pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Cinjenica je kako su srbi u Hrvatskoj bili instrument velikosrpske politike koja je imala cilj komadanje Hrvatske i stvaranja srpske drzave na temelju nacela krvi i tla. No takodjer je cinjenica kako u HDZ-ovoj vlasti je takav radikalizam bio dobro dosao kako bi se razvijao i Hrvatski nacionalizam usutkivan desetljecima hrvatske sutnje. Taj nacionalni osjecaj cesto je prerastao u sovinizam poistovjecujuci sve gradjane Hrvatske srpske nacionalnosti s velikosrbima. Nadalje tudjmanova vlast nije ucinila niti jedan korak ka pravljenju opcehrvatskog konsenzusa u kojem bi bili ukljuceni i Srbi iz Hrvatske. Jedini pokusaj razgovora s Raskovicem brzo je miniran objavljivanjem samog razgovora u medijima.

Jel su oni bili instrumentarizirani ili nisu i od koga je ne važno.

Onaj ko u sebi ima mržnju spram Hrvatske, tome ne treba puno govorit.
S kakvim itezitetom su sve sproveli je za moj pojam ne vjerojatno.

Prerastanje takozvanog šovinizma kod Hrvata je jednostavno propaganda od onih koji se ni danas nemreju pomirit s tim da su u Hrvatskoj svi ljudi jednaki i da ima ne zaposlenih kod svih građana.

Kolko vidim u svim slojevima društva su Srbijanci zastupljeni i zaposleni su u svim mogučim granama.

Da su negdje ukinuti je jednostavno ne istina.

Srbijanci u Hrvatskoj su dio te države i ima ih u saboru u svakakvim strankama i kad bi se procentualno računalo više nego Hrvata hrvatske nacionalnosti.

Onda pročitam sljedeče:
No to je sad iza nas.

Sve je iza nas i stalno nam se meče pod nos i za ono kaj se je napravilo za vrijeme okupacije se stalno pronalaziju isprike u šovinističkim Hrvatima i pokojnom Tuđmanu.
Niko ne brani Srbijancima bavit se politikom u Hrvatskoj ( kak sam več napomenul su dobro zastupljeni u saboru) i dok god se buju odvajali, se nemre vjerovat u dobre namjere.

Jedan od rijetkih koji bi na, marginalno upoređujući ovom postu, način o državi Hrvatskoj govorio je Žarko Puhovski .
Govorilo je više osoba, bitno oštrije od Puhovskog, npr. Nikola Visković, Josip Boljkovac, Milan Kangrga ...

Jedan od pouzdanih razloga zašto ti govori i velika većina intelektualnih govora po ex SFRJ ne igraju neku igru jest iznimno ekskluzivnost bez pokrića u više aspekata - na nešto slično se jako dugo ne samo ne osvrne, pa ni kao veoma naknadna pamet, nego i dozvoli zbilja veoma diskreditirajuće istupe, dulja ponašanja itd. Npr. ni oko iznimnih fizičkih nasilja nad ljudima.

Zato su neke intelektualne osobe od nespornog ugleda morale biti kuš, nisu se ni javljale, npr. braća Gajo (filozof) i Svetozar (profesor književnosti) Petrović. Gajo se jednom javio u osudi ratnih kuhanja, što je bio i interes i sigurno većinsko raspoloženje u Hrvatskoj i SFRJ. Ali nakon što je već sutra kolega praksisovac akademik Mihailo Marković u Beogradu održao ključni ratni govor a drugi kolega Ljubomir Tadić to praktički podržao, kao i većina, nakon toga je slagao pasijans i polako umirao. A njegov brat Svetozar, jedno od najvećih imena u književnosti, je dan danas predmet napada u Srbiji bez ikakve obrane jer da je navodno napravio jake grijehe po srpski jezik i nacionalne interese. Šta raditi kada te tako iznenade iz najužeg kruga a da si još kratak u očekivanjima i razmišljanjima, sam sebi veoma neopravdano?

