Zagreb, 13.02.2008.
Povodom prezentacije Programa Zagrebačkog Holdinga u vezi vodoopskrbe i odvodnje u razdoblju 2008.-2011.
Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, pozdravlja namjeru gradskih vlasti i Zagrebačkog Holdinga da pristupi sustavnoj obnovi, sanaciji i razvoju vodoopskrbne mreže i odvodnje u Gradu Zagrebu. Smatramo da je zadnji čas da se pristupi temeljitoj rekonstrukciji i dogradnji kako vodoopskrbne mreže tako i odvodnje jer se Zagreb od doba Univerzijade, kad se zadnji put ozbiljno investiralo u vodnu infrastrukturu, prilično povećao.
Ono što „ne razumijemo“ i što nas u tim hvalevrijednim nastojanjima zbunjuje je sljedeće:
Zašto se uoči početka velikih infrastrukturnih vodno-odvodnih radova privatizira, odnosno rasprodaje gradsko poduzeće Vodoprivreda Zagreb čija je osnovna svrha osnivanja (u 1960-tim godinama) i postojanja upravo izgradnja i održavanje magistralnih cjevovoda, vodocrpilišta, retencija, kanala i brana?
Zagrebački Holding će izdati obveznice u iznosu od čak 79 milijuna Eura i tako pokriti troškove financiranja u iznosu većem od 50% od ukupno predviđenih 159 milijuna Eura.
Na naše pitanje – da li se prodajom obveznica otvaraju vrata stranim multinacionalnim predatorima na vodu – Slobodan Ljubičić-Kikaš je lakonski odgovorio da se voda tako ne privatizira. Također, odbio je odgovoriti na naše pitanje – da li je moguće da obveznice Holdinga budu ponuđene građanima Zagreba umjesto Londonskoj burzi.
Istina je da se voda ne može baš direktno privatizirati putem obveznica. Međutim, što ako Holding, odnosno Grad zbog prezaduženosti bankrotira? Bankrot grada nije nikakav science fiction. To se na primjer, prije 4-5 godina dogodilo čak jednom Berlinu! Od potpunog sloma Berlin je spašen „injekcijom“ Bundes-vlade od nekih 7 milijardi Eura! No prije toga, Berlin je bio prisiljen prodati (privatizirati) svoj vodovod pa tako danas stanovnici Berlina koji doslovno leži na vodi, plaćaju najskuplju vodu u EU – čak 3,5 Eura/m³.
Svakako bismo željeli da Zagreb izbjegne sudbinu Berlina, pogotovo što mnogo toga u Zagrebu po načinu vođenja i razvitka podsjeća na Berlin – od velike zaduženosti do neobuzdane građevinske aktivnosti.
Zato pozivamo Gradonačelnika i Zagrebački Holding da ponude građanima Zagreba obveznice u iznosu od 79 milijuna Eura i omoguće im da sami isfinanciraju svoj vlastiti vodovod i kanalizaciju. Ako je to isplativo financijskim fondovima u Tokiju i Londonu onda bi i građani trebali naći svoju rčunicu u takvoj investiciji.
Vlasta Toth
supredsjednica Zelene liste
i članica Vijeća četvrti Gornji grad Medveščak
Komentari
O tome da zbog nestrucnih,
O tome da zbog nestrucnih, mozemo lako reci i diletantskih, projekata sadasnje gradske uprave, ne transparentnog trosenja i rasipanja sredstava i dr. mahom kriminalnih radnji, Zagreb ulazi u velika zaduzivanja u inozemstvu, poznato je dosta. Ipak najkrupniji detalji, npr. o precistacu otpadnih voda i dogovorenoj, a mozda vec i kupljenoj spalionici otpada jos se skrivaju od javnosti.
Mislim da sa ovako nesposobnom i korumpiranom gradskom upravom Zagreb sigurno ide u bankrot. Mozda je to nekome i cilj.
Još uvijek možemo prodati
Još uvijek možemo prodati Bandića. Svjetski gradovi će se trgati da za njega što više plate i tako dobiju stručnjaka za razvoj gradova.
. . . ukupno predviđenih
. . . ukupno predviđenih 159 milijuna Eura . . .
Idemo malo računati:
Zagreb ima negdje oko 800.000 stanovnika (ono 1 mil je ipak šira zona sa Samoborima, Goricama, Zaprešićima . . .)
