pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Istra nije ni Bleiburg, ni Bandićev Zagreb, kaže saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin, komentirajući zabranu Thompsonova koncerta u Umagu. I - u pravu je!

Prenosim današnje priopćenje Zelene liste (možete ga naći i na našem mrežnom sjedištu).

Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava ogorčenje zbog prihvaćanja Sporazuma s Vladom Sjedinjenih Američkih država o pravnom položaju snaga SAD u Republici Hrvatskoj. Hrvatski sabor krotko je prihvatio nepravedni jednosmjerni sporazum, baziran na šovinističkoj pretpostavci da su američki vojnici ljudi posebnog kova.

Druge države, čiji se vojnici eventualno mogu naći u Hrvatskoj, takve uvjete ne traže. Nema ni reciprociteta: hrvatskom vojniku koji se nalazi u SAD može suditi američki sud, pa može biti kažnjen čak i smrtnom kaznom, koju je Europa odbacila kao barbarsku. Svi smo jednaki - ali su Ameri jednakiji od drugih! Sporazum (nastao kao "kruna" niza sporazuma od 1994.) utvrđuje široku eksteritorijalnost američke vojske, kad se nalazi na području Republike Hrvatske.

O krizi je teško govoriti obzirom da imamo najviše nekretnina, casha, auta a sada i jahti u Evropi, obzirom da gradimo i takve skupe stvari koje nikad nitko nije i neće, obzirom da imamo najviše aparata za izvanredna stanja i sređivanje, obzirom da se kod nas najviše uživa i poklanja, obzirom da sve to jako dugo teče i da ni rat nije mogao ništa tome, obzirom da imamo istu vlast desetljećima, najviše cijene i zarade na raznom a i na kamatarenju te najviše prihode u proračunima uz najviše imovine.

O krizi je također teško govoriti kada se u sređivanju cesta, ulica i infrastrukture zarađuje kao nigdje a da je nered svakim danom sve veći, nestaju jedno za drugim vodocrpilišta i raspada se jedan za drugim dio osnove koju je nekad netko postavio i izgradio, čak do stupnja da više nitko i ne pomišlja stvarno srediti kakvu katastarsku kartu.

O krizi je također teško govoriti kada su zarade financijskog sektora veće nego ikada igdje u svijetu.

Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.

Hrvatska tone sve dublje. Cijene rastu, plaće i mirovine stagniraju. Posljedično, živi se sve teže a za ionako male plaće i mirovine svakim danom možemo kupiti sve manje hrane jer nam, osim što ista poskupljuje gotovo svaki dan, od primanja ostaje sve manje nakon što platimo sve skuplje gorivo, sve skuplju struju i ostale režije. Predstoji nam već ranije najavljeno poskupljenje plina. Za umjetno gnojivo od kojeg ovise cijene svih poljoprivrednih proizvoda se po uzoru na gorivo traži automatizirano povećanje cijena. Ovisno o metodologiji izračuna, trenutna inflacija je od 6 – 8%. Stručnjaci predviđaju da bi do kraja godine, u najboljem slučaju, mogla biti oko 9%. Prijeđe li 10%, teško je predvidjeti da li će se i gdje zaustaviti zahuktali kotač zamašnjak cijena.

Poznato je da se u Hrvatskoj slabo razlikuje bogatstvo boja, jer prevladava politički, a naročito pravosudni „daltonizam“. I razlikovanje svjetlo-tamnih nijansi također je problematično, jer se kod nas slabo razlikuje podzemlje od prizemlja i nadzemlja, što izaziva potpunu neosjetljivost na svjetlosne efekte. Zato se čuvajte svi vi koji imate imalo putra na glavi! Susjedna nam se „dežela“ pretvorila u finu šengensku mrežicu za lov na raznorazne hrvatske leptire premazane duginim bojama! Ako nam se uskoro to isto počne događati u okolnim EU zemljama (Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka), slobodoljubivim i prekrasnim balkanskim leptirima je odzvonilo jer više neće moći bezbrižno lepršati nego samo unutar „balkanske crne rupe“.

1. NIKICA JELAVIĆ:

Da je naša mala zemlja velikih čudesa, potvrđuje i najnovija bizarnost iz DORH-a. Nikica Jelavić, kojemu se sudilo u procesu protiv „zločinačke organizacije“ (za koju je na kraju ispalo da „ne postoji“) trebao je završiti u pritvoru slovenske policije, na osnovu interpolove tjeralice koju je raspisala njemačka, da bi se u DORH-u sjetili da bi bilo dobro pročešljati njegovu imovinu. Naime tek kad je Nikica Jelavić ponudio jamčevinu od pola milijuna eura, u DORH-u su mudro zaključili da tu nešto ne štima. I sad kao kreće akcija… ili bolje rečeno jedna velika farsa s unaprijed poznatim rezultatom; jednim velikim NIŠTA.

Možda vam je promakla informacija od prije neki dan koja je objavljena u jednim dnevnim novinama, no po članku bi neupućen čitatelj lako mogao zaključiti kako je veliko udruženje umirovljeničkih stranaka već gotova stvar. U tom članku kako se navodi iz izjave dopredsjednika HSU-a Ivana Jakobljevića je postignut sporazum sa DSU-om i SU-om te još samo predstoji formalno ujedinjenje do kraja ovog mjeseca. Što je to dopredsjendik HSU-a želio poručiti „svom“ biračkom tijelu valjda ni on sam ne zna jer glede ujedinjenja stvar po informacijama iz prve ruke stoji potpuno drugačije odnosno suprotno od te najave, a da stvar bude još paradoksalnija, u tijeku je potpuni raspad HSU-a.

