Neovisni, ali ne i neutralni

Iz ishodišta određenja našega Zagrebačkog trećeg puta koje glasi da decentralizacija funkcija, odlučivanja, i postupanja mora osigurati umrežavanje u cjelinu interesa grada Zagreba, koji nije zbroj pojedinačnog - već proistječe iz sinergije pojedinačnoga, suočeni smo s činjenicom (i) zagrebačke stvarnosti da jedan "djeluje" - a svi ostali provode. Na takav hijerarhijski način preko kojega vlast osigurava samu sebe, a to znači vlastite pojedinačne i grupne interese "naših" na vlasti (materijalni interesi, ugled, samopotvrda "vlastite misije" postojanja i osobne "veličine"), danas su definirane i određene sve temeljne institucije hrvatskog društva, "na čelu" s državom. Hrvatska država u funkciji je onih koji su hrvatska državna vlast, ili onih koji su u Zagrebu - zagrebačka vlast nad građanima
Demokracija kao materijalizacija različitosti pojedinaca u društvu, u njihovom sinergijskom učinku koji se mjeri porastom osobnog i društvenog standarda kao "posljedicom" ostvarivanja stopa od sedam, osam, pa i više posto GDP godišnje, zamijenjena je s ovisnosti od vlasti, i s ovisnosti o "njezinoj sposobnosti" da učini ono što ona ne može učiniti. Naime, u takvom hijerarhijskom institucionalnom sustavu to nije samo nemoguće. To je istodobno i neželjeno, jer tada vlast ne odlučuje o životima svojih podanika - puka (hrvatski narod), odnosno građana svedenih na državljane i poslušnike vlasti. Institucije demokratskog društva zamijenile su institucije "partijskog društva", i umjesto komunista "dobili" smo komunjare, kako HDZ tako i SDP u Zagrebu!

Zbog toga scenariji velikih razmjera u ekonomiji i kulturi velikih razmjera, koje danas pod nazivom globalizacija pretvaraju čovječanstvo u "veliko globalno selo", prestaju biti pozitivna funkcija razvitka pojedinca udruženih u veće cjeline. One postaju funkcija vlasti nad nama. Ako što valja učiniti - valja se obratiti Ivi Sanaderu (ili njegovom "bratu", odnosno "osobi od povjerenja"), ili se s istim valja obratiti Milanu Bandiću (odnosno "Kikašu", odnosno "osobi od povjerenja").

Hrvatska demokratska zajednice

Hrvatska demokratska zajednica je svoju vlast nad hrvatskim narodom i nad hrvatskim građanima obznanila javno u svojim programskim uporištima pod nazivom Program Hrvatske demokratske zajednice u svojim Temeljnim načelima. U njima kaže slijedeće:

" … Hrvatska demokratska zajednica je narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih građana Republike Hrvatske, na načelima demokracije i kršćanske civilizacije, te na tradiciji i identitetu hrvatskoga društva i naroda. Sloboda je središnje načelo Hrvatske demokratske zajednice. HDZ zastupa načelo prava svakoga čovjeka na njegovu posebnost i osobnost u skladu s vlastitim uvjerenjem. Sloboda pojedinca nužno sadrži svijest o poštivanju i prihvaćanju slobode drugoga, i to je - uz odgovornost prema budućim naraštajima i sudbini svijeta - jedino njezino ograničenje…"

Nakon takvih "predivnih" riječi upućenih "hrvatskom narodu", u narednom trećem poglavlju o Hrvatskoj državi, u prvom potpoglavlju pod nazivom Državna uprava i lokalna samouprava, HDZ nakon takvih temeljnih načela definira predočenu povijesnu misiju "okupljanja" svih slojeva hrvatskog naroda i "drugih građana" Republike Hrvatske, kroz određenja o ustroju državne uprave i lokalne samouprave. Razvidno je da su "određenja" o državnoj upravi (vlast), i to nimalo slučajno - predočena zajedno s određenjima o lokalnoj samoupravi! A kao što je poznato lokalna samouprava je prvi, bazni, i dapače temeljni prag ostvarivanja demokracije svakog pojedinačnog građana zato što se ona ostvaruje u mjestu života, a ne u "saborskim foteljama", odnosno u foteljama "Banskih dvora".