Podatak koji je moja pretpostavka je da danas prosječno plaćamo ~50 kn po osobi vodu i odvodnju.
Znači grad godišnje prikupi 800.000 x 50 x 12 = 480.000.000 kn odnosno 66.024.759,28 € ~ 66 mil €
U 20 godina grad prikupi 66 mil € x 20 = 1.320 mil €
Još jedan podatak je da današnja vodovodna instalacija ima 40% gubitaka što znači da su gubitci u 20 godina
1.320 x 40% = 528 mil €
Sljedeća pretpostavka je ako uzmemo kreditnu liniju na 20 godina vračamo dvostruko, a isto vrijedi ako Holding izda obveznice ili sl.
Dakle vraćamo 159 mil x 2 = 318 mil €
Ako sad usporedimo moguću uštedu (528 mil €) s potrebnim novcima (318 mil €) dobijemo da ako bi se svi radovi dogotovili za 7 godina Holding bi bio na nuli. Znaci svi troškovi podmireni bez prodaje bilo čega.
Naravno, ovo je grubi model koji ne uzima u obzir da bi se uštede (smanjenje gubitaka) pojavljivalo odmah prilikom dovršetka pojedinih faza radova. Drugi važan element je da bi se izgradnjom odvojene kanalizacije oborinskih voda rasteretio famozni pročistač i tu bi ostvarili dodatnu zaradu.
Postoji i drugi, crni model, gdje se troškovi rekonstrukcije sistema jednostavno dodaju postojećoj naplati i na taj način prisiljava na prodaju s posljedicom gubitka kontrole na tako vitalnom resursu za grad. I ne treba zaboraviti da je opskrba vodom i odvodnja po definiciji monopolističko i ne bi smjelo biti izvan gradske kontrole.
leddevet
Cijena 1 m3 vode rezultat je
Cijena 1 m3 vode rezultat je ukupnih troškova dobave, distribucije, odvodnje i pročišćavanja, uključivo tekuće troškove, održavanje i amortizaciju, te financijska opterećenja, podjeljenih na broj naplaćenih m3. Ta jedinična cijena samo će rasti u budućnosti jer:
- troškovi održavanja/zamjene sistema će neminovno rasti zbog sadašnje zapuštenosti
- troškovi pročišćavanja zbog EU standarda će rasti
- zagadjenje izvorišta će zahtjevati pročišavanje pitke vode ili ulaganja u nova izvorišta
Sve ovo će uzrokovati štednju gradjana i smanjenje potrošnje uz te rastuće troškove, cijena jednog m3 će oštro rasti.
Neke ograničene uštede se mogu ostvariti smanjenjem gubitaka u mreži, prvenstveno pravilnim prioritetima u zamjeni ionako dotrajalih djelova mreže i izoliranjem i eliminacijom pojedinačnih mjesta gubitka. Te uštede su ograničene na troškove crpljenja i smanjenje potrebe za razvojem novih izvora, nasuprot čega stoje troškovi smanjenja gubitaka. Korist od toga je značajnija u smislu poboljšanja kvalitete usluge (bolji pritisak, manje pucanja cijevi).
Najveće uštede se mogu ostvariti racionalizacijom, profesionalizacijom i depolitizacijom javnih poduzeća u koja se time bave.
Ideja o privatizaciji vodoopskbe i odvodnje je opasna dokle god u zemlji vlada bezakonje i korupcija, tako da s time treba pričekati. Dugoročno najbolji model bi bio da taj vitalni sektor stane u vlasništvu potrošača.
nažalost, teorija ti ne
nažalost, teorija ti ne "pije vodu" jer tih 528mil EUR gubitaka bi bili gubitci samo onda kada bi ih imao kome prodati, a nemaš
to što ćemo teoretski uštediti 40% vode će se manifestirati kao malo bolji pritisak vode, manja panika u doba suše i nešto manje fiksne i varijabilne troškove ali vrlo, vrlo daleko od tih 528mil eur
p.s. što naravno ne znači da to ne treba napraviti, voda je limitirani resurs neovisno o tome što uvijek curi kada otvorimo slavinu, a resurse (bilo koje, ali osobito ove limitirane) treba čuvati
jos jedan razlog zbog kojeg
jos jedan razlog zbog kojeg teorija ne pije vodu:
nakon sanacije, gubici vode u ustavu nece nestati, vec ce se sa 40% najvjerojatnije spustiti na "svjetsku" razinu od 20-tak%.
