A što bi vi napravili na Sanaderovom mjestu

A što bi vi napravili na Sanaderovom mjestu ili da želite doći na njegovo mjesto.
Stalno slušam priče o tome da treba ovo ili ono, pitam se koliko bi od toga napravili da ste sami na mjestu premjera i da želite promjeniti stanje.
Naravno morate voditi računa o stabilnosti zemlje, svom položaju i mogućnostima.
Svatko tko misli da može tek tako ukinuti tolike privilegije koje omogućuje država pojedincima u gadnoj je zabludi, a onaj tko misli da može osvojiti vlast i ostati na njoj pričama o otkazima, ukidanjima subvencija i smanjenjima plaća mora da je blesav.

Za sad te priče samo pomažu Sanaderu. Ne pomažite mu!

Ali pogledajmo, da se stvarno smanje plaće i mirovine i ukinu državne subvencije i povlastice braniteljima i da se smanje doprinosi na zdravstveno i povećaju izdvajanja u drugi stup. Uz sadašnji dug države i daljnje veliko sniženje potrošnje, država bi doživjela slom i počeli bi neredi.

Dakle što biste vi napravili, kako bi vi pokrpali proračun, ali tako da zadržite stabilnost i uistinu pokrenete Hrvatsku, a ne da pričama o rezanju prava građana strašite narod i pomažete Sanaderu?

Evo par stvari kako bih ja pokrpao rupu u proračunu, naravno vodeći računa o nekim stvarima za koje je već pripramljen teren.

prvo

Uvođenje trošarina na mobitele (i sms i razgovore), goriva, odjeću (http://pollitika.com/trosarine-kao-antirecesijska-mjera)

drugo

Ukidanje drugog stupa i prodaja njegove imovine, ovako bi se velikim dijelom pokrpao proračun a i u budućnosti će biti više novca (http://pollitika.com/antirecesijska-mjera-koja-moze-donijeti-drzavi-25-m...).

treće

Pošto sindikati smanjenje plaća uvjetuju rezanjem na drugim mjestima, onda maksimalno smanjiti ulaganja u infrastrukturu i time dogovoriti smanjenje plaća.

četvrto

Pročešljati robne rezerve jer ih mnogi koriste kao samoposlugu, također još malo stisnutu državne firme da nađu mjesta za uštedu, pogotovo one koje primaju subvencije.

peto

Rješavati probleme s nelikvidnošću. Država je veliki dužnik, ali i drugi su dužni.
Spominje se da Agrokor na ime subvencija za poljoprivredu dobiva par sto milijuna kuna, a i Agrokor je dužan mnogima. Velikim dijelom se to može napraviti kompenzacijama.
I to tako da država umjesto novce koje mora dati Agrokoru da dobavljačima Agrokora kojima je ovaj dužan i to isključivo domaćim proizvođačima.
Znači država je dužna Agrokoru, a Agrokor drugima, ali država plaća samo Krašu, Kanditu i sl., ali ne i dobavljačima uvozne robe. Ovo bi bio jasan znak da država vodi računa o domaćim proizvođačima. Naravno Agrokor je samo primjer, isto bi trebalo i drogdje gdje postoje slični slučajevi.

šesto

Sve više plaćanje iz državnog proračuna obavljati preko HPB-a, to je naša banka, koja ne odgovara za svoje poslovanje strancima, malo bi se prepalo druge banke koje stalno ucjenjuju i koriste krizu za još više zgrtanja novca, a i državi bi lakše bilo posuđivati novac od vlastite snažne banke.

Komentari

odgovor na pitanja što bih

odgovor na pitanja što bih uradio na Sanaderov mjestu je vrlo jednostavan:Brzo bih se maknuo i napravio mjesta
sposobnijima ili bih se okružio onima koji doista znaju i žele, bez obzira na stranačku pripadnost.Sposobni Ljudi nam trebaju a ne stranke,pa kad ćemo to konačno shvatiti.

Uz sve navedeno; -uvesti

Uz sve navedeno;
-uvesti porez na luxuz,a smanjiti porez na ono što je neophodno za život,
-Naplatiti vlasnicima stranih banaka svu onu razliku koju naplaćuju usluge građanima u RH, a iste usluge nisu takve kao u njihovim matičnim
državama(kamata,troškovi vođenja računa,slanje obavjesti, troškovi slanja opomena).
U sprovođenju navedenog se dokazuje moć države.
Uvesti novčane kazne u visini postotka primanja počinitelja prekršaja.
Duplicirati iznos kazni za recidiviste.

Objesila se,što i njemu

Objesila se,što i njemu stalno telepatski poručujem kad god ga vidim na televiziji.

Mislim da ovoj zemlji treba

Mislim da ovoj zemlji treba "Jednokratni Premijer"

Dakle raspisati javni natječaj za osobu koja će biti jednokratni premijer. Za to će dobiti neku pristojnu sumu novca i kućicu negdje van Hrvatske jer nakon svega ovdje neće moć živjeti.

Ta osoba bi u jednom mandatu trebala povuć sve one super nepopularne poteze koji su toliko nužni ovoj zemlji. Zbog toga će biti jednokratan jer nema šanse za reizbor na funkciju, a dobro je pitanje hoće li izdržati do kraja mandata.

jedna mjera bi bila rezanje troška državnog aparata otpuštanjem teta, baba i ljubavnica koje su se godinama skladištile u državnoj upravi. Naša birokracije je ogroman parazit kojeg se moramo riješiti ali nitko ne želi riskirati jer je to previše ljudi koji će sigurno glastati za suprotnu stranu ako im se zamjeriš. To je posao za Jednokratnog.

Ideja je neostvariva, ali je

Ideja je neostvariva, ali je zamisao dobra.
Naime značajnu kvalitativnu promjenu bilo kojeg sustava ne može napraviti nitko tko je u bilo kojem smislu dio toga sustava.
Šimonović je ipak pokazao kako se mogu napraviti neki pomaci tako što je zarotirao upravitelje zatvora. To bih ja češće primjenjivao.

Nije li to Margaret

Nije li to Margaret Thatcher? Pa ona nije bila baš tako nepopularna. Samo treba u ključnom trenutku zaratiti sa Slovenijom i osvojiti ono što je vjekovima bilo naše :)))

Ni do sada nismo baš

Ni do sada nismo baš odisali optimizmom, ali ova panika koja je sve obuzela stvarno nema logike. Strah je zarazna stvar, a kako je zahvatio vladajuće, bežičnim putem se širi eterom.