Citiram:
"Hrvatska demokratska zajednica zalaže se za ravnotežu između državne uprave i lokalne samouprave na načelu supsidijarnosti."
Citiram:
"Smatramo da regionalno ustrojstvo nije prirodna tradicija hrvatske države, te da bi uspostava regija značila buđenje nametnutih povijesnih podjela."

Kakva "supsidijarnost", kakva "ravnoteža državne uprave i lokalne samouprave, kakva to "uspostava regija "budi" nametnute povijesne podjele" - i to danas (!), kada je naravno pravo pojedinca sastavi dio njegovog bića, koje se potvrđuje u njegovoj lokalnoj zajednici u kojoj izvorno živi kao fizičko biće pripadnika hrvatskog naroda, ali i kao duhovno biće člana hrvatskog građanskog društva? Ili takvo naravno (prirodno) pravo ne postoji, osim da se "glasuje" za "zna se" !? Dakako, u institucionalnom sustavu Vlast smije sve, zato što o puku koji čini hrvatski narod "skrbi" takvo "premudro" čelništvo Hrvatske demokratske zajednice, kako "na čelu" državne uprave, tako i u poglavarstvima lokalne "samo-uprave", odnosno čiju sudbinu određuje kao državna uprava nad lokalnom "samoupravom".

Zato je rezultat "skrbi" Hrvatske demokratske zajednice za svoj "puk", u cjelini proteklih gotovo dva desetljeća, takav da hrvatski narod nema "za jesti", jer "ne zna" čak ni proizvoditi hranu za sebe! Primjerice, "hrvatski puk" u samo deset mjeseci ove godine vlasritu prehranu, i brojne druge materijalne potrebe podmiruje iz država u kojima o njihovim narodima ne "skrbi" HDZ., i to u vrijednosti od sedamdeset i jedne milijarde kuna, što je gotovo DESET MILIJARDI eura (uvoz 18 milijardi eura, uvoz 8 milijardi eura). Zato pripadnici drugih naroda "dolaze" u Hrvatsku kako bi nam "pokazali", i kako bi "nas" - posebice Zagrepčane, a osobito onih oko 148.000 visokoobrazovanih po razini obrazovanju, ali i po stručnim kvalitetama neovisno o formalnoj razini obrazovanja (znanje i primjena znanja), "naučili" kako se "uzgaja" kukuruz, kako se "uzgaja" paradajz, primjerice, ili kako se "podiže" stoka - osobito ona s "dva zuba". I zahvalni smo im zbog toga, pa im iz "zahvalnosti" dajemo doslovno sve zato što nas "prehranjuju" i "uče".

To je na oko 3,8 mil. građana iznad 18 godina (broj birača iz listopada 2007.), umanjeno za oko 1,2 mil. umirovljenika, tj. na 2,6 milijuna građana Republike Hrvatske ostvareno preko 3.800 eura, ili gotovo 28.000 kuna uvoza samo za deset mjeseci ove godine! A gdje su "nestale" fizičke količine takvog uvoza unatrag tri, četiri i više godina, u njihovom kumulativu? Dakako da nisu nestale.
Inozemni dug Republike Hrvatske na kraju prosinca 2006. godine iznosio je oko 29 milijardi eura, ili za oko 3,5 milijardi eura više nego 2005. godine. Na listi Svjetske banke po razini duga u 2006. godini iza Hrvatske su se uz brojne afričke države, poput Ugande, Etiopije, Gane, Kenije i Egipta, našle i Slovenija, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Albanija, pa čak i ratom zahvaćeni Irak i Afganistan. U tom izračunu i pregledu, Svjetska banka nije uzimala u obzir samo visinu inozemnog duga, već i broj stanovnika, te razinu gospodarske razvijenosti zemlje. Zaduženost je, te 2006. godine, po stanovniku na svjetskoj razini iznosila oko 8.000 američkih dolara po stanovniku. Svaki Hrvat tada je dugovao oko 10.000 dolara, dok su, primjerice, stanovnici Ruande dugovali oko 145 dolara, Etiopljani oko 45 dolara. Crnogorci oko 1.000 dolara, Makedonci oko 1.350 dolara, Srbi oko 2.660 dolara, a stanovnici BiH oko 7.000 dolara po stanovniku. A kolika je danas prosječna zaduženost svakog Hrvata - to izračunajte sami, i nakon toga pitajte čelništvo HDZ koje "skrbi" o hrvatskom puku !
Krajem 2008. inozemni dug "hrvatskog puka" će (po svemu sudeći) porasti na 36,5 milijardi, ali ne dolara, već eura (prema Rohatinskom). S time da u 2009. godinu za otplatu postojećih dugova dospijeva na naplatu glavnica od 7 milijardi eura, i 1,4 milijarde eura kamata. Ukupne potrebe za korištenjem inozemnih kredita u ovoj 2008. godini iznose oko 11 milijardi eura.
Jesu li to "proizveli" građani u svojim lokalnim zajednicama, u kojima žive, i u kojima najveći broj njih i radi - zato što ne znaju "saditi" kukuruz, ili zato što ne znaju uzgajati "stoku"?
Utemeljeno na činjenicama, a ne na novim prodavačima "hrvatske magle" - ali ovaj puta iz "Banskih dvora", imamo u ime ZAGREBAČKOG TREĆEG PUTA utemeljeno pravo ustvrditi da je Hrvatska demokratska zajednica uspjela u Hrvatskoj učiniti ono što nam Srbi nisu uspjeli u proteklih gotovo 100 godina!