. . . vec ce se sa 40%
. . . vec ce se sa 40% najvjerojatnije spustiti na "svjetsku" razinu od 20-tak%
U javnom vodovodu i dalje su veliki gubici vode, koji su u 2006. iznosili 200 812 tisuća m3 ili 63% ukupno isporučene vode.
Znači, 63% (sadašnji gubitci) - 20% (standardni gubitci) = 43% > 40% (uzeto u modelu).
Voda je limitirani resurs i njene rezerve se obnavljaju prirodnim putem do trenutka kad poremetimo ekološku ravnotežu ili ju uništimo zagađenjem, svakako nije nafta koju crpimo dokle je ima.
One navedene gubitke (528 mil €) plaćamo mi u povećanoj cijeni vode, i koliki god bili gubitci oni će nam biti zaračunati - to je logika monopolnog položaja. Jednostavno rečeno, plaćamo 1,6 m3 vode a popijemo 1,0 m3. Znači da bi novci koji idu danas za pokrivanje gubitaka bili iskorišteni za sanaciju sustava bez da građani to osjete kroz povećanu cijenu usluge.
Kao što sam napisao, model je prilično grub i nije do kraja objašnjen, npr. u modelu je odmah uzet kredit za cijelu investiciju što je besmisleno budući da ne možemo prekopati cijeli grad istovremeno, i još, smanjenje gubitaka vode bi smanjilo ukupnu potrošnju vode što bi imalo za rezultat smanjenu potrebu za otvaranjem novih crpilišta (i to je lova), a i nisam imao vremena istraživati kako bi došao do preciznijih podataka.
leddevet
Ovo je ozbiljno pitanje koje
Ovo je ozbiljno pitanje koje bi svakako trebalo pričekati lokalne izbore, s velikim pritiskom javnosti na kandidate da se otvoreno izjasne o problemu. Nažalost, to će Kikaš srediti po svome (šta tu ima za mene?), Bandića predstaviti kao velikog vođu koji Zagrebu donosi pitku vodu, a istinu o posljedicama zajedno sa medijima ostaviti za 2-3 tjedna nakon lokalnih izbora (vidi siječanj 2008. i DrIvu II)
Sad jedno pitanje na koje bi molio odgovor od ljudi koji poznaju problematiku: da li je infrastruktura cjevovoda u vlasništvu Vodoopskrbe tj posredno ZG holdinga?
Jer ako nije, onda bi se takva privatizacija urušila sama pod sobom konkurencijom koja bi ipak regulirala cijenu vode (najskuplja infrastuktura je zbog kvantitete ona do pojedinačnog korisnika)... Osim ako uz privatizaciju ne idu zaštitne klauzule kao kod privatizacije HT-a - pitanje čije su vlasništvo položene telefonske linije se razvuklo kroz višegodišnji monopol, za koji nitko nije odgovarao, a građani su plaćali visoke račune dioničarima u Njemačkoj...
U Zagrebu je sve u
U Zagrebu je sve u vlasništvu Grada Zagreba, pa i vodoopskrna infrastruktura. Na temelju toga vlasništva, Grad Zagreb je to prenio prije na Vovod, pa na Vodoopskrbu i odvodnju a sada na ZG Holding.