Samo malo opušteniji način razmišljanja bi mogao učiniti čuda. Nije li kriza došla kao naručena? Ja mislim da jest. Štoviše, kriza je sjajna prilika za promjene.

Prvo, ja nikada ne bih otpuštao ljude, jer to nije ljudski. Rađe bi svu tu administraciju i birokraciju tako zaposlio i iskoristio da bi s promjenom svi, i građani i zaposlenici, mogli biti prezadovoljni. Pri tom bi plate birokracije držao točno na granici isplativosti i pristojnosti. Čime bi ljude stimulirao da traže i nalaze bolje ili isplativije poslove. Tako bi se administracija očistila prirodnim putem.

Drugo, na sve moguće načine bih maksimalno koristio ljudski potencijal. S jedne strane bih sadržaj obrazovanja bitno promijenio, kako bi većina građana mogla preuzeti potpunu kontrolu nad svojim životima, bez suvišnog i nepotrebnog arbitriranja države, a s druge strane bi maksimalno pojeftinio funkcioniranje države. Siromašna država ne smije imati megalomanske apetite.

Sve bih napravio da motiviram ljude da preuzmu odgovornost za vlastiti život i oko toga se ne bih pogađao ni s kim. Onaj tko može i zna uspjeti na veliko, poštenim i pametnim radom, dobio bi svu moguću pomoć i poticaj. I uopće ne dvojim da bi ljudi masovno uspijevali ostvarivati svoje želje i potrebe.

Jedino što ne bih nikada učinio je savjetovati ili tjerati ljude na štednju. Štedjeti mogu samo kreteni koji ne znaju stvarati novac i vrijednosti.
Štedjeti u kriznim vremenima je isto što i samoubojstvo. Smanjivati plaće kao oblik spašavanja je dokaz koliko nam je državna politika nemoćna u pameti i nesposobna.

Zabranio bih sve oblike manipulacije i pranja mozgova, bilo u politici, školstvu ili medijima. Javno mišljenje bi se formiralo na istinitim informacijama i na izboru stavova i uvjerenja.

Moje je duboko uvjerenje da iz sadašnje situacije možemo uspješno isplivati samo pod uvjetom da svi dobiju ili da nitko ne izgubi. To je puno lakše postići, nego stezati remen drugima. O poštenju takva pristupa nije potrebno trošiti riječi.

Da. Ima još nešto. Na mjestu Jednokratnog apsolutno ništa ne bih radio. Samo bi s najvišeg stabla određivao smjer napredovanja i udarao tempo.
Onoga trenutka kada bi se uvjerio da sam planirano ostvario i da ne postoji mogućnost da neki kreten sve dovede u pitanje, sam bi se povukao u hladovinu. Tako, po mom mišljenju, djeluju revolucionarni karakteri. Ne zanima ih moć, vlast, slava ni novac.

Samo par opaski. Pri tom bi

Samo par opaski.

Pri tom bi plate birokracije držao točno na granici isplativosti i pristojnosti. Čime bi ljude stimulirao da traže i nalaze bolje ili isplativije poslove. Tako bi se administracija očistila prirodnim putem.

Odnosno, u administraciji bi ostali samo glupani. To ti je cilj, ne?
Još budi dobar i reci gdje bi se zaposlili oni koji odlaze.

Moje je duboko uvjerenje da iz sadašnje situacije možemo uspješno isplivati samo pod uvjetom da svi dobiju ili da nitko ne izgubi.

Briljantno. Ja sam nešto slično imao na umu. Treba pronaći rješenje u kojem su svi na dobitku.
Reci, kad nešto slično izjaviš nekome u stvarnom životu, događa li se da ti sugovornik ostane širom razjapljenih usta?

A, ne, ne! Moja ekonomija ne

A, ne, ne! Moja ekonomija ne pati od vaše skučenosti i ograničenosti.

Prvo, pogrešno ste zaključili da bih ja, kada bih imao mogućnosti, u administraciji ostavio glupane. Po meni je sasvim u redu u administarciji ostaviti sve one koji nemaju ambiciju u životu postići puno više. Je li sada jasno? Ljudi imaju pravo na izbor, i ja im se u izbor nikada ne bih dirao.

Sve one, koji bi dobrovoljno i s motivom da u životu postignu potpuno drugačiji rezultat od dosadašnjeg, osobno bih vodio do cilja. Što znači da bi zaposlenje mogli zadržati sve dok ne postignu financijsku neovisnost. Poslije pasivnih prihoda, mislim da se nikome ne bi isplatilo zadržati posao i sitniš. Dakle, za pretpostaviti je da čovjek sa 3000 eura mjesečnih prihoda i recimo četverosatnim radnim vremenom, ne bi imao volje raditi osam ili devet sati dnevno i za to primati 5000 kuna.

Briljantno? Ne, ne! Puno više od toga. Da bi vam još više usta ostala razjapljena, reći ću vam još samo jednu stvar: ovaj "početni" rezultat se postiže KUPOVANJEM roba široke potrošnje ( koja se kupuje i tako i tako, ali sada puno pametnije i ciljano) i poštenim radom, puno drugačijim od bilo kojeg drugog posla koji ste u životu vidjeli ili radili. Poslije početaka, stvar ide puno lakše, a novac se praktično stvara sam od sebe. Puno veći novac od početnog.

Ne, kada ove stvari pokažem i objasnim ljudima u stvarnom životu, ne ostaju zabezeknuti. Jednostavno- ne vjeruju. Još jednostavnije: vjeruju svojem negativnom iskustvu, nesreći i siromaštvu na koje su navikli. Najjednostavnije rečeno: vjeruju svom "zdravom razumu". Zato ostaju siromašni.

A, ne, ne! Moja ekonomija ne

A, ne, ne! Moja ekonomija ne pati od vaše skučenosti i ograničenosti.

Prvo, pogrešno ste zaključili da bih ja, kada bih imao mogućnosti, u administraciji ostavio glupane. Po meni je sasvim u redu u administarciji ostaviti sve one koji nemaju ambiciju u životu postići puno više. Je li sada jasno? Ljudi imaju pravo na izbor, i ja im se u izbor nikada ne bih dirao.