Supsidijarnost i entropija sustava

Naši hrvatski katolički intelektualci u Glasu Koncila obznanili su što je to supsidijarnost, i obznanili su svima laži farizeja HDZ ! I nije nam važno što to govore teolozi, jer Zagrebački treći put ne priznaje konfrontaciju među ljudima po vjeri, vjeroispovijedi, ili pripadnosti "crkvi", neovisno o našoj točki razdvajanja sekularne države, i zato sekularnog Zagreba od crkve (bilo koje). Tako hrvatski katolički teolozi u Glasu Koncila kažu sljedeće.

» … Latinska riječ subsidium znači pomoć. Snagom načela supsidijarnosti država, odnosno javne vlasti moraju igrati supsidijarnu ulogu, tj. pomagati pojedince i posredna tijela u poduzimanju inicijativa za koje su sposobni za najveće dobro društva. Država ih ne smije prisvajati niti im oduzimati pravo na pravednu sposobnost inicijative. . Naime, svaki čovjek, svaka posredna skupina ima svoju izvornost te u tom smislu mora imati pravo izražavanja. U tom se vidu i društvo s pravom nada da će svatko od njih dati svoj nenadomjestivi prilog …
Neka skupina ne smije činiti ono što može učiniti pojedinac, niti veća društvena zajednica ono što se može učiniti na nižoj razini. Konačno, država (moja op.: vlast!) ne smije poduzeti ono što može učiniti neka manja zajednica …
Najcjelovitije tumačenje supsidijarnosti donosi Pio XI. u enciklici Quadragesimo anno, iz 1931. … Načelo supsidijarnosti nije samovoljan, apstraktan i čisto »teoretski« pojam, »izmišljen« socijalnim naukom Crkve, nego takvo nužno načelo društvenoga života koje se ne može ni ukloniti, ni promijeniti, kako kaže isti Papa - a da se štetno ne poremeti društveni poredak. Ono doista tvori bît društvenog organiziranja u cjelini …
Upozoravajući na vlastitu zadaću države u kojoj se mora poštivati načelo supsidijarnosti, Ivan Pavao II. upozorava da se »društvo višega reda ne smije miješati u nutarnji život društva nižega reda lišavajući ga njegovih nadležnosti, nego mu mora, naprotiv, pomagati u slučaju nužde, te mu pomoći da uskladi svoje djelovanje s djelovanjem drugih društvenih komponenata u vidu zajedničkog dobra …« …

