Neovisni, ali ne i neutralni

Stoljećima je hrvatski narod živio pod tuđinskom vlasti, koja je u "njegovo ime" vladala upravo nad njim. Jer narod "ne zna upravljati samim sobom", jer je "hrvatski narod" nepismen, dapače - on je puk, on je "naše blago" pa može zalutati u "djetelinu" - a što se ne smije dogoditi jer se može "prejesti", pa i "napuhati" i onda umrijeti. Zato su se svi skrbili nad "hrvatskim narodom". Pa se skrbe i danas! A zasebno o hrvatskom narodu u GRADU ZAGREBU skrbi naš Milan Bandić, sa svojim "socijaldemokratskim" i socijaldemokratskim GO SDP Zagreba, jer je to u Zagrebu jedno te isto.

Gospodarsko čudo zagrebačko

Onda kada je Franjo Tuđman nakon ovacija, i oda radosti koje su mu brojni zahvalni građani grada Zagreba upućivali iz duše svoga bića hrvatskoga narodnoga (koja i u najcrnjem komunizmu nije mogla nestati), jer im je konačno ON otvorio PUT kapitalizma, liberalizma, i slobode - da i na druge "pašnjake" smiju otići, upravo je ON u Zagrebu po prvi puta doživio tu poznatu nezahvalnost Zagrepčana. Jer oni "ne znaju" cijeniti sve ono što drugi "nesebično" za njih čine, i učine. Uslijedile su demonstracije na desetine, pa i stotine tisuća "nezahvalnika" koji nisu htjeli raditi. I zato kada su građani Zagreba nakon terora HADEJEZA, koji je u Zagrebu umro prirodnom smrću ispraćen sa "stotinu tisuća zagrebačkih svijeća", trebali odlučiti koga ćemo imati na svojemu čelu da upravlja "s nama" - oklijevanja nije bilo! Najprije su to potpisale dvije ruke, Račanova i Tomčeva, pa su onda to potpisale "Ruke", one Marinkovićeve, pa su onda i druge ruke to potpisale. I uskoro, sada će već biti 9 godina, Milan Bandić je od bijednog, jadnoga, i zapuštenoga komunističkoga zagrebačkog gospodarstva, stvorio čudo gospodarsko Europe i cijeloga svijeta!
A to je ostvareno zato što nam je svima Milan Bandić, na čelu GO SDP Zagreba, "ukazao" na put socijaldemokracije. Za sve nas to je bio treći put - put izbavljenja od tuđmanizma HDZ, i socijalnog liberalizma HSLS-a. Jer prvi su od nas tražili da radimo, a mi Zagrepčani "ne znamo" raditi, i "nismo htjeli" raditi, a drugi su od nas tražili da budemo socijalni i liberalni - a nisu nas pitali od čega možemo živjeti.

Od prčvarnice i staretinarnice smrdljivih i derutnih tvornica, lijenih obrtnika, pokvarenih trgovaca, lopovskih negdašnjih zagrebačkih bankara, izniknulo je kao iz pepela onoga "Feniksa" - čudo neviđeno. Ni radničke klase više nema, ni onih ruševnih tvornica, ni derutnih zanata, ni pokvarenih trgovaca, ni bankara, sve je to protjerano, i u prah i pepeo bačeno. Sve je "obnovljeno" i na višu, dapače, to je "podignuto" na socijaldemokratsku razinu. Jer iza svega toga stajala je promišljena, energična, čvrsta, odgovorna, mudra, educirana i iskusna ruka zagrebačkog poglavara Milana Bandića i njegovih sudrugova iz Gradskoga SDP-a.

Treći put

Treći put je put prema odgovornom gospodarstvu, gospodarstvu socijalne pravde. To znači da njime ne upravljaju bezumne sile tržišta, i na njemu borbe čovjeka protiv čovjeka u kojoj po naravi prirodnih zakona uspijevaju samo oni koji su "najbolji". Čovjek nije životinja čija vrijednost se mjeri po količini hrane, ili po vrijednosti svoje (takve) životinjske jazbine. Čovjek je dio zajednice kojoj pripada po mjestu života i rada, bilo da je riječ o općini ili o gradu, ali i široj zajednici. Iz ishodišta naše zagrebačke stvarnosti to je hrvatski narod, to je hrvatska država.