Sve one, koji bi dobrovoljno i s motivom da u životu postignu potpuno drugačiji rezultat od dosadašnjeg, osobno bih vodio do cilja. Što znači da bi zaposlenje mogli zadržati sve dok ne postignu financijsku neovisnost. Poslije pasivnih prihoda, mislim da se nikome ne bi isplatilo zadržati posao i sitniš. Dakle, za pretpostaviti je da čovjek sa 3000 eura mjesečnih prihoda i recimo četverosatnim radnim vremenom, ne bi imao volje raditi osam ili devet sati dnevno i za to primati 5000 kuna.

Briljantno? Ne, ne! Puno više od toga. Da bi vam još više usta ostala razjapljena, reći ću vam još samo jednu stvar: ovaj "početni" rezultat se postiže KUPOVANJEM roba široke potrošnje ( koja se kupuje i tako i tako, ali sada puno pametnije i ciljano) i poštenim radom, puno drugačijim od bilo kojeg drugog posla koji ste u životu vidjeli ili radili. Poslije početaka, stvar ide puno lakše, a novac se praktično stvara sam od sebe. Puno veći novac od početnog.

Ne, kada ove stvari pokažem i objasnim ljudima u stvarnom životu, ne ostaju zabezeknuti. Jednostavno- ne vjeruju. Još jednostavnije: vjeruju svojem negativnom iskustvu, nesreći i siromaštvu na koje su navikli. Najjednostavnije rečeno: vjeruju svom "zdravom razumu". Zato ostaju siromašni.

Pa zašto to odmah nisi rekao?

Ostao sam dužan HDZ-

Ostao sam dužan HDZ- ekonomiji komentar njegovih razmišljanja o tome kako bi bilo idealno da iz krize izađemo svi bogatiji. Takvo rješenje je moguće i ne treba ga tražiti. U tome je tragedija.

Problem je u invalidnom razmišljanju velike većine ljudi, a pogotovo naših nazovi- ekonomista. Siromašno se i ograničeno razmišlja, pa se zato siromašno i živi. Živimo u svijetu nikad većeg obilja, a velika većina svjetskog stanovništva nikada nije bila siromašnija. Nije li to nelogično?

Osnovni uzrok stanja je u financijskoj i duhovnoj nepismenosti ljudi. Većina ne vidi direktnu vezu između materijalnog i duhovnog, iako je ona puno više od puke veze. Vidite, bogati ljudi u pravilu uče svoju djecu ono što siromašni nikada ne saznaju. Pod bogatima ne podrazumijevam pljačkaše i kriminalce, jer takvima opljačkano nikada ne traje duže vremena ili trajno, a u isto vrijeme plaćaju strašnu cijenu zla koje su nanijeli drugima. Mislim na ljude koji iz generacije u generaciju održavaju i povećavaju svoje bogatstvo koristeći se svojim znanjima i vještinama. Praktično nitko od siromašnih ljudi ne shvaća da je stjecanje materijalnog bogatstva zanat kao i svaki drugi i da je za njegovo obavljanje potrebno imati kvalitetno znanje i vještine.

Siromašni doživljavaju tuđe bogatstvo kao plod slučaja, sreće, nasljedstva, bogate udaje ili dobitka na lutriji. A kakve veze ima slučaj ili sreća s pametnom idejom, hrabrošću da se svjesnim naporom nešto odradi, upornošću i strpljivošću?

Evo, ovoga trenutka bilo koji građanin Hrvatske, neovisno o obrazovanju, položaju, imovnom stanju ili društvenom statusu, pa čak i sposobnosti, bi za 5 godina i za naše pojmove mogao postati kunski milijunaš i to trajno. Za svoga života i za života svojih nasljednika. Uzmimo da svega 1% našeg stanovništva odluči prihvatiti ideju ekstremnog bogaćenja, to bi bilo oko 45.000 obitelji. Kada bi pretpostavili da bi svaki godišnja primanja dimenzionirao na 1 milion kuna to bi bilo minimalno 45 milijardi kuna godišnje. I? Što je problem?

Problem je psihologija. Ljudi ne vjeruju činjenicama. Oni vjeruju iluzijama i bajkama. Neki dan mi je jedan naš prijatelj otvoreno rekao da mu se sve ovo čini navlakušom. Postavio sam mu pitanje ne čini li mu se navlakušom ovo što trenutno živi. Složio se da mu se realnost i perspektiva ne sviđaju te da će ovu ideju provjeriti. Hoće li uspjeti obogatiti se? Stvarno ne znam, ali ako se odluči na to, onda ću mu ja garantirati uspjeh. Bezuvjetno. Naravno, nismo djeca. Ne mogu ja nikome pomagati ako on sam ne razumije stvari i ne potrudi se uraditi nužno. Isto tako ne mogu pomagati ni u slučaju da čovjek odustane prije vremena.

Ostao sam dužan HDZ-

Ostao sam dužan HDZ- ekonomiji komentar njegovih razmišljanja o tome kako bi bilo idealno da iz krize izađemo svi bogatiji. Takvo rješenje je moguće i ne treba ga tražiti. U tome je tragedija.

Problem je u invalidnom razmišljanju velike većine ljudi, a pogotovo naših nazovi- ekonomista. Siromašno se i ograničeno razmišlja, pa se zato siromašno i živi. Živimo u svijetu nikad većeg obilja, a velika većina svjetskog stanovništva nikada nije bila siromašnija. Nije li to nelogično?

Osnovni uzrok stanja je u financijskoj i duhovnoj nepismenosti ljudi. Većina ne vidi direktnu vezu između materijalnog i duhovnog, iako je ona puno više od puke veze. Vidite, bogati ljudi u pravilu uče svoju djecu ono što siromašni nikada ne saznaju. Pod bogatima ne podrazumijevam pljačkaše i kriminalce, jer takvima opljačkano nikada ne traje duže vremena ili trajno, a u isto vrijeme plaćaju strašnu cijenu zla koje su nanijeli drugima. Mislim na ljude koji iz generacije u generaciju održavaju i povećavaju svoje bogatstvo koristeći se svojim znanjima i vještinama. Praktično nitko od siromašnih ljudi ne shvaća da je stjecanje materijalnog bogatstva zanat kao i svaki drugi i da je za njegovo obavljanje potrebno imati kvalitetno znanje i vještine.