U Katekizmu Katoličke Crkve piše (br. 1894): »Prema načelu supsidijarnosti ni država ni neko više društvo ne smiju zamijeniti inicijativu i odgovornost osoba i posrednih tijela.«
Pomagati u slučaju nužde: Svaka je društvena djelatnost po naravi supsidijarna, mora služiti kao potpora članovima društvenoga tijela i ne smije ih nikada uništavati, ni apsorbirati.
Zamjenjivati u iznimnim slučajevima: Zajednica, društvo višega reda ili sama država može samo u slučaju neispravnosti ili u slučaju krajnje nemoći tražiti zamjenu pojedinaca ili njihovih skupina, pod uvjetom da takva inicijativa bude iznimna, i vremenski ograničena. U svakom slučaju ne spada na državu da si prisvaja privatnu inicijativu. Kad je očito da takvih inicijativa nedostaje, država ih ponajprije nastoji stvoriti… «

No, što je to entropija?
Nije teško dokazati činjenicu da što je neki sustav veći, veća je njegova entropija. Riječ je o tome da u velikim sustavima kao što je to primjerice grad Zagreb (a zasebno i država) postoji "dio energije koja se ne može pretvarati u rad". To je izravna posljedica "preorganiziranosti" ("centralizacija") ili "podorganiziranosti ("atomizacija").
Dapače, u primjeru centralizacije sustava riječ je o njegovoj svojevrsnoj neorganiziranosti, koja se očituje o birokratizaciji, s posljedicom neučinkovitosti, neracionalnosti, nerijetko višestrukog obavljanja jednih te istih (nepotrebnih) poslova, i samodostatnosti takvog sustava samomu sebi. Zbog toga danas svi veliki sustavi osiguravaju "centraliziranost" na načelu jedinstva "modula", ali na način s kojim se ostvaruje i osigurava njihov sinergijski učinak na djelovanje cjeline. A to je upravo ono što niti jedna VLAST ne će, jer tada nije vlast. Naime, tada je "vlast" jedna od funkcija upravljanja procesima društvenog i gospodarskog razvitka grada Zagreba. Zato "zbroj" općina, ili gradskih četvrti u Zagrebu na "bandićevitizmu" mora proizvesti hrpu asfaltiranih cesta, hrpu građevina - i prije svega "hrpu ugovora" u koje se slijeva, i u kojima se za "dobrobit" Zagrepčana prelijeva ne samo novac zajedno "honorarima" za "dobročinstvo" što se "na sve strane gradi", već i imovina, i vlasništvo građana grada Zagreba.

Socijaldemokratska partija Hrvatske

Tako SDP Hrvatske samu sebe određuje demokratskom strankom slobodnih i odgovornih članova/ica, koji djeluju zbog ostvarivanja programskih načela i ciljeva. Među njima su određeni, primjerice, razvitak pluralističkoga, pravednog i solidarnog društva, visoka europska kvaliteta života za sve radnike/ce i društvene slojeve, uspostavljanje društvene, ekonomske i političke podloge za unapređivanje lokalne samouprave i uravnoteženja regionalnog razvoja. SDP s razlogom ističe, podržava, i uočava da decentralizacija i regionalni razvitak predstavljaju mjerilo razvitka demokracije u Hrvatskoj.
Tako se u programskom radu Politika decentralizacije točno uočava, i predočuje da u Hrvatskoj danas postoji preko 520 razina i oblika lokalne samouprave (20 županija, 125 gradova, 429 općina i Grad Zagreb koji ima poseban status grada i županije). Pritom se konstatira slijedeće:

"…Dostignute gospodarske regionalne razlike u korist Zagreba i njihovo stalno povećanje pokazuju da na sustav odlučivanja i raspodjele državnog novca hrvatska metropola ima neprimjereno velik utjecaj, a to je posljedica centralizacije upravljanja državom. Postojeća razina centralizacije u Hrvatskoj je neodrživa, jer vodi daljnjem rastu disproporcija i slabljenju ukupne gospodarske moći zemlje…". Naravno, to je LAŽ, jer građani grada Zagreba - Zagrepčani NE odlučuju o sustavu i raspodjeli državnog novca. Oni ne odlučuju o ničemu, oni se samo "glasuju" svake četiri godine, svaki puta u sve manjem broju !
Zašto SDP Hrvatske laže ?

