stanogradnja, mostovi i sl). I da s lovom krene ozdravljivati drugo.

Nominalne vlasnike treba

Nominalne vlasnike treba obeštetiti, a nositeljima stanarskih prava dati pravo na otkup. Sve ostalo je samo nanošenje novih nepravdi.

ova teza ti drži vodu samo oako eliminiraš sve one koji nisu mogli ostvariti pravo na stan jer su imali neku drvenu kolibu na selu, a uplaćivali su u stambeni fond (automatizmom iz plaće). I oni imaju pravo na stan koji bi otkupili i koji danas ima par sto tisuća eura vrijednosti koju je proleterijat ostvario uplaćivanjem kikirikija u fond, zatim 30-godišnja otplata desetine vrijednosti stana....

Priča je vrlo jednostava, ZLOČINI koji su oteli stanove vlasnicima i u njih uselili podobne treba prvo riješiti i to na korist PRAVIH VLASNIKA. Mala nepravda koja će nastati iseljenjem "zaštićenih najmoprimaca" može se staviti na veliku hrpu STOTINE TISUĆA KOMUNISTIČKIH NEPRAVDA učinjenih u 45 godina, i neće se niti primjetiti u tom bespuću crvenih zločina...

--
www.youtube.com/user/bijesdrugi

Preporučam i
www.youtube.com/HDZzna
www.youtube.com/HDZpokrenim

Priča je vrlo jednostava,

Priča je vrlo jednostava, ZLOČINI koji su oteli stanove vlasnicima i u njih uselili podobne treba prvo riješiti i to na korist PRAVIH VLASNIKA.
Nisu niakakvi podobni useljavani u te stanove. Mnogi su živjeli u tim stanovima i prije nacionalizacije. Došla je nacionalizacija i zakoni su se promijenili. Ljudi su dobili stanarska prava kao TRAJNO riješeno stambeno pitanje. U tih 50 godina stanarsko pravo nad jednim stanom moglo se zamijeniti za pravo nad drugim stanom. Mnogi su to i napravili jer tada je stanarsko pravo bilo samo jedno i SVI su se stanovi vodili kao društveni stanovi. Došle su devedesete i većina stanrskih prava je bila prodana, pa čak i jedna dio prava nad nacionaliziranim stanovima (dakle stanovima koji se više po tom zakonu nisu mogli prodavati) je prodan... ovih 5 - 7 tisuća obitelji koji danas žive u agoniji nesigurnosti doma nisu nikakvi podobni, već najobičnije žrtve baš kao što su i nakon rata vlasnici bili žrtve. Oni podobni o kojima ti govoriš su se odavno nakrali i imaju danas u svojem vlasništvu sve to što su onda pokrali. Mnogi od njih su i danas negdje pri vlasti, pa je zato lakše govoriti kako su stanari krivi. Oni su stari i onako nikome više nisu bitni... samo se čeka da pocrkaju...

Nazivati nositelje

Nazivati nositelje stanarskog prava kolonistima je glupost. Nisu oni dolazili i otimali, već je to napravila bivša država. Nositelji stanarskog prava su na razne načine dolazili u te stanove, često ni ne znajući da li su to bili nacionalizirani stanovi ili ne. To su mahom obični građani, sada već penzioneri s mizernim penzijama kao i svi ostali penzioneri.

A jadni, nisu se čudili kako to da dobijaju namješteni stan u centru grada.

ZLOČIN NIKADA NE ZASTARIJEVA, pa tako niti ovaj partizanski zločni protiv vlasništva, protiv dostojanstva, protiv ljudi, protiv ravnopravnosti, protiv temeljnih civilizacijskih vrijednosti NIKADA NEĆE ZASTARITI.

Svima treba vratiti OTETO!!
Opet si postavio tezu pa navlačiš mlin na vodu...

@CNN, tvoja teza o stambenom fondu pada u vodu jer SU SVI GRAĐANI koji su radili uplaćivali u stambeni fond, a samo oni koji nisu imali "rješeno stambeno pitanje" su imali pravo na stan. Stotine tisuća onih koji su imali kuće izgrađene SVOJIM novcima (čak i rupčage na selu) su financirali ove druge koji su htjeli postati gospoda i živjeti u stanu - proleteri svih zemalja ujedinite se u gradovima!!!

