Bravo Sabor! Bravo naši vrli sabornici! Nema takvih nigdje na svijetu. Ni Luke Bebića, predsjednika Sabora nema odavde do Mianmara (možda i dalje - recimo do Sjeverne Koreje!). To je naš pravi "Luka Nazionale"! Nedavno slušam: "brzojezični" Mislav Bago pred kamerom u saborskom hodniku pokupio Bebića i Milanovića da kažu naciji što misle o Swobodinoj izjavi da se Hrvatskoj crno piše ukoliko nastavi istim pravcem. Tko može znati što se sve Hannesu Swobodi motalo po glavi, no u situaciji u kojoj Slovenija "dežura" da nas blokira gdje god, kako god i koliko god može, hrvatske vlasti im svesrdno pomažu. Postavlja se logično pitanje nisu li im se interesi operativno poklopili: tj. da li to hrvatske i slovenske vlasti imaju isti cilj da se Hrvatsku što dulje drži izvan EU integracija. Valjda zato da bi Slovenci mogli otkinuli barem dvije trećine jedinog im morskog zaljeva; naši da bi Hrvatska na svom putu u EU raj se što duže zadržala u nesigurnosti prijelaznog "purgatorija" - jer se čini da je još pokoja kost ostala za oglodati.
No ni to nije sve!! I Francuska i Engleska nas poprijeko gledaju, istina više radi nespremnosti Europske unije da prima opasno ambivalentnu i politički nepodobnu Hrvatsku (nesposobnu da živi sama sa sobom). Bebić je tu ambivalenciju tako lijepo objasnio negirajući da će evidentni kolaps pravne države u Hrvata imalo utjecati na približavanje EU – ta svi potrebni zakoni se donose k'o po špagu! Prema Bebiću ispada da Swoboda, glup ko kenjac, samo govori pizdarije. Naš dobri Swoboda je očito mislio da Zakoni ništa ne vrijede ako se ne implementiraju u praksi. Eh, eh, taj naš "Luka Nazionale", premca mu nema, ni u Hrvatskoj ni u svijetu (jer se pomalo već zaboravila njegova izuzetna uloga u onim tamnim komunističkim vremenima kad je "politički srušen" čuveni i svima mrski komunjara Stanko Parmać radi čije nasilne melioracije neretvanske delte "Neretljani" su se već odavna riješili komaraca i desetljećima više nego dobro žive. Sram ih bilo!).
Ali ne, ni to nije sve!!! Sada opet muti nekakav FT!! Nije to nažalost onaj pokojni Feral Tribune (mada bi nam dobrodošao u ovim mutnim vremenima), nego još mrskiji britanski dnevnik "Financial Times", s čijih stranica upravo čitamo: "Sunce vas ne može zaštititi od mafije' - valjda aludiraju na nama inače vrlo dobro poznatu činjenicu da se u ovoj državi protiv kriminala desetljećima ništa ne čini. Ma to je naravno obična laž! Kako se ne čini kad su svi djelatni hrvatski čimbenici taj problem u hipu riješili - proglašavajući lako prepoznatljivi kriminal u Hrvatska neodređenim a zastrašujućim pojmom terorizma. Ta to je drastično drugačija stvar, zar ne!? Protiv terorizma nitko u svijetu ne može, ni Amerika ni Engleska. Mora to tako biti, jer bi pretvaranje Pukanića i Hodakice u hrvatsku mini-varijantu njujorških "blizanaca" tako lijepo eskulpiralo mnogo toga i mnogo čega u hrvatskoj svakodnevnici.