Stoga je socijalna pravda, a ne tržišna pravda, pretpostavka opstanka zajednice čovjeka, zajednice ljudi, i njihovog održivog razvitka i u zajednici grada Zagreba.

Temeljno uporište opstojnosti socijalne pravde u uravnoteženim je odnosima tržišta ponude i potražnje, i u tržišnim odnosima kroz koje se jedino može objektivno mjeriti doprinos svakog člana zajednice duhovnom i materijalnom bogatstvu zajednice kojoj pripada po životu, ili po životnom određenju. Ali i u povratnom suodnosu zajednice sa svakim svojim pojedinačnim članom - građaninom, u zaštiti cjeline i njih samih od bezumlja tržišnih zakonitosti.
A zakone tržišta koji djeluju snagom koja je jednaka neumoljivosti prirodnih zakona, zbog toga ne može nitko pojedinačno ograničiti, a još manje spriječiti, ili u njihovom djelovanju onemogućiti. U suprotnom bi to bilo komunističko, ili naci-fašističko gospodarstvo.
Mi možemo odvijanja ekonomskih zakona, i u tomu tržišnih zakona samo razumjeti, i možemo samo nadzirati. I to moramo činiti u zadaći izravne, ili najčešće posredne intervencije zajednice da građani ne postanu životinje u suludoj borbi jedan protiv drugoga zbog golog fizičkog materijalnog opstanka. A što je bitno uočiti - u materijalnom obilju oko sebe.

Socijalna pravda upravo u tržišnom gospodarstvu njegova je uporišna točka, jer je ona unutarnji motor njegovog rada i funkcioniranja, njegove opstojnosti.
Proizvodi materijalne proizvodnje, proizvodi duhovne proizvodnje (književnost i umjetnost, i znanost), i proizvodi uslužnog odnosno tercijarnog sektora, u cjelini izričaja vrijednosti društvenog bruto proizvoda, odnosno neto društvenog proizvoda zajednice odnosno grada Zagreba, ne mogu biti međusobno razmjenjivi među članovima zajednice, ako za njima ne postoji potražnja. A potražnja uvijek postoji jer je čovjeku neostvarivo dosegnuti božansku razinu. Stoga politika "trećeg puta" sve instrumente i mjere gospodarske politike usmjeruje prema "proizvodnji" platežno sposobnih građana. A oni postoje onda kada se nesmetano odvija reprodukcijski ciklus proizvodnja-potrošnja-NOVAC, a zbog njegove uporabe u nabavku (potrošnju) proizvedenoga, i zbog njegove uporabe za pokretanje novog reprodukcijskog ciklusa na sve višoj, i na sve kvalitetnijoj razini.
Uporište "Milanovog" "trećeg puta" temelji se, zato, na što kvalitetnijem i što dostupnijem novcu onima kojima je potreban za investicije u proizvodnju, i to zato što je to pretpostavka što kvalitetnije potrošnje. Zbog toga je novac iz proračuna grada Zagreba, i novac koji se kreira iz imovine grada Zagreba stavljen u takvu funkciju. I zato je on danas jeftin, on je raspoloživ, on je promptan.
No, jednako tako važna je i uporaba novca za potrošnju. On u potrošnji može biti skup, a može biti jednako tako i dostupan.

Davanje Sebe

U materijalizaciji "takve doktrine socijaldemokracije", koja je po Milanu Bandiću nazvana "bandićevska socijaldemokracija", a u kojoj je materijalizirana misao: "misliti globalno - djelovati lokalno" - svih 8.000 članova SDP grada Zagreba, dalo je sve od sebe!
Jer oni su znali, i oni znaju da "treći put" ima svoje neprijatelje, i da je zato od sudbinske važnosti da se oni odstrane ("prema" Karl Popper: The Open Society and Its Enemies).
Samo u komunizmu i nacional-fašizmu ljude su ubijali. I zato to mora biti stranom svakomu kršćaninu, svakomu građaninu Zagreba, i strano je svakom humanističkom biću, a po naravi stvari i svim nama kao sljedbenicima takve "bandićevske socijaldemokracije". I zato je drug Milan Bandić, osim funkcije Gradnonačelnika i Predsjednika 8.000 članova GO SDP Zagreba, nesebično SEBE dao, da čini skupštinu sveukupne imovine našega grada Zagreba. Jer u suprotnom, u skupštine mogu prodrijeti NAŠI neprijatelji!