KOMUNIZAM je ZLOČIN. NACIONALIZACIJA JE ZLOČIN. OTIMANJE STANOVA JE ZLOČIN.
--
www.youtube.com/user/bijesdrugi

Preporučam i
www.youtube.com/HDZzna
www.youtube.com/HDZpokrenim

Daj mali esej o kolonisti

Daj mali esej o kolonisti Tuđmanu i beskrajnom ćuđenju kad ga silom useliše u polovicu vile.
Radi potpunijeg uvida u cjelinu možeš dodati i njegovo zaprepaštenje kad mu je dalo i drugu polovicu.

Ne preskoči ni njegov šok i nevjericu kad je sve to uredno otkupio na D-1 onim što, po Sokolu, nije imovina a kojeg je bilo u impresivnim količinama na računu njegove domaćice.

A jadni, nisu se čudili

A jadni, nisu se čudili kako to da dobijaju namješteni stan u centru grada.
To nema veze s vezom... mnogi od njih su i prije nacionalizacije već živjeli u tim stanovima. Ukratko nemaš pojma tematici već si samo čuo nešto od nekoga i sad ponavljaš kao papagaj.

ZLOČIN NIKADA NE ZASTARIJEVA, pa tako niti ovaj partizanski zločni protiv vlasništva, protiv dostojanstva, protiv ljudi, protiv ravnopravnosti, protiv temeljnih civilizacijskih vrijednosti NIKADA NEĆE ZASTARITI.
Pa što onda tvoji HDZ drugovi čekaju? Zašto već nisu krenuli suditi tim zločincima? Meni ovo sve izgleda kao lov na vještice...

@CNN, tvoja teza o stambenom fondu pada u vodu jer SU SVI GRAĐANI koji su radili uplaćivali u stambeni fond, a samo oni koji nisu imali "rješeno stambeno pitanje" su imali pravo na stan. Stotine tisuća onih koji su imali kuće izgrađene SVOJIM novcima (čak i rupčage na selu) su financirali ove druge koji su htjeli postati gospoda i živjeti u stanu - proleteri svih zemalja ujedinite se u gradovima!!!
I što je sad tu sporno? Dnas se grade braniteljski stanovi koje svi plaćamo, a samo će ih neki dobit. Grade se i POS-ovi stanovi koje djelom financiramo svi mi bilo kroz zemljište koje je lokalna samouprava ustupila ili neki drugi način, a opet će te stanove dobiti samo neki i to za debelo ispod tržišne vrijednosti. I danas netko živi u trošnim kućama ali će izdvojiti svoj dio za te stanove koji se danas grade. Gdje je razlika?

Postoje jaki politički,

Postoje jaki politički, finacijski i šire društveni razlozi zašto se ovo i slično izbjegava rješiti.
Ti razlozi su najbolje bili vidljivi kad je početkom devedesetih, već u uvjetima rata i eskalacije širih društvenih problema, donašan i raspravlja zakon o otkupu društvenih stanova, za kojeg su glasale sve političke opcije i podržale ga sve dominantne društvene snage (poslovne, akademske, medijske ...).

Bilo je svim jasno da se ide u privatizaciju velike društvene (zajedničke) imovine sa puno veza sa svim i svačim i nerješenih pitanja tako da će to dobiti i od toga koristi imati najviše trećina društva a da ostali gube sve oko toga te da ostaju nerješena pitanja i dugovi koje će servisirati zajednica, dakle i one 2/3 društva koje sve gube, te da će razni slučajevi vrištati.

Veliko, jako veliko pitanje je kako je sa takvim saznanjem postignut konsenzus svih opcija. Najbolji je odgovor u predstavljanju zakona pred glasanje dao ministar pokojni Milan Hrnjak - da je u pripremi zakona bilo jako teško usuglasiti veom različite poglede i interese raznih grupa, ali da je to ipak nekako postignuto. Nije teško zaključiti ono neizrečeno, da su se sve te grupe, ne jednostavno, ali ipak odlučile na povjesni korak - sad ili nikad je prilika koju treba iskoristiti, u dvojbama smo ali ipak svi za, tako smo i inače, a za dalje će biti kako će biti, snalaziti ćemo se, kao inače. I eto vidiš da je tako, sve te grupe se snalaze oko toga kao inače, jako dobro i bez nekih problema, vrlo jednostavnim ništa.

Taj model "zgrabi gdje šta možeš od zajedničkog i potom ništa" je inače veliki naš središnji društveni model, kojeg dio društva nauči brzo, i prije odrastanja, a neki djelovi do spoznaje o tome dolaze sporo i teško, pa su čak i frustrirani od toga.