Siromašni doživljavaju tuđe bogatstvo kao plod slučaja, sreće, nasljedstva, bogate udaje ili dobitka na lutriji. A kakve veze ima slučaj ili sreća s pametnom idejom, hrabrošću da se svjesnim naporom nešto odradi, upornošću i strpljivošću?

Evo, ovoga trenutka bilo koji građanin Hrvatske, neovisno o obrazovanju, položaju, imovnom stanju ili društvenom statusu, pa čak i sposobnosti, bi za 5 godina i za naše pojmove mogao postati kunski milijunaš i to trajno. Za svoga života i za života svojih nasljednika. Uzmimo da svega 1% našeg stanovništva odluči prihvatiti ideju ekstremnog bogaćenja, to bi bilo oko 45.000 obitelji. Kada bi pretpostavili da bi svaki godišnja primanja dimenzionirao na 1 milion kuna to bi bilo minimalno 45 milijardi kuna godišnje. I? Što je problem?

Kakav problem?

Problem je psihologija. Ljudi ne vjeruju činjenicama. Oni vjeruju iluzijama i bajkama. Neki dan mi je jedan naš prijatelj otvoreno rekao da mu se sve ovo čini navlakušom. Postavio sam mu pitanje ne čini li mu se navlakušom ovo što trenutno živi. Složio se da mu se realnost i perspektiva ne sviđaju te da će ovu ideju provjeriti. Hoće li uspjeti obogatiti se? Stvarno ne znam, ali ako se odluči na to, onda ću mu ja garantirati uspjeh. Bezuvjetno. Naravno, nismo djeca. Ne mogu ja nikome pomagati ako on sam ne razumije stvari i ne potrudi se uraditi nužno. Isto tako ne mogu pomagati ni u slučaju da čovjek odustane prije vremena.

Kužim.

Naravno da je nemoguće da

Naravno da je nemoguće da svi budu na dobitku, bar ne na kratki rok. Pogotovo ja ne bih niti htio da na dobitku budu muljatori, a oni su do sada uvijek nekako bili na dobitku...

prvo - slažem se drugo -

prvo - slažem se
drugo - nikako
treće - donekle
četvrto - tu nije neka velika lova
peto - lako je dok ima novaca
šesto - slažem se u potpunosti; jedino što nije baš neka jaka banka

Ali što bih ja napravio? Sazvao odmah izbore, ali tako da izgubim, i onda iz oporbe lijepo kritizirao, pa se vratio na vlast kada kriza već počne prolaziti kao 'spasitelj'. A kakva je situacija, tada ćemo negdje i u EU...

važniji od mojih prijedloga

važniji od mojih prijedloga bi mi bili oni koji su novi, koji bacaju pogled na dosad zapostavljene stvari. kroz medije se stalno priča o mirovinama, plaćama, braniteljima..... ali što je sa svim onim skriveniim troškovima onim muljem i tajnim dogovorima.

znali netko za prostor gdje bi se puno toga moglo popraviti malim intervencijama bez puno potresa?

Evo, znam ja za male

Evo, znam ja za male intervencije, a nevjerojatne uštede i dobitke. Ali što vrijedi kada će klipani slijedećih 100 godina neuspješno dokazivati kako su oni pametniji.

Koju god intervenciju

Koju god intervenciju napraviš, nekom si stao na žulj. Raznim racionalizacijama bi se uštedjeli ogromni novci, ali ti novci sada idu nekome, tko je npr. digao kredit i kupio viletinu. Ako lova više ne ide njemu, gubi viletinu. Tada počinju različite stvari po novinama, skandali, prijetnje, povlačenje veza.

Po meni se u nabavi mogu napraviti velike uštede.

Za početak, mogao bi

Za početak, mogao bi državni proračun smanjiti (ušteda) barem za 30% (cca 30-tak mlrd) i to izdavanjem direktive : "Ne više krasti!".

Na funkcioniranju se ne bi ni osjetilo. Vjerujem da se barem toliko na razne načine "skrene" u privatne džepove.

Primjer, moglo se uštediti na kupovini stana. Za te pare je direktor u slučaju stvarne potrebe mogao "100 godina" obitavati u Esplanadi.

(za one koji će reći da se radi o privatniku koji svoj novac može spiskati kako hoće, tvrtka posluje s državom)

hm, znam da je off topic ali

hm, znam da je off topic ali me ova direktiva sjetila, jel se to samo meni čini ili je B2 nestao od kad je Ivo skužio da nema tolko love za glupiranje?

Jer nekako mi se čini da ova direktiva ne može proć kad se tako stranka financira

"Pionir" B2 i Lavica će

"Pionir" B2 i Lavica će uvijek imati posla a za plaćanje će se u stranačkoj blagajni uvijek naći novca, rade koristan posao, posebice kad se zna da je PR osnovni sadržaj rada Vlade.

Trenutno je težište izraženo na raznim Internet forumima, vidi sam kako se organizirano komentira. Tolikim snagama trebaju vođe i koordinatori pa isti zato izostaju ovdje.

Nije off topic jer se za te potrebe troši prilična suma novca, da se može pohvaliti konkretnim pozitivnim rezultatima, ne bi trebalo toliko izdvajati za PR.

hehe... b2 je stalno lajao o

hehe... b2 je stalno lajao o rastrošnim Hrvatima, sad je dobio što želi. također se pjenio na državne potpore privatnicima, sad kad nestanu potpore agrokoru, igh i drugim njegovim ljubljenim uspješnim firmama i direktorima javljati će se još i manje.

Pohvale za ideju Sve više

Pohvale za ideju

Sve više plaćanje iz državnog proračuna obavljati preko HPB-a, to je naša banka, koja ne odgovara za svoje poslovanje strancima, malo bi se prepalo druge banke koje stalno ucjenjuju i koriste krizu za još više zgrtanja novca, a i državi bi lakše bilo posuđivati novac od vlastite snažne banke.

Ovo si promašio. HNB je banka preko koje država obavlja svoja plaćanja.