Mali Milanović nije ni do koljena "Luki Nazionale" - sav se izgubio od pristojnosti, ustravio se od toga što je samo dan ranije propitivao nacionalno povjerenje Premijeru i Vladi. Zeznuo se čovjek, mislio je da je problem u kriminalu - kad ono bum – radi se o terorizmu - što je "nekaj čist drugega". Radi toga je bilo posve normalno da je Sabor Sanaderu i Vladi izglasovao puno povjerenje. Ta ipak se radi o nezamjenljivim nacionalnim veličinama, koji su u ovim kritičnim situacijama neophodni za opstanak nacije. Oči unesrećene nacije su se zamaglile jeftinim kadrovskim premetaljkama, radi kojih smo svi mi trebali povjerovati u naivnu priču - da krivnju za grozomornu nemilosrdnu, hladnokrvnu i "visokostručno" obavljenu egzekuciju mlade djevojke (na stubištu vlastitog stana u centru hrvatske metropole) snose oni isti Vladini visoki dužnosnici, čije "u svijetu neviđene" sposobnosti i moralnost su do malo prije bili branjeni svim sredstvima (dakako najviše saborskim 50+1 mehanizmom). Na dalekovidnici smo opet imali, po tko zna koji put, priliku gledati politički neumjerenu i civilizacijski nepristojnu saborsku demonstraciju mehanizma 50+1 kao uzora demokracije, u kojoj je neprikosnoveni Cezar (i Vlada koja na skoro svim razinama uopće ne funkcionira - osim u ubiranjima enormnih poreza i njihovom bahatom trošenja na način "pijanih milijardera") brani sebe i sve svoje, sve u ime javnih interesa. Sam je Cezar cezarovskim štosom ("veni, vidi, vici" - "dođoh, vidjeh, pobijedih") doletio u Sabor, podijelio naokolo zvučne šamare, i bezbrižno odletio na riječki domjenak ostavivši "šukerovski" dobro podmazanoj "saborskoj mašineriji" da rutinski dovrše zadatak.
Tako su nam (Premijer, Vlada i 50+1) ponudili neke druge, opet superstručne i nadljudski moralne likove, koje će sutra opet biti branjeni svim sredstvima (do u praksi mnogo puta okušanog 50+1 saborskoga mehanizma?!) Taj 50+1 mehanizam je posljednji bastion obrane demokracije shvaćene kao evanđelje po Sanaderu, koji se u konačnici sve više ukazuje kao uskrisavanje "deja-vue" demokracije (prema pokojnicima Tuđman-Šušak), dakle onih istih za koju nam je taj isti veliki manipulator tvrdio da je s njima definitivno raskrstio.
Ta 50+1 demokracija u uvjetima podmićivanja, kupovanja duša, lažiranja i ucjenjivanja - je nasilje - a svako nasilje rađa nasilje (koje se multiplicira, baš kao lavina u nekontroliranom kotrljanju niz strminu na kojoj se nalazimo; svakim okretom postajući sve većom, snažnijom i destruktivnijom).
Da li doista postoji reinkarnacija duša teško je potvrditi iz naše male ovozemaljske perspektive. Ali da postoji reinkarnacija zla to na mnogo primjera iz svakodnevnog iskustva možemo ustvrditi. Ni dan nakon posljednje "gloriozne" 50+1 saborske pobjede zaprepaštena nacija je grubo prizemljena najnovijim grozomornim događajem (opet u najstrožem centru hrvatske metropole, ali sada u obliku eksplozivnog motocikla), u kojima je stradalo još dvoje javnosti dobro poznatih osoba.
Budimo realni, konkretna imena žrtava (uza svo poštovanje prema mrtvima) ili aktera događanja (uza sav prezir prema živima) ipak su manje važni kad se porede s činjenicom da se definitivno radi o krizi sustava, u kojoj je hrvatski Sabor konačno pokleknuo: Umjesto da se dostojanstveno uzdigne iznad blata u kojem se valjaju hrvatske vlasti (tj. iznad pravosudne i izvršne vlasti, iznad Predsjednika Republike, Predsjednika i cijele Vlade i njenih ministara, iznad policije, sudova i sudskih vijeća) on se tragično pretvorio u lutkarsko kazalište, u kojem se iza gustih zastora naoko nevidljivim nitima kreiraju igrokazi za malu djecu. Takva je bila i predstava, u kojoj se vispreni oporbenjački senator "Albinus Milovanicus" nije snašao, nije ni pokušao kapitalizirati svoj više nego opravdani potez senatskog preispitivanja "božanske dimenzije" nimalo božanskog Cezara. Senator se čak, prestrašen pričama o terorizmu na hrvatskim ulicama, požurio odati telefonski obol nabusitom liku, koji ga je prije toga nebrojeno puta javno difamirao, pa je samo radi toga posve opravdano bio zaslužio da ga se do kraja "iscipelari".