Bilo bi prekomplicirano to razrađivati dalje, ali samo naznaka da se to malo takvih slučajeva ne rješava zato jer bi to sigurno bilo otvaranje puno šire Pandorine kutije ili domino efekta. Ili čuđenje zašto se nekim potpuno besmislenim birkoratskim postupcima masovno koče krupne stvari - pa ne radi birkoratizma, nego jer je praksa pokazala da jedino takvom nesređenošću 70 % prakse možeš držati pod kontrolom i ovisnošću da te ne dave na oonome što se radi na preostalih 30 % od interesa.

Ovdje se ne bi složio jer

Ovdje se ne bi složio jer je privatizacijom stanova ipak veći dio stanara riješio svoju egzistenciju (ima li tko brojke koliko je stavova otkupljeno i za koje novce?). Gdje je nastao problem? Od prikupljenog novca se moglo napraviti ovo sto cnn tvrdi da nije bilo rata. U svim aferama s oružjem i tajnim računima ovih godina se stalno spominje novac od otkupa stanova. Dakle potrošen je u ratu. Ali svejedno i dan danas ljudi otplaćuju rate i dosta tog novca dolazi u proračun. Gdje se i na što troši? Zar nije Sanader po prvi put nekidan sindikatima dao nešto od tog novca u predizbornom darivanju? Drugo rješenje alternativno ovome sto nudi cnn jest da zaštićeni najmoprimci dobiju alternativne stanove od države koje će moći doživotno koristiti i točka. Koliko ih je u Zagrebu podijeljeno ovako i onako, riješilo bi se i na taj način. Da pravna država i na ovom segmentu ne funkcionira tu se slažem i zanimljivo da nitko od stranaka nema potrebu reagirati - još jedan izazov za Milanovića?

Otkupljeno je cca 400.000

Otkupljeno je cca 400.000 društvenih stanova za cca 4.000 EUR-a prosječno, ukupno manje od 1,6 mlrd EUR-a ili toeorijski do 2 mlrd (državi, gradovima, poduzećima vlasnicima, fondovima). Ti stanovi danas vrijede prosječno po najmanje 100.000 EUR-a stan, ukupno 40 mlrd EUR-a. Cca najviše 1/3 društva, uključujući pljačke i svu "elitu" je dobila a ostalih 2/3 "neelitnih", uključujući raznu radnu, stručnu i političku elitu je izgubila sve. Od 4 % se ni uz najbolje gospodarenje ne može ništa, a ujdeno se radi o odnosu nezabiljeđenom u povijesti bilo gdje. No tu nije najbitnije.

Puno bitnije je to da je uz tih ekstremno deformiranih 40 mlrd EUR-a vezano još niz veoma učinkovitih društvenih udara:
- prvi udar je bio sedamdesetih, kad je proizvedeno najviše stanova, kad je društvo prolupalo, spiskalo uz to još dodatnih cca 10 mlrd EUR-a i proizvelo razne poremećaje;
- drugi udar je bio osamdesetih kad je društvo prolupalo u drugom smjeru i nije gradilo nikakve stanove, što je proizvelo dodatne toškove, ekonomske udare i razne poremećaje;
- treći udar je ovaj otkup, koji je u kombinaciji s ostalim udarima u ratno doba proizveo učinke ranga ratnih;
- četvrti udar je sve u vezi teme u nastavku koji još traje, a sastoji se od toga da 2/3 društva nastavljaju financirati nove oblike i posljedice starih te eksploziju povećanih cijena i profita baziranu na nestašici stanova za te 2/3, uz ukupno veći broj stanova proječno od najbogatijih zemalja.

Ekonomski efekti šteta će doseći 100 mlrd EUR-a, društvo je strukturno poremećeno, svi kriteriji su poremećni (isto isti plaćaju 0 kuna i za dodatak dobiju vikendicu i nešto kapitala a netko drugi najamnje 200.000 EUR-a), već na razini radnika potpuni rasap svega (sadašnji djed i baka radnici dobili stan i napravili malu vikendicu, sadašnji tata i mama frustrirani jer cijeli život rade i ništa ili gotovo ništa ne rade jer su starce sterali u vikendicu a stan iznajmljuju, sadašnji unuci su se okrenuli uspjehu jer vide da je to za kofer i ponešto kradu, švercaju itd.) a u elitnim snagama prolupalost skoro bez ostatka, najvitalniji i najsposobniji djelovi društva se iscrpljuju do krajnosti već dugo da osiguraju stambene uvjete i hranu (pored viška toga i mogućnosti za to) i za udarni dio egzistencije i razvoja ima ostaje 10 % bilo čega pod uvjetom da su neispavani i trajno umorni, ekonomski poremećaji su evidentni, dezorjentacija maksimalna-