Dalje za HPB kao i za svaku drugu banku vrijede ista pravila glede izloženosti i količine kredita koje mogu izdati, a koje su vezane sa količinom kapitala i količinom štednje i mogućnošću zaduživanja te banke na tržištu.
Strane banke imaju velike izvore sredstava u inozemstvu, bilo putem dokapitalizacije i li zaduživanja kod matične banke, što HPB nema. Također većina domaće štednje se nalazi u stranim bankama a ne u HPB-u. KAda se to dvoje uzme u obzir HPB, uspoređujući sa stranim bankama, nema ozbiljan kreditini potencijal.

Također državi na treba "domaća banka" da se zadužuje. Ministarstvo finacija izdaje blagajničke zapise, izdaje obveznice itd ... a njih može prodati samo po tržišnim uvijetima. A imajući u vidu kapital HPB-a ta banka ne može na taj način kreditirati državu bez ozbiljnog narušavanja svoje pozicije.

A na kraju krajeva država je dovoljno zadužena i nebi ni trebalo olakšavati daljnje zaduživanje

hvala na pojašnjenju, ali

hvala na pojašnjenju, ali ja sam mislio i na neke druge stvari koje u vezi države i javnog sektora. npr moja općina posluje preko pbz koliko sam čuo. a ovi radeći s općonskim novcem i računima zaposlenih u općini putem raznih naknada lijepo zarađuju. kunu vamo, kunu tamo preko te njihove "industrije","alata" i "proizvoda".

slično, student servis u zd radi preko splitske banke, meni bi novac sjeo na račun par dana nakon što poslodavac uplati novac banci. ljudi su mi rekli da tako banka "radi" s mojim novcem.

znači nije samo stvar proračinskog novca, divljačko ponašanje bankara prema onima koji ih hrane treba kazniti i upozoriti da nemere više tako.

Dosta javnih ustanova i sl.

Dosta javnih ustanova i sl. zahtjeva od zaposlenih da otvaraju račune u ZABI ili PBZ, pa isplaćuju preko njih plaće... po meni glupost, trebali bi raditi sa svim bankama a svoje račune držati u HPB.

Ili barem drzati novce u

Ili barem drzati novce u jednoj od banaka u HR vlasnistvu. Nije to samo HPB, no cinjenica je da HPB "najvise vrijedi" od domacih banaka. Pod hitno bi sve zupanije/gradovi trebali koristiti cash pooling usluge banaka, gdje bi se ostvarivale milijunske ustede (eto jedna od proturecesijkih mjera).

HNB je banka preko koje

HNB je banka preko koje država obavlja svoja plaćanja. u tom smislu HNB ustvari i nije banka, a HNB drzavi izravno ne smije davati pozajmice, osim prekonocno. Za svaki promet mora se angazirati posrednicka banka. ... u centralnom bankarstvu smo trenutacno prvaci svijeta. To je mala utjeha poznavajucii nepoznavanje nase javnosti koje ne samo da ne zna to cijeniti nego ni neke osnovne stvari.

zašto minus? Članak 36.

zašto minus?

Članak 36. zakona o HNB-u ti vrlo jasno kaže
Hrvatska narodna banka vodi račune Republike Hrvatske i obavlja platni promet po tim računima

Što je ispravak na magarčevu ideju da bi HPB ( Poštanska!!!!) to trebala raditi umjesto stranih. ( ne znam od kud mu ta ideja)

Ostatak komentara se odnosi na poštansku a ne na HNB ... tako da ne razumijem što je to po tebi u mom komentaru krivo kada komentiraš centralnu banku?

Isprika isprika pogresno

Isprika isprika pogresno sam povezao. Pomijesao sam HNB i HPB grubo, pa sam grubo i reagirao misleci da si ono sto HPB moze raditi stavio HNBu. HPB ima poseban polozaj medu bankama vezano uz HNB. ...zurim i sad ...

Pokupio satove i torbice i

Pokupio satove i torbice i razgulio, jer, Hrvati su j**en narod kad ga dotjeraš do zida.

Magarče, (nadam se da se ne

Magarče, (nadam se da se ne ljutiš što te zovem ovako u vokativu)

Prijedlog:

pokrenuti dvosmjernu akciju za točku 6 (šest) iz tvojeg dnevnika:
1. preko Dragutina Lesara (forumaša i saborskog zastupnika). A možda na forumu ima i drugih ljudi sa prisupom (izravnim ili neizravnim) strukturama donošenja odluke i
2. paralelno preko FB i sličnih građanskih inicijativa podurijeti takav prijedlog.

Drzavi su sve banke vazne.

Drzavi su sve banke vazne. Hrvatska drzava skupa sa hrvatskim privatnim kapitalom ne bi mogla doseci ovaj nivo niti (i) upravljanja, niti (ii) kapitalizacije, a o (iii) povjerenju da i ne govorimo. Da je kojim sluacjem struktura vlasnistva drugacija i prevladava domaci kapital (drzavni ili domaci privatni nevazno) sustavni rizik bi bio znacajno veci, a vec vidim novinske naslove. Ova kombinacija sa vecinskim stranim vlasnistvom i jakom centralnom bankom sa izrazito konzervativnom politikom je puno i neizrecivo bolja kombinacija, a drzavi daje cak i neke prednosti u politickom smislu. Da jos moraju upravljati i bankarskim sustavom pa razvodnili bi se i razbacali nepotrebno po prilicno nezgodnim podrucjima. Pa i ovo sto se ima prilicno je veliki zalogaj za kadrovski potencijal i to bez ikakve ironije . Recimo da drzavna Zagrebacka banka financira Koncareve i Bandiceve tramvaje (kombinacijama kreditiraj/kupi/iznajmi...), da recimo kreditira Agrokor u kupnji Mercatora, Podravku u kupnji Dorge, Podravku u kupnji Vitaminke, Inu u kupnji Energopetrola, Plivu u kupnji po Spanjolskoj, Indiji, Njemackoj, USA, ..., financiranju Peljeskog mosta, Tunel sv Ilije http://www.serdar.hr/Tunel%20Ilija%20stranice/goreta.html .
Jebenti oci ovo je u principu prava blagodat koju treba znati cijeniti - zvjeli mi (ma gdje bili).

vidim da je ovo o hpb-u

vidim da je ovo o hpb-u naišlo na najviše odobravanja pa bi možda i uspjela neka akcija, ali meni se čini da se već neko vrijeme govori lagano o tome i priprema teren za veću ulogu hpb-a tako da je i bez i bez akcije moguće ovo s hpb-om. što strane banke budu više pritiskale to će biti manje razloga da im se vlast dodvorava i dopušta im svakakve gluposti.