Tako da je selektivan i nepotpun i ovaj portret društveno-političkih angažmana Puhovskog, (kojeg globalno cijenim uz konstataciju da je šteta što je veoma nevjerodostojan u onim djelovima koji nedostaju u prikazu), a što je u vezi i sa "filozofijom" ovoga posta te općenito pitanja nacija i slično. Npr. jedna Milka Planinc uspije iznijeti dvojbu oko tretmana npr. Budiše, dok Puhovski i Kangrga ne oko tretmana Kangrgina kuma Vlade Gotovca a prema Budiši, naravno, zajedno sa Čičkom i svim političkim i crnokronikaškim snagama sudjeluju u stvaranju hajke i 2000.g., baš kada Budiša nastupa i jest prilično ključna politička figura za prevladavanje dotadašnjih "nacionalnih", "ideoloških" i "poslovnih" politika. Ali i to je više nego logično, fizičko tabanje Vlade Gotovca je uvjet za naprednost tih snaga a hajke na Budišu jer je bio potpuno neprilagođen za dogovorne osnove poslovanja.

Ad navedenog je za primjetiti da stvar ipak napreduje. Žarko Puhovski, koji je vjerojatno najuticajniji profesor (filozofije) politike na ex SFRJ prostorima, je očigledno sada na pozicijama da su i neki drugi ljudi pa i građani a Kangrga je prije smrti također izmjenio niz toga, uz ostalo oko Šuvara, oko revolucije i spekulacije a podosta i oko građanstva, nacija itd.

Ako se tako nastavi, za nekoliko desetljeća možda dođe i do velikih promjena, npr. do neke vrste sindikalnih korekcija u dogvornom psolovanju, te da npr. ekskluzivna tema bude minimalizam oko represije i ubijanja (nezgoda zahvaćanja u cjelinu toga, skoro cijelo 20.st., uz čuđenja gdje im je bila ta jednostavna pamet, ne vide se ni naznake niti u bezbroj napisa, istupa ... pa i 2008.g. je sve oko toga veoma izbirljivo i kao u tko zna kojem prošlom vremenu).

A čak možda dođe do samokritike, što sada izgleda pa nemoguće na bilo kojoj točki, ali baš zato.

Stanje je uvijek bilo bolje, i sada je, u neekskluzivnom djelu zbilje, a gdje se također kreću recentni likovi, samo to nije u modi. To je logično, ideologije i pokreti su bili primorani na forsanja, iz forsanja se je logično razvila forsana poslovanja i prakticiranja istina i pameti, koje najčešće to nisu u cjelini, a za šta je sve skupa veoma veoma nezgodno drugo, pa i bolja zbilja, jer ne samo da ne odgovara tome nego zbilja sve to ugrožava.

Npr. samo kao ilustracija ad ovoga posta - puno je vjerodostojnija teorija (zavjere i interesa) da su sve dogovarale vrhuške, ex SFRJ, JNA, vanjske, JNA, mafijaške ..., kao što se je zbilja radilo i za Tita te kao što smo svi imali priliku vidjeti da stalno teku, skoro pa otvoreno, ta dogovaranja i usuglašavanja. Akademici koncipiraju, pa se dalje dogovara i provodi. I onda nitko nije pravi gazda, čak ni Tito, nego svi neuspješne sluge dogovora, jer ni kocepcije ni dogvori ne idu lako obzirom na teme (raspad SFRJ - Srbija hoće srediti Kosovo i bar 2/3 SFRJ, uključujući Jadran, jake strukture navikle sedamdesetih na pijanku love hoće nastavak, strani ortaci hoće svoju lovu natrag, Gorbačov bi kao i Lenjin socijaldemokraciju pa ga Jazov mora rušiti što koristi Jeljcin i ekipe za osvajanje, Bushevi se bave širenjem ..., De Michelis nabavlja jako puno svilenih gaćica, svi hoće neumjereno ...). To je i logičnije i lakše se dokazuje, a i svi razumiju to. Na koncu nitko i nema boljih objašnjenja, pa i dalje, i svi veoma naknadno trče za tim prošlim, kao vođe revolucije za revolucijom i tehnomenadžeri i poduzetnici za promjenama, a sadašnje nikada nije u modi, jer je veoma nezahvalno, u nezgodnoj vezi sa prošlim a rizično za buduće, pa tko igra na siguran dobitak to izbjegava.