I gospodarsko čudo grada Zagreba "bi stvoreno"! I zato se ono izučava danas na Harvardu, Oxfordu, Sorboni, u Tokyu, Shanghaiu, ali i u Podgorici, i u svim gradovima prijateljima grada Zagreba. Poznata Hyde Park Deklaracija, nastala 2000. godine u New Yorku, pod nazivom Izjava o načelima i političkog programa za 21. stoljeće, imala je izvorište i uporište u Milanu Bandiću.
http://www.ndol.org/ndol_ci.cfm?cp=1&kaid=128&subid=174&contentid=1926
I brojni koji su takvu Deklaraciju potpisali, nisu znali da je ona izvorni proizvod edukacije, iskustva, inteligencije, prirodne bistroće, promišljanja i istraživanja komunističke i kapitalističke stvarnosti, koji se izvorno razvijala na zagrebačkoj Pešćenici, i nastavno u zagrebačkoj stvarnosti. Ali to su znale "ruke" koje su nam dale "našega" Milana Bandića, još tamo, one daleke 1997. godine, što je uskoro preko 12 godina. I želimo Milana još "stotinu godina"! I kada uzastopno treći puta na redovnim izborima (a prije toga jednom i na izvanrednim izborima), izaberemo Milana Bandića za Gradonačelnika grada Zatreba, tada ćemo Njemu u čast otvoriti memorijalni dom pod nazivom "Zagrebačko gospodarsko čudo"!
Vizija Zagreba 21. stoljeća, koju nam je Milan Bandić OBJAVIO onog veličanstvenog 13. srpnja 2005. godine u Zagrebu, bila je samozatajna gotovo jedno desetljeća. Sada znamo od kuda je potekla.

Politička presuda

I dok potpisujem ove rečenice, potpisujem smrtnu političku presudu LAŽI postojanja zagrebačkog gospodarstva, i laži postojanja Bandićevog "trećega puta"!
Jer ovdje predočeni treći put, jeste naš ZAGREBAČKI TREĆI PUT !

U stvarnosti postoji samo gospodarstvo, i gospodstvo Milana Bandića, i njegovih "drugova", nad svim gospodarskim resursima grada Zagreba oduzetih od njegovih građana.

Politička doktrina ZAGREBAČKI TREĆI PUT, koja ima uporište u Giddensu, koja ima uporište u Popperu, koja ima uporište u Galbraithu, koja ima uporište u specifičnom japanskom modelu, kada je riječ o trgovačkim društvima, i koja ima uporište u specifičnom gospodarskom modelu Emilia Romagna - kada je riječ o središnjem gospodarskom pitanju grada, s razlogom je KONFRONTIRANA socijaldemokraciji Milana Bandića! Koju ne znamo "u knjigama, i u priči", već u zagrebačkoj stvarnosti !

I kao onda, kada je prije stotinu godina silnik Khuen Héderváry dobio "nogom vrtinjak", isto takav "nogom vritnjak" mora dobiti i Milan Bandić zajedno sa svojim drugovima iz svojega bandićevskog socijaldemokratskoga "Komiteta". I to od ZAGREBAČKOG TREĆEG PUTA

(U utorak 02.12.2008. bit će objavljen članak pod naslovom:
- Biti veliki u malomu znači stvarno biti veliki -

kao peti po redu u nizu članaka pod zajedničkim nazivom:
PROTIV MILANA - ZA SLOBODAN ZAGREB !
nakon uvodnog članka pod tim nazivom - koji je objavljen u subotu 15.11., prvog članka pod nazivom Prva svijeća - koji je objavljen u utorak 18.11., drugog članka pod nazivom Treći put - koji je objavljen u subotu 22.11., i trećeg članka pod nazivom Politika kao ovlast upravljanja protiv partijskog makijavelizma - koji je objavljen u utorak 25.11.2008. godine, na
Pollitika.com
koja i zbog toga, s razlogom, postaje najvažniji politički portal u Republici Hrvatskoj, a zasebno i u gradu Zagrebu)