Tako smo postali svjedoci apsurda, u kojem pravog krivca (Cezara i njegovu vlast) za neviđeni porast kriminala i korupcije u Hrvatskoj, su upravo njegovi najljući protivnici spašavali. Sada nam samo preostaje da unaprijed rezerviramo najbolja mjesta za "muppetovske" uživancije kad im Cezar (ako se uspije stabilizirati) bude vraćao "dugove" na njegov dobro poznati način (kao npr. Glavašu). Hrvatski Sabor se doista pretvorio u svojevrsni "muppet-show", u kojem su najsvjetliji likovi ona dva sarkastična vremešna balkonska promatrača, koji se nabacaju otrovnim strelicama (kao robovi koji su se u vrijeme svečanih mimohoda ispod trijumfalnih lukova, jedini usuđivali imperatorima ovjenčanima lovorovim vijencima na uho šaputati sve gadosti koje su ovi u životu napravili, dok se senatori snishodljivo smješkaju, povlađuju i plješću očarani božanskom pojavom "prvog u Hrvata").
Ja se čvrsto nadam da se neće oporaviti! Kako god okreneš, ova vlast je realno propala, jer unutar zemlje malo što od onog što su učinili je vrijedno pažnje, a svjetska kriza se pojačava. Istovremeno se svi vanjskopolitički efekti, koji su trebali amortizirati unutarnje promašaje, tope se kao lanjski snijeg. Čak ni Bushovo potpisivanje pristupanja NATO-u se ne može optimistički kapitalizirati – em je datum stvarnog potvrđivanja predalek, em je smjena u Bijeloj kući na vidiku, a Bushova "bjanko mjenica" se još za njegovog političkog života pokazivala da zna biti bez pokrića (kod npr. grčkog blokiranja Makedonije). Što bi nam to još propali Cezar mogao ponuditi, da bismo ga i dalje njegovali i zalijevali kao rijetku i vrijednu biljku?
Ono što pojačava dojam apsurda jest to da se u Hrvatskoj politička moć (koju je Cezar stjecajem neugodnih okolnosti ispustio iz ruku) prelijeva u ruke svima njima mrskog tzv. "Burduša", koji se od fikusa pretvorio u zamamnu "droseru" (biljku mesožderku). On sada "sadistički" uživa u novoj ulozi i razbacuje maglu o svjetskim urotama, dok u pozadini naše "velike ribe" i dalje bezbrižno potežu smrtonosne konce, znakovito isporučujući glave sporednih igrača kao preporučene pošiljke (prema dobro poznatoj mafijaškoj recepturi u kojima su svježe otkinute konjske glave bile više nego jasne poruke). Dugogodišnje "rodijačko" popunjavanje državnih struktura sve u ime tzv. "državotvornosti" kreaturama koje nisu nikada poštivale nikakvu državu, koji nemaju nimalo osjećaja ni za kakvi opći interes, ali su su se zato promišljeno dobro raspoređivali, od politike do policije. Sve to je naciju bacilo na koljena radi sveprisutne besramne pristranosti i objektivne neefikasnosti. Danas se taj fenomen kod nas naziva "politizacija državnih struktura", koju bi tek sada navodno trebali onemogućiti navodno nepolitički tipovi, poput Fabera (kojeg su ne tako davno nemilice nasadili slavonski Getoši), ili pak vrlog Karamarka (koji je kao prvi špijun u Hrvata trebao valjda prvi znati što nam to tajnoga priprema tajnovito podzemlje). Uskoro će se vjerojatno pokazati da je sve to bila još jedna "muppetovska" epizoda u nizu mnogih - jer zaboga, tko bi se to u ime tako silno željene depolitizacije dragovoljno odrekao temelja vlastite moći??