I zato smo konačno stigli do onoga vječnog - minimalizam diktira igru u toj zbrci i izbjegavanju igre, i najmanji potezi u vezi igre mogu ključno okretati igru, ne zato što je silan nego zato što sav taj impresivni maoizam na to nije spreman, nema nikakvog odgovora pa čak mu se i koncepcije ruše, jer su sazdane bez minimalističkih djelova (nestabilnost i disfunkcionalnost) i bez korektiva (volana, zastranjivanja), pa i njemu minimalizam treba kao ozeblom sunce. Tu samokritika i pokajanja grijeha nisu nužni pa ni dovoljni, pa niti će "individualizacija" krivnje rješiti stvar, za minimalizam bez kojeg se ne može je potrebno i više, da te razne nužnosti nužnosti koja nije (bila) nužna pretežno i nema i da ima nečeg drugog, bar malo.

Tj. stvar se izvrće i ne pita nikoga hoće li ili neće, igra uvijek teče i ide dalje, a sada nakon izvrtanja minimalizam diktira i poboljšava igru.

Iz komentara do sada ne vidi se slaganje pollitičara s tom istinom, ili viđenjem koje autor ovdje nudi. To je i logično jer interesi, osobni probici i konačno mitovi stvoreni za ovih sedamnaest godina to ne mogu dopustiti.
Ova tvrdnja, ako sam je dobro shvatio, implicira neobjektivnost ili barem krivu informiranost pollitičara što mi se ne čini točnim. Eventualno se može primijetiti do ovog trenutka jedna prilična suzdržanost, vjerojatno izazvanom i natprosječnom pismenošću autora dnevnika.

Temeljni problem ovakvih tema je standardna eskalacija u diskusiju tipa "tko ima većeg" što je besmisleno i ne vodi ničemu. Svi znamo da tuđi zločin nije opravdanje za naš zločin, ono što bih jedino ja ovdje volio odvojiti je onaj klasični zločin vulgaris od nacionalno "osviještenog" zločina.
Budući da sam bio u komisijama za procijenu ratnih šteta, prošao sam jedan prilični dio Hrvatske: od Osijeka, Pakraca Lipika, do Banije, Korduna do Like te imao prilike čeprkati po svom tom ljudskom jadu i tuzi.
Jedan od glavnih zaključaka koji mogu izvući iz tog priličnog traumatičnog iskustva je sistematska krađa bez ikakvih nacionalnih obilježja. Imamo tako primjer Pakraca koji u većem dijelu nikad nije pao i koji je prilično opljačkan. Što misliti kad uđete u kuću ili stan gdje nema ničeg osim hrpe papira, nema ni parketa ni lamperije, a ponekad ni prozorskih krila. To vrijedi za čitavu ulicu bez obzira na vlasnika i njegovu nacionalnost. Problem je da za takvo pustošenje su potrebni kamioni i radnici tipa "Selidbe Gluhak" i nevjerojatno je da to nitko nije primijetio.
Ovakva pustošenja su česta u dijelovima gdje su svi pobjegli pred ratom dok, u dijelovima gdje je ipak netko ostao, toga je bilo neusporedivo manje. Ta slika vrijedi bez obzira dali su ti krajevi bili okupirani ili ne. Negdje kod Gline vidjeli smo dvorište s 50-tak frižidera i svašta još.
Da ne duljim, ova slika pljačke je nešto čime trguju sve strane i koriste ga za dokazivanje etničkog čišćenja iako je zapravo apsolutno anacionalno. Jezgra problema je zapravo u bezvlašću koji je nastao i koji je omogućio sve to.
Tko je sve otišao u "samoposlugu" kod susjeda koji je pobjegao iz svoje kuće, jer da nije to on uzeo, propalo bi ili bi to uzeo netko drugi. Propast civilizacije.