Dvije su igre kojih nema nigdje u svijetu:
1. Nakon tradicijskog ustroja i odnosa do 1941.g., od tada na ovamo je razvijan specifičan ustroj Zagreba, u kojem je jako puno toga što je bilo privatno i državno ušlo u ustroj, vlasništvo i upravu Zagreba, sada Grada Zagreba, čak i oni djelovi koji po osnovnom ustavnom uređenju i zakonima spadaju u ustroj države ili ne mogu biti u okviru grada ili županije. Npr. zaštita spomenika kulture i prirode je državna, ali ovdje se specifično tolerira odstupanje. Čak u osnovnim procesima, npr. sada resorno ministarstvo kao drugostupanjsko tijelo kaže ne možemo dovoditi u pitanje uporabne dozvole zgrada na Vranima III po prijavi odvjetnice stanara radi vode, jer je izdana od starne Grada zagreba sa svim pozitivnim mišljenjima, iaoko je evidentno i i javno i službeno potvrđeno da je voda ne samo nesipravna negi i opasna i po zakonu to ministarstvo i ministarstvo zdravstva ne samo da moraju dovesti u pitanje dozvolu nego i poduzeti jako puno toga. Ide do stupnja da se službeno organiziraju od strane Grada Zagreba neustavne snage represije i slično. To je blisko i HDZ-u, jer je nezakonito i protivno izborima instaliranu Marinu MD ne samo držao dugo kao gradonačelnicu, nego neko vrijeme i istovremeno i kao ministricu, zaduženu za državni nadzor 70 % toga, tj. sama sebe. U vrijeme kohabitacije SDP-HNS je ekipi HNS ne samo bilo blisko uzurpacije svega, nego su to furiozno proširivali. Dakle, Grad Zagreb neodoljivo širi i razvija specifični ustroj, kao gemište svega i svačega što se vidi u zbilji i na tv i filmskim fikcijama;
2. ZG Holding se razvija u svjetski specifični biznis / tvrtku / tržnicu Arizona. Obzirom da je zbog raznih potreba to već od Grada Zagreba sve više odvojeno, sa naslijeđem kakvo jeste i eksplozijom svega i svačega se to razvija u sve luđim smjerovima i spiralama. A desetljećima praksa naprosto nije vična uredno realizirati niti jednu ulicu, cestu i slično. Tako da je razdoblja uzbuđenja već krenulo i biti će sve zanimljivije i zanimljivije.
A što, ako grad Zagreb
A što, ako grad Zagreb bankrotira?
Ništa.
Zagreb je odavno bankrotirao, ali se baš na tome dobro posluje, isto kao sa brojnim megatvrtkama, ideološko-političkim opcijama i svim šljamom iz raznoraznih vremena.
Ili da pojednostavnimo, bankrot je osnova dugog napredovanja i poslovanja, od 1941.g. na ovamo stanje nikada nije bilo na normalnim ekonomskim, političkim i društvenim osnovama.
Obzirom na tako dugi put, baš je krenulo zrelo razdoblje kada ne možemo izbjeći metamorfozu u Berlin, ali Berlin ukupno. Voda će najdalje za 2 godine biti skuplja nego berlinska, jer se stalno težilo u svemu nadići sve. Ali i ostalo će postati Berlin, i tu je klopka za tako dugo napredovanje.
Obzirom na tako dugi put,
Obzirom na tako dugi put, baš je krenulo zrelo razdoblje kada ne možemo izbjeći metamorfozu u Berlin, ali Berlin ukupno. Voda će najdalje za 2 godine biti skuplja nego berlinska, jer se stalno težilo u svemu nadići sve. Ali i ostalo će postati Berlin, i tu je klopka za tako dugo napredovanje.
Voda je najbolji izgovor za procistace novcanika gradjana.I nedokaziva demagogija : voda curi pod zemljom.Mi kao znamo da ona negdje curi, vidimo ispod zemlje, a jedino se svaki put iznenadimo kad voda sikne kod kopanja nekakvih temelja.Sve znamo, ali nista ne znamo.Osim da ce biti jos vecih racuna za vodu i odvodnju.
Nego meni je zanimljiva hajka na ove sto su izgradili vile na tzv golf terenu.Hajka samo zbog toga jer nemaju gradjevinske dozvole.Poglavarstvo je potezom pera legaliziralo par tisuca takvih clucajeva na Kozi Boku.Stoga ce se ovi u slucaju rusenja naci u drugorazrednom polozaju.Nije da mi se place zbog toga, samo kazem da postoje ravnopravni i oni manje ravnopravni medju ravnopravnima.Bantustan City.
A što, ako grad Zagreb
A valjda neće. :)
A što, ako grad Zagreb
A što, ako grad Zagreb bankrotira?
Nemoguce!
Naprosto ce se udvostruciti cijene parkiranja, izmisliti novi porezi, staviti rampe svakih 500 metara na glavnim gradskim prometnicama, uvesti novi porezi, procistaci novcanika i sve ce se srediti.
U Zagrebu je jedino i to odavno bankrotirao urbanizam.Kao sto se vidi, uglavom nikom i ne fali.Strano tijelo je uklonjeno kao izvor problema i nepotrebna prepreka za najnovije poduhvate.
I onda se ekipa preseli u
I onda se ekipa preseli u npr.Varaždin