Kao "najmuppetovskija" epizoda će ostati zapamćena policijska prezentacija foto-robot slike "fantomskog trkača zagrebačkim ulicama", za koju su duhoviti Indexovi čitatelji - komentatori rekli da je Borovec donio svoju stiliziranu sliku. Poznati stručnjak za sigurnost i policijska posla, sada umirovljenik-zaštitar King je zgodno protumačio da je nevjerojatno i nepojmljivo koliko u ovim slučajevima policija luta, i k tome svoja bezvezna lutanja lansira u javnost (jer bi bilo bolje da šute). Tako je novi ministar unutarnjih poslova u svojoj nastupnoj besjedi posve nepotrebno ubacio pretpostavku i o drugim razlozima smrti Ivane Hodak (što naravno nitko nije ozbiljno shvatio - kao ni njega samog), a onda nam je danas policija priopćila kako je istraga u njenom slučaju definitivno isključila motive strasti ili pljačke! A što je to onda treće ostalo? Također je danas HTV dramatično najavio da su u slučaju Pukanić na putu velike spoznaje, da bi nam potom priopćili kako je otkriven serijski broj ukradenog motocikla (ali molim vas - koja bi to budala na svome motoru išla u zločine).
Sve su to sporedni likovi koji nimalo ne sliče na Isusa (kad je tjerao trgovce iz hrama Božijega). Glavni krivci su (bili i ostali) farizejska većina hrvatskih sabornika, koji su Hrvatski Sabor (sveto mjesto hrvatske državnosti i hram demokracije) svjesno i promišljeno pretvorili u svojevrsnu "Kapali čaršiju", širom svijeta poznati istočnjački "Veliki Pazar", tj. mjesto na kojem je moguće sve prodati i kupiti bez obzira na stvarnu vrijednost i kvalitetu (od zlatnih kolajni do obojanih lančića napravljenih od zvjezdolikih komadića tjestenine).
Eh, Zagi, Zagi! Znao sam da će nastati zbrka kad se vratiš, ali ni u snu nisam pomišljao na ovakvo nešto. Ovi tvoji nas odvedoše daleko, dalje od Zapadnog Balkana, mnogo dalje prema Istoku!
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
netokracija citat iz moje
netokracija
citat iz moje omiljene knjige Netokracija
"Kad je Država postala tek jedan od igrača na kapitalističkom tržištu ,sa svojom ovisnošću o porezima koji su se naplačivali na ime rada i kapitala,parlament je postao podređen kapitalističkom sustavu ,i nemoćan u propitivanju izvornih osnova takvog poretka ,a da si u isto vrijeme ne dovede u pitanje i vlastito djelovanje. Kooperacija se počela plačati novcem i podjelom povlastica .Samo su propovjednici jake države birani u parlament s obzirom na to da je sve drugo prema definiciji bilo nemoguće. Izabrani predstavnici mogli su se prozvati lijevim ili desnim ,radikali ili liberali , ali to je bilo i ostalo relativno nevažno. Ono što je bitno jest da parlamentarne rasprave nikad u pitanje ne dovode osnovnu političku ideju novih, mogućih i postoječih kapitalista"
Ma, koga ovi u Saboru zastupaju nije mi jasno.Malo je dobrih zastupnika koji nas zastupajui kažu pravu stvar a previše
onih koji rade što im partija paron stranka kaže. pa što su izgubili moć vlastitog mišljenja ili ga možda nisu ni imali.
Imali netko tekst "Nastupa u Opatiji" iliti "Ekonomska politika Vlade za sljedeće destljeće"( kako to piše gosp. Šajtović u uvodniku tjednika " Lider"br.160.)
Volio bih pročitati još jednu "seminarsku radnju".Baš me interesira kako Min.finacija može voditi finansije a ne može voditi brigu o svojoj pretilnosti.Koliki je njegov plan stope rasta a koja mu je inflacija,kako ćemo vratiti u zadnjem tromjeječju 2008 dospjele anuitete? Pitanja kao na kvizu.tko je najslabija karika ? taj ono ,ispada iz igre,zar ne ......
Ovi tvoji nas odvedoše
Ovi tvoji nas odvedoše daleko, dalje od Zapadnog Balkana, čak do Srednjeg istoka!
misliš na Bejrut ? Nije ! Tu je odmah blizu, kod naših južnih susjeda…
PALERMO, A NE BEJRUT
Davor Krile, 24.10.2008 (Slobodna)
Nisu u pravu ni predsjednik Mesić ni premijer Sanader kad kažu da je Hrvatska suočena s terorizmom. Ta riječ implicira političku pozadinu nasilja, a kod nas ništa ne upućuje da je Hrvatska najednom postala interesna zona Al-Qa'ide, Crne ruke ili obnovljene terorističke organizacije Mlada Bosna.