Jasno da je bilo i onog "usmjerenog " zločina koji je koristio situaciju gdje su se "akcije" protiv Srba ili Hrvata kod suprotnih vlasti tolerirale ili čak i poticale. U tom paketu su ovi primjeri za žaljenje i za svaku osudu i loše je što ova država koja pretendira biti demokratska koristi argumentaciju kao bijesdrugi negdje ovdje niže.

I da zaključim, glavni "etnički čistač" je bilo bezvalašće koje je nastalo u vrijeme kad je elementarni civilizacijski sustav prestao funkcionirati. Najveća prepreka povratku u normalan život je to što su tvornice i kuće ili stanovi postali prazne zgrade i vrlo često u potpunom raspadu. Nevjerojatno je što se može desiti od kuće u kojoj netko ne stanuje 2-3 godine a posebno je impresivno kod kuća oko Osijeka ili Pakraca koje su građene od nepečene opeke - rastope se kao sladoled.
Svakako bi trebali pomesti vlastito dvorište, ali i vidjeti tko je tu donio smeće jer nekako imam osjećaj da je "bratska" priča iz splitske pošte jedan standard koji je bio vrlo aktivan.

leddevet

Usprkos pravedničkom zgražanju koje ste izrazili nulama na ovaj bijesov komentar, to je jedini mogući odgovor na bezobrazne laži iz teksta. Iz uz sav rizik da me proglasite zrncologom, ovaj tekst je mogao napisati samo Srbin. Senzori pisaca na politici, inače jako osjetljivi na svaki govor mržnje i šovinizam, potpuno su zakazali kad se radi o ovom tekstu iz kojeg izbija nevjerojatna količina potisnute mržnje, najveća prema demokratski izabranom predsjedniku RH iz tog doba.

U ovakvim "dosta dobrim tekstovima", "katarzama", "suočavanjima", "metenjima pred svojim pragom" ili kako ih sve ne nazivate jedno je konstanta - povijest počinje 1995. teškom patnjom srpskog naroda koji protjeran, a u razdoblje od kolovoza 1990 i prvih balvana do kolovoza 1995 se govori samo ako se opet radi o neizrecivoj patnji srpskog naroda. Iz toga se vidi kolika je uopće namjera takvih da o nečemu diskutiraju, a kolika da krivotvore povijest i napadače pretvore u žrtve.

Uopće ne namjeravam takve jednostrane pamflete udostojiti raspravom. Samo ću reći da su planovi vlasti "RSK" o povlačenju cijelog stanovništva u slučaju dolaska HV odavno dokumentirani, a na YouTubeu imate i snimke vježbi povlačenja uoči same akcije Oluja. I danas su u Haagu na svjetlo dana izašle činjenice o djelovanju UN-snaga koje su se na prvi nagovještaj akcije sklonile i molile zaustavljanje akcije da bi mogli nastaviti sa švercom goriva. O tome koliko je takvo stanje bilo održivo i podnošljivo govori i prometna izoliranost cijelog juga Hrvatske i dnevna doza granata koja je dolazila na neke hrvatske gradove iz okupiranih područja (jedna od tih je ubila dvoje ljudi nasred dubrovačke plaže, kad već inzistirate na toplim, ljudskim pričama o patnji, pa da ubacimo jednu i s ove strane).

Pričati i o zločinima nakon akcije Oluja je dozvoljeno, ali ne na ovaj način koji je zlonamjeran i kreće od početka iz totalno krivih postavki i prekrojene povijesti. A svi vi koji se uhvatite na to time podržavate takva prekrajanja povijesti.

Autoru se može samo reći ono što je Franjo Tuđman rekao beogradskoj novinarki Mili Štuli na pres-konferenciji uoči raspada Juge - "Mitinge možete držati po Srbiji!"