U ožujku 1999. godine sedam stranaka tadašnje Zagrebačke alternative napravilo je prijedlog promjene postojećega, od 1993. godine na snazi privremenog (!) Statuta grada Zagreba. To su obrazlagale činjenicom da grad Zagreb od 1992. nema mjesnu samoupravu, ali (osobito) i iz političkog ishodišta da je Zakon o gradu Zagrebu propisivao obvezu provedbe izbora za 17 gradskih četvrti, i za mjesne odbore. Predstavnik GO SDP Zagreba je u ime Zagrebačke alternative naglasio da će bez uspostave gradskih četvrti i mjesnih odbora u Zagrebu i nadalje biti na snazi centralizirani sustav upravljanja. U njemu će o svim pitanjima, pa i o onima o kojima bi trebala odlučivati lokalna tijela, odlučivati Gradsko poglavarstvo, na čelu s gradonačelnikom grada Zagreba. Nakon što je GO SDP u svibnju 2000. godine "dobio" prvo povjerenje građana grada Zagreba na izvanrednim izborima ("Ruke"), GO SDP Zagreba je u prosincu 2001. godine objavio u obliku pročišćenog teksta novi Statut grada Zagreba. Analiza odredba takvog novog Statuta grada Zagreba, ali i mnogo važnija analiza stvarnosti grada Zagreba - pokazuje i dokazuje potpunu centralizaciju !!!
Jedina osoba koja u gradu Zagrebu odlučuje de facto je Milan Bandić, u funkciji gradonačelnika grada Zagreba (tri puta izabran, jednom na izvanrednim izborima i dva puta na redovnim izborima), u funkciji Predsjednika GO SDP Zagreba, i preko toga u funkciji partijske SDP većine zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
Vijeća gradskih četvrti imaju funkciju savjetodavnih "organa" Milana Bandića, s time da u pretežitom većinskom sastavu članova GO SDP Zagreba "glume" lokalnu samoupravu u gradskim četvrtima. Niti jedna ključna odluka, a osobito financijska odluka ne podliježe sustavu suglasnosti predsjednika ili članova vijeća 15 gradskih četvrti koje broje prosječno 45.000 građana (bez Brezovica i Podsljeme) !!!

Građani grada Zagreba koji su izašli na izbore u svibnju 2005. godine nisu znali za prijevaru SDP Hrvatske u metropoli hrvatstva, metropoli hrvatskog građanstva, i metropoli hrvatskog gospodarstva koja im se "snivala" od "drugova" hrvatskih socijaldemokrata. Nakon drugih redovnih izbora u gradu Zagrebu, koji su održani u svibnju 2005. godine, Milan Bandić, u ime SDP socijaldemokracije i u ime "demokracije", čije je uporište u citiranom određenju da »decentralizacija i regionalni razvitak predstavljaju mjerilo razvitka demokracije u Hrvatskoj«, gotovo trenutno nakon održanih izbora izglasava donošenje odluke da ON osobno čini skupštini svih trgovačkih društava u vlasništvu grada Zagreba.!
U odnosu na stanje iz 2006. godine, dugovi Zagrebačkog holdinga su danas učetverostručeni, i procjenjuje se da će dosegnuti 930 milijuna eura, ili gotovo jednu milijardu eura, što je oko 97 posto operativnih prihoda grada u 2008. godinu! Za to niti jedan građanin grada Zagreba nije dao svoj glas Milanu Bandiću i GO SDP Zagreba !!!

Što nas čeka nakon trećeg glasovanja ZA Milana Bandića, i za GO SDP Zagreba, zar zagrebački asfalt?
Zato - GO HOME MILANE !