Ovako dalje više ne ide.
Nije me inače briga za Nacional; nit ga kupujem, nit ga čitam. U stvari, skoro da se i nema što više kazati o tom „neovisnom news magazinu“. Razni ljudi na razne načine zarađuju svoje novce. Neki, štoviše, i ne zarađuju pa ipak imaju. Ne kaže se uzalud da je bolje nekim stvarima ne pridavati značaja ni publiciteta. Kao ono kad su Talijani odlučili da mediji ne izvješćuju o idiotima koji iz obijesti bacaju kamenje s nadvožnjaka na autostrade. Danas pišeš o jednom, sutra će nova trojica u tome naći inspiraciju.
Opet, ako o svemu šutimo, isto ne valja. Pa evo, biram od dva zla manje.
Vidim danas na jednom internetskom portalu eksluzivnu vijest o eksluzivnom članku u novom broju Nacionala. Pišu o zatvorskim danima nesretne Ane Magaš. Pišu o njezinoj zatvorskoj ljubavi i njezinoj partnerici. O kriminalnoj prošlosti i sadašnjosti partnerice. O kovanju planova i izjalovljavanju istih. Novinarica Nacionala upustila se u „investigativno novinarstvo“, prikupila neke izjave, skrpala priču, te izvješćuje javnost. Da ne bismo ostali prikraćeni za emotivni život i seksualne preferencije najpoznatije hrvatske eks zatvorenice.

- E, di si Nino, kako ide ?
- A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana.
- Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu!
- Kako to misliš ?
- Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu.
- Što imaš na umu?
- Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet.
- Tako oštro?
- A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar.
- Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima? Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti!
- A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica.
- Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi.
- A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga.

Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.

Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008... (Limun.hr)

Sve u svemu, prilično su negativne reakcije na otvoreno pismo grupe intelektualaca upućeno prošloga tjedna predsjedniku SDP-a, Zoranu Milanoviću. Još bržim medijskim tempom nego što je unaprijed bila stvorena pozitivna atmosfera u javnosti, reakcije – i službene partijske i novinarske su vrlo kritičke - inicijativa je odbačena. Ne samo da nije prihvaćen poziv na javni dijalog, nego su autorima i potpisnicima otvorenoga pisma u medijima upućene kritike u smislu da će oni biti odgovorni za daljnje učvršćivanje Bandićeve pozicije, te da su učinci otvorenoga pisma zapravo kontraproduktivni – da pridonose (opravdanom!) zatvaranju predsjednika SDP-a i njegove stranke pred pokušajem da se unutarnji odnosi stranke uređuju «izvana». Dok mi se sasvim neprimjerenom (pa onda i irelevantnom) činila usporedba «Vjesnikova» novinara kojom je otvoreno pismo izjednačio s ruskom intervencijom u Češku 1968., početna pozicija kojom je novinarka jedne od tzv. komercijalnih televizija započela razgovor s jednim od autora pisma, Draženom Lalićem, upravo je simptomatična za «javno» poimanje situacije.

Namjena cyber političkog vodiča je dvostruka.

1. Uvođenje novih snaga u svijet hrvatske cyber politike

2. Ažuriranje i sistematizacija cyber političkih lokacija, događaja i osoba

Hrvatski cyber politički vodič možemo generalno podijeliti u dvije kategorije

1. Lokacije, odnosno čvorista relevantnijih javnih rasprava

2. Baza cyber političara, te praćenje njihova rada

Početna platforma za izgradnju baze je wiki. U budućnosti koristan dodatak filtera, ocjenjivanja i drugih alata koji bi poboljšali vodić.

Zahtjevi:

1. Kreiranje tima

2. Registracija lako pamtljive domene

3. Postavljanje Wikija

4. Izgradnja početne stranice

5. Kategorizacija baza podataka

6. Kreiranje prvih predložaka

7. Promocija projekta

OK. To su crtice projekta koji bih rado pokrenuo.

Smisao oporbenog statusa je, ukratko, biti pain in the ass. Vladajuća stranka(e) nešto rade ili ne rade, a ti samo grintaš sa strane i govoriš kako to ne valja. Ne bi trebalo biti previše teško, barem taj dio. U idealnom slučaju, oporbena stranka, a pogotovo najjača bi trebala imati paralelan sustav (Vladu u sjeni) gdje bi razrađivala i smišljala bolje poteze od trenutne vlasti i pripremala se za dolazak na vlast. U nedostatku poluga vlasti, najjači saveznik oporbenih stranaka je javni govor - konferencije za tisak, saborska govornica, televizijske emisije i svi ostali mediji putem kojih bi nas birače oporbenjaci trebali uvjeriti da smo se onomad u studenom grdno prevarili i da ima boljih rješenja od statusa quo.

Generirali smo diskusiju, i to podužu, kritičku i argumentiranu (dobro, ne baš uvijek)!

JA PRIZADOVOLJAN!

Blog at its best :-).

Naravno, radi se o osnivanju Hrvatske Blogerske Organizacije, i iako smo kao prvi korak otvorili Facebook grupu (čini mi se da smo ispočetka bili dosta popularni u Egiptu ;-), jasno je gdje se vodi glavni „fajt“ :-). Pollitika.com je THE mjesto na hrvatskom internetu za argumentiranu diskusiju (naravno, vezano uz teme „politika i društvo“), i reakcije, odnosno komentari na post (linkan već gore) apsolutno zavrjeđuju osvrt.

Hej, sto mu debeljuškastih praščića, čak se i mrak uključio u diskusiju ;-).