pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Obzirom da, na kraju krajeva, svi uredno piju kavu kod Čarlija, nikakv ishod ne smije iznenaditi. U slučaju velike koalicije gubitnik je Hrvatska. Jer u dogledno vrijeme neće biti nikakve opoziciji i nastaće opći raspašoj i trgovina. Ja se bojim takvog ishoda.

Njemačkoj kancelarki i njenim rivalima u SPD-u nije preostalo ništa drugo jer ih je izborni zakon praktički prisilio na veliku koaliciju.
Već sam negdje spominjao, tako nešto je uspjelo u Njemačkoj za mandata sadašnje kancelarke, jer je dvjema najvećim strankama različitog predznaka preostalo ili zajednički stvoriti vlast ili raspisati nove izbore, koji bi vjerojatno donijeli slične rezultate. Jesmo li mi tako nešto u stanju izvesti?

Kod njih su iz povijesnih razloga krajnje otežano isprovocirati prijevremene izbore (nestabilnost za vrijeme Weimarske Republike koja je omogućila dolazak NSDAP-a na vlast) pa su ih u zadnjih 60 godina imali svega par puta.
Zadnji put pred dvije godine kad je Schröder zbog drastičnog pada potpore vladi i gubitka kredibiliteta morao srušiti vlastitu vladu. Tada su zastupnici njegove stranke i zelenih morali uskratiti potporu vlastitoj vladi (svejedno, glasujući protiv nje ili suzdržano) i kako nije bilo opcije koja je mogla sklepati većinu išli su saveznom predsjedniku sa zahtjevom da raspiše prijevremene izbore. Čak je bilo i ustavnih tužbi od strane nekih zastupnika koji su taj postupak smatrali protivnim Ustavu, ali bezuspješnih.

Opcije koje su na izborima bile ponuđene, s lijeve strane SPD i Zeleni te s desne CDU/CSU i FDP su doživjeli svojevrsne debakle i nitko nije mogao sastaviti vladu. Takva situacija kod nas nije moguća jer nemamo jasno definirane blokove (osim HNS-a i HSP-a nitko od manjih se nije apriori izjasnio koga će podržati) te su moguća trgovanja i preslagivanja.

U Njemačkoj je ukrsnula PDS (ex DDR komunisti) u suradnji s otpadnicima iz SPD-a uspjela ponovno prijeći prag (za razliku od prethodnih izbora) i SocDemokrati bi na nacionalnoj razini prije koalirali sa sotonom nego sa svojim bivšim predsjednikom Oskarom Lafontaineom. Neko vrijeme se nagađalo o Jamaica koaliciji Unija-FDP-Zeleni, ali ovi potonji su to odbili zbog programskih razlika s liberalima.
Na kraju su najjače stranke sjele za stol i bile prisiljene postignuti dogovor. Prethodno se naravno Schröder povukao iz politike jer je između njega i CDU-a previše zle krvi.

Velika koalicija u Hrvatskoj nebi bila održiva (barem ne po njemačkom modelu) jer je teško zamisliti Sanadera i Milanovića kako dijele suodgovornost za stanje u zemlji i uspijevaju ostati na čelu svojih stranaka.
SDP, a tu mislim na predsj. Milanovića će se jako teško odlučiti za takvu opciju jer je u visokoj politici tek postao brucoš i ovakav rasplet mu nikako nebi išao u korist.
S druge strane, Sanader bi se nešto lakše odlučio, jer je HDZ-u sad prioritet očuvati vlast.
Pod uvjetom da SDP ostvari prvi rezultat na izborima (makar minimalan) logično je da njima pripadne mandat za sastav vlade (što god naš predsjednik mislio o tome). Naime pobjednik izbora je stranka koja osvoji pojedinačno najveći broj mandata (ovaj put za razliku od 2000. nema snažnih koalicijskih blokova) i njoj pripada početna prednost da u pregovorima o koaliciji skuplja mandate (čitaj potpise) za saborsku većinu.
Najvjerojatnije bi Jurčić u toj opciji bio premijer (HDZ bi svojim biračima lakše objasnio koaliciju s Jurčićem na čelu vlade) i tada bi veći gubitnik ispao SDP. Sanader bi najvjerojatnije ulovio poziciju šefa Sabora (zar netko misli da bi bio samo ministar ili neki bezvezni potpredsjednik u vladi kojoj nije na čelu?) i počeo raditi na jačanju funkcije parlamenta i naravno slabljenju položaja SDP-ovog premijera.
S druge strane ako bi HDZ ostvario prvi rezultat pod istim okolnostima kao i u prethodnom slučaju, Milanović sjeda na čelo Sabora i Sanader je u lošijoj poziciji jer ga SDP minira i vrši reviziju svake vladine odluke (ako netko misli da su koalicijske svađe bile pakao što bi tek bilo ovo).

BTW, postoji još jedna zemlja koja ima veliku koaliciju. Nama skoro-pa-susjedna Austrija. Tamo je za dlaku pobijedio oporbeni SPÖ i morao u koaliciju sa Narodnjacima koji su uspjeli istrgovati sve što su mogli.
Ne treba spominjati što o tom misle birači SPÖ-a.

Uglavnom, u slučaju velike koalicije, jača stranka ima manje razloga za zadovoljstvo.

Imat ćemo veseli besplatan cirkus i još više matreijala za rasprave.

Već sam negdje vidio sličnu opservaciju pa ću ponoviti i odgovor. Nema ništa od velike koalicje jer prvo nema potrebe za njom, a drugo samim tim linom bi obje imale veliku štetu, a korist bi imala (što i ne mora biti loše) neka (nova) treča opcija.
Oko definiranja stranke kao trgovačke nebih se složio da u tu kategoriju spadaju HSP (za sada) i HSU. Ovi potonji (HSU) iz prostog razloga jer su i nastali zbog realizacije prava (i odluka suda je tu) jedne interesne skupine, a i kazali su da ih iodeologije ne zanimaju već onaj koalicijski partner koji će na najkvalitgetniji način izvršiti odluku suda o isplati duga umirovljenicima. Dakle ne zanima ih kako kažu one stranke koje će obečati brda i doline već one koje u svom obečanju imaju i realne pretpostavke da to ostvare.
Po toj logici su penzići puno bliži SDP-u pa mi nije jasno zašto se sa njima zaoštarva odnos..... a trebati će, .. i te kako...

U nekoj normalčnoj civiliziranoj zemlji koalicija dvije najjace stranke ne bi bila nista cudno. cak takva bi koalicija bila poprilicno jaka i stabilna. No mi smo malo drugacija zemlja i kod nas je to malo vjerojatna opcija. No u politici nikad nemoj reci nikad. Svakakva se cuda dogadjaju pa se moze dogoditi i to cudo. To bi bilo dobro i za ovaj blogerski svemir jer bi onda mnoge predrasude bile razbijene pa ne bi mogao bjesodrugi pisati o komunjarama.