Definicija lokalne zajednice

Lokalna zajednica se ne može utvrditi "na papiru, i za papirom", već samo u stvarnosti.
Decentralizacija koja vodi u atomizaciju osnažuje općinske političke "šerife" kao današnje temeljno hrvatsko narodno i nacionalno ZLO. Također, takva decentralizacija koja vodi u atomizaciju ukida zajednicu, koja optimalno funkcionira primjenom načela ekonomije velikih razmjera, u cjelini "udruživanja" znanja, rada i kapitala.
Stoga je temeljni kriterij definiranja lokalne zajednice u izričaju zadovoljstva građana, visokoj kvaliteti njezinog funkcioniranja (tzv. "zagrebački standardi") primjenom fleksibilnih metode pružanja, ali i osiguravanja javnih usluga. Jasno moramo reći, između brojnih javnih usluga - one na Zagrebačkom trećem putu obuhvaćaju i consulting i inženjering usluge za poticanje gospodarskih aktivnosti, i poduzetništva s konkretnom institucionalnom i s konkretnom kapitalnom potporom čitave zajednice pod nazivom grad Zagreb. I to zato što je u globalizaciji građanin grada Zagreba pripadnik GRADA ZAGREBA. Zagreb je (specifična) primarna društvena zajednica, u kojoj ima naravno pravo tražiti, i dobiti takvu temeljnu odnosno primarnu potporu ostvarivanja i razvitka vlastite egzistencije i vlastitih sposobnosti. Grad to mora osigurati, ili tada on ne postoji osim kao mjesto u kojemu "živi puk", i u kojemu on "glasuje" za Milana Bandića, ili za nekog drugog "Bandića" s nekim drugim imenom i prezimenom. I koji će jednako kao i onaj prethodni za "zagrebački puk" graditi "zagrebačke ulice" u svijetlu budućnost …

Prije preustroja lokalne samouprave u Danskoj (5,4 mil. stanovnika) postojalo je 271 općina s prosječno oko 20.000 stanovnika. Danas u Danskoj postoji 98 općina s prosječno 56.500 stanovnika. Pritom takve promjene u Danskoj nisu izvršene zbog razvlaštenja njihovih "Milana Bandića", već kao odgovor na zahtjeve globalizacije i optimalizacije. Mi to moramo učiniti i zbog prvoga, i zbog drugoga.
U Zagrebu možemo, i moramo ostvariti najbolje za sve nas.
Prvo. To je vraćanje na naše tradicijske općine, i stvaranje gradskih četvrti po obuhvatu optimalnih podsustava ("moduli"), s možebitnim obuhvatom između četrdeset do šezdeset tisuća stanovnika. Sastav i sustav Gradske skupštine grada Zagreba valja odrediti sukladno broju stanovnika u gradskim četvrtima ("elektori"). Stoga biti veliki u malomu znači stvarno biti veliki.
Naš Statut grada Zagreba, decentralizacija u funkciji snaženja jedinstva i zajedništva, a ne u funkciji njegovih gospodara, predstavlja tada uspješan odgovor Zagrebačkog trećeg puta na zahtjeve globalizacije. Ali to je i naš odgovor Milanu Bandiću i GO SDP Zagreba na njihovu "socijaldemokraciju u Zagrebu". Sa zahvalom "im" - na stotinu kuna milostinje tolikim, i tolikim građanima grada Zagreba koji su stvarali svoj, i naš Zagreb.
Zar zato da "zagrabi" ZNA SE, svejedno SDP - ili prije toga HDZ?
NE i NE !

NEKA NA SVIJETLE ZAGREBAČKE SVIJEĆE !

NEKA ZAGREBAČKE I HRVATSKE SVIJEĆE OBASJAVAJU NAŠ ZAGREBAČKI TREĆI PUT !

(U petak 05.12.2008. bit će objavljen članak pod naslovom:
- Zagrebački treći put -

kao šesti po redu u nizu članaka pod zajedničkim nazivom:
PROTIV MILANA - ZA SLOBODAN ZAGREB !
nakon uvodnog članka pod takvim istim nazivom - koji je objavljen u subotu 15.11., prvog članka pod nazivom: Prva svijeća, koji je objavljen u utorak 18.11., drugog članka pod nazivom: Treći put, koji je objavljen u subotu 22.11., trećeg članka pod nazivom: Politika kao ovlast upravljanja protiv partijskog makijavelizma, koji je objavljen u utorak 25.11., četvrtog članka pod nazivom: Nogom vritnjak političarima iz gospodarstva Zagreba, koji je objavljen u petak 28.11.2008. godine, i današnjeg petoga po redu članka pod nazivom: Biti veliki u malomu znači stvarno biti veliki - koji je objavljen u utorak 02.12.2008. godine na

Pollitika.com

koja i zbog toga, s razlogom, postaje najvažniji politički portal u Republici Hrvatskoj, a zasebno i u gradu Zagrebu.)