Magarče, pohvale za temu i

Magarče,
pohvale za temu i obradu. osobito za prijedlog pod brojem 6 (šest).

Dodajem na tvoje:

Dugoročno potaknuti kvalitativno i kvantitativno veći agažman (natjecanje i lobiranje) domaćih kompanija u međunarodnim natječajima. Osobito u kriznim područjima kao npr. Pojas Gaze, Čad, Afghanistan, Gruzija, Sudan itd.
Isto bi iziskivalo reorganiziranje, restruktuiranje i usvajanje novih normi ponašanja (pozitivnih) samih kompanija, a i dodatne sinergijske napore samih kompanija i nekoliko resornih ministarstava Vlade RH.
Ne očekivati prvim "contract-om" ogromne dobitke nego imperativno osigurati prisutnost, a time i prepoznatljivost u tim krugovima. Učinak, koji bi došao postupno, takovim "izlaskom iz svoje ljušture" bi bio pozitivno iznenađujući u svim segmentima društva.

Ja da sam na njegovom

Ja da sam na njegovom mjestu?

Pa prvo bi naučil one kaj dobijaju državne plače da se za nju moraju i delat i to onak kak Bog zapoveda.

Na Sanaderovom mjestu svaki

Na Sanaderovom mjestu svaki karakteran i odgovoran čovjek bi izvršio samoubojstvo bez oklijevanja. Baš zato što nije ni karakter ni odgovoran, upravo to neće učiniti, jer kreten kakav jest, vjeruje da ima pravo masovno ubijati druge. Pa još i nekažnjeno.

Vjerujem da je dozvoljeno na

Vjerujem da je dozvoljeno na pitanje iz naslova odgovoriti posredno, pa onda

ne znam što bi čovjek na njegovom mjestu uradio ili trebao uraditi , ali znam da bi svaki pošten čovjek čija su većina izrečenih obećanja neostvarena a ciljeva odbačena, koji je razotkriven u svim pozama mogućim i nemogućim, smiješan čak, mogao izabrati postati Japanac.

Naravno, ne po nacionalnosti već po načinu postupanja u ne kontroliranim i posve izgubljenim situacijama.

mislim da sam krivo postavio

mislim da sam krivo postavio pitanje, žao mi je što se ne mogu jasnije izražavati.
dakle pretpostavimo da ste u poziciji predsjednika vlade i da imate zadatak riješiti probleme. ne bježati od problema, ne prebacivati krivnju na druge, ne prebacivati teret izlaska iz krize na druge.
kako državu u stanju u kakvom je izvesti iz krize i ne doživjeti slom?

pitanje postavljam jer mi se čini da se sadašnjim ponašanjem samo pomaže ovakvoj vlasti kakvu imamo.
jedni bi smanjivali plaće, drugi mirovine, treći ostavili državne firme na cjedilu, četvrti smanjivali razna socijalna prava. ovako se samo straši narod i daje priliku sanaderu sa glumi čovjeka koji se brine za ljude usprkos problemima, kao jedan od lupeža koji ipak i narodu daje.

koje mjere bi netko morao predložiti a da ih bude stvarno u stanju provesti?

Upravo pred nekih pola sata

Upravo pred nekih pola sata završio je dnev niok na Novoj gdje je Bago zorno prikazao rasodovnu i prihodovnuž
stranu buđeta. I poznato je da nitko ne pristaje na smanjenja svog buđetskog kolača, naravno.
Medjutim, držim da bi država kao dobar gospodar prva morala posegnuti za drastičnim restrikcijama na
svim poljima na kojima poostoji neracionalnost trošenja, a to su praktički sva područja državnog života, npr.

preorganiziranost države u smislu broja opčina i njima pripadajućih službi,

treba ukinuti sve moguće dotacije i potpore svim područjima koje do sada nisu pokazale ekonomski pozitivan učinak,

temeljito preispitata sva moguća davanja po raznim socijalnim, mirovinskim i braniteljskim pravima,

i konačno ukinuti sve moguće privilegije velike većine državnih dužnosnika,

trenutno obustaviti izgradnju infrastrukture koja nije direktno povezana s odbacivanjem nove dobiti odnosno prihoda državi,

obustaviti po ministarstvima svu moguću nabavku razne dugotrajne imovine koja nije u direktnoj vezi sa
postizanjem poboljšavanja rada službi, kao što je preuređivanje raznih ministarskih ureda, kupovina
nepotrebnog namještaja, ukidanje prava na osobne vozače i čuvare,( izuzev predsjedniku države i premijeru),

strogo kontrolirati prihode stranaka koje obnašaju vlast,

naplatiti porez svima koji to trebaju platiti, posebice nogometaši i njihovi menađeri (zamislite se koliko vi
poreza morate platiti više jer ga oni ne plaćaju),

Mislim da sam nabrojio dovoljno i siguran sam kad bi se to cjelovito realiziralo da bismo imali i viška love.

inigo

@magarac, razumio sam ja

@magarac,

razumio sam ja pitanje kao što si i ti razumio moj odgovor.

na slična pitanja odgovore traže najbolje ekipe stručnjaka svih mogućih vrsta po čitavom svijetu, čak nalazeći različite odgovore na isti ili sličan problem.

urušilo se ono, naizgled po prirodi samoregulirajuće - tržišna ekonomija - a vraćanje na povećanje uloge država i međunarodnih institucija, posebno financijskih, stvara nove društvene odnose. to pripremaju filozofi i provode plitičari i vrhunski stručnjaci svih vrsta, nema tu mjesta za taetrologe.

nacionalni interesi će postati važniji od internacionalnih, a pitanja vraćanja suvereniteta dobiti poticaj što čitavu zajednicu vraća korak unazad. postaje posve je normalno zapitati gdje je taj Nato , UN ili Europa itd.

sve to događa izvorno u gospodarstvu a posljedice su na ukupni socijalni život. ispalo je da su ekonomisti ispali najveći papci ili da političari u čitavom svijetu imaju Ekonomska vijeća koja ne slušaju.

