pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Korumpirani zastupnici Sabora i Vlade RH, clanovi 'Neprincipijelne Koalicije' (pozicijo i opozicijo koja jedna drugoj dajete legitimitet bez obzira na legalitet), nestovana vecino necasnih, nemoralnih i nepostenih predstavnika RH i hrvatskih gradjana, izdajnici, prodane sitne duse te raznorazni mafijasi, hostapleri i profiteri,

Mi, predstavnici 'stoke sitnog zuba' smo Vam beskrajno zahvalni sto ste nam omogucili lagodan zivot u nepravnoj i nedemokratskoj banana drzavi koju ste nam tako organizirano i planski nametnuli.

Stoga Vam cestitamo:

- na sve vecem osiromasivanju Hrvatske i njezinih gradjana,
- sto ste uspjesno od Hrvatske uspjeli napraviti drzavu u kojoj 1.300.000 ljudi ima maksimalno osnovnu zavrsenu skolu, a oko 400.000 je nepismenih,
- na uspjesnoj rasprodaji (u bescijenje) i unistenju nase djedovine,
- na razaranju hrvatskog gospodarstva i privrede, stvaranju 250.000 nezaposlenih, dovedjenju 1.500.000 umirovljenika na prosjacki stap, srozanju osnovnih sindikalnh prava,
- na dovodjenju 'stoke sitnog zuba' do takvog stanja da svakodnevno mora prezivljavati prvenstveno zahvaljujuci kreditima koji su bankama duzni 120 milijardi kuna,

Eurodiesel je prije nekoliko dana preskočio 9 kuna i sada je čini mi se na 9,27kn. (Euro)Diesel je pogonsko gorivo koje pokreće ne sam automobile nego i sva ostala teretna vozila (od malog kombija do šlepera). Također, postoji i veliki pritisak sindikata ali i političkih stranaka da vlada pokuša obuzdati cijenu energije koristeći mogućnost plivajućih trošarina. Trošarine i porezi su veliki dio ukupne cijene goriva, no ako pogledate graf koji sam dolje stavio, nadam se da je svima jasno kako je cijena nafte u jednoj kontinuiranoj i poprilično strmoj uzlaznoj putanji i da bilo kakva intervencija u cijenama nafte (a kojom vlada raspolaže) može biti vrlo kratkog daha. Primjerice, negdje tamo u prosincu bila je velika gužva oko preskakanja famozne "psihološke granice" od 100usd, da bi se prije neki dan jedna bačva neprerađene nafte prodavala po 126 USD. Dakle, govorimo o rastu cijene nafte od 25% unutar svega nekoliko mjeseci. 25% cijene nafte u ovih 9,27 kuna je otprilike veće od maksimalnog prostora koje bi vlada imala na raspolaganju za korekciju.

U svjetlu prethodnog napisa kolege Quinquaginta i pripadajućih komentara (od kojih su neki bili žalosni) prokomentirao bih sinoćnji nastup na HTV-u (u Otvorenom) „debelog“ Šukera koji je bio više nego znakovito znakovit:

Na ovaj upis su me navele jučerašnje vijesti u 15.00 HR1. Iako Hrvatski radio (baš HR1, ne lokalna studija pod istom kapom) smatram najmanje neslobodnim medijom u Hrvata, ipak sam se jučer još više uvjerio u to tj. iskreno rečeno ugodno sam se osjećao slušajući. Vijesti počinju poskupljnjem goriva i pušta se Polančec sa svojom več više stotina puta izrečenom laži kako mi plaćamo najjeftinije gorivo u Europi, nakon toga spikerica iznosi kako je gorivo "eto jeftinije u susjednoj Sloveniji iako Slovenija za razliku od Hrvatske ne proizvodi nikakvu naftu dok pak mi podmirujemo 30-tak % svojih potreba iz vlastitih izvora". Iza toga ide prilog koji spikerica započinje "Saborske zastupnike ne muče problemi malih ljudi, oni se i dalje igraju partizana i ustaša". Nakon priloga o imbecilnoj raspravi u Saboru ide prilog u kojem sindikalna aktivistica otvoreno proziva Kosoricu da laže u vezi svoje neinformiranosti s situacijom u Dalmatinki iz Trilja. Zatim ide prilog u kojem ekološka udruga Barbarinac iz Solina kažu da Ministar i ministarstvo zaštite okoliša lažu, te isto dokazuju snimkom na YouTube-u.

Evo, pošto je Zvone pokupio svoje kantice i lopatice iz ovog pješčanika te se duri na drugom kraju igrališta (a svako malo virne prema ovdje:), nema nikog da kaže pokoju o trenutnom stanju predizbora za nominaciju Demokratske stranke u SAD.

