pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Inicijativa za formiranje Odbora za referendum o članstvu u NATO govori mi o postignutom višem stupnju razvoja hrvatskog društva i nepostojanju uvjeta da se Ad-hoc organizacije u Hrvatskoj razvijaju. Posljedično, mnoge dobre zamisli građana, bez organizacije neće se moći oživotvoriti.

Znanost koja proučava organizaciju već je odavno utvrdila da se u informacijskom društvu, uz birokratsku i organsku (fleksibilnu) javlja i jedna nova suvremena forma organizacije – Ad-hoc organizacije.
Niti jedna od ove tri forme organizacije ne isključuje jedna drugu. Svaka je od njih prikladna, prikladnija, odnosno najprikladnija u nekoj situaciji.

Informacijsko-komunikacijske tehnologije omogućavaju snažnu individualizaciju, o čemu svi svjedočimo na pollitika.com.
Takva individualizacija je osnova za novo udruživanje jer je ono prirodno i čovjeku urođeno. Nove tehnologije utječu i na formiranje novih društvenih odnosa i to je neminovno.
Konačno, čovjek je društveno biće i tu činjenicu potvrđuje inicijativa za formiranje odbora o članstvu u NATO.

No, inicijativa radi inicijative, bez jasnih dokaza koji potkrepljuju činjenice na kojima se opravdanost pokretanja inicijative temelji također nešto govori.

Govori mi i o (ne)pripremljenosti građana , naprednih korisnika ICT-a za aktivno no ne i za odgovorno građanstvo.

Konkretno u slučaju članstva u NATO amaterski pristup inicijativi više šteti nego pomaže. Zašto?
Zato jer si pokretač inicijative nije dao niti najmanje truda istražiti temu niti inicijativu usmjeriti u pravcu da to pokušamo istražit zajedno pa onda odlučiti.

Odluka o pristupanju NATO savezu je, između ostalog, ali to valja posebno naglasiti, odluka o teme kojem ćemo aspektu sigurnosti u budućnosti mi u Hrvatsko dati prioritet. Vojnom konceptu sigurnosti ili civilnom konceptu sigurnosti? Pa onda i kako ćemo utjecati na (ne)sigurnost u našem širem okruženju posebno prema Balkanu.

U jalovim raspravama o referendumu propuštamo raspraviti o izvorima nesigurnosti i prioritetima sigurnosti u Hrvatskoj na što reformirani NATO od 1999. poziva sve svoje države članice kako bi očuvao mir i stabilnost svog područja i ostatka svijeta na temeljima Povelje Ujedinjenih naroda koju su osnovale države pobjednice u Drugom svjetskom ratu upravo radi očuvanja mira i stabilnosti.

Civilni aspekt sigurnosti koji nam se povijesno otvara naglasiti i dati mu prioritet polazi od činjenice da nema sigurne i stabilne države u kojoj su njeni građani nesigurni i žive u nestabilnim uvjetima koje proizvode preživjeli oblici upravljanja javnim poslovima u neprikladnim formama vlasti za 21. stoljeće.

Ti izvori nesigurnosti uključuju siromaštvo, nezaposlenost, odsutnost vladavine prava, korupciju, organizirani kriminal, pravosuđe kakvo imamo u Hrvatskoj i slično.

Kad pohodite CMS predlažem da s njima porazgovarate, s obzirom da imaju monopol nad Savjetom za razvoj civilnog društva, što će učiniti da ova i buduće inicijative za formiranje Ad-hoc organizacija imaju uvjete za razvoj kao legitimni oblik sudjelovanja građana u donošenju odluka koje se na nas odnose.

Siguran sam da to neće biti lako jer poduzetna gospođa Teršelić, naglašavajući u javnosti da će članstvo u NATO biti izvor nesigurnosti, a hrvatski vojnici postati topovsko meso, očito ne promišlja ili ne želi informirati građane Hrvatske kako bi objektivno informirani promišljali o nadolazećem prvenstvu što će ga imati koncept civilne sigurnosti i u Hrvatskoj kao važniji segment sigurnosne politike.

Je li gospođa zabrinuta za živote hrvatskih vojnika ili štiti svoju poziciju na tržištu, ostavljam vam na promišljanje i osobnu prosudbu premda i o trošku koji bi eventualno imao državni proračun zbog ranjavanja profesionalnih vojnika, njjihovog liječenja i drugih materijalnih prava zbog trajne nesposobnosti za rad valja također raspraviti i biti informiran.