pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:

Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.

Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).

Čitam evo upravo sad vijest koju prenosi Večernjak na svojem online portalu:
Varaždinci i Međimurci ostaju bez brzih linija

Čini se da HŽ u svojoj poslovnoj dalekovidnosti namjerava ukinuti dvije međunarodne linije koje prolaze kroz sjevernu Hrvatsku: Hrvatsko zagorje, Varaždin i Međimurje. Ukinuli bi se vlakovi br. 204 i 205. Vlak br. 204 vozi svaki dan navečer, negdje oko pola devet (iz Varaždina), i dolazi u Zagreb negdje oko pola 11, dok linija 205 polazi ujutro oko 7.20 svakog dana (iz Zagreba) i dolazi u .recimo Varaždin u 9.20. Obje linije su međunarodne, što znači da večernja linija 204 polazi iz Budimpešte u popodnevnim satima, dok jutarnja linija 205 dolazi u glanvi grad Mađarske također u popodnevnim satima.

Meni je ovo ukidanje tih linija (btw, nema nikakve obavijesti na stranicama , ili je barem ja nisam uspio naći) apsolutno neshvatljivo iz više razloga, budući da sam i sam Varaždinac i relativno često koristim vlak za putovanje, i to upravo te linije.

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Jutros u Inboxu dvije vijesti iz Bankamagazina koje zaokružuju svu neurotičnost hrvatskog političkog trenutka:

• Friščić: Hrvati osuđeni na uvoz hrane

Iako imamo prostor koji može prehraniti dvostruko više ljudi nego što ih danas u Hrvatskoj živi, bilance pokazuju tek nekoliko artikala koji su dostatni. Imamo dostatnu proizvodnju pšenice, no ne smije nam se ponovno dogoditi da se odmah po žetvi pola proizvodnje izveze, a potom, kao ove godine, imamo potrebu za interventnim uvozom, kaže Josip Friščić, predsjednik HSS-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora u intervjuu u novoj Banci. ...(više pročitajte na linku)

• Konzum: Za dividendu 56,76 milijuna kuna

Od 224,83 milijuna kuna prošlogodišnje dobiti, Konzum će u dividendu isplatiti 56,76 milijuna kuna, odnosno 2,5 kune po dionici, odlučila je Glavna skupština dioničara. Kako je objavljeno na Zagrebačkoj burzi, u zadržanu dobit izdvojit će se 168,07 milijuna kuna. Temeljni kapital Konzuma podijeljen je na 22.702.860 redovnih dionica na ime, a pravo na dividendu imaju dioničari koji su upisani u Registar dionica pri Središnjoj depozitarnoj agenciji na dan 02. srpnja 2008. godine...(više pročitajte na linku)

Zbor istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva predstavio je Bijelu knjigu u kojoj je nabrojeno četrdesetak napada na novinare u proteklih 18 godina. Knjiga još nije dovršena i do kraja godine trebali bi biti evidentirani svi napadi.
Glavni “sponzor” Bijele knjige je Hrvatska policija. Naime policiji pripada najveća zasluga što većina počinitelja napada na novinare nije pronađena i procesuirana.
Povod protesta Zbora istraživačkih novinara je posljednji od niza napada koji je izvršen na njihovog kolegu novinara Duška Miljuša, kojeg su brutalno prebili prije mjesec dana. Napadač nije pronađen a policija intenzivno tapka u mraku.
Novinare se u devedesetim godinama napadalo zbog privatizacijskih kriminala i ratnog zločina da bi se u posljednje vrijeme situacija promijenila i novinare napadalo zbog pisanja o organiziranom kriminalu. Jedino što se nije promijenilo bila je neefikasnost pravne države.

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

Oluja se sprema. Cjelodnevna sparina će se uskoro pretvoriti u oluju koja, kada je uvijek u pitanju politika, proći bez ikakvih posljedica za one koji su prozivani na posljednjoj sjednici Hrvatskog novinarskog društva. Ne znam što je isprovociralo HND da u ova ljetna vremena dignu oluju. Valjda su čekali stradavanje jednog člana HND-a ili gašenje jednog tjednika ili je to tek dizanje povjetarca. U stvari, nakon godina toleriranja vladavine ulizničkog novinarstva i korporativnih medija, HND je počeo otkrivati toplu vodu.

U iživljavanju koje provodi obitelj Štengl zajedno s Općinskim i Županijskim sudom u Vukovaru, ni nakon izmjene Ovršnog zakona od 09. lipnja nema naznaka da bi isto moglo biti prekinuto. Nakon pljenidbe tekućeg računa i ostajanja bez osnovnih sredstava za život 28. siječnja ove godine, kažu sve po Ovršnom zakonu, par mjeseci kasnije Sabor je izglasao izmjene i sada to glasi ovako:

U članku 149. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:
»(1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječne mjesečne isplaćene neto-plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Dok vrli premijer Sanader objavljuje svekolikom pučanstvu da nam je EU bliska budućnost (osim što formalno nije, a de facto nam se baš i ne čini da je), nešto niže, na Savskoj i u studentskim domovima javlja se neviđeni revolt studenata. Još jednom, nekoliko tisuća ljudi i njihovih obitelji uvjerilo se da žive u banana državi i da napretka nema pa nema. Natječaj za mjesta u studentskom domu još jednom je uzburkao studentsku populaciju. Ruku na srce, kriteriji su oduvijek bili netransparentni i nelogični, ali ove godine situacija je kulminirala. Ove godine bodovni prag je za 10% (za gotovo 200 bodova) preskočio uobičajeni bodovni prag i ostavio doslovno tisuće nezadovoljnih studenata. Ipak, kao odraz u najmanju ruku zanimljive selekcije, problem je od strane medija popraćen jedino nezainteresiranošću.