Na moju veliku radost, Hillary je nakon gubitka North Caroline i tijesne pobjede u Indiani, jučer sasvim satrala Obamu u West Virginiji (67%-33%) i već se po treći put vratila iz mrtvih, ovaj put možda i iz najteže situacije. Prvo su joj predviđali težak poraz nakon Iowe, pa je pobijedila u New Hampshireu, pa je nakon serije poraza osvojila dvije velike i važne države Ohio i Pennsylvaniu i sada je, nakon što su preporuke za odustajanje postale najglasnije, velikom razlikom odnijela jednu od važnijih država. Uporna je, to joj se mora priznati.

KVALITETNO VRIJEME

Često puta se može čuti da vrijeme provedeno s djecom mora biti kvalitetno, da nije važna količina već kvaliteta.
Izraz kvalitetno vrijeme je za mene eufemizam za nebrigu i nešto čime oni koji (nemaju) ne žele imati vremena za djecu rješavaju svoju grižnju savjesti. Takvi će reći da ne provode mnogo vremena s djecom,ali ono vrijeme koje provedu je kvalitetno.

Ako mi ne vjerujete da je kvalitetno vrijeme ustvari nekvalitetan odgoj, recite mi koliko ste ljudi čuli da za posao odvajaju dnevno dvadesetak minuta, ali to su kvalitetnih dvadesetak minuta?
Jer na poslu nije važna kvantiteta već kvaliteta.
Koliko je vrhunskih sportaša postalo uspješno vježbajući tek pet minuta dnevno (prije spavanja), ali tih pet minuta su bili kvalitetni?
Koliko od vas provodi desetak minuta dnevno na internetu, ali kvalitetno?
Kad nekoga ili nešto volite da li s njime želite provoditi što više vremena želite li biti što više vremena u društvu voljenih ili im kažete da za njih imate tek par minuta, ali kvalitetnih.

CJELODNEVNI BORAVAK U ŠKOLI

U četvrtak, 8. svibnja mediji su izvjestili da je Vlada na svojoj sjednici utvrdila Konačni prijedlog Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Provjerio sam na web stranicama Vlade. Informacija je točna.

http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2008/19_sje...

Premijer Sanader često javno govori kako njegova Vlada vozi u petoj brzini.
Sada je netko prešaltao u šestu. Ili je iznenada netko pustio papučicu kuplunga koju je do sada tako uporno stiskao. A možda je netko prestao voziti pod ručnom.
Zašto?

Zato što Vlada RH u četvrtak, 8. svibnja nije mogla utvrditi Konačni prijedlog zakona jer je Sabor tek u petak, 9. svibnja iza 13 sati glasao o Prijedlogu zakona u tkz. „prvom čitanju“, prihvatio ga i uputio predlagatelju (Vladi) za pripremu „drugog čitanja“ uz standardni zaključak „... sve primjedbe i prijedlozi iz rasprave uputiti će se predlagatelju...“.

Ako je Sabor tek u petak „primjedbe i prijedloge“ uputio Vladi za pripremu Konačnog prijedloga, na temelju čega je Vlada već u četvrtak utvrdila Konačni prijedlog zakona?
Ili ih ta saborska rasprava uopće nije interesiraala?

Evo i mog prvog susreta sa velikim stranačkim događajem - 11. izbornom konvencijom SDPa. Sad trenutno sjedim na klupi u blizini Doma sportova, te na suncu i toplom povjetarcu pokušavam na jednom mjestu skupiti prve dojmove. U isto vrijeme u dvorani je oko 2000 delegata krenulo glasati za predsjednika, potpredsjednike, predsjedništvo i glavni odbor - sve skupa, svaki delegat treba glasati za više od 100 kandidata koje smatra najboljima za ta tijela / funkcije. Glasovanje se provodi elektronski i najavljeno je de bi trebalo potrajati dva i pol sata. što je meni dalo dovoljno vremena da izađem na zrak i sumiram dosadašnje dojmove.

Prije odluke o sjedenju/štrajku pred Županijskim sudom u Vukovaru, do rješenja koje bi mi povratilo jedno od prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima, savjetovali me dobri ljudi da iznova pokušam s animiranjem javnog mnijenja pozivom svih dostupnih medija na presicu na kojoj ću još jednom objasniti i zaokružiti tri godine od početka kafkijanskog procesa, s naglaskom na neodrživost i protuustavnost trenutnog stanja bez prava na sredstva za život, stanja koje su tužitelji/ovrhovoditelji, gospoda Štengl, odlučili držati status quo sve do isplate sadašnje tražbine od 70 tisuća kuna, odnosno do isplate svih tražbina koje u budućnosti mogu i s velikom vjerovatnoćom će narasti na 300-400 tisuća kuna...