Mene, osobno, ne brine

Mene, osobno, ne brine toliko kriza koliko vanjskopolitički položaj Hrvatske danas što je važan čimbenik u globaliziranom svijetu.
Poslije krize uvijek dolazi značajan uzlet i kako se stvari uzburkaju istom se brzinom i smire pa i ne pamtimo puno lošega iz prošlosti.
Jedna od jako značajnih izjava vrloga premijera ovih dana:
http://www.javno.com/hr-hrvatska/sanader--eu-nema-buducnost-ako-ce-dopus...
koja i nije pobudila veliko zanimanje javnosti.
Zašto?
To izjavljuje osoba koja bi i vlastitu obitelj 'prodao' da Hrvatska uđe u EU za njegovoga mandata, a sada odjednom okreće ploču?
Jaka retorika zasnovana na obrani nacionalnih interesa od osobe(a) koji su najviše tih nacionalnih interesa i rasprodali u proteklom razdoblju.
Ah, da... pa izbori (lokalni) su blizu sad se dosjetih.
Nadam se samo da hrvatski građani neće nasjesti na ove slatkorječivosti, jer ako dobiju izbore nemojmo se začuditi da Hrvatska površinom opadne za nekih 10- tak %... možda će se namiriti i još neki osim Slovenaca... za svaki slučaj.
A budući je državni tajnik slovenskoga MVP, Milan Balažić, za središnji dnevnik TV Slovenije izjavio da je rješenje graničnoga pitanja sa Slovenijom uvjet za ulazak Hrvatske u EU ...onda me ne bi čudio i takav scenarij.

A što bi vi napravili na

A što bi vi napravili na Sanaderovom mjestu

Ja bi se rijesio 2 sata.Jedan bi ulozio u plasticnu kirurgiju, a drugi za kartu na neku egzoticnu destinaciju:Onda bi se docepao interneta i pisao na pollitika.com pod nicknameom: jesam-vas

Hvala G-news na ovom pravom

Hvala G-news na ovom pravom komentaru. Nasmijao me ali moram primijetiti da bi jedan sat bio malo za plastiku jer se mora dobro, dobro izmjeniti da mu ne stignu "dobre želje" na vrata.
Što se tiče ovog teksta gore, ovo mu je već drugi mandat, sve je učinio da dovede zemlju u bankrot a to je uspio, plan a ostvaren. Dalje sve su banke njihove a HPB samo služi kao posrednik kod prebacivanja iz zajedničke u samo njihovu kasicu prasicu koja je opet negdje u toplim, toplim krajevima juga.
Mene samo zanima što im je krajnji cilj, ovaj prvi su ostvarili ( rasprodaja zemlje, izvršeno, naroda, izvršeno, mora uspješno, voda također).
I što sad nisu valjda preko brata sklopili rodijački ugovor s Bogom pa će im pustiti da odnesu na onaj svijet sva blaga skupljena aukcijom ( ljepše zvuči od onog rasprodaja) domovine?

Ma bio bi blijeda kopija

Ma bio bi blijeda kopija dr.Dabića:)

Evo moj

Evo moj prijedlog:
1.
Formiranje testnih komisija unutar državnih struktura ( sudstvo, policija,
vojska, sve moguće državne agencije, itd. ) koje bi testirale državne
službenike - prvo provjera da diplome nisu krivotvorene, onda stručni test
( npr. iz prava za službenike sudova , iz agronomije za službenike min.
poljoprivrede ).
Ako bi se našlo nekoga sa krivotvorenom diplomom - ponudilo bi mu se da vrati novac koji je primio kroz sve plaće u zamjenu za amnestiju od krivotvorenja služ. isprave. Oni koji ne bi zadovoljili minimum znanja bi dobili samo otkaz. Tako bi se rješili barem Slavka Lozine.
2.
Temeljita provjera svih koji primaju plaću iz proračuna radi porijekla imovine, uključujući blisku rodbinu. Imovina bez pokrića bi se oduzela. Riječ "temeljita" podrazumijeva da bi Sanader, Bebić i Rončević sigurno ostali bez nekretnina. Da se izbjegne optužba za revanšizam zatražiti pomoć europske unije koja bi dala suce-promatrače koji bi jamčili pošten postupak.
3.
Javna objava i revizija branitelja. Novac koji bi vratili lažni branitelji ne vraćati u proračun nego ga proslijediti pravim braniteljima da se izbjegne optužbe za revanšizam.
4.
Revizija pretvorbe i privatizacije. Pri tome, ako se utvrdi da je netko neku tvornicu nepošteno stekao i poslije prodao, ne mijenjati vlasništvo nad tvornicom, nego samo od tog pojedinca nadoknaditi štetu oduzimanjem imovine. Ako je pojedinac i dalje vlasnik (čitaj -I. Todorić), oduzeti mu imovinu ali ostaviti menadžersku strukturu koja zapravo vodi kompaniju.

Eto, to su samo 4 prijedloga. Naravno, oni se neće dogoditi zato što bilo kakvo rješenje naših problema nužno znači slanje trenutačne vladajuće strukture u zatvor.

I sada postoji u svim

I sada postoji u svim državnim tijelima, od ministarstava do vojske, ocjenjivanje. Dakle, svatko se ocjenjuje, i ako dobije uzastopno par loših ocjena — doviđenja. Ali se malo tko želi nekome zamjeriti, svatko zna tko ga ocjenjuje, pa nećeš se zamjeriti svom kumu i kolegi, zar ne? Pa su ocjene jako dobre u 99% slučajeva.

Diplome najmanja stvar, ja bih ukinuo diplome kao bilo kakav uvjet (osim za suce i slično), što će ti diploma, na njoj ne piše jesi li se provukao, bio odličan student, ili si nekog potplatio, a možda ti je neki rođak na faksu sve sredio.

Provjera znanja i sposobnosti — svakako. Po mojoj procjeni bar 10% ljudi zapravo ništa ne radi. Da se svake godine otpusti nekih 5% zaposlenih, koji su nepotrebni, uštedjeli bi se ogromni novci, a posao ne bi trpio. Nije moguće da svih 20 ljudi marljivo radi, naravno da netko zabušava...

Prijedlozi 2-4 su već dosta poznati, ali se tu malo što može učiniti. Država ne funkcionira na 'poštenju' već na 'zakonu'. Ako je netko nešto stekao protuzakonito, to se jasno može i uvijek se moglo oduzeti. Ali sjeti se kako su neslavno prošla suđenja g. Kutli!