I djeca znaju da u Zagrebu na djelu nije nikakav Bin Laden, nego ulični rat kriminalnih skupina; nismo na putu postati krvavi i podijeljeni Bejrut - jer on je sinonim za građanski rat - nego smo već postali mafijaškim ubojstvima potresani Palermo. S tom razlikom da naš Palermo nema svog antimafijaškog suca kakav je, na primjer, bio pokojni Giovanni Falcone. Niti hrvatska država pokazuje da ima bilo koga sličnog: hrabrog, stručnog i sposobnog uhvatiti se efikasno u koštac s epicentrima smrti i straha.
U krvavoj spirali nasilja još od ubojstva Vjeke Sliška na Cvjetnom trgu, pa preko Ivane Hodak sve do Ive Pukanića kontinuitet pothranjuje isti motiv i rukopis: bez obzira na to što je nedopustivo da se to ikome i igdje dogodi, sve žrtve koje su pale - osim pokojnog Zorana Dominija - mahom su iz centra ili s margine jednog ili drugoga mafijaško-interesnog kruga. Svi znaju šefove i gabarite suprotstavljenih klanova, svi javno nagađaju moguće sljedeće poteze i mete, osim onih kojima je to zadaća i posao.
Rat za očuvanje moći i opljačkanog blaga tako neometano eskalira godinama poslije rata koji je poslužio kao dimna zavjesa prvobitne akumulacije. Ako potpunu nemoć u borbi s mafijom javno priznaju čak i ključni ljudi represivnog aparata, a Vlada sa zločinačkim organizacijama i sa građanima komunicira jednako - ispraznim marketinškim busanjem u prsa - onda je jasno da je sustav u kroničnoj paralizi i da država u nasilju plaća danak za duge godine nečinjenja.
Krajnje je vrijeme za raskid s politikom poze i za početak politike djela. Krajnji je čas za politiku otvorenih karata i prestanak s opsesivnom politikom korigiranja medijske slike. Krv što se danima cijedi s naslovnica ne da se više isprati ni trikovima ni verbalnim spinovima PJ Mare. Traži se Eliot Ness.
Nisam se baš sjetio Bejruta
Nisam se baš sjetio Bejruta nego općenito pomicanje mentaliteta prema istoku i trgovanje kao stil života, prirođen baš istočnjačkom mentalitetu - mnogi se tu prse hrvatskom pripadošću zapadnom svjetonazoru a u praksi se primjenjuje najjeftinija trgovina svim i svačim bez imalo ideala ili smisla za vrijednost.
Kad sam jednom bio u Istanbulu jedan mulac me je na Kapali čaršiji slijedio skoro pola sata pokušavajući mi prodati primitivno odlijevenog boga plodnosti (s ogromnom batinom) i ogrlicu od obojanih zvjezdica od tjestenine. Kad je na kraju uvidio da moja pristojnost ne znači trgovačko oklijevanje kupca kojeg se može slomiti, tako se uvrijedio i ispsovao me na pasja kola da su se čak i okolni Turci u čudu ogledavali za nama.
Suma sumarum naznačenih
Suma sumarum naznačenih pojava niz toga čak povjesno ide na ruku prilikama u Hrvatskoj.
I na slučaju Stanka Parmaća i doline Neretve se vidi općenito pravilo KPJ/ex SFRJ - osnova ponašanja je bilo višestruko vrdanje i naknadno postavljanje prema tome kako odgovara, može i više pute posve različito pa i međusobno suprotno, važno je samo držati najviše nadbožanske i nadsvjetske razine a stalo šta bude manje je važno ili posve nevažno, isto da li jako puno toga strada ili uspjeva.
To se je nastavljalo kao osnova, kako unutarnja tako i sa svjetskim uplitanjima, pa je i sada to sve punom logikom na sceni.