Stalni čitatelji bloga pollitika.com upoznati su sa slučajem, a novima preporučam nekoliko mjesta na kojima je bilo pokušaja objediniti u što sažetijem obliku cijelu priču:
- Nastavak iživljavanja u Vukovaru (pollitika.com)

Umjesto odgovora na komentare podrške i na mome blogu, ali i putem mailova, SMS-ova i poziva, evo nekoliko impresija o mojemu “rezultatu” na našoj jučerašnjoj konvenciji.
Prije svega želim zahvaliti svima koji su prepoznali ono što zagovaram i za što se zalažem, koji su me podržavali i pomagali mi u ovoj kratkoj unutarstranačkoj “kampanji”. Vama šaljem i poruku: “Ne osjećam se ni na koji način pobijeđenim, unatoč skromnom broju glasova koje sam dobio”, baš kao što se tako nisam osjećao ni npr. 1992. kada smo na izborima osvojili jedva prolaz u Sabor. Čvrsto sam vjerovao onda, kao što vjerujem i sada, da politika nije matematika, tek pragmatično prikupljanje glasova, naprotiv da ona i ne smije biti usmjerena samo tom cilju, iako je taj cilj važan.

Ne, nije ovo iz naslova citat Zokija i Martina Lutera, ovo je san koji je pretočen u plan. Pa da krenem redom.

Cijene pogonskog goriva iz tjedna u tjedan sve su veće. Probijaju se nekakve psihološke granice. Tako je granica bila 100 dolara po barelu, pa 120... Granica se mijenja, cijene gorivu a i svemu što je vezano uz gorivo se povećavaju. Kuda će nas to odvesti i kada će se uspon zaustaviti ne može se predvidjeti.

Što učiniti i kako si život olakšati a standard ne ugroziti? To pitanje me proganjalo i u javi i u snu. Plin je odgovor koji se pojavio nedavno na benzinskom servisu kada je račun jednog spremnika benzina eurosuper 95 iznosio preko 400 kuna. Lagani šok me tjerao na analizu, što je to?

Jesu li njih dvojica budućnost SDP-a?

Ivu Pukanića i mene, veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.

Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu uz samo oznaku imena i prezimena dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.

Dosta je dnevnika i puno riječi ovdje napisano o liberalima, onim HSLS-ovim i onim HNS-LDovim, ali malo manje ili skoro ništa o Gotovčevim koji su utopljeni u HSLS po Kramarićevoj ideji. Krajnji rezultat je vidljiv i mjerljiv nakon dvije godine od ujedinjenja LSa i HSLSa, od 2006.godine. Jedini ostatak od nekad parlamentarne Liberalne stranke ostala je Dalmatinska liberalna stranka (DLS) kao regionalna stranka koja se nije dala pokoriti ničijoj trgovini. Dvije godine sustavno se guši liberalizam na hrvatskoj političkoj sceni, odnosno liberalima se predstavljaju prema potrebi i lijevi i desni. Kolega leddevet objavio je ovdje odličan dnevnik liberali for dummies, i zato nema potrebe za poseban osvrt na HSLS, a o HNS-ovim liberalima ionako se piše u kontinuitetu.
Ljudi su snaga, ljudi sve pokreću i upropaštavaju, ideje se rađaju i umiru, ali i ponovo oživljavaju. Tako se reinkarnira Gotovčeva ideologija i poimanje liberala na ovim našim prostorima, dali iz nužnosti, procijenite sami.

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Pod pojmom politike podrazumijeva se puno toga. Politika je zakonodavstvo i predlaganje zakona. Politika je i administracija i servisiranje građana. Politika je diskusija i sporazumjevanje. Ali, prije svega i na najvišem nivou, politika je pitanje temeljne vizije razvoja društva, na koju se oslanjaju svi ostali oblici političkog djelovanja. Zato je za svaku političku opciju neophodno da jasno izrazi viziju na kojoj temelji i opravdava svoje postojanje, i na kojoj gradi sve ostale niže oblike svog političkog djelovanja.

U praktičnom političkom djelovanju može doći, i redovito dolazi do većih ili manjih odstupanja od tih temeljnih načela. To je zato jer je dnevna politika uvijek bazirana na kompromisima koji moraju zadovoljiti brojne često suprotstavljene interese.