Javna objava i revizija

Javna objava i revizija branitelja. Novac koji bi vratili lažni branitelji ne vraćati u proračun nego ga proslijediti pravim braniteljima da se izbjegne optužbe za revanšizam.

Dodajem, i objava i revizija korisnika mirovina boraca NOB-a iz WWII. Za one koji se utvrde da to nikad nisu bili povrat nezakonito stečene imovine i prava. Eto i sam Fumić je, po svojem osobnom priznanju, '45-te bio u gimnaziji.

Revizija pretvorbe i privatizacije. Pri tome, ako se utvrdi da je netko neku tvornicu nepošteno stekao i poslije prodao, ne mijenjati vlasništvo nad tvornicom, nego samo od tog pojedinca nadoknaditi štetu oduzimanjem imovine. Ako je pojedinac i dalje vlasnik (čitaj -I. Todorić), oduzeti mu imovinu ali ostaviti menadžersku strukturu koja zapravo vodi kompaniju.

Dodajem, revizija stečene imovine od 1981. do 1990. god. (vrijeme "stabilizacije").
Dosta vikendica se izgradilo u to vrijeme, a i nešto deviza se znalo prenijeti u inozemstvo tih godina. A bilo je vrijeme stabilizacije, velika recesija, čekao sam sa kuponima za kavu, deterdžent, gorivo i ostalo, vozilo se par - nepar itd........
A neki su gradili vikendice, slali djecu na školovanje u UK, US, DEU, ...........

to se stalno i radi, već

to se stalno i radi, već desetljećima, uvijek neke revizije i provjere, imaš kuću vrati stan, revizija branitelja i invalida.............. i uvijek na kraju dobijemo još veću zbrku.

koji su uzroci?

po meni vlast je nesposobna i nezainteresirana da se razvije snažno i neovisno gospodarstvo i društvo.vlast ne želi društvo, gospodarstvo koje ne ovisi previše o volji vlasti jer se boje da bi tako oni na poziciji ostali bez položaja.

tako vlast i mir i podršku naroda kupuje raznim povlasticama. zamisli da nema toliko mladih umirovljenika i da su svi oni nezaposleni, pa u državi bi nastali neredi. i sada HRT pravi plan stimulativnih odlazaka u mirovinu za višak radnika. dakle mi nemamo gospodarstvo koje bi moglo zaposliti višak radnika u nekim firmama već probleme rješavamo šaljući ljude u mirovinu.
ljudi to prihvaćaju jer tako imaju barem nekakve prihode.

pogledaj samo kako se generira nerad, nepravda i korupcija.

priča se da nema novca za mirovine i onda se donose zakoni po kojima novi umirovljenici imaju manje mirovine u odnosu na onih koji su u mirovinu otišli ranije. to stvara osjećaj nepravde jer ispada da je bolje da si nešto izmuljao i otišao ranije u mirovinu nego da si odradio puni staž. kad se smanjuju prava to se opravdava muljažama i onda se smanjuju prava svima i onima koji su svoje pošteno odradili i muljatorima, s time da će muljatori opet nešto izmuljati, a pošteni izvisiti.

zamjera se onima koji su išli u branireljske mirovine, ali pogledajte one koji nisu,a sigurno ih ima u drvoprerađivačkim firmama koje sada dijele otkaze. kako se oni osjećaju? vjerojatno kako potpuni telci jer onaj koji je izmuljao mirovinu barem ima nešto pa nek mu i smanje mirovinu opet će imati nešto za razliku od poštenih koji ostaju bez ikakvih prihoda.
i kakva je poruka i kakva je pouka?

ono što je po meni sada najvažnije jest da se novim mjerama ne stvaraju nove nepravde i nered, čak je bolje i ovako nego da se radi još veća štete. a prostor za izvlačenje iz krize bih tražio u jačanju gospodarstva i davanjem većih prava i sigurnosti radnicima. ako imaju zadovoljavajući posao ljudi neće tražiti pomoć od države. ako radnici imaju pristojnu, ne veliku već pristojnu plaću, i zaštitu svojih prava radeći za privatnika, smanjitu će se pritisak na državu da rješava egzistencijalne probleme ljudi.ljudi neće toliko željeti u državne službe (gdje su im zajamčena prava i plaće i sigurnost) što će opet smanjiti prostor za zapošljavanje po principu veza i poznanstava.

Po meni, ovo stanje mnogima

Po meni, ovo stanje mnogima odgovara, ne nužno ljudima na vlasti, nego onima koji su u svim sustavima 'uz vlast' i žive od raznih shema kako nešto smućkati i na kraju dobiti što veći dio kolača.

Ali to nije ključ problema. Svi zajedno živimo malo iznad mogućnosti, to je najveći problem. Malo više trošimo nego što zarađujemo, i stalnorastući problem prebacujemo neprestano dalje i dalje u budućnost.

A mogućnosti je u Hrvatskoj zapravo malo. Zašto bi netko išao muljati s državom i riskirati oduzimanje svega i zatvor ako može istu lovu uložiti u pošteni posao i zaraditi velike novce? Zato što se baviti bilo kakvim poslom u Hrvatskoj uopće nije jednostavno, iz gomile razloga.

Nezaposlen čovjek ne samo

Nezaposlen čovjek ne samo da ne privređuje nego je na teretu države. 1200 kn. Nije ni odgovor da se ljudi šalju u penziju , jer i penzije idu iz proračuna. Stvar je u domeni elementarne matematike, plus i minus. Ako hoćemo izaći iz krize treba raditi. E sad, tko misli da su političari u hrvata toliko produktivni da stvaraju radna mjesta neka digne desnu ruku u zrak i drži je do izbora...Ili da se napravi akcija ko u komšiluku, ukradi babi osobnu da ne glasa za HDZ...
Ja bi više volio znati kad će reći da nemaju za penzije i dječije doplatke...Ah, da što bi ja na Sanaderovom mjestu? Slika HDZ-ekonomije govori više od tisuću riječi;)

ali meni ni drugi iz

ali meni ni drugi iz politike pa ni cijela politička i poslovna elita ne valjaju, liče mi na bandite koji se svađaju oko plijena. problem da je para sve manje i nema za sve pa se stvara nervoza i svađe.
ne vidim ja tu neku veliju želju da se nešto pomogne državi i ljudima, više da sebe namire.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Syndicate content