Ali, u toj osnovi esktra viška vrijednosti i veoma sporednog svega drzgog koja teče kontinuirano od kuhanja II svjetskoga rata, sada je na neki način došlo do ključnih slabosti, koje otvaraju neke druge mogućnosti već stvorenim slijedećim čvrstim pretpostavkama:
- objektivno ni vanjske ni unutarnje snage više ne mogu odigrati igru velikih valova niti dobiti prekomjerne podrške za svoje interese. Na osnovi toga sve manje građanstva puši bilo koga i teret se prebacuje sa manjinskih snaga ne većinske, tako da već sada nema potrebe da kao tko zna koliko puta manjina bude revolucionarno žrtvovana;
- obzirom da u skladu sa navedenim osnovama bolji dio Hrvatske i onako nije egzistirao na navedenim osnovama, te igre su sve manje a ne sve više značajne, iako sve više snaga zbija redova i okuplja se oko toga, pa je i zbog takve stalne prakse guračine to je sve manje izgledno i privlačno;
- vanjske i unutarnje pojave koje su na tradiciji dugih valova jako ordinirale i zarađivale po ovome području, sve većim forsanjem pokazuju sve veću nemoć. Ni FT ni Swoboda ni ostalo nisu više neke naročite fore, aktualnije je da su sudjelovali u post ex SFRJ muljanjima i da su počeli i pušiti a ne samo zarađivati držati gard. Normalizacija je već krenula i nije vidljivo kako bi je netko mogao zaustaviti i kojim snagama.
Frederik, svi znamo sve,
Frederik,
svi znamo sve, tisuća puta rečeno, mi pričamo oni uživaju i rugaju se. Bez žali, bez obraza, bez osjećaja, bez....bez ičega samo se rugaju i uživaju u stupidnosti intelekualnih akrobacija tobože sposobnih. Tu je bit razlike između pametnih i sposobnih: di je je...a akcija!!!
Na blogu ima i političara i policajaca i nešto pripadnika obavještajne zajednice (po zadaći ili ne, ne znam), i vlasti i opizicije, ali svakako ti ljudi svojim utjecajem koji na blogu proklamiraju mogu utjecati. Kako? Ajmo to provesti u djelo. Zvone Radikalni je nešto o tome govorio u dnevniku o budućim neposrednim izborima. Sve na internet, objavi i reagiraj!
E. pa Ožboltice ajde djeluj, pokaži da možeš. Drugačije, ne trači prostor na ono što ti jesi bila, ali drugi te nisu slušali ('oće suza da mi krene)!
Zeleni Oštriću, ne pizdi o svojoj egocentričnosti nego budi više direktniji, pa da ti rulja vjeruje, ovako si samo "zeleni" (kritika, ne uvreda) itd.
Hrvatski sabor....Hrvatski narod je svaki put bio uspješan kad je njegov Sabor odlučivao, a ne pojedinci u ime naroda. To znaju i neprijatelji naroda, pa su nam doveli istovjetne sebi. Ne kažem da je to apsolutna istina, ali vrlo malo je onih u Saboru koji narod stavljaju ispred sebe! I još nešto, dok je Šeks u časnom Hrvatskom Saboru nema tamo sriće! Pijana budala i dalje sve vodi nekim, samo njemu i onim koji ga drže na vezi/boci, jasnim putevima!
Hope, you understand me!
Oprostite mi, zakleo sam se
Oprostite mi, zakleo sam se da nikomu necu dijeliti ocijene, pa stoga, eto, ostaste uskraceni za moje zvijezdice. Umijesto njih i umijesto citljivijeg komentara izvolite ovo:
ZA UGODNE NASLONJACE
Zar nikome nije stalo do jedine nase zemlje,
svi cuvaju polozaje, lijepe loze i fotelje?
Narodu se stalno laze, obecaje, glupost melje.
On u lazi vjerujuci slijedi slijepe voditelje.
Al' tim putem nece dugo, jos gore ce nastradati,
sto je negdje neprodano, brzo ce se rasprodati.
Ne bude li htio trijezno i pazljivo progledati,
mogao bi on uskoro pod samarom svud hodati.
Zato nek se hitro trgne, ako zeli sebi bolje,
dok prilike jos postoje prije nego izmigolje.
Neka svoje casne ljude ustolici na prijestolje,
jedino ce uz njih moci rijesiti se zla, nevolje.
Ako bude oklijevao, neka potom on ne place
sto za neke sabornike postenjaci malo znace
jer ih mnostvo u Saboru za ugodne naslonjace
ovu nasu svetu zemlju rasprodaju i razvlace.