Od 7300 mjesta u domovima, podjeljeno je njih niti 2700.

Za sve one koje zanimaju politika i mediji, vjerojatno će biti zanimljivo pogledati raspored seminara Politics and Media - Open debate: Impact of new technologies on the work of politicians and media, kojega će u ponedjeljak i utorak u Sarajevu organizirati British Council - a na kojem sam pozvan kao jedan od predavača. Ovdje je link na detaljan program Sarajevskog dijela programa, a nešto više o cijelom programu Politics and Media možete pronaći na stranicama British Councila.

Prije nekoliko dana mediji su rubno zbilježili jednu vijest koju ću rado citirati:
“ Grad Varaždin dobio je donaciju vrijednu milijun kuna, za realizaciju kulturnih i sportskih manifestacijate pomoći djelovanju sportskih i humanitarnih udruga na području grada. Donacijski ugovor potpisali su gradonačeknik Ivan Čehok i predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković. Gradonačelnik Čehok istaknuo je velike potrebe grada Varaždina na području kulture i sporta, koje premašuju mogućnosti proračuna.”
Zašto me ta vijest zainteresirala?
Ne zato što mislim da je Čehok gradonačelnik koji bi mi bio uzor i što ga treba hvaliti, niti zato što sam uvjeren u filantropska nadahnuća Franje Lukovića, niti zato što mislim da je grad Varaždin izniman i nedostižan po svojim kulturnim i sportskim postignućima (iako su ona respektabilna za tako mali grad).

Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo...

Europska Unija prolazi kroz unutarnje poteškoće koje se teško usuglašavaju. Naime, EU je div u ekonomskim razmjerima (i ima još uvijek svijetlu budućnost da ostane jedan od najjačih svjetskih igrača na tom planu) ali je politički patuljak. Naime, od jednog prostora, s kojeg je krenula samosvjesna civilizacijska inačica (koja je donedavna bila i civilizacijski sukus cijelog nama poznatog svijeta), sazdana od isto tako samosvjesnih i ponosnih ali minijaturnih političkih subjekata s milenijskim povijesnim pamćenjima, je jako teško napraviti nešto tako jedinstveno i djelotvorno kao što su to danas recimo Sjedinjene Države (ili što trenutno postaje Rusija, a sutra će postati Kina). Iz naše europske perspektive malo vodimo računa o činjenici da je recimo USA složena država u kojoj politička i pravna samostalnost pojedinih saveznih država prelazi praktičnu samostalnost mnogih europskih državica izgubljenih u međusobnim sukobljavanjima.

U posljednje vrijeme na Pollitici su vodjene rasprave o hrvatskoj energetskoj politici. Uglavnom se u diskusiji sukobljavaju dvije koncepcije – jedna „tradicionalna“, koja rješenje vidi u razvoju konvencionalnih izvora energije, uključivo i NE, te s druge strane „alternativna“, koja rješenje u glavnom vidi u razvoju energetike na bazi intenzivne primjene obnovljivih izvora.

Glavni problem je što Hrvatskoj nedostaje i energije i energenata. Sve skupa što danas imamo nažalost nije dovoljno uz stalni rast potrošnje i zato Hrvatska mora uvoziti energiju – dijelom u obliku sirovih energenata,a dijelom u upotrebljivom obliku, jer nema dovoljno proizvodnih kapaciteta. Po energentima, Hrvatska spada u energetski srednje blagoslovljene zemlje – s nešto domaće nafte i malo više plina, umjeren hidroenergetski potencijal, nešto biomase i potencijala u vjetru i Suncu.
Konvencionalni izvori uglavnom znače i povećani uvoz energenata. Ali, ta orijentacija na uvoz zemlju stavlja u podredjeni položaj prema stranim partnerima i čini se razumnijim razvijati energetiku što više na bazi domaćih izvora.

Budući da je u stranci već uvriježena praksa iskorištavanja mrtvaca (Na izborima i ove godine glasovali mrtvi!) HDZ i lojalni mediji nisu se mogli suzdržati već su odmah nakon otkrivanja spomenika poginulim velikogoričkim braniteljima započeli s presingom u namjeri da prikupe koji politički bod preko mrtvih tijela. Pretpostavljam da ih jako boli činjenica da će u povijesti ostati zabilježeno da je spomenik braniteljima otkrio komunistički gradonačelnik čije se vojno djelovanje svodilo na čišćenje nakon akcije Oluja.