Sada ovdje se radi o politici i strankama. Kakve stranke i politika? Bijesdrugi prosipa fore da je to samo od razdoblja prije 1990.g., a tadašnji se nisu usudili do zadnjeg dana ni zucnuti da bi se to tako raspodjelilo, tako izdržali do rasapa i jedva čekali da predaju problem dalje, i tako dalje i tako dalje. Hrvanje s tim će trajati još desetljećima, kakav Milanović.

No rješenja ima. Uz drugo, kad je dosad izdržalo tako, slijedi najsigurniji obrat - sama široka materija toga i raznog drugog sličnog je već krenula. Već najesen će krenuti beskrajne priče oko imovine, nekretnina, novca, podataka, legalizacija, pada cijena i svačega a promjena retorike je već krenula neprimjetno ovih dana. Najtraženije i najskuplje usluge će biti one za najosnovniju orjentaciju.

Morat ćemo riješiti

Morat ćemo riješiti brojke, kako to frederik voli reći, pa da nema manipulacije. Hrvatska danas ima oko 1,5 milijuna domaćinstava i ti kažeš da ih je 400.000 otkupilo stanove. Koliko ih je prije imalo stan u vlasništvu, a koliko ih je do danas kupilo stan. Sjećam se da je nedavno netko objavio istraživanje po kojemu smo u vrhu zemalja po pitanju vlasništva nekretnina, jer ispada da svatko ima bar nešto u jednom velikom postotku. Ako se sjećate gdje je to bilo, dajte link. Dakle ako te brojke koje složimo pokažu da danas cca 3/4 domaćinstava u Hrvatskoj ima svoju nekretninu (ne nužno optimalnu niti smještenu tamo gdje bi željeli, ali nekretninu), onda priča ipak poprima drugačije razmjere od ovih koje navodiš.

To sve globalno cca odgovara

To sve globalno cca odgovara i nema bitnih razlika u podacima (nema pravih linkova, tema složenija, oko toga kreće puno dugih priča).

Da Hrvatska ima najviše nekretnina, da 3/4 domaćinstava ima svoju nekretninu, da je cca 400.000 društvenih stanova prisvojila 1/3 društva i da ima još neuravnoteženih podataka znači slijedeće:
- da je društvena struktura Hrvatske duboko poremećena a ekonomski najdublje, jer ne samo da je nešto pretočilo vrijednosti i dugove u inertnu gomilu nekretnina nego je i formiralo duge i složene ekonomske deformacije. Bit ekonomije je da se zgrabi zajedničko, pola stvoreno a pola na kredit, i pretoči u nekretninu a dugove će i onako vraćati netko drugi. Zaduživanje teče preko 50 godina a 1/3 društva stalno pojača s nekretninama a već odavno je iznad prosjeka EU;
- da 1/4 domaćinstava nema nikakvu nekretninu, da je ta 1/4 prvenstveno mlađa generacija (dio koje je ovih godina visokim kreditima kupio stan) koja je osuđena da kao kičma nastavka tegli enormne naslage ekonomskih dubioza, rješavanja svojih stambenih i drugih uvjeta pod nemogućim uvjetima, brine od beskraju problema i dugova oko tuđih nekretnina i razmišlja o tome da li će njihovi unuci doći na pozitivnu nulu ili će svi skupa opsluživati one koji su konsenzusom demokratski odlučili da prisvoje sve od niza generacija prije i poslije i prodaju pamet i kukaju;
- zemlja je na vrhu raznih problema s time u svijetu. U koliko se ne dese velika čuda i milosti, Hrvatska će dugo zbog toga, u kombinaciji s ostalim, biti u nekoj vrsti dužničkog ropstva.

Cijene nekretnina već padaju i spirala novca i interesa će brzo cementirati stanje, kao nekoliko puta dosad. To će, također vrlo brzo, izazvati cijelu spiralu sasvim drugih priča i zbivanja od sadašnjih, koja spirala će ovaj put sigurno i definitivno izmjeniti sve predodžbe i navike. Taj činitelj promjena će biti bitno značajniji od svih drugih.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content